Povežite se sa nama

INTERVJU

STEVO MUK, INSTITUT ALTERNATIVA: Sve liči na produženo vanredno stanje

Objavljeno prije

na

MONITOR: Institut Alternativa je nedavno sprovela istraživanje koje je pokazalo da su problemi u državnoj upravi brojni, ali da je korupcija i dalje osnovni problem, odnosno zapošljavanje preko veze, kako to ističu građani. Da li je to epilog afere Snimak u stvari?
MUK: Korupcija je i dalje rasprostranjena, a zapošljavanje ,,preko veze” je samo jedan od njenih oblika. Epilog afere Snimak se konačno dogodio u Skupštini kad je jedan od ključnih aktera afere, Zoran Jelić, imenovan za člana senata DRI, institucije za nadzor javnih finansija. Da stvar bude na ivici paradoksa, skupštinski odbor je predložio njegovo imenovanje na dan kad je Federika Mogerini, visoka predstavnica EU, govorila u Skupštini Crne Gore. Poznato je da je EU godinama tražila pravosudni i politički epilog afere Snimak, ali sumnjam da je pri tome mislila na ovakav epilog, političku promociju umjesto osude.

MONITOR: Politička kriza u zemlji je sve dublja. Kako vidite trenutnu situaciju i izlazak iz nje?
MUK: Politička situacija liči na produženo vanredno stanje. Skupština radi bez opozicije na ivici legitimiteta. Političke vođe Demokratskog fronta su optužene od specijalnog tužilaštva za učešće u planiranom državnom udaru, a sudi im se i za navodna ranija djela slične prirode. Ostatak opozicije koji se naziva ,,građanskom opozicijom” djeluje prilično nesnađeno ukliješten ,,između dvije vatre”. U dodatno teškoj poziciji su SDP i URA, koje su pod najvećim pritiskom da se, makar jednokratno, vrate u parlament za koji tvrde da je rezultat državnog udara odnosno neregularnih izbora.

Sada bi u takvom parlamentu trebala da bude donijeta istorijski važna odluka o članstvu u NATO savezu, što kod značajnog dijela javnosti može dodatno produbiti osjećaj nepravde i osnažiti argumentaciju za buduće političko djelovanje snaga koje se protive NATO. Na žalost, umjesto konačnog rješenja ovog pitanja, bojim se da ćemo otvoriti novu istorijsku stranicu produbljenih podjela. Istorija se neće okončati danom izvjesnog pristupanja Crne Gore NATO savezu.

Izlazak iz političke krize vidim kroz vjerodostojan sudski proces svim licima za koje DPS i Katnić tvrde da su akteri državnog udara i kroz politički dijalog vlasti i opozicije o vanrednim izborima u 2018. godini na svim nivoima i uslovima za njihovo održavanje. Željeni rezultat ovih procesa bi bio cjelovit odgovor na pitanje: što se dogodilo 16. oktobra, ko je i kako umiješan, kao i na pitanje što je potrebno uraditi da se politička kriza prevede u politički dijalog unutar institucija. Plašim se da naše institucije neće uspjeti da građanima pruže vjerodostojan odgovor, a da će za politički dijalog biti potreban neki oblik posredovanja EU.

MONITOR: U Nikšiću DPS, nakon nedavnih izbora, vlada sa manje od 40 posto, a tu je i 11 posto nevažećih listića koji se vide kao otpor pritisku vladajuće strukture. Đukanović je izgubio i kontrolu nad RTCG. Tu su i svakodnevni protesti i socijalne pobune. Šta se dešava?
MUK: Nakon što je onemogućen povratak kandidata vlasti na čelo RTCG, javni servis ima šansu da započne istinsku transformaciju u javni servis. Da li će se to desiti zavisi od imenovanja koja slijede i kadrovskih osvježenja za kojima ovaj medij vapi. Nepristrasan javni servis može dati značajan doprinos kvalitetu političkih procesa i pomoći ozdravljenju medijske scene. Građani već decenijama izdvajaju milione eura za RTCG, a dobijaju jako loš proizvod. Vrijeme je da se za taj novac dobije odgovarajući medijski sadržaj.

Raduje me buđenje u profesijama kao što su zdravstveni radnici, kako kroz sindikat ljekara tako i kroz promjene rukovodstva u Ljekarskoj komori. To je rijedak pozitivni primjer u profesionalnim asocijacijama. Upravo zbog toga i nailazi na opstrukcije i snažne otpore vlasti, kao i reforma javnog servisa.

MONITOR: Protest majki kojima je naknada za troje djece smanjena privremeno je prekinut, nakon što je Ustavni sud ocijenio da je zakon kojima su majkama sa troje djece smanjene naknade zakonit. Da li je to politička odluka, imajući u vidu i činjenicu da je taj sud u kandžama politike?
MUK: Da je bilo političke pameti, taj zakon nikada ne bi bio usvojen jer je izraz fiskalne neodgovornosti, diskriminatoran, preskup, i ne postiže nijedan od proklamovanih ciljeva, dok istovremeno čini druge štete u funkcionisanju države i društva. No, nakon što ga vlast nije osporavala u izbornoj kampanji, odlučila je naknadno da značajno umanji date privilegije. Problem je nastao između očekivanja da to budu zagarantovane doživotne naknade u fiksnom iznosu i Vladine odluke da promijeni njihovu visinu. Istina je da su ove žene dovedene u zabludu, a onda izigrane.

Ustavni sud je umjesto da ranije razmotri ustavnost osnovnog zakona, odlučio je da zaštiti ustavnost njegovih izmjena. Brojne druge odluke i naročito prolongiranje važnih odluka govore u prilog tvrdnji da Ustavni sud čini političke kompromise, što je nažalost očekivano imajući u vidu njegov personalni sastav i način imenovanja.

MONITOR: Vlast je i ovoga puta pokušala da diskredituje neki bunt protiv njihove politike, tako što je ustvrdila da je taj protest politički.
MUK: Kad je na čelu protesta osoba koja je potpredsjednica partije – članice najveće opozicione grupacije, dat je ključni argument Vladi i Vladinim medijima da protest označe kao politički, odnosno opozicioni. Prisustvo opozicionih lidera i aktivista je dodatno podstaklo stav da opozicionari čekaju ,,da im majke završe posao”. Ipak, ne sumnjam da bi vlast, sve i da nije ovako, ove proteste pokušavala diskreditovati kao opozicione i antidržavne. Međutim, vlast bi imala manje argumenata, a protesti više legitimiteta.

MONITOR: Da li opozicija adekvatno reaguje na stanje u zemlji? Mislite li da je bojkot djelotvoran?
MUK: Bojkot ne može biti jedina politička strategija opozicije. Osim bojkota, mora se obezbijediti osmišljena politička akcija. Strategija čekanja da se kriza sama riješi teško može donijeti povoljne rezultate. Demokratski front uporno nudi proteste kao spasonosni metod djelovanja. Ostatak opozicije odbacuje proteste, ali ne nudi alternativni metod političkog djelovanja. Smatram da četiri raznorodne partije ,,ukliještene” između DPS-a i DF-a, moraju osmisliti najbolji model političke saradnje i djelovanja uključujući mogućnosti integracije. Prethodno, bilo bi od koristi da SNP razriješi unutrašnje protivrječnosti. Na kraju i najvažnije, sve opozicione partije moraju imati slobodu da zastupaju različite individualne stavove i metode djelovanja, ali i obavezu da formulišu zajedničku politiku i praksu koja ih razlikuje od vlasti.

MONITOR: Opet je u fokusu šverc cigareta. Decenijama nemamo pravi odgovor institucija na te sumnje i optužbe. Mislite li da ćemo ga konačno dobiti, pošto je policija opet ušla u Duvanski?
MUK: Šverc cigareta je samo jedna od brojnih aktivnosti organizovanog kriminala. Nažalost, već godinama ako ne i decenijama, država gleda na organizovani kriminal kao na ekonomsku mogućnost, a ne kao bezbjednosnu prijetnju. Kad pogledate opis svih oblika i dimenzija organizovanog kriminala koji je dat u javnosti dostupnoj analizi koju je pripremila Uprava policije i uporedite sa rezultatima te iste policije i tužilaštva, zaključak je da smo i dalje na samom početku. Osim akcija protiv ,,slobodnih strijelaca” u trgovini narkoticima ( uglavnom skanka) i obavezujuće saradnje u okviru širih međunarodnih policijskih akcija, nema pomaka vrijednih pažnje.

MONITOR: Institut Alternativa je nedavno ocijenila da nije realizovano 60 posto obaveza utvrđenih Strategijom za reformu policije. Šta to govori, da se uobičajeno ispunjavaju samo kozmetičke promjene?
MUK: Policija je dugo bila politički resurs za zapošljavanje podobnih i kontrolu političkih, naročito izbornih procesa. Važni i veliki djelovi policije su za potrebe vladajuće partije, političara i tajkuna sarađivali sa organizovanim kriminalnim grupama ili prećutkivali njihove djelatnosti. Reforma takvog sistema zahtijeva snažnu političku volju da se naprave veliki i bolni rezovi. Takve volje nije bilo i o tome svjedoči i neambiciozna strategija koja se i takva slabo sprovodi. Otpori reformama su očigledni, a promjene se odvijaju isključivo pod pritiskom. Ključno pitanje reforme je kako obezbijediti da se sposoban kadar sa integritetom nađe na odgovornim pozicijama. Evropska komisija takođe traži da se proces reforme nastavi obezbjeđivanjem centralizovanog procesa transparentnog zapošljavanja. Pored niza tijela za kontrolu rada policije, zloupotrebe u policijskoj službi, od torture nakon protesta do korupcije, se ne istražuju efikasno.

MONITOR: Iako se jedno vrijeme vjerovalo da novi tužilački dvojac radi nezavisnije od ranijih kolega, sada već postoje ozbiljne sumnje da je tužilastvo pod kontrolom političkog vrha. Kako vi vidite ulogu tužilastva, posebno u slučaju državni udar koji je aktuelan nekoliko mjeseci?
MUK: Mi smo pohvalili prve rezultate specijalnog državnog tužilaštva, ali smo danas vrlo rezervisani prema njihovim rezultatima, načinu vođenja najvažnijih postupaka i prioritetima rada. Javnost s dobrim razlogom stiče utisak da se postupci vode protiv osoba bez aktuelnosti i političke težine u vlasti, odnosno onih koji nisu dio klana Mila Đukanovića. Rezultati finansijskih istraga predugo čekamo, a kaznena politika koju diktira tužilaštvo nije uvjerljiva. Postoje ozbiljne sumnje da se pritvor koristi kao tužilačko sredstvo pritiska na okrivljene u cilju sklapanja sporazuma o priznanju krivice.

Način vođenja slučaja ,,državni udar” produbio je nepovjerenje dijela javnosti, a da stvari nisu čiste jasno je svima koji gledaju snimke sa suđenja. Možemo samo da slutimo kako se vode slučajevi koji nisu pod neposrednom pažnjom i interesovanjem javnosti. Zato je važno omogućiti najviši mogući stepen pristupa dokumentima o radu tužilaštva.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo