Povežite se sa nama

INTERVJU

STEVO MUK, INSTITUT ALTERNATIVA: Sve liči na produženo vanredno stanje

Objavljeno prije

na

MONITOR: Institut Alternativa je nedavno sprovela istraživanje koje je pokazalo da su problemi u državnoj upravi brojni, ali da je korupcija i dalje osnovni problem, odnosno zapošljavanje preko veze, kako to ističu građani. Da li je to epilog afere Snimak u stvari?
MUK: Korupcija je i dalje rasprostranjena, a zapošljavanje ,,preko veze” je samo jedan od njenih oblika. Epilog afere Snimak se konačno dogodio u Skupštini kad je jedan od ključnih aktera afere, Zoran Jelić, imenovan za člana senata DRI, institucije za nadzor javnih finansija. Da stvar bude na ivici paradoksa, skupštinski odbor je predložio njegovo imenovanje na dan kad je Federika Mogerini, visoka predstavnica EU, govorila u Skupštini Crne Gore. Poznato je da je EU godinama tražila pravosudni i politički epilog afere Snimak, ali sumnjam da je pri tome mislila na ovakav epilog, političku promociju umjesto osude.

MONITOR: Politička kriza u zemlji je sve dublja. Kako vidite trenutnu situaciju i izlazak iz nje?
MUK: Politička situacija liči na produženo vanredno stanje. Skupština radi bez opozicije na ivici legitimiteta. Političke vođe Demokratskog fronta su optužene od specijalnog tužilaštva za učešće u planiranom državnom udaru, a sudi im se i za navodna ranija djela slične prirode. Ostatak opozicije koji se naziva ,,građanskom opozicijom” djeluje prilično nesnađeno ukliješten ,,između dvije vatre”. U dodatno teškoj poziciji su SDP i URA, koje su pod najvećim pritiskom da se, makar jednokratno, vrate u parlament za koji tvrde da je rezultat državnog udara odnosno neregularnih izbora.

Sada bi u takvom parlamentu trebala da bude donijeta istorijski važna odluka o članstvu u NATO savezu, što kod značajnog dijela javnosti može dodatno produbiti osjećaj nepravde i osnažiti argumentaciju za buduće političko djelovanje snaga koje se protive NATO. Na žalost, umjesto konačnog rješenja ovog pitanja, bojim se da ćemo otvoriti novu istorijsku stranicu produbljenih podjela. Istorija se neće okončati danom izvjesnog pristupanja Crne Gore NATO savezu.

Izlazak iz političke krize vidim kroz vjerodostojan sudski proces svim licima za koje DPS i Katnić tvrde da su akteri državnog udara i kroz politički dijalog vlasti i opozicije o vanrednim izborima u 2018. godini na svim nivoima i uslovima za njihovo održavanje. Željeni rezultat ovih procesa bi bio cjelovit odgovor na pitanje: što se dogodilo 16. oktobra, ko je i kako umiješan, kao i na pitanje što je potrebno uraditi da se politička kriza prevede u politički dijalog unutar institucija. Plašim se da naše institucije neće uspjeti da građanima pruže vjerodostojan odgovor, a da će za politički dijalog biti potreban neki oblik posredovanja EU.

MONITOR: U Nikšiću DPS, nakon nedavnih izbora, vlada sa manje od 40 posto, a tu je i 11 posto nevažećih listića koji se vide kao otpor pritisku vladajuće strukture. Đukanović je izgubio i kontrolu nad RTCG. Tu su i svakodnevni protesti i socijalne pobune. Šta se dešava?
MUK: Nakon što je onemogućen povratak kandidata vlasti na čelo RTCG, javni servis ima šansu da započne istinsku transformaciju u javni servis. Da li će se to desiti zavisi od imenovanja koja slijede i kadrovskih osvježenja za kojima ovaj medij vapi. Nepristrasan javni servis može dati značajan doprinos kvalitetu političkih procesa i pomoći ozdravljenju medijske scene. Građani već decenijama izdvajaju milione eura za RTCG, a dobijaju jako loš proizvod. Vrijeme je da se za taj novac dobije odgovarajući medijski sadržaj.

Raduje me buđenje u profesijama kao što su zdravstveni radnici, kako kroz sindikat ljekara tako i kroz promjene rukovodstva u Ljekarskoj komori. To je rijedak pozitivni primjer u profesionalnim asocijacijama. Upravo zbog toga i nailazi na opstrukcije i snažne otpore vlasti, kao i reforma javnog servisa.

MONITOR: Protest majki kojima je naknada za troje djece smanjena privremeno je prekinut, nakon što je Ustavni sud ocijenio da je zakon kojima su majkama sa troje djece smanjene naknade zakonit. Da li je to politička odluka, imajući u vidu i činjenicu da je taj sud u kandžama politike?
MUK: Da je bilo političke pameti, taj zakon nikada ne bi bio usvojen jer je izraz fiskalne neodgovornosti, diskriminatoran, preskup, i ne postiže nijedan od proklamovanih ciljeva, dok istovremeno čini druge štete u funkcionisanju države i društva. No, nakon što ga vlast nije osporavala u izbornoj kampanji, odlučila je naknadno da značajno umanji date privilegije. Problem je nastao između očekivanja da to budu zagarantovane doživotne naknade u fiksnom iznosu i Vladine odluke da promijeni njihovu visinu. Istina je da su ove žene dovedene u zabludu, a onda izigrane.

Ustavni sud je umjesto da ranije razmotri ustavnost osnovnog zakona, odlučio je da zaštiti ustavnost njegovih izmjena. Brojne druge odluke i naročito prolongiranje važnih odluka govore u prilog tvrdnji da Ustavni sud čini političke kompromise, što je nažalost očekivano imajući u vidu njegov personalni sastav i način imenovanja.

MONITOR: Vlast je i ovoga puta pokušala da diskredituje neki bunt protiv njihove politike, tako što je ustvrdila da je taj protest politički.
MUK: Kad je na čelu protesta osoba koja je potpredsjednica partije – članice najveće opozicione grupacije, dat je ključni argument Vladi i Vladinim medijima da protest označe kao politički, odnosno opozicioni. Prisustvo opozicionih lidera i aktivista je dodatno podstaklo stav da opozicionari čekaju ,,da im majke završe posao”. Ipak, ne sumnjam da bi vlast, sve i da nije ovako, ove proteste pokušavala diskreditovati kao opozicione i antidržavne. Međutim, vlast bi imala manje argumenata, a protesti više legitimiteta.

MONITOR: Da li opozicija adekvatno reaguje na stanje u zemlji? Mislite li da je bojkot djelotvoran?
MUK: Bojkot ne može biti jedina politička strategija opozicije. Osim bojkota, mora se obezbijediti osmišljena politička akcija. Strategija čekanja da se kriza sama riješi teško može donijeti povoljne rezultate. Demokratski front uporno nudi proteste kao spasonosni metod djelovanja. Ostatak opozicije odbacuje proteste, ali ne nudi alternativni metod političkog djelovanja. Smatram da četiri raznorodne partije ,,ukliještene” između DPS-a i DF-a, moraju osmisliti najbolji model političke saradnje i djelovanja uključujući mogućnosti integracije. Prethodno, bilo bi od koristi da SNP razriješi unutrašnje protivrječnosti. Na kraju i najvažnije, sve opozicione partije moraju imati slobodu da zastupaju različite individualne stavove i metode djelovanja, ali i obavezu da formulišu zajedničku politiku i praksu koja ih razlikuje od vlasti.

MONITOR: Opet je u fokusu šverc cigareta. Decenijama nemamo pravi odgovor institucija na te sumnje i optužbe. Mislite li da ćemo ga konačno dobiti, pošto je policija opet ušla u Duvanski?
MUK: Šverc cigareta je samo jedna od brojnih aktivnosti organizovanog kriminala. Nažalost, već godinama ako ne i decenijama, država gleda na organizovani kriminal kao na ekonomsku mogućnost, a ne kao bezbjednosnu prijetnju. Kad pogledate opis svih oblika i dimenzija organizovanog kriminala koji je dat u javnosti dostupnoj analizi koju je pripremila Uprava policije i uporedite sa rezultatima te iste policije i tužilaštva, zaključak je da smo i dalje na samom početku. Osim akcija protiv ,,slobodnih strijelaca” u trgovini narkoticima ( uglavnom skanka) i obavezujuće saradnje u okviru širih međunarodnih policijskih akcija, nema pomaka vrijednih pažnje.

MONITOR: Institut Alternativa je nedavno ocijenila da nije realizovano 60 posto obaveza utvrđenih Strategijom za reformu policije. Šta to govori, da se uobičajeno ispunjavaju samo kozmetičke promjene?
MUK: Policija je dugo bila politički resurs za zapošljavanje podobnih i kontrolu političkih, naročito izbornih procesa. Važni i veliki djelovi policije su za potrebe vladajuće partije, političara i tajkuna sarađivali sa organizovanim kriminalnim grupama ili prećutkivali njihove djelatnosti. Reforma takvog sistema zahtijeva snažnu političku volju da se naprave veliki i bolni rezovi. Takve volje nije bilo i o tome svjedoči i neambiciozna strategija koja se i takva slabo sprovodi. Otpori reformama su očigledni, a promjene se odvijaju isključivo pod pritiskom. Ključno pitanje reforme je kako obezbijediti da se sposoban kadar sa integritetom nađe na odgovornim pozicijama. Evropska komisija takođe traži da se proces reforme nastavi obezbjeđivanjem centralizovanog procesa transparentnog zapošljavanja. Pored niza tijela za kontrolu rada policije, zloupotrebe u policijskoj službi, od torture nakon protesta do korupcije, se ne istražuju efikasno.

MONITOR: Iako se jedno vrijeme vjerovalo da novi tužilački dvojac radi nezavisnije od ranijih kolega, sada već postoje ozbiljne sumnje da je tužilastvo pod kontrolom političkog vrha. Kako vi vidite ulogu tužilastva, posebno u slučaju državni udar koji je aktuelan nekoliko mjeseci?
MUK: Mi smo pohvalili prve rezultate specijalnog državnog tužilaštva, ali smo danas vrlo rezervisani prema njihovim rezultatima, načinu vođenja najvažnijih postupaka i prioritetima rada. Javnost s dobrim razlogom stiče utisak da se postupci vode protiv osoba bez aktuelnosti i političke težine u vlasti, odnosno onih koji nisu dio klana Mila Đukanovića. Rezultati finansijskih istraga predugo čekamo, a kaznena politika koju diktira tužilaštvo nije uvjerljiva. Postoje ozbiljne sumnje da se pritvor koristi kao tužilačko sredstvo pritiska na okrivljene u cilju sklapanja sporazuma o priznanju krivice.

Način vođenja slučaja ,,državni udar” produbio je nepovjerenje dijela javnosti, a da stvari nisu čiste jasno je svima koji gledaju snimke sa suđenja. Možemo samo da slutimo kako se vode slučajevi koji nisu pod neposrednom pažnjom i interesovanjem javnosti. Zato je važno omogućiti najviši mogući stepen pristupa dokumentima o radu tužilaštva.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Oni koji zaista žele evropske vrijednosti, ne smiju ćutati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladi se gledalo kroz prste prvih mjeseci, što je na neki način i opravdano, ali kad su krenuli rušiti osnovne demokratske principe to je naišlo na otpor. I taj otpor će biti sve veći. Ako to Vlada ne razumije, ako ne shvata važnost unutrašnje stabilnosti, stvari će eskalirati toliko da im ni Brisel više neće moći pomoći

 

 

MONITOR:  Povodom godinu dana rada Vlade, CDT je objavio dokument Prva godina Vlade Crne Gore pod lupom: Od reformskog zamaha do političkog skretanja. Šta su vaši glavni nalazi, ili šta je dobro a šta ne?

KOPRIVICA: Činjenica je da nam je EU otvorila prostor kao nikad do sada i strateški je važno da se taj prostor iskoristi.

I pored manjkavosti nekih zakonskih rješenja i netransparentnosti procesa nesumnjivo najznačajniji rezultat koalicione vlasti u ovom periodu jesu i zaključci međuvladine konferencije na kojoj su zemlje Evropske unije odobrile dobijanje završnih mjerila u poglavljima 23 i 24, što Crnoj Gori omogućava prelazak u sljedeću fazu procesa pristupanja i zatvaranje pregovaračkih poglavlja.

Takođe, vrijedan je pomena i politički uspjeh Vlade, kroz uspostavljanje dogovora vezanog za sprovođenje popisa 2023. godine, koji je zadovoljio sve strane i bio ključni uzrok smanjivanja tenzija koje su prijetile da pređu u ozbiljnije društvene nesporazume.

Nakon dobrog starta, Vlada i koaliciona vlast su donijeli pogrešnu procjenu da će joj zbog IBAR-a biti sve dozvoljeno i povukli su poteze koji se ne mogu okarakterisati ni kao demokratski, a ni evropski.

MONITOR: Ocjenili ste da je dobijanje IBAR-a najznačajniji uspjeh Spajićeve Vlade, ali da je umjesto da to bude podstrek za sprovođenje suštinskih reformi, vlast “taj otvoreni prostor počela koristiti za različite nedemokratske i nereformske prakse”. Koje su to prakse?

KOPRIVICA: Te prakse možemo sublimirati u dvije teze: netransparentnost i nepoštovanje demokratskih vrijednosti i principa.

Prije svega, rekonstrukcija Vlade sprovedena je netransparentno, uz nepoštovanje demokratskih pravila i standarda, nepoštovanje procedura u Skupštini, i predstavlja jasan izraz neprincipijelne političke trgovine i partitokratije. Dobili smo Vladu sa najvećim brojem članova u Evropi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, PSIHOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR: Mi u  BiH više ne vjerujemo nikome i vjerujemo u sve

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posjeta Ursule fon der Lajen BiH i regionu prije svega  je još jedan igrokaz EU i naših državica, gdje oni kao hoće da mi uđemo u EU-baš kao i mi, a i jedni i drugi znaju da to nije iskreno i tačno. Svima odgovara ovakvo stanje-i EU i domaćim vlastodršcima i zašto bi ga mijenjali

 

 

MONITOR: Tragedija koja je ovog mjeseca obilježila život u Donjoj Jablanici i BiH morala bi imati neke uzroke. O odgovornosti bi trebalo da odluči Tužilaštvo Kantona. U vezi sa tim pominje se i privatni vlasnik kamenoloma. Kako  ocjenjujete ovu situaciju, šta je do sada urađeno da se pomogne stradalima?

PUHALO: U ovom trenutku mi i ne znamo broj potencijalnih katastrofa čiji uzrok mogu biti nelegalni kamenolomi, šljunkare, deponije, površinski kopovi i sl. Jednostavno rečeno obični ljudi o tome ne vode mnogo brige ili su nemoćni da bilo šta promijene, dok država tj. sistem ne poštuje svoje zakone. Jer kada bi poštivala zakone, mnogi „biznismeni“ bi ostali bez posla, a neki bi završili i u zatvoru. Takođe, poštivanje zakona bi dovelo do smanjenja prihoda političarima i političkim partijama. Nisam optimista ni kad se radi o odgovornosti- jer Jablanica i okolna mjesta lagano tonu u zaborav, a nisam siguran da postoji spremnost da se to istjera na čistac do kraja. Biće interesantno pratiti i sudbinu prikupljenog novca i druge pomoći nastradalima, plašim se da će i tu biti malverzacija. Na kraju krajeva, zapitajmo se u kakvoj državi mi živimo, kada ona nema sredstava i resursa da pomogne nastradalima u par sela tj. šta bi se desilo da imamo neku veću katastrofu?

MONITOR: Ursula fon der Lajen je nedavno bila na pogođenom području, tokom svoje turneje po Zapadnom Balkanu. Obećala je i pomoć. Kako  izgleda njena najnovija posjeta Sarajevu i regionu?

PUHALO: Prije svega to je još jedan igrokaz EU i naših državica, gdje oni kao hoće da mi uđemo u EU-baš kao i mi, a i jedni i drugi znaju da to nije iskreno i tačno. Svima odgovara ovakvo stanje-i EU i domaćim vlastodršcima i zašto bi ga mijenjali. Realno, najveće briga EU je smanjenje uticaja Rusije i Kine na ovo područje i vjerujem da im je to mnogo važnije od našeg ulaska u ovaj savez.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nema reforme dok se ne odstrane kadrovi pravosudnog kartela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Očigledno je da bi određenom broju sudija Vrhovnog suda jedini prihvatljiv kandidat za predsjednika Vrhovnog suda bila Vesna Medenica i da čine sve što su u mogućnosti da postupak izbora opstruiraju

 

MONITOR: Sudije i tužioci izrazili su nezadovoljstvo platama i najavili da će naći način da stupe u štrajk uprkos zakonskim ograničenjima. Kako to komentarišete?

RADULOVIĆ: Pravo na štrajk je propisano Ustavom Crne Gore, ali to pravo se može ograničiti državnim organima. U skladu sa zakonom pravo na štrajk sudija i tužilaca moglo bi se ograničiti ako se procijeni da bi taj štrajk ugrozio nacionalnu bezbjednost, bezbjednost lica i imovine, opšti interes građana ili funkcionisanje organa vlasti, u konkretnom slučaju državnog tužilaštva i sudova.

Materijalni položaj sudija i tužilaca, odnosno njihove zarade nijesu jedini problem. Prostorni, tehnički i kadrovski kapaciteti su na zabrinjavajuće lošem nivou i nijedna izvršna vlast do sada nije pokazala spremnost da te probleme rješava. Na žalost, ni pravosuđe nikada nije jedinstveno ukazalo na probleme sa kojima se suočava. Kad kažem jedinstveno mislim na sve djelove pravosuđa – sudstvo, tužilaštvo i advokaturu, koji su morali jedinstveno mnogo ranije izvršnoj vlasti ispostaviti zahtjeve i dati rokove za njihovo rješavanje.

Pravosuđe nikada nije, prema bilo kojoj izvršnoj vlasti nastupilo sa integritetom i autoritetom. Tamo još imamo kadrove koji su, ne tako davno, snishodljivo molili izvršnu vlast da im riješi stambeno pitanje i kojima je izvršna vlast proizvoljno to omogućavala. Zato je ignorantski i često ponižavajući odnos drugih grana vlasti prema pravosuđu logična posljedica. Zbog toga mislim i da najavljeni štrajk ne bi doprinio rješavanju lošeg položaja zaposlenih u pravosuđu, već da bi se, naprotiv, brojni problemi samo još više produbili.

MONITOR: Ozbiljne razloge za nezadovoljstvo čuli smo nedavno od sudija Specijalnog odeljenja. Više je alarmantnih podataka –  da im je deset puta veći obim predmeta, nego sličnim sudijama u regionu, do toga da je u ovom trenutku u tom odeljenju nezavršeno preko 160 predmeta. Već ste ocijenili da njihov apel treba ozbiljno shvatiti. Šta  bi nadležni odmah morali preduzeti?

RADULOVIĆ: Apel sudija Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici morao bi se ozbiljno shvatiti jer on pokazuje da je rad tog odjeljenja pred kolapsom.

Sudski savjet, Vlada preko ministara pravde i finansija, ali i ostale sudije, u skladu sa svojim nadležnostima, moraju da preduzmu sve što je moguće kako bi se unaprijedio rad Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici.  I Sudski savjet bi, sa predsjednikom Višeg suda, to isto trebao  da razmotri,  kako i u kom periodu bi se mogao povećati broja sudija, sudijskih saradnika, zapisničara i pripravnika.

U Specijalno odjeljenje na ispomoć bi trebalo uputiti neke od sudija iz Apelacionog suda, Višeg suda u Bijelom Polju i Vrhovnog suda, a Sudski savjet bi morao ubrzati postupak izbora četvoro sudija u Viši sud u Podgorici, koji traje od aprila i koji je odložen jer još nijesu donijeta Pravila za ocjenjivanje. Takođe, trebalo bi ubrzati i izbor šest savjetnika po javnom oglasu iz jula ove godine.

Problem nedostatka prostornih kapaciteta mogao bi se  bar umanjiti korišćenjem velike sudnice u Osnovnom sudu u Podgorici, sudnice na Pravnom fakultetu UCG, a za suđenja sa manjim brojem učesnika u postupku mogle bi se koristiti i sudnice u Apelacionom i Vrhovnom sudu.

MONITOR: Sudije su upozorile da je u faktički u primjeni Zakon o krivičnom postupku iz 1974. godine. Šta to u stvari znači?

RADULOVIĆ: Sudije su ukazale da se odredbe koja se odnose na poštovanje procesne discipline i sprječavanje zloupotreba procesnih ovlašćenja nijesu mijenjala od 1974. godine. Međutim, mislim da ni te odredbe sudovi ne primjenjuju pravilno i dovoljno u praksi.

Svakodnevno svjedočimo brojnim zloupotrebama od strane okrivljenih i branilaca u nekim postupcima kojima se postupci odugovlače, prvenstveno sa motivom da protekne rok od tri godine bez donošenja prvostepene presude, kada se okrivljeni koji su u pritvoru moraju pustiti da se brane sa slobode. Nijesu rijetki slučajevi da sudovi to tolerišu. Te zloupotrebe su već dovele do toga da jedan broj okrivljenih za najteža krivična djela napuste pritvor zbog toga što sud nije donio prvostepenu presudu u roku od tri godine.

Taj problem je veoma lako riješiti izmjenom i dopunom člana 179. ZKP-a kojima bi se propisalo da se vrijeme odlaganja na zahtjev odbrane, odnosno okrivljenih i branilaca, ne računa u rok od tri godine za donošenje prvostepene presude. Na taj način okrivljeni i njihovi branioci bi se obeshrabrili da traže neopravdana odlaganja jer tako ne bi mogli uzrokovati ukidanje pritvora, a istovremeno bi to bilo za njih podsticajno da doprinesu bržem i efikasnijem vođenju postupka. Takođe, maksimalno trajanje pritvora od tri godine do donošenja prvostepene presude ostalo bi i dalje u zakonu kao dostignuti nivo zaštite ljudskih prava i obavezivalo sud da postupa ažurno. Tako bi zakon afirmisao suđenje u razumnom roku i podsticao i sud i učesnike u postupku da doprinose efikasnosti postupka.

MONITOR: Zbog čega vlast još nije izmijenila ovaj zakon?

RADULOVIĆ: Neprihvaljivo je i nerazumljivo zbog čega niko iz vlasti, ali niko ni iz opozicije, nije dao ovakav predlog ili ga podržao. To ukazuje da političke partije nemaju interesa da Crna Gora dobije efikasno, profesionalno i nezavisno pravosuđe koje bi obezbijedilo vladavinu prava, poštovanje pravnog poretka i u krajnjem pravdu koja bi trebala da bude ideal svakom pravnom poretku.

MONITOR:  Nedavno ste, nakon što je početkom mjeseca, dvadeseti put odloženo suđenje Vesni Medenici, saopštili da se ona i svi oni koje je u pravosuđu zadužila, izruguju ovom sistemu. Ko je sve odgovoran za takvu situaciju?

RADULOVIĆ: Odgovornost za takvo stanje je na vlasti koja nije uradila ništa kako bi se pravosuđe reformisalo i kako bi se iz pravosuđa odstranili kadrovi Vesne Medenice koji i dalje imaju veliki uticaj. Neki od njih se boje prijetnji koje je Medenica javno uputila, a pojedini imaju obavezu prema njoj jer ih je na razne načine zadužila dok je bila na poziciji predsjednice Vrhovnog suda. Podsjetiću da novi sastav Sudskog savjeta, koji su političari predstavljali kao „reformski“, još uvijek nije preduzeo konkretne korake ka uspostavljanju sistema u kome će sudije napredovati i odgovarati u skladu sa zaslugama. Naprotiv, neke odluke Sudskog savjeta su doprinijele sumnjama da i dalje napreduju kadrovi za koje su u javnosti objavljene kompromitujuće informacije koje dovode u pitanje njihov integritet i koje pokazuju da su puno više napora uložili da bi služili Vesni Medenici, nego Ustavu i zakonu.

MONITOR: Zašto još čekamo veting i druga slična sistemska rešenja,  i koliko još dugo možemo da ih čekamo obzirom na alarmantnu situaciju u pravosuđu?

RADULOVIĆ: Na veting i na suštinske reforme čekamo zato što ne postoji politička volja da se taj proces počne i sprovede. U partitokratskom sistemu kakav imamo u Crnoj Gori i koji je uzrok korupcije, a posljedično i organizovanog kriminala, političke partije i njihovi funkcioneri nemaju interes da Crna Gora dobije reformisano pravosuđe jer bi takvo pravosuđe izvjesno dovelo do utvrđivanja odgovornosti mnogih od njih. Svaki dan čekanja uzrokuje višestruku štetu za javni i državni interes i prijeti da bi i neki važni postupci koji su pokrenuti aktivnostima SDT-a i SPO-a mogli da završe neslavno, poput postupaka koji su svojevremeno vođeni protiv Svetozara Marovića. Odnos izvršne i zakonodavne vlasti prema pravosuđu glavna je kočnica ukupnim reformama i napretku Crne Gore u dostizanju standarda potrebnih za punu integraciju Crne Gore u društvo država EU.

MONITOR: Čekamo i predsjednika/cu Vrhovnog suda. Kako to vidite?

RADULOVIĆ: V.D. stanje u Vrhovnom sudu traje gotovo četiri godine od kako je Vesna Medenica krajem 2020. godine odlučila da napusti funkciju, nakon što je godinu i po suprotno Ustavu bila u trećem mandatu za koji je dobila podršku svih 18 tadašnjih sudija Vrhovnog suda. Četiri godine kasnije, uticaj Medenice na pravosuđe je još uvijek prisutan i tome svjedočimo gotovo svakodnevno, prvenstveno kroz postupak koji se vodi protiv nje i koji, jednako kao i izbor predsjednika Vrhovnog suda, ne može ni da počne.

Izbor predsjednika Vrhovnog suda je ključan za nezavisno i nepristrasno pravosuđe i taj postupak opstruiraju isti oni koji su pravosuđe doveli do stanja u kome se nalazi, u kome je moguće naručivati presude i u kome i dalje ključne uloge igraju kadrovi koji nijesu izabrani, niti su napredovali, na osnovu znanja i zasluga. Nakon osam neuspjelih pokušaja izbora koji su propali zbog neprihvatljive neodgovornosti i opstrukcije jednog broja sudija Vrhovnog suda, neophodno je bilo mijenjati Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, pa kada je to urađeno i stvoreni uslovi za izbor, imamo najave jednog dijela sudija da se oglas poništi dok se ne donese novi Poslovnik o radu Opšte sjednice Vrhovnog suda. Očigledno je da bi određenom broju sudija Vrhovnog suda jedini prihvatljiv kandidat za predsjednika Vrhovnog suda bila Vesna Medenica i da čine sve što su u mogućnosti da postupak izbora opstruiraju. Reforma pravosuđa i vladavina prava biće daleko sve dok god se ne sprovede veting i iz sudstva, ali i iz tužilaštva i advokature, ne odstrane takvi kadrovi koji su godinama bili akteri tzv. pravosudnog kartela preko koga su se naručivale presude.

MONITOR: Šta je u suštini urađeno na reformi pravosuđa nakon avgusta 2020?

RADULOVIĆ: Vrlo malo. Pozitivne pomake imamo u dijelu SDT-a koje je u saradnji sa SPO-om pokrenulo neke veoma važne postupke. Međutim, treba priznati i da su ti postupci pokrenuti na osnovu dokaza pribavljenih međunarodnom saradnjom sa Europolom. U sudstvu teško da možemo govoriti o bilo kakvim reformama, što predstavlja objektivan rizik da i ti postupci koji su pokretnuti neće imati pravičan i zakonit epilog.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo