Povežite se sa nama

FOKUS

Predatori iz Donje Gorice

Objavljeno prije

na

Podgorička firma Monte adria broker-diler dobila je, uz neuobičajeno visoku proviziju od jedan odsto, ekskluzivno pravo da na berzama posreduje između italijanske A2A i manjinskih akcionara u poslu otkupa akcija. Vlada je objavila kako su Monte adria i Prva banka, preko kojih će se obavljati transakcije, bili izbor A2A. Monte adria je godinama lider na tržištu hartija od vrijednosti; cijene akcija u raznim fondovima i kompanijama su dostizale cifru od 10 miliona eura. Većinski paket akcija Monte adrie posjeduju dvije firme: Merkator CO (oko 38 odsto) i Megatrend (13 odsto) iz Podgorice. „Iako se na osnovu vlasničke strukture ove dvije firme to ne može vidjeti, većinski paket akcija Monte adrie kontroliše profesor Veselin Vukotić, koji ima svoje ljude i u Bordu direktora”, pišu Vijesti.

Preko Monte adrie, prof. Vukotić je ortak sa Acom Đukanovićem, većinskim vlasnikom Prve banke. Poljetos je Prva banka preuzela 49 odsto kapitala Monte adrie, dok Monte adria od ranije posjeduje 1,66 odsto akcija u Prvoj banci.

INKUBATOR: Veze prof. Vukotića – takođe poslovnog partnera premijera Mila Đukanovića u firmi Univerzitats i, posredno, u Prvoj banci – sa firmom Monte adria postoje od njenog osnivanja 1995. godine (rješenjem Privrednog suda Fi-329/95). U dokumentu Monte adrie Br.0020 iz februara 1996. se navodi kako je prof. Vukotić predsjednik njenog Upravnog odbora.
Sadašnji direktor Agencije za promociju stranih investicija Petar Ivanović i aktuelni predsjednik Komisije za hartije od vrijednosti (KHOV), Zoran Đikanović, nijesu samo bili studenti prof. Vukotića – kod koga su odbranili magistarske i/ili doktorske teze – već i njegovi poslovni ortaci: Đikanović je bio od 1996. do 2000. izvršni direktor i ovlašćeno lice a Ivanović član i predsjednik Skupštine Monte adrie.
Ali, Monte adria je bila i klupko šireg međuporodičnog netvorka i inkubator poslovnih poduhvata porf. Vukotića i njegovih bivših studenata kojima smo godinama svjedoci. Nakon niza promjena, kao osnivač Monte adrie je bila upisana firma S-Konsalting, registrovana 1993. godine (rješenje Fi-4792/92) vlasnika Aleksandra Đikanovića, rođenog brata Zorana Đikanovića. U
S-konsaltingu je 1995. i 1996. radio Petar Ivanović – njegov potpis nalazi se na raznim aktima ove firme.
U dokumentu o pristupanju i istupanju osnivača, koji je marta 1998. ovjeren u Privrednom sudu (br.7069/98), stoji kako je Aleksandar Đikanović, bez naknade, ustupio S-konsalting (84,4 odsto vlasništva), samim tim i firmu Monte adria, Ljiljani Vukotić, supruzi prof. Vukotića. Gospođa Vukotić je bila direktor i ovlašćeni zastupnik Megatrenda Co, druge firme osnivača Monte adrie. Kao izvršna direktorka S-konsaltinga, nakon istupanja Aleksandra Đikanovića, upisana je Milica Vukotić, kćerka prof. Vukotića.
Od kada je Zoran Đikanović od 2000. postao potpredsjednik i 2002. predsjednik KHOV-a, supruga Petra Ivanovića, Olivija Ivanović, zaposlena je u KHOV-u. Prof. Vukotić i Petar Ivanović, skupa sa gospođama Vukotić i Ivanović, bili su 1999. osnivači preduzeća Centar za preduzetništvo koje je izrađivalo i prodavao insajderske analize u procesu privatizacije.

KAKO SE KALIO KAPITALIZAM: Prije formiranje Monte adrie, prof. Vukotić je sa svojim studentom Zoranom Đikanovićem imao poslovno iskustvo u Ant komercu, koji je (rješenjem Privrednog suda Fi-80/89) osnovan februara 1990. u Podgorici. Đikanović je kao svježe svršeni student ekonomije (1991) bio direktor Ant banke, dok je prof. Vukotić bio glavni savjetnik. U Ant komercu se odigralo prvobitno kaljenje Vukotićeve ,,crnogorske ekonomske škole” sa neslavnim krajem.
Naime, afera je izbila 1993, kada su prof. Vukotić i Đikanović bili optuženi za finansijske pronevjere. Đikanović je, navodno uoči samog hapšenja, zbrisao za Veliku Britaniju, na ,,studijske boravke”, dok je prof. Vukotić zaglavio u istražnom zatvoru. U Velikoj Britaniji Đikanović je, kako tvrdi, ,,pohađao dva specijalistička kursa”, koji su se bili odužili, sve do 1995, kada se vratio u Podgoricu i postao izvršni direktor Monte adrie.
U tom periodu i prof. Vukotić je opet pronašao svoje mjesto u najbližoj orbiti premijera Đukanovića, još jednog svog bivšeg studenta. U AB revoluciji prof. Vukotić i Đukanović su bili saborci – Đukanović je postao generalni sekretar Saveza komunista Crne Gore (SKCG) dok je prof. Vukotić, nekada predsjednik organizacije SKCG na Univerzitetu Veljko Vlahović, bio glavni autor programa Nova razvojna filozofija.
Upravo je SKCG predložio Vukotića krajem 1989. za ministra za svojinsku transformaciju Vlade (Saveznog izvršnog vijeća) SFRJ premijera Anta Markovića. Kao komunistički dogmatik, Đukanović je u toj fazi bio populistički pobornik očuvanja društvene imovine (u skladu sa tumačenjem kapitalizma kroz narodne stihove: Kapital nam lomi kosti/Noseći višak vrijednosti). Markovićev SIV se, naprotiv, zalagao za postepenu privatizaciju. Vukotić se priklonio Markoviću, odstupio od Nove razvojne filozofije (u kojoj nema pomena o privatizaciji) i uslijedila je afera sa Ant komercom.

POVRATAK U VLAST: Vukotić je shvatio kako bez sprege s državom ne može nekažnjivo valjati muljatorski biznis. Period zbližavanja sa Đukanovićem iz druge polovine 1990-ih – koji karakterišu pranje ruskog novca kroz of-šor biznis i opjevani tranzit cigareta – prof. Vukotić, protiv koga su optužbe za privredni kriminal u međuvremenu isparile, posredno je opisao u svom štivu Rad na uvođenju kapitalizma u Crnoj Gori. Imenovan je prof. Vukotić za potpredsjednika državnog Savjeta za privatizaciju a 1999. je postavio Zorana Đikanovića, svog ortaka iz Monte adrie, za koordinatora Operativne grupe za masovnu vaučersku privatizaciju Savjeta za privatizaciju. U to vrijeme, većinski vlasnik Monte adrie je bila supruga prof.Vukotića a Đikanović izvršni direktor ove firme.
Sve do 2007. prof. Vukotić je bio javni funkcioner. Sa visokih funkcija, uz masne apanaže koje su finansirali poreski obveznici, prof. Vukotić se postarao da unutar nomenklature rasporedi svoje bivše studente i potonje poslovne patnere. Na primjer, Đikanović je magistrirao tek 1999. godine, ali ga je prof. Vukotić još 1997. angažovao kao demonstratora na predmetu Tržište kapitala.
U svom djelu Rad na uvođenju kapitalizma u Crnoj Gori prof.Vukotić izvještava i da je, kao predsjednik Savjeta za tržište kapitala izradio ne samo Strategiju razvoja tržišta kapitala (uključujući poslovanje sa hartijama od vrijednosti), već da je praktično i osnovao KHOV. I Đikanović je odmah imenovan u KHOV. Da li je, nakon što je DPS u koaliciji povratio parlamentarnu većinu, od 2002. do danas Đikanović slučajno i predsjednik KHOV-a?
U tom periodu Monte adria je najveći dobitnik u brokersko-dilerskim poslovima. Đikanović se, kao predsjednik KHOV-a, tvrdilo se u javnosti, revanširao prof. Vukotiću time što je obilazio potencijalne emitente uz usmeni zahtjev da se prodaja njihovih akcija vrši upravo preko Monte adrie. KHOV je finansirao seminare kojima je rukovodio prof. Vukotić.

RIJEČI I DJELA: Za razliku od Đikanovića, drugi favorit prof. Vukotića, Petar Ivanović, ni formalno nije prekidao veze sa firmom Monte adria. Iako je kao predsjednik Agencije za promociju stranih investicija (MIPA) javni funkcioner u obavezi da prijavi svoja članstva u privrednim društvima, Ivanović u svom imovinskom kartonu za 2009. nije dostavio podatak da je i sada član Odbora direktora Monte adrie.
U prodaji akcija Elektroprivredi italijanskoj A2A Ivanović nije zainteresovan samo kao direktor državne MIPA-e i član poslovodstva privatne Monte adrie, već i kao akcionar. On je kao vlasnik petine (oko dva miliona akcija) fonda MIG prije par mjeseci u štampi protestovao kada su i njegove manjinske akcije prodate kupcu A2A za 7,85 eura, budući da je već tada A2A ponudila otkup državnih akcija do kraja godine po cijeni od 8,4 eura po akciji.
Ivanović je, oktobra 2007. godine, bio član menadžmenta Hipo alpe adria banke kada je odobren kredit za njegovu suprugu, Oliviju Ivanović, te suprugu prof. Vukotića, Ljiljanu Vukotić, u iznosu od 751.000 švajcarskih franaka (ugovor. br. 35732/07). Kredit je poslužio i za kupovinu zemljišta, u zajedničkom vlasništvu porodica Vukotić i Ivanović. kod Herceg-Novog (Radovanići, list nepokretnosti br. 485).
I u takvoj međuporodičnoj idili, nije čudo da je na svom Univerzitetu Donja Gorica prof. Vukotić kao predavače okupio dvojicu službenika premijera Đukanovića i svojih poslovnih partnera, Petra Ivanovića i Zoran Đikanović, da riječima i djelima propovjedaju ,,crnogorsku ekonomsku školu”.
Ostaje da zapjevamo: Kapital nam lomi kosti/Noseći višak vrijednosti…

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo