Povežite se sa nama

INTERVJU

PREDRAG KOJOVIĆ, PREDSJEDNIK NAŠE STRANKE, SARAJEVO: Nacionalne stranke su ideološke fabrike mržnje

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kakvo je stanje u današnjoj Bosni i Hercegovini?
KOJOVIĆ: Ozbiljni politički analitičari BiH svrstavaju u kategoriju neuspjelih država (failed state). Iako je ta ocjena deprimirajuća za nas, ona je nažalost vrlo vjerovatno tačna. Mi se kontinuirano nalazimo u političkoj krizi čiji se intenzitet planski pojačava u predizborno vrijeme kako bi se pažnja glasača skrenula sa ozbiljnih, pa rekao bih i katastrofalnih ekonomskih i socijalnih problema za koje vladajuće partije očigledno nemaju rješenja. Povrh svega toga, s obzirom na to da su na vlasti lideri koji su politiku shvatili kao mogućnost za nastavak rata drugim sredstvima fokusirani su isključivo na daljnu homogenizaciju etnija i implementaciju daljnih, konačnih teritorijalnih podjela po etničkom principu. Za nas Bosance i Hercegovce EU je postala ono što je nekad Amerika bila za Evropljane – naša najbolja i posljednja nada.

MONITOR: A kako izgleda Sarajevo?
KOJOVIĆ: Nažalost, sve više ga doživljavam kao provincijalnu kasabu nastalu na mjestu nekadašnjeg najljepšeg i najhrabrijeg grada na svijetu.

MONITOR: Mnogi tvrde da u BiH bujaju svi nacionalizmi – srpski, bošnjački, hrvatski…
KOJOVIĆ: Nacionalizam je postao efektivan način osvajanja i opstanka na vlasti. To je tako već skoro trideset godina. Posljednjih godina svjedočimo nemoralnoj i svakom normalnom čovjeku degutantnoj eksploataciji ratnih tragedija i trauma u dnevno-političke svrhe. Nacionalne stranke su ideološke fabrike mržnje i za ono što rade i govore bi u svakoj zemlji koja nema Ustav a la Dayton sudski odgovarali ne samo za kriminal i korupciju nego i za širenje međuetničke i rasne mržnje.

Činjenica da je Dejtonski ustav nespojiv sa članstvom u EU ipak daje nadu da ćemo ga uskoro morati mijenjati. Pravac u kojem će te promjene Ustava ići, po mom mišljenju, će dugoročno odrediti sudbinu BiH. Ona će ili postati uređena na način na koji su uređene druge evropske, funkcionalne, građanske demokratije ili će se pretvoriti u tri mini monoetničke države kojima će zauvijek vladati tzv. legitimni predstavnici, odnosno etnička elita.

MONITOR: Prijeti li BiH raspad zbog političkih, socijalnih i drugih problema?
KOJOVIĆ: Socijalni kapital, odnosno spremnost građana jedne države da državu stave ispred svojih ličnih i drugih interesa je potrošen. Kenedijev patriotski imperative – ne pitaj šta je država učinila za tebe, nego se upitaj šta ti možeš učiniti za nju, je u BiH sveden na status lošeg vica.

Ljudi su umorni od čekanja da se nešto počne mijenjati, i u političkom i u ekonomskom smislu. Lideri nacionalnih stranaka vjeruju da će njihovi planovi o podjeli BiH imati veću šansu ako su građani iscrpljeni i u ekonomskom, i u političkom i u personalnom smislu.

Ekonomsko siromaštvo, kao što je to odlično prepoznao jedan vaš umjetnik/filozof Antonije Pušić, je neophodan preduslov za bilo koju vrstu politike bazirane na radikalnim nacionalističkim ili vjerskim postulatima. Ekonomsko oslobađanje, odnosno nesiromaštvo građana i sposobnost da sami upravljaju svojim životima, je preduslov i za njihovu političku emancipaciju. I to je ono što nacionalne stranke, dok se njih bude pitalo, nikada neće dozvoliti.

Srećom, ja vjerujem da će građani BiH smoći hrabrosti i mudrosti i da se te partije nakon izbora 2018. više neće pitati.

MONITOR: Vaša stranka vjeruje da je moguća drugačija Bosna i Hercegovina. Kakva po Vašem mišljenju treba da bude država BiH i da li u BiH ima snaga koje mogu profilisati takvu državu i društvo?
KOJOVIĆ: BiH je jedino moguća ako su prava svakog njenog građanina, bez obzira na njegovu etničku pripadnost ili nepripadnost, ista na cijelom njenom teritoriju. Dakle, ona je ne samo moguća nego sam uvjeren da bi bila izuzetno uspješna država ako bi bila uređena po uzoru na druge EU države. BiH za kakvu se mi zalažemo ima jednog predsjednika sa simboličkim ovlastima, ima državni parlament sa garantovanom minimalnom etničkom zastupljenošću, nema kantone, ima taksativan spisak kolektivnih etničkih prava koje štiti Ustavni sud, ima progresivnu poresku stopu i enormno ulaže u obrazovanje…Dakle, uređena je i funkcioniše po istim ustavnim principima po kojima funkcioniše recimo Norveška.

MONITOR: Naša stranka je stranka socijal-liberalne orijentacije, čiji je programski cilj društvo solidarnosti i socijalne pravde, vladavina prava i širokih građanskih sloboda. Koliko su realni takvi planovi Naše stranke?
KOJOVIĆ: Samo ako je definisana i uređena kao država ravnopravnih građana BiH je moguća u politčkom, pa i u ekonomskom smislu. Vizija koju nacionalisti imaju nije država Bosna i Hercegovina nego labava konfederacijska zajednica čiji opstanak zavisi od hirovitosti nacionalnih lidera. Ako me pitate da li je građanska BiH ostvariva onda je moj odgovor da su šanse takve BiH obrnuto proporcionalne šansama nacionalnih lidera da je etnički dijele do potpunog nestanka. To je osnovno pitanje na koje će odgovor dati građani BiH za godinu i po.

MONITOR: Kakva je sudbina građanskih, ljevičarskih partija u BiH? Postoji li šansa da se konstituiše neka da je tako nazovemo opštebosanska stranka koja će se izboriti za građansku prosperitetnu i modernu državu BiH?
KOJOVIĆ: Postoje neke naznake da je proces konsolidacije SDP-a, odnosno povratak njihovih odmetnutih frakcija, u toku. Mi to podržavamo i nadamo se da će taj proces biti završen što prije kako bi onda Naša stranka sa takvom ujedinjenom ljevicom započela razgovore o eventualnom formiranju građanskog bloka i o zajedničkom nastupu na izborima 2018.

MONITOR: Prošle godine Vi ste fizički napadnuti na sjednici Skupštine Kantona Sarajevo. Imate li neprijatnosti kada kritikujete razne deformacije u bh društvu?
KOJOVIĆ: Naša odlučnost da se borimo za ono u šta vjerujemo nije i neće biti poljuljana takvim i sličnim pokušajima da nas se disciplinira i cenzuriše. Vladajuća koalicija u Skupštini Kantona Sarajevo je nakon tog incidenta predložila da se sjednica prekine i da mi ubuduće sjedimo podalje od čovjeka koji je Sabinu Ćudić verbalno, a mene fizički, napao. Tražili smo da se sjednica nastavi i naravno nismo se htjeli pomjeriti od nasilnika. Prijetnjama i silom nas neće istjerati sa mjesta na koje su nas izabrali građani.

Naša stranka je i ranije izlazila u javnost sa stavovima koji u tom trenutku nisu bili popularni ili su čak izazivali negativne i vrlo emotivne reakcije, ali smo mi vjerovali da je naša odluka ispravna i dobra za BiH i naše građane i čvrsto smo stajali na tim pozicijama. U pravilu, nakon nekog vremena, kad su se glave ohladile, većina onih koji su nas napadali zbog tih stavova uvidjeli bi da smo zapravo bili u pravu.

MONITOR: Je li Vas iznenadila pobjeda Aleksandra Vučića u prvom krugu glasanja i šta čeka Srbiju sa njim kao predsjednikom?
KOJOVIĆ: Iznenađenje je da se sve završilo u jednom krugu glasanja, ali se pobjeda g. Vučića ne može nazvati iznenađenjem. Vjerujem da će on i sa ove pozicije nastaviti da radi ono što je radio kao premijer, a to je ubrzano približavanje Srbije ka EU i jačanje regionalne saradnje. Žao mi je što barem jedan dio svog očigledno velikog političkog kapitala nije utrošio kako bi svoje glasače motivisao ka poštenijem i konkretnijem suočavanju sa ulogom Srbije u ratovima devedesetih.

MONITOR: Odnosi između bivših jugoslovenskih republika opet su pogoršani. Mnogi strahuju da će se ti sporovi rješavati ratom. Kakve su Vaše procjene – da li su u regionu mogući novi ratni sukobi?
KOJOVIĆ: Zaista ne vjerujem u tu mogućnost. Postoje lideri, pa i partije koje to priželjkuju, ali sumnjam da su građani spremni biti topovsko meso, opet.

MONITOR: Vi ste dugo bili novinar. Danas se često od starijih novinara može čuti da je novinarstvo na ovim prostorima dotaklo dno dna, da je tabloidizovano, da je objektivno informisanje protjerao senzacionalizam… Kakav je Vaš stav o današnjim medijima?
KOJOVIĆ: Pitanje koje ste postavili je vrlo ozbiljno, možda temeljno globalno pitanje današnje civilizacije i ja se ne bih usudio na tako kompleksno pitanje ponuditi jednostavan odgovor u par rečenica. Trump i Brexit su činjenice koje služe kao opomena šta se dogodi ako se sve prepusti neobuzdanim slobodnim silama koje upravljaju tržištem i sve mjere vrijednošću dionica. Ono što je za nas značajno u tom globalnom fenomenu je da su medijska situacija, koju ste opisali u svom pitanju, i uspon radikalnog populizma postali dodatne otežavajuće okolnosti u našoj borbi za spas građanske BiH, odnosno za politiku zdravog razuma i čistog obraza.

Hiljadu i četiri stotine dana užasa

MONITOR: Šestog aprila, upravo na dan kada završavamo ovaj intervju, počela je opsada Sarajeva. Kakva su sa ove distance Vaša sjećanja na to vrijeme?
KOJOVIĆ: Ja sam, i 25 godine poslije, i dalje, de facto, neupotrebljiv na ovaj dan. Sjećanja o tom danu naviru i svaki pokušaj da čovjek o tome progovori riječima koje svakodnevno upotrebljavamo čini se neadekvatan, pa i nedostojan tragedije o kojoj govorimo. Ono o čemu mogu govoriti, ono što mi daje nadu i motiv da se ne predajem i na šta sam neizmjerno ponosan su moji sugrađani, obični ljudi, koji su uprkos 1400 i nešto dana užasa koji se na njih obrušio sa Karadžićevih položaja oko grada ostali, pa možda nema bolje riječi od – normalni. Ponekad, za vrijeme te preduge noćne more koju su za nas svakodnevno režirali Karadžićevi zločinački topnici i snajperisti činilo se kao da su Sarajlije posljednji normalni ljudi na planeti Zemlji.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo