Povežite se sa nama

INTERVJU

PREDRAG KOJOVIĆ, PREDSJEDNIK NAŠE STRANKE, SARAJEVO: Nacionalne stranke su ideološke fabrike mržnje

Objavljeno prije

na

Pedja-kojovic-3

MONITOR: Kakvo je stanje u današnjoj Bosni i Hercegovini?
KOJOVIĆ: Ozbiljni politički analitičari BiH svrstavaju u kategoriju neuspjelih država (failed state). Iako je ta ocjena deprimirajuća za nas, ona je nažalost vrlo vjerovatno tačna. Mi se kontinuirano nalazimo u političkoj krizi čiji se intenzitet planski pojačava u predizborno vrijeme kako bi se pažnja glasača skrenula sa ozbiljnih, pa rekao bih i katastrofalnih ekonomskih i socijalnih problema za koje vladajuće partije očigledno nemaju rješenja. Povrh svega toga, s obzirom na to da su na vlasti lideri koji su politiku shvatili kao mogućnost za nastavak rata drugim sredstvima fokusirani su isključivo na daljnu homogenizaciju etnija i implementaciju daljnih, konačnih teritorijalnih podjela po etničkom principu. Za nas Bosance i Hercegovce EU je postala ono što je nekad Amerika bila za Evropljane – naša najbolja i posljednja nada.

MONITOR: A kako izgleda Sarajevo?
KOJOVIĆ: Nažalost, sve više ga doživljavam kao provincijalnu kasabu nastalu na mjestu nekadašnjeg najljepšeg i najhrabrijeg grada na svijetu.

MONITOR: Mnogi tvrde da u BiH bujaju svi nacionalizmi – srpski, bošnjački, hrvatski…
KOJOVIĆ: Nacionalizam je postao efektivan način osvajanja i opstanka na vlasti. To je tako već skoro trideset godina. Posljednjih godina svjedočimo nemoralnoj i svakom normalnom čovjeku degutantnoj eksploataciji ratnih tragedija i trauma u dnevno-političke svrhe. Nacionalne stranke su ideološke fabrike mržnje i za ono što rade i govore bi u svakoj zemlji koja nema Ustav a la Dayton sudski odgovarali ne samo za kriminal i korupciju nego i za širenje međuetničke i rasne mržnje.

Činjenica da je Dejtonski ustav nespojiv sa članstvom u EU ipak daje nadu da ćemo ga uskoro morati mijenjati. Pravac u kojem će te promjene Ustava ići, po mom mišljenju, će dugoročno odrediti sudbinu BiH. Ona će ili postati uređena na način na koji su uređene druge evropske, funkcionalne, građanske demokratije ili će se pretvoriti u tri mini monoetničke države kojima će zauvijek vladati tzv. legitimni predstavnici, odnosno etnička elita.

MONITOR: Prijeti li BiH raspad zbog političkih, socijalnih i drugih problema?
KOJOVIĆ: Socijalni kapital, odnosno spremnost građana jedne države da državu stave ispred svojih ličnih i drugih interesa je potrošen. Kenedijev patriotski imperative – ne pitaj šta je država učinila za tebe, nego se upitaj šta ti možeš učiniti za nju, je u BiH sveden na status lošeg vica.

Ljudi su umorni od čekanja da se nešto počne mijenjati, i u političkom i u ekonomskom smislu. Lideri nacionalnih stranaka vjeruju da će njihovi planovi o podjeli BiH imati veću šansu ako su građani iscrpljeni i u ekonomskom, i u političkom i u personalnom smislu.

Ekonomsko siromaštvo, kao što je to odlično prepoznao jedan vaš umjetnik/filozof Antonije Pušić, je neophodan preduslov za bilo koju vrstu politike bazirane na radikalnim nacionalističkim ili vjerskim postulatima. Ekonomsko oslobađanje, odnosno nesiromaštvo građana i sposobnost da sami upravljaju svojim životima, je preduslov i za njihovu političku emancipaciju. I to je ono što nacionalne stranke, dok se njih bude pitalo, nikada neće dozvoliti.

Srećom, ja vjerujem da će građani BiH smoći hrabrosti i mudrosti i da se te partije nakon izbora 2018. više neće pitati.

MONITOR: Vaša stranka vjeruje da je moguća drugačija Bosna i Hercegovina. Kakva po Vašem mišljenju treba da bude država BiH i da li u BiH ima snaga koje mogu profilisati takvu državu i društvo?
KOJOVIĆ: BiH je jedino moguća ako su prava svakog njenog građanina, bez obzira na njegovu etničku pripadnost ili nepripadnost, ista na cijelom njenom teritoriju. Dakle, ona je ne samo moguća nego sam uvjeren da bi bila izuzetno uspješna država ako bi bila uređena po uzoru na druge EU države. BiH za kakvu se mi zalažemo ima jednog predsjednika sa simboličkim ovlastima, ima državni parlament sa garantovanom minimalnom etničkom zastupljenošću, nema kantone, ima taksativan spisak kolektivnih etničkih prava koje štiti Ustavni sud, ima progresivnu poresku stopu i enormno ulaže u obrazovanje…Dakle, uređena je i funkcioniše po istim ustavnim principima po kojima funkcioniše recimo Norveška.

MONITOR: Naša stranka je stranka socijal-liberalne orijentacije, čiji je programski cilj društvo solidarnosti i socijalne pravde, vladavina prava i širokih građanskih sloboda. Koliko su realni takvi planovi Naše stranke?
KOJOVIĆ: Samo ako je definisana i uređena kao država ravnopravnih građana BiH je moguća u politčkom, pa i u ekonomskom smislu. Vizija koju nacionalisti imaju nije država Bosna i Hercegovina nego labava konfederacijska zajednica čiji opstanak zavisi od hirovitosti nacionalnih lidera. Ako me pitate da li je građanska BiH ostvariva onda je moj odgovor da su šanse takve BiH obrnuto proporcionalne šansama nacionalnih lidera da je etnički dijele do potpunog nestanka. To je osnovno pitanje na koje će odgovor dati građani BiH za godinu i po.

MONITOR: Kakva je sudbina građanskih, ljevičarskih partija u BiH? Postoji li šansa da se konstituiše neka da je tako nazovemo opštebosanska stranka koja će se izboriti za građansku prosperitetnu i modernu državu BiH?
KOJOVIĆ: Postoje neke naznake da je proces konsolidacije SDP-a, odnosno povratak njihovih odmetnutih frakcija, u toku. Mi to podržavamo i nadamo se da će taj proces biti završen što prije kako bi onda Naša stranka sa takvom ujedinjenom ljevicom započela razgovore o eventualnom formiranju građanskog bloka i o zajedničkom nastupu na izborima 2018.

MONITOR: Prošle godine Vi ste fizički napadnuti na sjednici Skupštine Kantona Sarajevo. Imate li neprijatnosti kada kritikujete razne deformacije u bh društvu?
KOJOVIĆ: Naša odlučnost da se borimo za ono u šta vjerujemo nije i neće biti poljuljana takvim i sličnim pokušajima da nas se disciplinira i cenzuriše. Vladajuća koalicija u Skupštini Kantona Sarajevo je nakon tog incidenta predložila da se sjednica prekine i da mi ubuduće sjedimo podalje od čovjeka koji je Sabinu Ćudić verbalno, a mene fizički, napao. Tražili smo da se sjednica nastavi i naravno nismo se htjeli pomjeriti od nasilnika. Prijetnjama i silom nas neće istjerati sa mjesta na koje su nas izabrali građani.

Naša stranka je i ranije izlazila u javnost sa stavovima koji u tom trenutku nisu bili popularni ili su čak izazivali negativne i vrlo emotivne reakcije, ali smo mi vjerovali da je naša odluka ispravna i dobra za BiH i naše građane i čvrsto smo stajali na tim pozicijama. U pravilu, nakon nekog vremena, kad su se glave ohladile, većina onih koji su nas napadali zbog tih stavova uvidjeli bi da smo zapravo bili u pravu.

MONITOR: Je li Vas iznenadila pobjeda Aleksandra Vučića u prvom krugu glasanja i šta čeka Srbiju sa njim kao predsjednikom?
KOJOVIĆ: Iznenađenje je da se sve završilo u jednom krugu glasanja, ali se pobjeda g. Vučića ne može nazvati iznenađenjem. Vjerujem da će on i sa ove pozicije nastaviti da radi ono što je radio kao premijer, a to je ubrzano približavanje Srbije ka EU i jačanje regionalne saradnje. Žao mi je što barem jedan dio svog očigledno velikog političkog kapitala nije utrošio kako bi svoje glasače motivisao ka poštenijem i konkretnijem suočavanju sa ulogom Srbije u ratovima devedesetih.

MONITOR: Odnosi između bivših jugoslovenskih republika opet su pogoršani. Mnogi strahuju da će se ti sporovi rješavati ratom. Kakve su Vaše procjene – da li su u regionu mogući novi ratni sukobi?
KOJOVIĆ: Zaista ne vjerujem u tu mogućnost. Postoje lideri, pa i partije koje to priželjkuju, ali sumnjam da su građani spremni biti topovsko meso, opet.

MONITOR: Vi ste dugo bili novinar. Danas se često od starijih novinara može čuti da je novinarstvo na ovim prostorima dotaklo dno dna, da je tabloidizovano, da je objektivno informisanje protjerao senzacionalizam… Kakav je Vaš stav o današnjim medijima?
KOJOVIĆ: Pitanje koje ste postavili je vrlo ozbiljno, možda temeljno globalno pitanje današnje civilizacije i ja se ne bih usudio na tako kompleksno pitanje ponuditi jednostavan odgovor u par rečenica. Trump i Brexit su činjenice koje služe kao opomena šta se dogodi ako se sve prepusti neobuzdanim slobodnim silama koje upravljaju tržištem i sve mjere vrijednošću dionica. Ono što je za nas značajno u tom globalnom fenomenu je da su medijska situacija, koju ste opisali u svom pitanju, i uspon radikalnog populizma postali dodatne otežavajuće okolnosti u našoj borbi za spas građanske BiH, odnosno za politiku zdravog razuma i čistog obraza.

Hiljadu i četiri stotine dana užasa

MONITOR: Šestog aprila, upravo na dan kada završavamo ovaj intervju, počela je opsada Sarajeva. Kakva su sa ove distance Vaša sjećanja na to vrijeme?
KOJOVIĆ: Ja sam, i 25 godine poslije, i dalje, de facto, neupotrebljiv na ovaj dan. Sjećanja o tom danu naviru i svaki pokušaj da čovjek o tome progovori riječima koje svakodnevno upotrebljavamo čini se neadekvatan, pa i nedostojan tragedije o kojoj govorimo. Ono o čemu mogu govoriti, ono što mi daje nadu i motiv da se ne predajem i na šta sam neizmjerno ponosan su moji sugrađani, obični ljudi, koji su uprkos 1400 i nešto dana užasa koji se na njih obrušio sa Karadžićevih položaja oko grada ostali, pa možda nema bolje riječi od – normalni. Ponekad, za vrijeme te preduge noćne more koju su za nas svakodnevno režirali Karadžićevi zločinački topnici i snajperisti činilo se kao da su Sarajlije posljednji normalni ljudi na planeti Zemlji.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo