Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PREDLOG ZAKONA O DIJASPORI – ISELJENICIMA: Dijaspora za paradu

Objavljeno prije

na

Vlada Crne Gore nedavno je utvrdila Predlog zakona o saradnji Crne Gore sa dijasporom – iseljenicima. U odnosu na prvi zakon iz 2015., kojim je propisano kako će Crna Gora sarađivati sa dijaporom izmijenjene su razne stvari, duh zakona, međutim, nije se promijenio.

I starim Zakonom i novim Predlogom, članom drugim, definisano je: ,,Dijasporom – iseljenicima smatraju se crnogorski državljani i druga lica porijeklom iz Crne Gore, koji žive u inostranstvu i koji Crnu Goru doživljavaju kao svoju matičnu državu ili državu porijekla i baštine je kao demokratsku, nezavisnu, suverenu i građansku”. U prvom zakonu, doduše, pisalo je dodatno da je baštine i kao ,,multietničku i multikulturalnu državu”.

Ugledni pravnik čije je mišljenje Monitor tražio smatra da je ovakva definicija protivustavna. ,,Ovo je budalaština. U zakonu ne može da piše ‘crnogorski državljani i druga lica’ jer se ne zna ko su ‘druga lica’. Koji su ti drugi”, kaže naš sagovornik i objašnjava da je ,,državljanstvo javno pravna veza države i građanina koja ne zavisi od toga kako neko ‘doživljava’ državu i kako ona njega. Doživljaj Crne Gore je privatna stvar.”

Po mišljenju našeg sagovornika najspornije pitanje je – ko je arbitar koji utvrđuje kako pojedini iseljenici doživljavaju Crnu Goru i da li oni koji ne ,,prođu” arbitražu gube status iseljenika.

Kad građani koji ,,doživljavaju” Crnu Goru na jedan, nijesu jednaki pred zakonom sa građanima koji je ,,doživljavaju” na drugi način to je direktno suprotno Ustavu koji propisuje: ,,Svi su pred zakonom jednaki, bez obzira na bilo kakvu posebnost ili lično svojstvo”.

Ne treba previše poznavanja političkih prilika u Crnoj Gori da bi se shvatilo da se ovakvim propisom ne određuje odnos prema državi već prema vlasti, koja kriterijume podobnosti kroji kako joj u kojem trenutku odgovara.

Tokom javne rasprave, koja je organizovana u šest država – Hrvatskoj, Njemačkoj, Luksemburgu, Sjedinjenim Američkim Državama, Srbiji i Bosni i Hercegovini – zajedno sa onima iz Crne Gore, prikupljeno je skoro 120 primjedbi, sugestija i komentara na Nacrt zakona, ali pitanje definicije iseljenika niko nije problematizovao.

Uprava za dijasporu prvobitno je planirala da uradi izmjene i dopune Zakona, ali je onda radna grupa koja se bavila izmjenama uvidjela da je na tekst važećeg Zakona koji broji 42 člana, dodato 12 novih, a da je 17 članova pretrpjelo izmjene i dopune, pa su odlučil i da urade Nacrt novog Zakona.

Radna grupa je od pristiglih stotinu i devetnaest primjedbi, sugestija i komentara prihvatila trideset, djelimično prihvatila četrdeset i odbila četrdeset devet. Glavna bitka vodila se oko pitanja: da li su naši ljudi koji žive u inostransvu ,,iseljenici” ili ,,dijaspora”.

Naizgled je čudno, ali ljudi koji su otišli iz Crne Gore, kako se pokazalo, veoma emotivno doživlavaju to pitanje. ,,Građanima koji imaju državljanstvo Crne Gore nametati naziv ‘iseljenik’ ‘ znači moralno oduzimanje državljanstva, čime se skoro eksplicitno šalje poruka da ih se Crna Gora odriče za sva vremena. Vjerujemo da Crna Gora ovim zakonom želi postici sasvim suprotno, da podstiče vraćanje naših građana, a ne da ih tjera iz Crne Gore” kazao je, kako je prenio Radio Petnjica Mijaz Ramdedović, predstavnik udruženja Evropa za Opštinu Petnjica iz Hannovera.

Naziv ,,iseljenik” neprihvatljiv je i po mišljenju Beke Seljimanjina, predsjednika Plavsko-gusinjskog Merhamta iz Olpi: ,,Ne smatramo sebe iseljenicima. Mi živimo danas ovdje sjutra možemo da se vratimo u svoj rodni kraj. Šta smo onda – doseljenici? Mi u Crnoj Gori posjedujemo svoju imovinu izmirujemo poreske obaveze možda i savjesnije nego neki stalni stanovnici. Dajemo svoj maksimalan doprinos u društveno političkim životu ne samo 2006. godine. Ovaj naziv iseljenik može da nas uvede u drugu kategoriju građana Crne Gore, kao takvi mi nećemo imati pravo glasa u svojoj državi, vjerovatno ćemo plaćati i veće poreske obaveze, tretiraće nas u svojoj zemlji kao strance. I ko zna još kakve negativne posledice”.

Zakonodavci su se na kraju odlučili za kompromis – u naziv zakona ubačeni su i iseljenici i dijaspora.

Veliko interesovanje među našim iseljenicima vladalo je i za pitanja o broju i sastavu Savjeta za saradnju sa iseljenicima. Riječ je, prema zakonu, o savjetodavnom tijelu vlade koje se sastaje jednom godišnje, u koje organizacije iseljenika delegiraju svoje predstavnike, a čine ga i predstavnici crnogorskih institucija i opština iz kojih je najveći broj iseljenika, kao i ugledni građani. Tako se oni sastanu, ispričaju, prisustvom ih počasti neko od viđenih predstavnika vlasti, donesu se i zaključci, ali, malo koga to obavezuje.

Prethodni zakon nije predviđao način na koji neko može biti razriješen članstva u Savjetu, pa su se pojavljivali “neposlušni” članovi. Sad je, kažu, to uređeno.

Predlogom novog zakona povećan je broj predstavnika u Savjetu za zemlje sa većom koncentracijom iseljenika, pa će tako Njemačka, umjesto dosadašnja dva imati tri predstvnika, dok su Rusija, Francuska, Belgija i Holandija dobile po jednog. Povećan je i broj članova Savjeta iz reda istaknutih ličnosti. Ne zna se kako će Savjet povećati svoj uticaj.

Ne zna se na osnovu kojih kriterijuma vlast određuje koje opštine imaju najveći broj iseljenika, pa tako i predstavnika u Savjetu. Svježi zvanični podaci o broju crnogorskih iseljenika ne postoje. Posljednji zvanični podaci o građanima Crne Gore u inostranstvu objavljeni su nakon popisa 2003. Prema tom izvoru, u inostranstvu je tada boravilo 53.433 građana. Na popisu 2011. država je odlučila da podatke o svojim građanima u inostranstvu uglavnom ne prikuplja. Popis se prekidao nakon pitanja: ,,Da li je lice na radu/ boravku/studiranuju van Crne Gore”. Ako je odgovor na to pitanje glasio “da” državu su zanimala samo još dva podataka – država u kojoj se lice nalazi, kada je otišlo i koliko još namjerava da ostane. Koliko je takvih, nikad nije objavljeno.

Naravno da se zapravo zna. Ne organizuju se slučajno Dani dijaspore u Rožajama, Petnjici…

Prema podacima njemačkih vlasti u toj zemlji je 2015, kada su građani Crne Gore, uglavnom sa sjevera pokušavali da se domognu zapada kao dio ,,izbjegličkog talasa” živjelo oko 20 hiljada naših ljudi. Ne računajući one koji su morali da se vrate.

Iako su mnogi skloni da razloge za skrivanje broja iseljenika potraže u tome što ih vlast ,,koristi” za izborne potrebe, reklo bi se da je vjerovatnija druga stvar: pokazalo bi se da ljudi u velikom broju bježe iz zemlje koja je ,,lider u regionu”. Pored toga, prikupljanje podataka je – posao. Neuporedivo je lakše organizovati Dane dijaspore ili poslati kakvu delegaciju da po mjestima sa najvećom koncentracijom barjači i zahvaljuje iseljenicima na vjernosti.

Objašnjavajući šta je sve promijenjeno novim zakonom direktor Uprave za dijasporu Predrag Mitrović kazao je da je najviše izmijenjeno poglavlje koje se odnosi na finansiranje. Predviđeno je sufinansiranje programa i projekata organizacija iseljenika na osnovu javnog konkursa. ,,Jačanje odnosa između matice i dijaspore je dvostrani odnos, i ne može počivati na aktivnostima samo jedne strane”, kazao je on.

,,Budžetska sredstva za namjenu očuvanja i jačanja saradnje sa dijasporom – iseljenicima obezbjeđuju se najmanje na nivou od 0,06 tekućeg budžeta Crne Gore”, piše u Predlogu novog zakona. Na taj novac organizacije iseljenika mogu računati od iduće godine, ali se ne zna šta se dešava sa 70 hiljada eura koliko je Uprava za dijasporu dobila pod stavkom ,,Trensferi političkim partijama, strankama i udruženjima”. Kraj je maja, konkurs za raspodjelu tog novca nije raspisan, ne zna se postoje li kriterijumi po kojima bi mogao biti podijeljen.

A mogao bi biti iskorišten da neko dijete, tamo daleko, na primjer, nauči koju riječ jezika koji se govori u zemlji u kojoj nikad neće živjeti.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I MONTENEGRO PETROL: Hoće li građani opet platiti krađu šljunka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Montenergo Petrol pred Privrednim sudom od države traži da mu plati četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka

 

U Privrednom sudu u Podgorici, kod sutkinje Nine Jovović, protekle sedmice, održano je pripremno ročište po tužbi Montenegro Petrola protiv države.

Navedena firma traži od države odštetu od četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka.

Montenegro Petrol tuži državu jer su uz veliku medijsku pažnju i uz prisustvo najviših državnih zvaničnika 13. februara prošle godine  srušeni njegovi nelegalni objekti za proizvodnju šljunka. Taj događaj tadašnji premijer Dritan Abazović ocijenio je kao početak borbe protiv građevinske mafije i najavio da je  država konačno riješila da stane na put višedecenijskoj krađi šljunka.

Prije samog rušenja, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma je 7. februara 2023. predložilo Vladi da donese zaključak o proglašenju ekološke katastrofe u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

U predlogu se navodi da je ovo Ministarstvo i Agencija za zaštitu životne sredine analiziralo negativan uticaj postojećih objekata, postrojenja koja negativno utiču na životnu sredinu i vodostaj rijeka na način što iste u fazi rada kao i u mirovanju emituju i ispuštaju štetne materije čime direktno ugoržavaju vodovizvorište. Zatražilo se hitno rušenje objekata.

Vlada je 9. februara 2023. razmotrila Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna sa elementima ekološke katastrofe. Usvojila je Vlada tada Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena uz obale ove dvije rrijeke.

Zaduženo je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencija za zaštitu životne sredine da hitno uklone i sruše objekte u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UBISTVO EDMONDA MUSTAFE U BARU: Je li država zatajila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon ubistva Baranina, mediji su objavili da su ga nadzirali policajci. Upravo zato nameće se pitanje  kako se onda našao na meti ubica. Ko je zatajio i procijenio da mu ne treba policijska zaštita, nakon što je istražnim organima saopštio svoja saznanja, ali i strah da mu je bezbjednost ugrožena

 

Nakon dugog zatišja pripadnici kriminanih grupa su u utorak pokazali smjelost koju su godinama ranije iskazivali ubijajući svoje mete ne mareći za doba dana, mjesto, niti da li će biti nevino stradalih.

Na nepunih 200 metara od stanice barske policije hicima iz automatske puške je ubijen Baranin Edmond Mustafa, koji je u bezbjednosnim službama označen kao član škaljarskog klana. Ubica mu je nešto poslije devet sati prišao s leđa i u njega ispalio, prema prvim informacijama, čak 12 hitaca.

Dvadesetdevetogodišnjak je na mjestu ostao mrtav, a ubica je pobjegao električnim trotinetom. Uslijedila je policijska potraga za ubicom koja je rezultirala hapšenjem Baranina 27.godišnjeg Dina Ibrahimovića.

„U roku manjem od pola sata su locirali lice za koje su postojali osnova sumnja odnosno postojali indikatori da se radi o izvršiocu ovog krivičnog djela koji je u roku od pola sata u naselju Bjelište lociran, sustignut u bjekstvu, savladan i doveden u službene prostorije odjeljenja bezbjednosti Bar. Prilikom bjekstva ovog lica isti je koristio moped- električni trotinet, kacigu na glavi, a u neposrednoj blizini ovog lica pronađena je automatska puška za koju se sumnja da je korišćena u izvršenju ovog krivičnog djela, saopštio je medijima Lazar Šćepanović, v.d.pomoćnika direktora Uprave policije.

Samo nekoliko sati nakon zločina, osumnjičeni Ibrahimović priveden je dežurnoj tužiteljki Ireni Burić, ali o zločinu nije želio da govori. To je novinarima kazao njegov advokat Damir Lekić.

„Dinu Ibrahimoviću je stavljeno na teret dva krivična djela. Ubistvo i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Nakon što je od strane državne tužiteljke poučen o svojim pravima i obavezama, i nakon što je obavio poverljiv razgovor sa braniocima, on je iskoristio zakonsko pravo i branio se ćutanjem, što znači da nije iznosio odbranu i nije ni odgovarao na pitanja državne tužiteljke, kazao je advokat Lekić.

Žrtva i osumnjičeni za ubistvo su poznati istražiteljima. Kako tvrde iz bezbjednosnih službi, osim što su pripadali istoj kriminalnoj organizaciji, nekada su bili i bliski prijatelji.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septebra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plate koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da su za to kria prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Iako je Sindikat uporno tražio nastavak pregovora oni nijesu uslijedili uglavnom zbog zauzetosti premijera i ministra finansija. Ministarstvo prosvjete je dan prije zakazanog štrajka pozvalo prosvjetare na dogovor i tražilo da se štrajk odgodi. Odgađanje je odbijeno, a razredne starješine su porukama  obavještavale roditelje da li će im djeca u ponedjeljak ići u školu.

I u Ministarstvu kao da su znali da do dogovora neće doći, pa su za nedjelju, danu pregovora sa sindikatom, direktori obrazovnih ustanova, u grupama,  čekali na sastanak sa ministarkom Jakšić-Stojanović. Dio javnosti je  ovo vidio kao disciplinovanje direktora. Ministarka je izjavila da je njena zakonska obaveza da upozna direktore sa njihovim pravima i obavezama.

,,U nedelju ujutru imali smo 160 škola sa 50 odsto štrajkača. Poslije sastanka sa ministarkom 138 skola. Šta je bilo u nedelju veče i ponedeljak ujutru ne mogu vam reći”, izjavio je predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.

Sindikat je optužio ministarstvo da su dali instrukcije direktorima škola da štrajkače prebroje i da im ukažu kako mogu dobiti otkaze. U zastašivanje su se uključili i pojedini, od ranije poznati, pravni eksperti. Tako je profesorica radnog prava Vesna Simović-Zvicer konstatovala da,   ako bi sud utvrdio da je štrajk nezakonit onda, shodno zakonu, veliki broj prosvjetnih radnika mogao dobiti otkaz.

Na dan početka štrajka, Ministarstvo je Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore uputili zahtjev za pokretanje postupka za utvrđivanje nezakonitosti, a sve sa ciljem iniciranja postupka pred Osnovnim sudom u Podgorici. Iz tog resora navode da su predstavnici Sindikata 7. februara 2024. dostavili ministarstvu odluku o stupanju u generalni štrajk, kao i odluku o minimumu procesa rada, koje su, kako tvrde, jednostrano donijeli. Iz Osnovnog suda su odgovorili da će hitno razmotriti ovu tužbu.

Iz Sindikata su  sredinom ovog mjeseca kod Agencije za mirno rješavanje sporova pokrenuli postupak kojim bi se utvrdio minimum  procesa rada.  Oni napominju da su proteklih osam godina, od donošenja Zakona o štrajku 2015, raznim vladama i resornim ministarstvima upućivali zahtjeve za utvrđivanje i donošenje akta o minimumu procesa rada. Oni su to ignorisali iako je iniciranje dogovora njihova obaveza, predviđena 90 dana od donošenja zakona. Kako to nije urađeno za osam godina iz Sindikata ističu da se Vlada uporno poziva na Uredbu iz 2006. godine kojom je štrajk u predškolskim i ustanovama osnovnog obrazovanja potpuno zabranjen, i koja omogućava direktorima da zaposlenima daju otkaze i pri pomisli na štrajk.

Nakon dogovora, obje strane su najavile povlačenje tužbi.

Da se sve dodatno zaoštri potrudila se i policija. Potpredsjednik Sindikata prosvejte Jovan Drašković kazao je u ponedjeljak da su policijski službenici obilazili ustanove u štrajku. ,,Službenici Uprave policije posjetili su mnoge podgoričke, ali i crnogorske ustanove. Tražili su razne, vrlo čudne informacije: kako se odvija nastava, a to pita inspektor za kriminalitet, bez ikakvog naloga… U školi u kojoj ja radim bio je inspektor za ekonomski kriminalitet koji je pitao kako se nastava planira, njegov kolega kasnije je zvao upravu i pitao za dodatne informacije u vezi sa nastavom”, kazao je Drašković. On je tražio od nadležnih da objasne ko je donio takvu odluku i čemu ta ispitivanja služe.

Objavljena je informacija da je policajac u školi u Rožajama fotografisao zaposlene. Uprava policije je saopštila da istražuju taj slučaj. Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama Aldin Kalač kazao je da su profesori iz Srednje stručne škole u tom gradu podnijeli prijavu ODT protiv F. M. zbog krivičnih djela neovlašćeno fotografisanje i zloupotreba službenog položaja.

Iz Ministarstva prosvjete su se branili da je policicija obilazila škole samoinicijativno. Iz Uprave policije je saopšteno da su njihovi službenici škole obilazili u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima. ,,Obilazak je izvršen, između ostalog, i radi upoznavanja sa činjenicama u odnosu na vrijeme, mjesto, obim, tok i način održavanja štrajka i mogućih neprijavljenih javnih okupljanja sa stanovišta javnog reda i mira i bezbjednosti građana, a posebno učenika”.

Štrajk je, naravno dobio i političku dimenziju. Opozicija je bila jednoglasna u kritici nedemokratskih, neki su pominjali i staljinističke metode, nove vlasti.

Samo dan prije dogovora premijer Spajić je izjavio da mu nije jasno što prosvjetari traže i da neće popustiti pred njihovim pritiskom. Iz njegove partije su sindikalcima prebacivali da se baš i nijesu bunili za DPS zemana. ,,Voljela bih da se Sindikat prosvjete borio proteklih devet godina”, izjavila je ministarka Jakšić-Stojanović.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, je prekorio partijske kolege.   Pozvao je Vladu da odgovornije uđe u razgovore sa Sindikatom prosvjete. Povodom štrajka prosvjetara, kazao da je zabrinjavajuće to što su  mnogi roditelji tek u nedjelju saznali da im djeca neće moći da idu u školu jer neće biti nastave. ,,Zaista ne znam kako smo došli u ovu situaciju u kojoj djeca najviše ispaštaju”.

Ostali sindikati dali su podršku Sindikatu prosvjete. Jedan od mnogobrojnijih, Sindikat zdravstva istakao je da Vlada Crne Gore beskrupulozno i arogantno krši granski kolektivni ugovor: ,,Ukoliko Vlada Crne Gore obesmisli kolektivno pregovaranje i prekrši granski kolektivni ugovor Sindikata prosvjete onda je potpuno jasno da sindikalne organizacije treba transformisati u sportsko rekreativna društva i agencije za kupovinu roba i usluga na rate”.

Iz Sindikata Uprave i pravosuđa smatraju da se to upravo i dešava. Nakon dogovora Vlade i Sindikata prosvjete, predsjednik Sindikata uprave i pravosuđa Nenad Rakočević upozorio je da ,,premještanje tabela sa koeficijentima iz Granskog kolektivnog ugovora u novi Zakon o zaradama, koje je predviđeno Sporazumom premijera Milojka Spajića sa Sindikatom prosvjete, znači da se o visini zarada i koeficijenata neće pitati zaposleni, već skupštinska većina ili Vlada”. Iz ovog sindikata su upozorili da je značenje tih namjera uvod u autokratiju.

U vrijeme prošle autokratije najveći štrajk prosvjetara desio se 2002. Trajao je 10. mjeseci, okončan je povišicom od osam procenata, nakon štrajka glađu prosvjetnih radnika u Bijelom Polju. Tokom ovog štrajka i prosvjetari u Pljevljima iskazali su svoju spremnost da ako sve potraje stupe u štrajk glađu.

Kada se o prosvjeti radi, sem priče o platama u drugim promjenama nijesmo puno odmakli. Nakon promjene vlasti premijer Zdravko Krivokapić je javno vikao na prosvjetne radnike, ministarka Vesna Bratić je nezakonito dijelila otkaze i zapošljavala politički podobne kadrove. Prošli ministar Miomir Vojinović je za svog mandata, pod pritiskom roditelja, aminovao prepisivanje na maturskim ispitima.

O kvalitetu obrazovanja, prebukiranosti škola, nedostatku profesorskog kadra, neodgovornosti pojedinih predavača, velikom pritisku roditelja, nasilju u školama… priča se sporadično i ne nude se sistemska rješenja. Do nekog novog štrajka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo