Povežite se sa nama

HORIZONTI

NASTAVAK OFANZIVE U DONBASU, ZA MARIUPOLJ (NE) POSTOJI DOGOVOR: Bez konsenzusa oko prijema u NATO i novih sankcija Rusiji

Objavljeno prije

na

Na ratištu u Ukrajini je situacija promjenjiva. Rusija  pokušava mobilizirati veći broj boraca iz manjinskih naroda, prevashodno Čečena nudeći unosne kratkoročne ugovore o profesionalnom vojnom angažmanu. Ukrajina najavljuje da će naoružati do milion vojnika radi oslobađanja okupiranih teritorija. Diplomatija je u defanzivi. Obje strane očekuju dugačak, krvavi sukob

 

Najznačajniji politički i vjerovatno istorijski događaj ove sedmice predstavlja zvanični zahtjev Finske i Švedske za članstvo u Sjeverno-atlantskoj Alijansi. Njihov zahtjev mora odobriti pojedinačno svaka od 30 članica. Da to neće ići lako je prvo pokazala najava hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića da će staviti veto na njihov prijem ukoliko međunarodna zajednica ne podrži izmjenu Izbornog zakon u BiH.  Hrvatska se žali da se u susjednoj BiH  bošnjačkim glasovima  bira član predsjedništva BiH, iz redova hrvatskog naroda. Nakon Milanovića glasnuo se i turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan sa najavom da ni on neće podržati učlanjenje nordijskih zemalja zbog njihove podrške kurdskim političarima čije političke i vojne organizacije Ankara smatra terorističkim. Erdogan traži i da obje zemlje ukinu embargo na isporuku oružja Turskoj koji je uveden 2019. zbog turske vojne intervencije u sjevernoj Siriji.

Interesantno je da je švedska premijerka Magdalena Anderson izabrana u parlamentu 2021. dijelom i zahvaljujući podršci poslanice kurdskog porijekla Amine Kakabave čija podrška novoj vladi je uslovljena obećanjem o jačanju saradnje između vladajućih socijal-demokrata i kurdske prokomunističke Partije demokratske unije (PYD) koja je političko krilo kurdske milicije YPG u sjevernoj Siriji. U ovom sukobu Finska je više kao kolateralna šteta jer ona nema značajnu kurdsku populaciju dok je militantna Radnička partija Kurdistana (PKK) zabranjena i na listi terorističkih organizacija. Analitičari smatraju da se problem između Turske i Švedske neće lako riješiti jer bi povlađivanje zahtjevima Ankare naišlo na odbojnost švedskih glasača pa je radije za očekivati da Šveđani prepuste velikim članicama NATO-a da oni nađu način da ubijede Tursku.

Sa ekonomske i političke strane, embargo EU na uvoz nafte još nije uveden, prevashodno zahvaljujući protivljenju Mađarske. EU je opredijelila 300 milijardi eura kao pomoć za saniranje posljedica koje se očekuju po uvođenju embarga.

Na ratištu u Ukrajini je situacija promjenjiva. Ukrajinska vojska je sprovela uspješnu kontraofanzivu oko drugog po veličini grada Harkiva i očistila široki pojas od ruskih jedinica. Njihov komandant general-poručnik Serhij Kisel je, po navodima britanskog Ministarstva odbrane, suspendovan sa dužnosti zbog neuspjeha zauzimanja Harkiva. Po istim navodima smijenjen je i komandant Crnomorske flote Igor Osipov. Sa druge strane, ruski agresor napreduje na frontu u Luhansku i Donjetsku i sve više se približava Severodonjetsku, jedinom preostalom većem mjestu u Luhanskoj oblasti koje je pod kontrolom Kijeva.

Krajem prošle sedmice je široko odjeknuo katastrofalni pokušaj ruske vojske  forsira rijeku Siverski Donjetsk kako bi došla iza leđa ukrajinskim jedinicama. Navođena ukrajinska artiljerija je uništila pontonske mostove i na satelitskim snimcima su se mogla izbrojati ravno 73 oklopna vozila i tenkova koji su uništeni ili napušteni od ruskih posada. Gubici u ljudstvu napadača se procjenjuju na oko 400 nastradalih.

Međutim, stvari ne idu lako ni za Ukrajince. Ruski dronovi su primijetili 3 M777A2 moderne haubice koje su Amerikanci nedavno isporučili i koje su se neoprezno približile frontu. Prvo su napadnute sa dronovima koji su promašili haubice za nekih 7-10 metara. Nakon toga su poslate koordinate artiljeriji i ukrajinske pozicije su zasute višecijevnim raketnim bacačima. Za sada nema nezavisnih informacija o učinku napada. Na ranije prikazanim haubicama u akciji vojni eksperti su primijetili da nedostaju komponente za digitalnu kontrolu vatre i GPS navođenje tako da ostaje nedoumica da li su isporučene samo „suve verzije“ haubica ili kompletan paket.

Iako je zvanično objavljen kraj borbi u lučkom i industrijskom gradu Mariupolj na obali Azovskog mora situacija ostaje nejasna jer obje strane su uzdržane od davanja podrobnijih informacija. Nakon predaje dijela jedinica iz čeličane Azovstal ruske snage su  nastavile sa vazdušnim i artiljerijskim napadima na čeličanu. Rusija je prije toga objavila da su se predale dvije grupe od ukupno 959 vojnika iz Azovstala u ponedjeljak i utorak. Među njima je 81 teški ranjenik koji su utovareni na nosilima i autobusima odvedeni u bolnicu u Novoazovsk koji je pod ruskom okupacijom još od 2014. godine u vrijeme prve agresije nakon aneksije Krima. Na snimcima naknadno prikazanim, ranjenici tvrde da im je ukazana ljekarska pomoć i njega. Ostali zarobljenici su odvedeni u Olenivku, bivšu kažnjenjičku koloniju iz sovjetskog doba. Među onima koji su se predali ima i vojnika čuvene elitne pukovnije Azov, 36. brigade marinaca, kao i pripadnika granične i obalske straže. Rusija zvanično tvrdi da se radi o bezuslovnoj predaji dok ukrajinska strana koristi termin „evakuacija“ koja je dogovorena, po riječima predsjednika Volodimira Zelenskog, preko „uticajnih međunarodnih posrednika“ čiji je konačni cilj razmjena za zarobljene ruske vojnike. Veoma je upitno da li će se Kremlj držati tog dogovora, iako je zvanično objavljeno da je sam predsjednik Vladimir Putin dao garancije da će zarobljenici biti tretirani u skladu sa međunarodnim standardima. Do sada je ruska strana redovno kršila Ženevsku konvenciju izvodeći zarobljenike (od kojih su neki imali tragove prebijanja) pred kamere i primoravajući ih da čitaju unaprijed pripremljene tekstove u skladu sa kremaljskom propagandom. Ni ukrajinska stranu ne krasi striktno pridržavanje Konvencije sa tvrdim isljeđivanjem zarobljenika pred kamerama.

Da neće sve ići lako sa razmjenom potvrdio je i zamjenik ruskog ambasadora pri UN-u Dmitri Poljanski je na tvitu negirao postojanje dogovora sa ukrajinskom stranom i rekao da su se Azov-nacisti bezuslovno predali. Novinska agencija TASS je izvijestila da se planira isljeđivanje vojnika od kojih su mnogi pripadnici Azova u istrazi o „zločinima ukrajinskog režima“. Poslanik Dume Leonid Slutski je nazvao zarobljenike Azova „životinjama u ljudskom obličju“ i pozvao na preispitivanje moratorijuma na smrtnu kaznu. „Oni ne zazlužuju da žive nakon monstruoznih zločina koje su stalno činili protiv naših zarobljenih“. Ima naznaka da će Duma možda zatražiti da se Azovci izuzmu od bilo kakve razmjene dok je Denis Pušilin, lider samoproglašenje Donjetske Narodne Republike (DNR) izjavio kako će sud odlučiti o sudbini ukrajinskih vojnika iz čeličane prenosi Reuters na osnovu izvještaja lokalnih medija.

Pušilin je izjavio da se niko od najviših ukrajinskih komandanata iz čeličane još nije predao kao i da je unutra ostalo još oko hiljadu vojnika. Tu se najprije radi o Denisu Prokopenku, komandantu Azova, Svjatoslavu Palamaru, zamjeniku komandanta i Ilji Samoilenku članu štaba pukovnije. Ruska strana smatra pukovniju Azov nacistima dok Azovci to odlučno negiraju navodeći da ih ima svih nacija i vjera i da im je vrhovni komandant Jevrejin (ukrajinski predsjednik). Ruske vlasti su do sada nekoliko puta objavile da su likvidirale vođstvo Azova ili u borbama ili pri pokušaju njihovog bijega helikopterom iz mariupoljskog grotla. Kao dokaz da je Palamar navodno ubijen 31. marta u oborenom Mi-8 helikopteru pri izvlačenju iz grada ruske vlasti su pored neproznatljivog leša stavile Palamarovu ličnu kartu koja je odštampana s interneta. U intervjuu britanskom Telegraphu samo par dana pred predaju dijela vojnika i ranjenika   Ilja Samoilenko je izjavio da njihov „otpor Ruse izluđuje, da nije nas, još 9. maja bi proglasili pobjedu u Mariupolju…. Mi smo trn u oku Vladimira Putina, kost u njegovom grlu, simbol svega onoga što želi uništiti“. Samoilenko je dodao da predaja za njih znači smrt iako imaju zaliha municije i hrane još svega za „sedmicu-dvije“. Većina vojnih analitičara se slaže da je mala vjerovatnoća da će se vrh i jezgro Azova predati u ruke Rusima koji bi ih prije likvidacije vjerovatno obilno koristili u propagandne svrhe. Sa odlaskom skoro hiljadu iscrpljenih vojnika i ranjenika iz Azovstala ostali će imati mali predah i više preostalih zaliha jer nijedan od onih koji se predao nije snimljen sa oružjem.

Komandant pukovnije Prokopenko je u izjavi prije izlaska ranjenika na predaju rekao da je ukrajinska vojska u gradu izvršila svoju misiju time što su za sebe puna 82 dana vezali ogromnu vojnu silu ruskog agresora i omogućili konsolidaciju ostalih djelova fronta. Oko 3.500 branitelja je za sebe vezalo, po procjenama, oko 20 hiljada ruskih vojnika i njihovih paravojnih i plaćeničkih formacija. Takođe ukrajinske jedinice u Mariupolju su nanijele velike gubitke napadaču u ljudstvu i tehnici. Kao odgovor na gubitke i žilavi otpor, ruske jedinice su vršile neselektivne odmazde nad civilnim stanovništvom, uključujući i djecu. Avijacija i artiljerija je gađala označena civilna skloništa, porodilište, bolnice i same rezidencijalne četvrti što su pokazali mnogi audio-vizuelni snimci dvojice reportera Associated Pressa koji su u martu izvještavali iz samog grada. Gradske vlasti tvrde da je ubijeno preko 20 hiljada civila. Ruska strana sve zločine nad civilima i rušenje grada pripisuje ukrajinskoj vojsci tj. Azov-nacistima kako ih nazivaju.

Za civile koji su preživjeli horor Mariupolja ostaje malo utjehe osim što su izvukli gole živote. Za Anju Požidajevu koja se izvukla iz grada u martu po njenim riječima nije ostalo ništa do mržnja prema čovjeku (ruskom predsjedniku) koji je uništio grad. U izjavi britanskom mediju je rekla da je „Mariupolj grad gdje sam rođena, odrasla, radila, imala prijatelje i dobar život… dok oni (Rusi) nisu došli da nas oslobode i pretvorili moj život u pakao…došli su u našu zemlju i sve nam uzeli“.

„Oslobodioci“ najavljuju da će Azovstal  poravnati sa zemljom, zatvoriti svu industriju i od grada napraviti „ljetovalište“. Osim najava o Mariupolju kao novoj turističkoj destinaciji u srijedu je javnost zabavio i potpredsjednik ruske vlade zadužen za razvoj odbrambenih snaga Juri Borisov.  Na konferenciji u Moskvi je dao objavu o novom Peresvet laserskom sistemu koji uništava dronove i satelite na visini od 1.500 km. Sistem je već 2018. godine najavio Putin ali sada je, po Borisovu, ovo oružje naširoko raspoređeno među vojnim jedinicama. Nisu pruženi dokazi za tvrdnju. Kao odgovor, predsjednik Zelenski je ukazao na sličnu propagandu Njemačke o tajnom oružju u trenutku kada je postalo jasno da nacisti gube rat.

Potvrđeno je raspoređivanje borbenog oklopnog vozila Terminator kao jednog od najsavremenijih u ruskoj armiji. Ovo vozilo posjeduje 4 lansera antitenkovskih raketa, 2 topa od po 30 mm, 2 bacače granata, teški mitraljez i brzinu od oko 55 km/h. Ima mogućnost istovremenog dejstva protiv tenkova, pješadije, helikoptera i niskoletećih aviona i oklopnu zaštitu kao i tenkovi. Osim Terminatora, primijećen je i konvoj novih T-90 tenkova koji su nedavno izašli iz Uralvagonzavoda kao djelimična zamjena za uništene tenkove. Rusija takođe pokušava mobilizirati veći broj boraca iz manjinskih naroda, prevashodno Čečena nudeći unosne kratkoročne ugovore o profesionalnom vojnom angažmanu. Ukrajina najavljuje da će, ako bude mogla, naoružati do milion vojnika radi oslobađanja okupiranih teritorija. Obje strane očekuju dug krvav sukob.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

HORIZONTI

ŠATL DIPLOMATIJA KVINTE – SKIDANJE KOSOVA S DNEVNOG REDA: Vučić pred teškim izborom – kao Milošević u Rambujeu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po tekstu Osnovnog sporazuma Kosova i Srbije, koji je 22. januara objavio beogradski list Danas, pozivajući se na to da ga je dobio diplomatskim kanalima, Sporazum de fakto vodi priznanju Kosova kao suverene i nezavisne države

 

Kosovo je doskora služilo kao nepresušni izvor političkih poena i pokrivalica za sve probleme u Srbiji. Kad god bi izbile korupcionaške afere ili ozbiljne optužbe o povezanosti države i organizovanog kriminala, vlast u Beogradu je preko svojih medija preusmjeravala fokus na Kosovo i na „teror kojima su kosmetski Srbi izloženi“. Odmah bi išle i kontraoptužbe da se opozicija i nezavisni mediji bave jeftinim politikanstvom dok se predsjednik Aleksandar Vučić „bori za teritorijalnu celovitost zemlje“. Čak su i neki ruski portali počeli ismijavati frekventna povećanja borbene gotovosti Vojske Srbije i posjete državnog vrha vojnim bazama blizu granice. Dugo najavljivano finalno uređenje srpsko-kosovskih odnosa je dobilo na urgentnosti sa ruskom agresijom na Ukrajinu u februaru prošle godine i konstantnim napetostima na Kosovu. Blokade cesta i oružani incidenti na većinski srpskom sjeveru zemlje su primoravale Brisel da organizuje sastanke između lidera dvije zemlje u Briselu. Na kraju su Francuska i Njemačka konačno koncipirale mjesecima najavljivani i prerađivani tekst sporazuma koji je dobio i podršku drugih članica EU ali i Sjedinjenih Država i Britanije.

Prošlog petka, tačnije 20. januara, Vučića je posjetila petorka koju su činili specijalni američki izaslanik za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, savjetnik za vanjsku politiku francuskog predsjednika Emanuel Bon, savjetnik za vanjsku i bezbjedonosnu politiku njemačkog kancelara Jens Pletner, savjetnik za bezbjednost i vanjske poslove italijanske premijerke Frančesko Talo i specijalni izaslanikom EU Miroslav Lajčak. Diplomate su izložili Vučiću plan od 10 tačaka za uređenje odnosa između Kosova i Srbije (čija prva verzija je bila spremna još u septembru prošle godine) kao i posljedice prihvatanja ili odbijanja ponuđenog.  Nakon sastanka prvi je dao izjavu Miroslav Lajčak rekavši da je Vučić pokazao da je spreman za teške odluke u interesu evropske perspektive i da će rad diplomatske ekipe „biti nastavljen bez odlaganja“.

Lajčak je dodao i da je na ranijem razgovoru sa kosovskim premijerom Albinom Kurtijem očekivao „veće razumijevanje“ za francusko-njemački plan bez daljeg pojašnjenja. Kurti je do sada pokazao veliku upornost da ne dozvoli formiranje Zajednice srpskih opština (ZSO) koje su dogovorene Briselskim sporazumom iz 2013. godine pozivajući se da ni drugi segmenti sporazuma nisu implementirani te da ZSO pri tome nema smisla a i protivan je ustavu Republike Kosovo koji ne dopušta udruživanja po etničkoj osnovi. Američki izaslanik Gabrijel Eskobar ga je nedavno opet javno upozorio rekavši da će ZSO biti formiran „sa ili bez Kurtija“ time aludirajući da Amerika opet može radikalno okrenuti politiku protiv njega kao tokom njegovog prvog mandata kada je srušen nakon tri mjeseca prebjegom Kuritjevog koalicionog partnera Demokratskog saveza Kosova (LDK). Sad Kurtijeva vlada ima apsolutnu većinu u parlamentu ali nije isključeno da dođe do pobune dijela poslanika ako bude potrebe.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

IZJAVA I DOKAZI ADVOKATA TOBIJA KEDMANA U VESTMINSTERSKOM SUDU U LONDONU: Pažin, Katnić i Čađenović tražili da Džozef Asad lažno svjedoči protiv lidera DF-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Britanski advokat Tobi Kedman koji je zastupao Asada nakon njegovog hapšenja u Emiratima u septembru 2018. po Interpolovoj potjernici iz Crne Gore, ljetos je pred Sudom u Vestminsteru, London, ispričao kako je išla komunikacija sa crnogorskim vlastima. „Glavni specijalni tužilac je pokušavao da me impresionira pričom da će goniti mog klijenta i njegove zaposlene ako ne bude sarađivao sa njima na njihov način, a to je značilo davanje izjave pod okolnostima koje bi oni diktirali i koja bi obuhvatala i članove političke opozicije bez obzira da li je g. Asad imao neposredna saznanja o tome ili ne“

 

Nedavno hapšenje specijalnog državnog tužioca Saše Čađenovića zbog navodnih kriminalnih veza sa kavačkim narko-kartelom pokrenulo je pitanja i sumnje šta se još sve dešavalo u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) za vrijeme mandata prethodnog rukovodioca. „Nije uhapšen bilo ko, već desna ruka Milivoja Katnića“, izjavio je premijer Dritan Abazović nedugo nakon objave SDT-a. „Imamo konačno ljude iz iste institucije prema kojima se sprovodi zakon…“.

Čađenović je ranije pominjan u sklopu drugih afera, prvenstveno Carine i Telekom gdje su ga kritičari optuživali da je radio sve da se izvuku ljudi bliski predsjedniku države, uključujući i predsjednikovu sestru. Međutim, do sredine 2020. godine, kada je po navodima SDT-a postao član kavačkog narko-klana, najviše se „proslavio“ po Državnom udaru i suđenju liderima Demokratskog fronta (DF), gdje su nemali broj puta njegove i Katnićeve groteskne konstrukcije optužbi zasmijavale crnogorsku javnost. Da priča o puču sponzorisanom od Rusije ima puno rupa shvatili su i Milivojev SDT i partijski vrh DPS-a pa su krenuli u „pojačavanje“ dokaza. Godine 2018. su zavjerenicima dodali ime Džozefa Asada, bivšeg operativca američke CIA-e (Centralne obavještajne agencije) i kasnijeg vlasnika kompanije Peregrine Consulting, specijalizovane za razne vrste bezbjednosnih usluga. Njega je, po Milivoju, angažovao Izraelac Aron Šaviv, šef kampanje DF-a za parlamentarne izbore zakazane za 16. oktobar 2016. godine. Asad je navodno bio dio logističke mreže koja je pripremala terorističke napade na dan izbora.

Britanski advokat Tobi Kedman, koji je zastupao Asada nakon njegovog hapšenja u Emiratima u septembru 2018. po Interpolovoj potjernici iz Crne Gore, ispričao je ljetos pred Sudom u Vestminsteru, London, kako je išla komunikacija sa crnogorskim vlastima. Kedman je svjedočio u sklopu zahtjeva Crne Gore za izručenjem biznismena Duška Kneževića gdje engleski sud treba da utvrdi da li bi Knežević imao fer i pošteno suđenje u sistemu kojim i dalje vlada njegov bivši prijatelj i predsjednik države.

Kedman je primio poziv oko 21. septembra 2018, dok je bio u Minhenu, od kolege iz Amerike koji ga je zamolio da preuzme slučaj. Kedman je i ranije imao dosta iskustva sa Crnom Gorom, jer je od 2002. do 2010. radio na projektima reforme i obuke crnogorskih institucija, prvenstveno pravosudnog sistema, koji je finansiralo britansko Ministarstvo vanjskih poslova, razvojnih programa i Komonvelta. Tokom perioda od 8 godina Kedman je posjetio Crnu Goru najmanje 12 puta i upoznao veliki broj crnogorskih tužilaca, sudija i državnih zvaničnika.

Nakon poziva iz Amerike, Kedman je u Crnu Goru stigao preko Ćilipa 22. septembra 2018. gdje su ga čekali zvaničnici crnogorske policije i odmah prevezli u Podgoricu do kabineta potpredsjednika Vlade i ministra pravde Zorana Pažina (kome je ranije tokom projekata reformi i obuke sudija i tužilaca Kedman bio mentor). Osim Pažina u kabinetu je bio i Glavni specijalni tužilac Katnić. U tom momentu su crnogorske vlasti vjerovale da je Asad i dalje u pritvoru u Abu Dabiju, iako je on već bio oslobođen i na putu kući. Kedman navodi da je sastanak bio kratak i da mu „jasno stavljeno do znanja da Crna Gora nema namjeru da procesuira Asada već želi da on bude svjedok u slučaju pokušaja državnog udara protiv vodećih ljudi opozicione koalicije, uključujući Andriju Mandića i Milana Kneževića“.

Tokom sastanka su predstavnici vlasti bili veoma agresivni, pogotovo Pažin. Na ponovnom sastanku idućeg jutra je izgleda javljeno i Podgorici da je Asad pušten, pa je ton prema Kedmanu bio „još agresivniji“ sa pojačanim prijetnjama prema Asadu. „Glavni specijalni tužilac je pokušavao da me impresionira sa pričom da će goniti mog klijenta i njegove zaposlene ako ne bude sarađivao s njima na njihov način, a to je značilo davanje izjave pod okolnostima koje bi oni diktirali i koja bi obuhvatala i članove političke opozicije bez obzira da li je g. Asad imao neposredna saznanja o tome ili ne“.

Kedman je putovao u Crnu Goru još tri puta i svaki put mu je saopštavano da „g. Asad nije meta istrage već da se samo traži od njega da bude svjedok tužilaštva i da pruži dokaze protiv članova političke opozicije“. Kasnije, 9. novembra 2018. američko Ministarstvo pravde (DoJ) je pisalo Kedmanu da će u Vašingtonu u Ministarstvu biti organizovan sastanak iduće sedmice na zahtjev SDT-a na koji će doći zamjenik specijalnog tužioca Saša Čađenović. Sastanku su prisustvovali prestavnici DoJ i FBI-ja (Federalni istražni biro). Asad nije bio prisutan. Čađenović je prvo tražio da Asad svjedoči preko video linka, na šta su Kedman i drugi advokat Vins Citro pristali, ali je nakon nekog vremena Čađenović rekao da Asad ipak mora lično doći u sud jer tako nalaže crnogorski zakon, što su njegovi advokati odbili.

Kedman je opet došao u Podgoricu oko 1. decembra i Katnić mu je saopštio da „želi veoma jaku izjavu koja će obuhvatiti rukovodstvo političke opozicije“. Kedman je na sastanku dobio 12 fotografija osoba koje Specijalno tužilaštvo želi da njegov klijent pomene na način koji to žele tužioci. Na fotografijama su bili Sreten Šošić, Andrija Mandić, Jovan Jole Vučurović, Slaven Radunović, Milutin Đukanović, Mihailo Čađenović, Pregrag Bulatović, Nebojša Medojević, Koča Pavlović, Milan Knežević, Janko Vučinić i Branko Radulović. Katnić je na sastanku rekao da oni (SDT) imaju dokaze u vidu fotografija Džozefa Asada sa ovim osobama. „Tražio sam da mi pokažu te dokaze da bih mogao upoznati Asada sa tim“ i da će „Asad iznijeti samo ono što je istina oko tih dešavanja“. Ove riječi i zahtjev da vidi „dokaze protiv Asada“ su „izazvale ljutitu reakciju Specijalnog državnog tužioca i potpredsjednika Vlade koji su počeli ponavljati prijetnje da će procesuirati Asada ako ne bude dao izjavu protiv osoba na fotografijama“ objašnjava Kedman na londonskom sudu. Katnić je na sastanku još rekao da će poslati detalje izjave koju Asad treba da nauči i da će biti u kontaktu sa Čađenovićem jer Katnić „ne govori engleski“. Nakon tri dana Kedman je kontaktirao Čađenovića preko Whatsapp-a i tražio mu izjavu koja mu je najavljena na sastanku sa Katnićem. Čađenović je odgovorio da će dobiti tekst u vidu pitanja i odgovora (WhatsApp komunikacija od 3. decembra 2018. u 20:34:57).

Dana 6. decembra 2018. Čađenović je poslao e-mail sa adrese novikorisnik@gmail.com koji je potpisan sa Saša i dobio je nekoliko poruka preko Whatsapp-a sa Čađenovićevog broja kojim ga obavještava da mu je poslao e-mail u formi pitanja i odgovora koje je Asad trebao naučiti. Kedman navodi da odgovori svjedoka koje je SDT „pripremio“ za Asada su bili „daleko od onoga što smo se prije dogovarali i informacije (u odgovorima) su bile potpuno netačne“.

Kedman je ponudio da Asad ispriča ono što stvarno zna o predmetnom događaju umjesto lagarije koju je SDT nudio. Međutim, Kedman navodi da mu je jasno predočeno, i lično i kroz WhatsApp pozive i serije dopisivanja putem poruka sa potpredsjednikom Vlade Pažinom (kroz aplikaciju CONFIDE koja automatski briše pročitane poruke) da pričanje samo istine „neće biti dovoljno i da ako g. Asad ne bude sarađivao na način na koji se to traži i ako ne da izjavu po diktatu SDT-a da će biti gonjen, i da će takođe goniti njegove kolege i još njegovu suprugu“.

Nakon toga je Kedman poslao izjavu Asada koju je on bio spreman dati, i koja je dostavljena Čađenoviću (WhatsApp komunikacija od 21. decembra). Kada je vidio izjavu „zamjenik specijalnog tužioca je ljutito reagovao i krenuo sa bujicom prijetnji“.

Nakon ponovljenih prijetnji od strane SDT i „dokazima“ koje imaju protiv Asada, Kedman je u komunikaciji preko WhatsApp-a 23. decembra 2018. opet tražio da mu SDT dostavi fotografije Asada sa osobama koje je trebao optužiti u izjavi. Na to je Čađenović odgovorio da imaju dokaze komunikacije Asada „sa nekim od osoba na fotografijama“. Kedman je blefirajući sugerirao Čađenoviću da sa takvim „dokazima“ može pritisnuti Asada da pomogne u istrazi. Kedman kaže da mu je bilo „sasvim jasno da takvi dokazi ne postoje i da je to bila samo taktika“.

Nakon još nekoliko komunikacija sa Čađenovićem pred kraj 2018. god. Kedman naredne godine više nije imao kontakta sa SDT-om ni sa Pažinom.

Marta 2020. godine SDT je pokušao reaktivirati tzv. crvenu potjernicu Interpola za Asadom. Kedman je dostavio podnesak Interpolovoj Komisiji za kontrolu fajlova (CCF) gdje je tražio brisanje zahtjeva crnogorskih vlasti. Komisija je 2. jula 2020. utvrdila da crnogorski zahtjev nije u skladu sa pravilima Interpola i da se treba izbrisati iz Interpolove datoteke.

Da li će se crnogorski istražitelji pozabaviti i ovom epizodom iz bogate Katnićeve i Čađenovićeve karijere ostaje da se vidi. Spisi ovog svjedočenja sa priloženom prepiskom su na Tužilačkom savjetu od januara prošle godine, ali za sada nema nikakvih reakcija. Sve će, izgleda, opet zavisiti od politike.

                                         Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

TRISTA DANA AGRESIJE RUSIJE NA UKRAJINU: Ukrajinci odlučni da izdrže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlast u Moski vrti mnoge lažne narative oko rata u Ukrajini, često kako bi prikrila blamantne vojne poraze tokom „specijalne vojne operacije“. No lažirani izvještaji ubrzo bivaju preplavljeni izveštajima koji detaljno opisuju stvarni tok događaja. Godine i decenije preuveličavanja statusa ruske vojne supersile su učinile da ruska patriotska javnost uzalud očekuje nemoguće izvedbe ruske oružane sile

 

 

Blitzkrieg koji je 24. februara otpočela ruska vojska radi „oslobađanja Ukrajine od nacista i narkomana“ i koji je trebao trajati najviše desetak dana je nedavno navršio 300 dana sa javnom blamažom navodne druge svjetske supersile. Međutim, malo je zemalja koristilo propagandu kao dio specijalnog rata u mjeri u kojoj je to činila Rusija tokom proteklih decenija. Interesantno je da uprkos svim svojim pokušajima da utiče na strano mjenje putem sijanja izmišljotina i lažnih narativa, Kremlj postiže malo efekta kreiranjem svojih propagandnih tvrdnji  i prije početka svoje „specijalne vojne operacije u Ukrajini“.

Tokom rata u Siriji Moskva je uporno negirala upotrebu kasetnih bombi iznad Sirije dok je Ministarstvo odbrane istovremeno objavljivalo snimke koji pokazuju ruske avione u Siriji kako kreću u akcije natovareni kasetnim bombama. Sa druge strane, korišteni su snimci sa video igrica kao „dokaz“ da Sjedinjene Države podržavaju terorističku tzv. Islamsku državu u Siriji. Holandski vojni analitički portal Oryx koji se specijalizirao u provjerama i verifikaciji ratnih izvještaja širom planete smatra da je primarni cilj kremaljske propagande da uvjeri rusku domaću javnost i dio strane publike ideološki bliske Moskvi u ispravnost svojih tvrdnji i ideja o odbrani „ruskog svijeta“ u borbi protiv zapadnog imperijalizma.

Kako bi opravdala lansiranje invazije na Ukrajinu Rusija je prije toga lansirala tvrdnje da je Ukrajina u stvari izvršila invaziju na Rusiju i napala od Rusije ranije okupirane ili bolje reći „oslobođene“ djelove Donjecke i Luganske oblasti u istočnoj Ukrajini. Isto kao u doba srpsko-crnogorskih ratova 90-ih, Rusija se „samo branila“ i usput izvodila kontranapade da bi odbranila svoje „ugroženo“ stanovništvo. Kako bi uvjerila barem svoju javnost u opasne namjere Ukrajine, Rusija je vjerovatno izvela najgori pokušaj krivotvorenja ukrajinskog napada tako što je objavila navodni diverzantski upad pukovnije Azov u Rusiju pred početak rata. Geolokacija snimka (preuzeta sa GPS pozicije kacige jednog od vojnika Azova koji je navodno učestvovao u napadu) razotkrila je kremaljsku podmetačinu u roku od sat vremena i ispostavilo se da je navodni upad na rusku teritoriju zapravo izvršen sa teritorije koju je kontrolisala ruska armija i njene paravojske u Donbasu. Umjesto da prikaže tijela petorice vojnika Azova koji su navodno ubijeni tokom upada, državna ruska televizija je prikazala uništeni oklopni transporter BTR-70M koji je prije toga loše prefarban u pokušaju da se predstavi kao ukrajinsko vozilo. BTR-70M je ruska unaprijeđena verzija ranijeg oklopnog transportera BTR-70 APC kojeg Ukrajina ne posjeduje u svom arsenalu.

Ruske vlasti plasiraju  mnoge lažne narative oko rata u Ukrajini, često kako bi prikrila blamantne vojne poraze tokom „specijalne vojne operacije“. Ruski neuspjeh da zauzme Kijev i zbaci legitimnu vlast je označen kao operacija koja je imala za cilj da skrene pažnju i resurse ukrajinske vojske kako bi je dodatno iscrpila. Spora brzina kojom je ruska armija napredovala u istočnoj Ukrajini je objašnjavana time je da se radi o namjernom nastojanju da se minimizira broj civilnih žrtava, dok je blamirajuće povlačenje Rusije sa Zmijskog ostrva objašnjeno je kao znak dobre volje da se utre put mirovnim pregovorima.

Mnogi lažirani izvještaji ubrzo bivaju previđeni i preplavljeni izveštajima koji detaljno opisuju stvarni tok događaja. Portal Oryx navodi da je primjer potapanja raketne krstarice Moskva jedan od najboljih primjera naknadnih medijskih prepravki Kremlja o tome šta se događalo. Nakon što je krstarica pogođena sa dvije ukrajinske protivbrodske rakete klase Neptun 13. aprila ove godine, rusko Ministarstvo odbrane je brzo izvijestilo da krstarica nije gađana, već da je izbio požar koji je obuzdavan ali da sistem naoružanja krstarice nije pretrpio oštećenja. Kasnije, 14. aprila, Ministarstvo odbrane Rusije je bilo prisiljeno priznati da je Moskva potonula ali tako što je potonuće uzrokovano olujnim vremenom u toku operacije tegljenja u bazu Sevastopolj na okupiranom poluostrvu Krim. Meteorološki radari i drugi sistemi tada nisu registrovali bilo kakvu oluju u toj oblasti. Naknadne fotografije koje je isto ministarstvo objavilo, vjerovatno zaboravivši svoje ranije objave, su pokazale oštećenu krstaricu kako tone u mirnom moru.

Ruske dezinformacije se posebno fokusiraju na tvrdnje njene vojske o količini ukrajinskih sistema naoružanja koje je uništine tokom „specijalne vojne operacije“. Nakon što je tvrdila da je zbrisala ukrajinsko ratno vazduhoplovstvo u prvim satima rata i da ono „više ne postoji“, Ruska propaganda je naknadno objavila da je do sada uništila 337 ukrajinskih aviona koji su već ranije bili  „zbrisani“.  Broj uništenih aviona je otprilike tri puta veći od broja aviona kojima je Ukrajina stvarno raspolagala prije početka agresije. Rusko Ministarstvo odbrane takođe tvrdi da je onesposobilo 90 odsto ukrajinskih aerodroma, uprkos kontinuiranim operacijama ukrajinskog vazduhoplovstva sa svih aerodroma koji se nalaze na teritoriji koja je pod kontrolom Kijeva.

Oryx smatra da je vjerovatno najzabavnija kremaljska tvdnja broj uništenih dalekometnih američkih raketnih sistema HIMARS koji su isporučeni Ukrajini. Uprkos činjenici da je Ukrajina dobila samo 16 HIMARS sistema, Rusija je do 1. oktobra 2022. godine nekim čudom uspjela uništiti čak 19 HIMARS-a i zarobiti još jedan. Kako bi pružio dokaz o uništenju dva HIMARS-a, rusko Ministarstvo odbrane objavilo je snimak „preciznog raketnog udara“ na drugi sprat trospratne poslovne zgrade, koja je navodno bila skrovište za raketne sisteme koji koriste kamione kao platforme. Kako se tako veliki kamion sa montiranim lanserom popeo na drugi sprat ruinirane zgrade ruski vojni glasnogovornik Igor Konašenkov nije htio objasniti. Na snimku i kasnijem satelitskom pretraživanju terena nije bilo ni traga od uništenog oružja.  Zanimljivo je da Rusija nije prijavila uništenje nijednog M270 MLRS raketnog sistema slične ali malo starije klase, uprkos prisustvu 11 takvih sistema u Ukrajini. Ovo vjerovatno ima mnogo veze sa nedostatkom pažnje koja je posvećena M270 (barem u poređenju sa HIMARS-ima). Za sada ne postoje verificirani podaci koji dokazuju da je ruska armija uništili ili zarobila i jedan HIMARS sistem.

Godine i decenije preuveličavanja statusa ruske vojne supersile su učinile da ruska patriotska javnost očekuje nemoguće izvedbe ruske oružane sile kojoj jednostavno nedostaju sposobnosti da locira, prati i uništi navedene sisteme. Kako bi sakrili svoje neuspjehe, ruska komanda je prisiljena da makar medijski „uništi“ ili barem značajno naduva ukrajinske gubitke kako bi okuražili domaću publiku. Tako je osim HIMARS-a, ruska armija do sada uništila 5 lansera za protivbrodske NATO rakete Harpun iako nije dostavljen snimak niti jednog uništenog lansera. Nadalje, Rusija tvrdi da je uništila 33 američke visokoprecizne haubice M777. Međutim, vizuelni dokazi do sada govore o brojci od 18 uništenih/onesposobljenih haubica.

Osim uništenja zapadnog oružja, ruska državna televizija zabavlja narodne mase i sa pričama o efektivnom uništenju turskog borbenog drona Bayrkatar TB2 koji je postao poznat u prvim danima rata kao ubica ruskih oklopnih kolona i protivvazdušnih mobilnih sistema. Po tvrdnjama državne televizije, Rusija je do 30. juna uništila čak 1000 dronova TB2. Time je ruska vojska uspjela nekoliko desetina puta uništiti svih 35 dronova koji su isporučeni Kijevu i koji su takođe svi uništeni u prvima satima rata. I ne samo to. Ruska tvrdnja o hiljadu uništenih dronova prevazilazi više nego duplo svu dosadašnju proizvodnju turske kompanije Baykar Tech uopšte – ukupno 450 dronova TB2.

Rat se nastavlja, i na frontu i u etru.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo