Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Dragan Senić, građevinski inženjer i preduzetnik iz Podgorice, vjeruje u izrečene ocjene. Iz ličnog iskustva. On je u HAAB Podgorica 2007. uzeo stambeni kredit u švajcarcima, uvjeren da je napravio dobar posao. Zatim se desilo ono za šta su u banci tvrdili da je nemoguće. „Rata mi je, sa početne od 3.600 eura prvo došla na 6.400, pa na 7.200 eura. A glavnica se sa početne od 550.000, poslije višegodišnje uredne otplate, popela na 1.452.040,42 eura (milion četiristopedesetdvije hiljade…)“, kaže Senić za Monitor, potvrđujući svoje riječi navodima iz obimne sudske dokumentacije. „Tačno je da sam u jednom trenutku prestao sa plaćanjem jer sam bio prezadužen, rate su bile ogromne, a shvatio sam da sam žrtva prevare i nezakonitog posla“.

Slijedile su godine sudskih postupaka, donošenje Zakona o konverziji kredita u švajcarskim francima (Skupština ga usvojila na prijedlog Centralne banke), pa novi nesporazumi i sudski postupci. Sve do Ustavnog suda.

Sve to Seniću nije mnogo pomoglo. Očekuje izvršitelje koji će, rasprodajući njegovu imovinu, pokušati da namire presuđeni dug. A on se, od presude do presude, mijenja – od 570 pa do preko 800.000 eura. U ime povjerioca kome je HAAB Podgorica, navodno, prodala potraživanje (povezana firma iz Hypo Alpe Adria Grupe). Mada nema dokaza da je ugovoreni novčani iznos uplaćen na njen račun.

Senić i njegov advokat Dragomir Ćalasan traže reviziju Vrhovnog suda. Nadajući se da to neće biti jedna od onih kojima su, prema sumnjama Specijalnog tužilaštva i dešifrovanim podacima iz kriptovanih konverzacija preko aplikacije SKY, trgovali bivša predsjednica Vrhovnog suda i njen sin Miloš Medenica.

Oni tvrde da su u ranijim postupcima sudovi, jednostavno, ignorisali činjenice. Počev od elementarnih. U obrazloženju ranijih presuda sudovi su konstatovali da je Senić HAAB-u, kao sredstvo obezbjeđenja Ugovora o stambenom kreditu, dao mjenično ovlašćenje i potpisanu blanko mjenicu serije AA 0889562. Sa tim su saglasni bili i javni izvršitelji. „Usvaja se predlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave – mjenice serije AA 0889562 izdate 06.06.2007. godine“, navodi se u Rješenju o izvršenju  iz 2015. godine.

Godinama Senić i njegov advokat pokušavaju dokazati da je ta „vjerodostojna isprava“, zapravo, falsifikat. Pa obrazlažu: na mjenici koja nosi datum iz 2007. godine, upisan je broj lične karte Dragana Senića, koju je MUP izdao naredne, 2008. godine. A ni to nije sve. Iz Centralne banke CG stigao je dokument u kome se navodi da je „mjenični blanket sa serijskim brojem AA 0889562 CBCG prodala Hipo Alpe Adria Banci dana 09. 09. 2011. godine“. Ili tri godine pošto je ona, navodno, potpisana kao sredstvo obezbjeđenja jednog, i danas spornog, kredita.

„Ovo je nezakonito  i  falsifikovano  popunjavanje  mjenice  koja  potiče  iz  drugog  pravnog  posla, sve  u  cilju  naplate  neosnovanog  i  nezakonitog  duga”, tvrdi advokat Ćalasan u zahtjevu za reviziju, insistirajući da Vrhovni sud prihvati i prizna ono što nijesu sudovi nižeg reda. Da se „na osnovu nevalidne mjenice ne može pokrenuti, voditi i na kraju odlučiti o tužbenom zahtjevu”.

Ćalasan dalje objašnjava da je ta mjenica dio dokumentacije iz drugog posla, odnosno, Ugovora o kratkoročnom revolving kreditu koji su Dragan Senić i HAAB zaključili u martu 2011. godine. I koji je klijent u potpunosti otplatio, ali mu mjenica nije vraćena kao što to propisi nalažu.

Taj ugovor je dostavljen Osnovnom sudu podneskom iz marta 2020, navodi Ćalasan. Pa ukazuje da je isti sud, i pored toga, u presudi zaključio kako „tuženi sudu nije dostavio dokaz da je se HAAB zaključivao neki drugi ugovor o kreditu sa mjeničnim obezbjeđenjem”.

To, naravno, nije tačno, insistira advokat.

Pomenut je samo jedan od razloga zbog koga su Senić i Ćalasan prije nekoliko godina tužilaštvu podnijeli krivičnu prijavu protiv organizovane kriminalne grupe koju čini više lica iz podgoričkog dijela Hypo Alpe Adria Grupe, Centralne banke CG i Advokatske kancelarije Jovović-Mugoša-Vuković. Prijava je u više navrata dopunjena i, konačno, odbačena.

Zato je Senić u aprilu prošle godine uložio žalbu Tužilačkom savjetu, tražeći da ispitaju „niz pogrešnih i nezakonitih radnji i zaključaka” specijalnog tužioca Zorice Milanović. Odgovora Tužilačkog savjeta do danas nema, mada je Senić slao urgencije i molbe za prijem v.d. predsjednici Tužilačkog savjeta Maji Jovanović i glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću.

Odgovora nema. A sumnje se gomilaju. Kao što smo saznali ovih dana, i u predmetima neuporedivo manje vrijednosti sudilo se i presuđivalo po koristi i naređenju, a ne po pravu i zakonu.

 Zoran RADULOVIĆ