Spajića ne napušta optimizam izgrađen na netačnim podacima i sumnjivim premisama. On obećava, rokovi su produžavaju a cijene planiranih investicija rastu

“Crna Gora ima hiljade kvalitetnih projekata – od hidroenergetskih do digitalnih”, pohvalio se prošle nedjelje premijer Milojko Spajić na Međunarodnoj investicionoj konferenciji EU – Crna Gora.Još je obećao kako ”naša zemlja može pomoći EU da bude konkurentnija”.

Prisutni su saznali da premijer demonstrirani optumizam zasniva na činjenicama da je “Crna Gora danas među najdinamičnijim investicionim destinacijama regiona, sa projektima ukupne vrijednosti od gotovo tri milijarde eura koji su trenutno u realizaciji – uključujući stotine kilometara novih puteva, modernizaciju aerodroma i luka, te projekte čiste energije”.  Tu postoji sitan problem: hiljade projekata i sva ta silna investiciona dinamika, o kojoj je govorio premijer,  ne vidi se na terenu. Riječ je o davnošnjem spisku želja ili, u najboljem slučaju, o projektima koji su u nekoj od faza izrade planske dokumentacije, rješavanja imovinsko pravnih odnosa na terenu, prikupljanja sredstava za realizaciju ili izbora izvođača.

Dakle, Spajićevim rječnikom sa početka premijerskog mandata: ašov nije u zemlji.     A obećanja ni do sada nije manjkalo.

Na samom početku premijerskog mandata, u decembru 2023. godine, Spajić je istakao da se budžetom za 2024. “započinje snažan investicioni ciklus”. I pozvao lokalne samouprave da vladi ponude “zrele projekte”. Koji mjesec kasnije, pred usvajanje pomenutog budžeta, bio je precizniji: “Crna Gora planira u narednih šest godina da izgradi devet dionica auto-puteva i brzih cesti, ali i da ulaže u razvoj željeznice, aerodroma i Luke Bar…”.

Januar ove godine, skoro identična priča. Samo su se rokovi malo protegli: “Velje Brdo, autoputevi, aerodromi, luke/marine, regionalne saobraćajnice – 2025. godina će biti početak velikog investicionog ciklusa koji će trajati skoro deceniju”.

Pokazalo se da je lakše obećati nego realizovati/započeti obećano.

Krenimo, za primjer, od dionice autoputa Mateševo – Andrijevica. Početak njene gradnje iz Vlade su najavljivali za septembar prošle godine. Pa za ovu jesen. Neki dan smo obaviješteni da je, na zahtjev preostalih ponuđača, rok za dostavljanje ponuda produžen po drugi put, sada do kraja oktobra. “Monteput je prepoznao osnovanost, uvažio zahtjeve i obezbijedio dodatno vrijeme ponuđačima. To je urađeno kako bi se postigla maksimalna konkurentnost i otvorenost tenderskog postupka, te kako bi ponuđači mogli da u predviđenom roku obezbijede neophodnu dokumentaciju”, saopšteno je.

Inicijalni tender za izbor izvođača druge dionice autoputa raspisan je krajem februara na sajtu Evropske banke za rekonstrukciju i razvoj (EBRD). Nakon što je i on produžavan, EBRD i Monteput su od deset prijavljenih izbrali pet ponuđača za finalni krug nadmetanja. Među njima su tri kineske kompanije, jedan tursko-azerbejdžanski i jedan holandsko – turski konzorcijum. Stotinjak miliona eura opredijeljenih u kapitalnom budžetu za početak radova (procijenjena vrijednost projekta prešla je 600 miliona) biće, po svoj prilici, prenijet u narednu godinu. Dobra vijest je to što je Evropska komisija odlučila da iznos besplatnih sredstava kojima će podržati taj projekat poveća sa 100 na 150 miliona.

Još dalje djeluje završetak tenderskog postupka za izbor zakupca (koncesionara) koji će aerodromima u Podgorici (Zeti) i Tivtu upravljati narednih 30 godina. U toj priči izvjesno je samo da u Vladi računaju na priliv nekih 100 miliona eura na ime jednokratne koncesione naknade.

Tenderska komisija iznova piše obrazloženje odluke kojom je južokorejski ponuđač prvorangiran u odnosu na američko-luksemburški konzorcijum (IIAC, odnosno, CAAP) i taj posao, izgleda, nije ni malo lak. Tek tada bi trebala da uslijedi konačna odluke Vlade o budućnosti ovdašnjih aerodroma – sa ili bez koncesionara. Iz CAAP-a su, svakako, najavili sudske žalbe, moguća je i međunarodna arbitraža pa bi se postupak započet 2019. godine mogao dodatno prolongirati. Iako naši  aerodromi odavno vape za rekonstrukcijom i proširenjem kapaciteta. Zato bi najavljeno otvaranje baze Viz aira u Podgorici uz pokretanje 14 novih avio linija moglo donijeti ozbiljne logističke izazove, poput proširenja infrastrukturnih kapaciteta i produženja radnog vremena. Nadati se – ne i nepremostive.

Ni najavljeni projekti “čiste energije” (vjetro i solarne elektrane) nijesu cvijetna livada kojom samo treba prošetati, kao što se može zaključiti iz najava i obećanja  zvaničnika.

Da se i naoko jednostavne stvari mogu zakomplikovati svjedoči nedavna odluka uprave EPCG da poništi tender za nabavku baterijskih sistema za skladištenje električne energije vrijedan nepunih 50 miliona. Planirani posao je zaustavljen nakon odluke Vlade, odnosno resornih Ministarstva energetike i finansija, da Elektroprivredi uskrati traženu saglasnost za novo zaduženje, zbog bojazni da bi ono “dovelo do ugrožavanja likvidnosti kompanije”. Naknadno smo saznali da je EPCG za devet mjeseci ove godine proizvela 90 miliona gubitka. Priča je završena neobrazloženom odlukom o razrješenju izvršnog direktora EPCG Ivana Bulatovića i uvođenjem najveće državne kompanije u v.d. stanje. Do izbora novog direktora iz vladajućeg PES-a.

Zanimljiv osvrt na temu najavljenih investicija u sektor čiste energije ponudlili su članovi građanske inicijative Spasimo Breznu, nakon informacije da je premijer Spajić potpisao Memorandum o saradnji sa kompanijom Alcazar Energy Partners. Uz navođenje razloga zbog kojih Alcazar ne zaslužuje status investitora od povjerenja,  oni su problematizovali i ideju da se takvi projekti, bez detaljne analize, proglašavaju za investicije od javnog interesa.

“Ukoliko imamo u vidu činjenicu da, recimo, kompanija Krnovo Green Energy, koja je u 2024. godini ostvarila 22 miliona prihoda od vjetroelektrane na Krnovu, ima, brojem i slovima, jednog zaposlenog, sa platom od 595, 92 eura, a da je do sada dobila desetine miliona eura podsticaja od države Crne Gore odnosno njenih građana, pitamo – gdje je taj javni interes koji se uporno retorički potencira? Dobro znamo da se radi isključivo o ekstra profitima privatnih kompanija i, kako osnovano sumnjamo, pojedinaca u sistemu koji će im te profite omogućiti”, navode iz GI Spasimo Breznu.

Iz Alcaraza najavljuju a premijer im, izgleda, vjeruje, da će u Crnu Goru investirati 500 miliona eura do 2030. godine. paketa  To je šestina onog paketa od tri milijarde investicija čija je realizacija u toku.

Baš kao i Opšta bolnica u Plevljima. U dokumentima Ministarstva zdravlja njena gradnja pominje se od 2017, uz procijenjenu vrijednost izgradnje od 2,9 miliona. U kapitalni budžet uvrstio je, 2021., Milojko Spajić kao ministar finansija. Do danas je izabran izvođač. Na projektu se radi duže nego što to predviđaju propisani rokovi, cijena je porasla 10-15 puta.Nedavno smo saznali da će gradnja bolnice biti finansirana kreditom Banke za razvoj Savjeta Evrope koji je namijenjen razvoju zdravstvene infrastrukture u Crnoj Gori (83 miliona). Počeće dogodine. Možda.

Premijera ne napušta optimizam izgrađen na netačnim podacima i premisama. Poput prošlonedjeljne tvrdnje da je EU “najveći investitor u našoj zemlji”. Dok podaci govore da su to Rusija, Srbija i Turska. On obećava, rokovi su produžavaju a cijene rastu.  Ukazuju se i naznake dolazeće finansijske krize. Život na račun (neispunjenih) obećanja ima  cijenu.

Zoran RADULOVIĆ

Ugovor o primopredaji poklona potpisali su generalni direktor Javnog servisa, Boris Raonić i Predrag Mićunović. Prilog o tome na nacionalnoj televiziji ličio je na teatar apsurda. Raonićevo  ushićenje poklonom i darodavcem bilo je veliko. Govorio je o neprocjenjivom kulturnom blagu Crne Gore, o istorijskoj donaciji koja je zahvaljujući zaveštanju  Branislava Brana Mićunovića, stigla u depoe TV kuće kojom rukovodi. Ništa manje nije bio uzbuđen ni darodavac. Gledaoci TVCG su ostali uskraćeni za informaciju na koji način je „neprocjenjivo“ kulturno blago dospjelo u posjed privatnika

Na Nacionalnom javnom servisu upriličen je protekle sedmice neobičan događaj. Predstavnik porodice preminulog  Branislava Brana Mićunovića, izvršni direktor i većinski vlasnik kompanije Zeta film, Predrag Mićunović, predao je, u vidu poklona, filmsku arhivu nekadašnjeg društvenog preduzeća Zeta film Budva, Radio Televiziji Crne Gore.

Ugovor o primopredaji poklona potpisali su generalni direktor Javnog medijskog servisa, Boris Raonić i Predrag Mićunović. Prilog o tome na nacionalnoj televiziji ličio je na teatar crnogorskih apsurda u kojem je glavnu ulogu imao direktor Raonić. Njegovo ushićenje poklonom i darodavcem bilo je veliko. Govorio je o neprocjenjivom kulturnom blagu Crne Gore, o istorijskoj donaciji koja je zahvaljujući zaveštanju Brana Mićunovića, stigla u depoe TV kuće kojom rukovodi.

„Cjelokupan filmski fond Zeta filma od danas je u vlasništvu Radio Televizije Crne Gore. RTCG je na poklon dobila gotovo 100 naslova….Ova donacija predstavlja ustupanje prava jednog ogromnog kulturnog kapitala koji je teško finansijski izraziti i ako bismo pokušali, to je možda najveća donacija u modernoj istoriji Crne Gore. Kao čelnik Javnog servisa dugujem veliku zahvalnost Zeta Filmu i familiji Mićunović na ovom sjajnom činu”, istakao je Raonić.

Ništa manje nije bio uzbuđen ni darodavac, zahvalan na prilici da javno, na državnoj televiziji, promoviše donaciju kojom se na određeni način uzdižu lik i djelo kontroverznog biznismena.

“Ovim se ispunjava namjera i želja Brana Mićinovića da se cjelokupan filmski fond Zeta filma, posredstvom ugovora, pokloni Javnom servisu Crne Gore. Tim se činom značajno obogaćuje ukupan filmski fond Crne Gore. Na ovaj način se ovo značajno umjetničko blago stavlja na uvid brojnom auditorijumu Crne Gore”, kazao je  Predrag Mićunović.

Ovo bi bilo sasvim u redu, da iza priče o darivanju ne stoji gorka istina o jednoj od najvećih devastacija filmske baštine u Crnoj Gori, o namještenoj privatizaciji kulturne ustanove, njenom totalnom uništenju, o neviđenom vandalizmu spram kulture i stvaralaštva, o rušenju filmskih studia i bioskopskih sala, o devastaciji prostora, korupciji….

Nakon sladunjavog priloga o vrijednoj, istorijskoj donaciji, gledaoci TVCG ostali su uskraćeni za informaciju na koji način je „neprocjenjivo“ kulturno blago dospjelo u posjed privatnika.  Pored zahvalnosti, mogao se upriličiti uradak na temu neslavnog kraja jedinog filmskog preduzeća u Crnoj Gori, koje je pojela masovna vaučerska privatizacija. I kako se desilo da država zajedno sa zgradom proda i predmetno kulturno blago u čijem je stvaranju dobrim dijelom učestvovala. Da se pokuša objasniti kako je moguće da se duže od 20 godina niko među kulturnim poslenicima u državi nije zapitao gdje je završila vrijedna zaostavština Zeta filma, koja je 16. oktobra izronila na TVCG.

Zeta film je osnovan 1956. godine  kao jedino preduzeće za proizvodnju i distribuciju filmskih ostvarenja u Crnoj Gori. Za Zeta film se vezuju počeci crnogorske kinematografije. Firma je bila smještena u zgradi namjenski izgrađenoj 1965. godine po projektu arhitekte Milana Popovića, za koji je dobio prestižnu Borbinu nagradu.

Zgrada Zeta filma bila je sjedište mnogih kulturnih ustanova Budve. Bila je duša grada, središte kulturnih događaja za generacije Budvana. U njoj je bila smještena velika bioskopska i pozorišna sala. Lijepo arhitektonsko zdanje raspolagalo je sa posebnim salama za projekciju filmova, sa vrhunskom opremom, depoima za čuvanje filmskih traka, montažnim sobama… Bilo je sjedište i Kulturnog centra grada sa gradskom bibliotekom, upravom festivala Grad teatar i Radio Budvom. Zgrada Zeta filma nosila je naziv Dom kulture – Gojko Krapović, po nekadašnjem predsjedniku Opštine Budva.

Uprkos zahtjevima uprave preduzeća Zeta film upućenih tadašnjoj Vladi, magu privatizacionog procesa, Veselinu Vukotiću, predsjedniku Savjeta za privatizaciju i ministarki za kulturu Vesni Klibardi, da se Zeta film ne stavlja na listu društvenih firmi za prodaju, to je ipak učinjeno. Oko 40 odsto akcija Zeta filma kupio je slovenački privatizacioni Fond MIG, jedan od tadašnjih fondova MVP, koje je prodao biznismenu Branu Mićunoviću i članovima njegove uže porodice. Mićunović je uspio da dobije i akcije Fonda PIO i Fonda zdravstva, da bi na kraju raspolagao sa većinskim paketom od 60 odsto vlasništva filmskog preduzeća.

Zeta film je u svom vlasništvu imao i predstavništva na prestižnim lokacijama u Beogradu i Zagrebu. Na ulazu u nekadašnje prostorije budvanske firme u Knez Mihailovoj ulici u Beogradu i danas stoji ime Zeta filma.

Prvo što je Mićunović kao novi vlasnik Zeta filma uradio, bilo je gašenje svih navedenih kulturnih institucija. Pozorišnu i bioskopsku salu u koje su generacije Budvana odlazile, pretvorio je u nadaleko poznatu diskoteku Trocadero sa 2000 mjesta na tri nivoa, najavljenu u ljeto 2005. kao hit sezone na crnogorskom primorju. Zatim je iselio gradsku biblioteku koja se sa sve bogatim knjižnim fondom našla na ulici i u prostoru biblioteke otvorio kockarnicu.

Kao jedan od pobjednika tranzicije Mićunović nije postao mecena u kulturi, neko ko je prepoznao kulturološki potencijal velike filmske kuće i njenog značaja za  Crnu Goru, što mu se danas pripisuje. Srušio je i uništio i posljednje tragove ne samo poznate filmske kuće nego i kulture turističkog centra Crne Gore i zamijenio prostorima za jeftinu zabavu i kockanje.

Na kraju, 2018. srušio je  i samu  zgradu Zeta filma i na njenom mjestu sagradio hotel, sa stanovima za prodaju i velikim blještavim kazinom sa svijetlom reklamom turske hotelske kompanije Merit. Filmsku djelatnost, pozorište, bioskop, knjige, zamijenili su apartmani i kockarnice. To je vrhunska simbolika kulturnog i moralnog sunovrata koji je zadesio ne samo Budvu nego i filmsku umjetnost Crne Gore.

Filmski arhiv Zeta filma, pozitivi i kopije igranih i dokumentarnih filmova dati su ugovorom na čuvanje Crnogorskoj kinoteci na inicijativu odlazeće uprave Zeta filma.

Od bivših zaposlenika Zeta filma saznaje se da poklon koji je dobila TVCG i nije vrijedan kakvim se predstavlja. Riječ je o pozitivima, istrošenim kopijama starih filmova, uglavnom strane produkcije, koje je Zeta film kao distributer kupovao.  Manji dio čine sačuvane kopije 20-ak domaćih filmova koji su samostalno ili u koprodukciji sa drugima, snimljeni u Zeta filmu. U pitanju su djela poznatih crnogorskih reditelja, poput Živka Nikolića, Momira Matovića, Predraga Golubovića, Radomira Šaranovića.

Prema podacima Vikipedije, Zeta film je do 1991. proizveo 25 dokumentarnih i 3 animirana filma u sopstvenoj prozivodnji i 9 igranih filmova u koprodukciji. Za crnogorsko i jugoslovensko tržište uvezla je 891 dugometražni film.

Međutim, negativi filmova iz poklonjene filmske arhive čuvaju se u Kinoteci Beograd, dok se manji dio nalazi u depou Jadran filma u Zagrebu. U Crnoj Gori nema uslova za čuvanje originala filmskih traka koje zahtijevaju posebne uslove arhiviranja.

Direktor Raonić navodi kako je TVCG ugovorom o poklonu stekla autorska prava emitovanja preuzetih filmova. Bivši radnici Zeta filma tvrde da se za svako prikazivanje na TV moraju ponovo otkupiti prava od stranog distributera. Isto važi i za domaći filmove za koje se autorska prava nakon isteka određenog perioda moraju nanovo otkupljivati od naslednika.

Zanimljivo je da Zeta film i dalje posluje pod imenom Filmska kompanija Zeta film AD,  iako njeno poslovanje nema nikakve veze sa filmskom djelatnošću koju su prije 21 godinu vlasnici ove kompanije ugasili.

Branka PLAMENAC

Šestu godinu zaredom DRI ima ozbiljne primjedbe na način na koji izvršna vlast (ne)raspolaže novcem iz državnog budžeta. Umjesto da pokušaju otkloniti nedostatke koji se ponavljaju iz godine u godinu, iz Ministarstva finasija sve se glasnije ljute. Na revizore i novinare

Nadležni u Vladi ne računaju baš dobro. Što se tiče poštovanja pravila i propisa tu su još gori, odnosno, da budemo precizni – loši.

To je suština nalaza Državne revizorske institucije (DRI) koja je sprovela redovnu finansijsku reviziju i reviziju pravilnosti Predloga zakona o završnom računu budžeta Crne Gore za 2024. godinu. Kako su njihovom Revizijom „utvrđene greške i nepravilnosti koje imaju materijalan i prožimajući efekat na finansijski izvještaj“, DRI je dala uslovno mišljenje na finansijsku reviziju i negativno mišljenje na reviziju pravilnosti Predloga zakona o završnom računu prošlogodišnjeg budžeta.

Uočeni nedostaci nijesu iz kategorije bezazlenih, koje bi eventualno mogli pripisati međusobnom rivalitetu računovođa iz Vlade i DRI i nadmetanju na temu ko bolje poznaje i primjenjuje crnogorske zakone i međunarodne računovodstvene standarde. Tako, na primjer, revizori DRI konstatuju da završni račun prošlogodišnjeg državnog budžeta nije matematički tačan.

„Revizijom je utvrđeno da je potrebno uvećati prihode za 3,2 miliona eura, a umanjiti rashode za 38,8 miliona eura“, zaključili su članovi Kolegijuma koji je radio ovu reviziju, senatori DRI Milan Dabović i Siniša Čađenović. Tako bi se i iskazani deficit (razlika između prošlogodišnjih rashoda i prihoda) smanjio sa 247,5 na 205,5 miliona eura. Slijedi još malo računovodstvene matematike i konačno rješenje prošlogodišnjeg budžetskog poslovanja: „Modifikovani gotovinski deficit nakon korekcija iznosi 216,8 miliona eura“.

Revizija DRI potvrđuje ono o čemu bolje upućeni govore još od sredine prošle godine: novac iz budžeta troši se mimo plana, neko dobije više od iznosa planiranih sredstava, a neko ni ono što je predviđeno Zakonom o budžetu. Evidencija o svemu tome nije uredna.

“Ministarstvo finansija nije u cjelosti uskladilo vođenje glavne knjige trezora sa važećim Pravilnikom o jedinstvenoj klasifikaciji računa za budžet Crne Gore i budžete opština, a pojedine potrošačke jedinice su ugovarale obaveze iznad planiranih sredstava. Utvrđeno je da nijesu redovno izmirivane dospjele obaveze, niti su rasknjižene obaveze naplaćene prinudnim izvršenjem”, konstatuje DRI.

Izvršna vlast je neažurna i kada je u pitanju poreska evidencija, ukazali su revizori. „Knjigovodstveno stanje poreskog duga na posljednji dan prošle godine i pretplate koje su evidentirane na individualnim analitičkim računima poreskih obveznika ne predstavljaju stvarni iznos duga“, navodi se u dokumentu DRI. Revizijom je konstatovano da Završni poreski račun za 2024. godinu nije dostavljen u zakonom propisanom roku. „Takođe, utvrđeno je da se račun za razvoj manje razvijenih jedinica lokalne samouprave nije blagovremeno konsolidovao u glavnoj knjizi trezora (GKT), a da je dio sredstava ostao van bilansa“.

U Reviziju se navodi da je država prošle godine vraćala sredstva donirana iz EU fondova koja su nenamjenski potrošena u ranijem periodu (prije njenog formiranja), u ime korisnika čiji je rad pod kontrolom vlade. To, ipak, nije uticalo na ukidanje prakse da se donacije i subvencije dijele mimo procedura i bez obaveze primaoca da izvjesti o načinu na koji ih je iskoristio. Kao primjer, DRI navodi da se  „novac vjerskim školama i pojedinim fondovima dijelio bez jasnih kriterijuma i kontrole“.

Pride, DRI konstatuje da se neki troškovi iz državnog budžeta ne prikazuju na pravi način i na pravom mjestu, kako bi ukupna slika o radu Vlade bila ljepša. Tako je naknada za rad Komisije koja treba da predloži rješenje u sporu između Vlade Crne Gore i China Road and Bridge Corporation (nosilac posla izgradnje dionice autoputa Smokovac – Mateševo) kako bi se izbjegla arbitraža na Trgovinskom sudu u Cirihu, prikazana među izdacima za infrastrukturu. A trebala je, prema mišljenju revizora, da se nađe među izdacima po osnovu troškova sudskih postupaka, „s obzirom da se radi o sporu i predsudskoj instanci koja isti rješava“.

Pošto je dokument od skoro 200 stranica dostupan na sajtu DRI, skratimo prepričavanje i vratimo se na osnovne zaključke. „Na osnovu činjeničnog stanja utvrđeno je da su pogrešna prikazivanja, pojedinačno ili zbirno, materijalno značajna u odnosu na postavljene kriterijume za finansijsku reviziju na osnovu čega nadležni Kolegijum izražava uslovno mišljenje“. Revizijom pravilnosti „utvrđeno je da potrošačke jedinice nijesu u svim materijalno značajnim aspektima uskladile poslovne aktivnosti sa zakonskim i drugim propisima koji regulišu budžetsko poslovanje u Crnoj Gori i u skladu sa tim nadležni Kolegijum izražava negativno mišljenje“.

Iz DRI su podsjetili da se slični nalazi ponavljaju, dok Vlada ne pokazuje previše entuzijazma da uočene nepravilnosti ispravi, kako bi državnu kasu dovela u potreban red. Utvrđeno je, navodi se u reviziji, da je Vlada Milojka Spajića u potpunosti realizovala manje od petine (18 odsto) preporuka datih u prošlogodišnjoj reviziji Predloga zakona o završnom računu budžeta za 2023. godinu, dok dvije trećine (66 odsto) nijesu realizovane.

Neće, ne umiju ili misle da nijesu dužni da svoj rad usklađuju sa preporukama DRI?

Odgovor se da naslutiti iz ljutite reakcija Ministarstva finansija na objavljenu reviziju. „Uslovno mišljenje DRI iznijeto u okviru finansijske revizije, ne oslikava stvarno stanje, niti počiva na potpunom i pravilnom tumačenju i uvažavanju zakonskih propisa“, ustvrdili su iz resora kojim rukovodi ministar Novica Vuković. U njihovom saopštenju, nakon objašnjenja, slijede optužbe. Prvo na račun DRI: „Ovakav pristup nije samo pogrešan, već dovodi do netačnih i pravno neutemeljenih zaključaka, koji obmanjuju javnost i narušavaju reputaciju institucija“. Onda su na red došli mediji: „Pojedini mediji izvještavali su o ovoj temi na način koji cijelu odgovornost revizije usmjerava na Ministarstvo finansija i ministra Vukovića, iako se brojni nalazi odnose na period prije 2020. godine i na druge institucije. Takav pristup je tendenciozan, netačan i zlonamjeran.“

Tu bi, po mišljenju nadležnih iz Ministarstva finansija, trebalo staviti tačku na priču o završnom računu budžeta za prošlu godinu, odnosno primjedbama koje je Kolegijum DRI dao na taj dokument. Mnogi, međutim, nijesu saglasni sa takvim naumom. Među njima se našla i Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru (STEGA).

„Već šestu godinu zaredom DRI je dala negativno mišljenje o pravilnosti trošenja državnog novca, a za finansijsku reviziju izrekla uslovno mišljenje. Drugim riječima, i dalje se ne zna, sa sigurnošću, kako se troši novac građana, jer su greške i propusti u planiranju, evidenciji i kontroli postali hronični“, saopštili su iz STEGA. „Državni revizori su ukazali da se pravila ne poštuju dovoljno, da se često isplaćuju sredstva bez jasne dokumentacije, da se ugovori potpisuju bez potrebnih procedura, a da se u mnogim institucijama već godinama funkcioniše sa privremenim v.d. rukovodiocima”.

Građani, makar u teoriji, imaju pravo da znaju na šta se i kako troši njihov novac. U praksi, dovoljno je izgleda ponoviti da se oni prethodni bili još gori. I obećati pokretanje nekoliko milijardi vrijednog  investicionog ciklusa. Ili cirkusa. Pošto je ukupan saldo prethodno izrečenih obećanja na istu temu bio i ostao – nula.

Zoran RADULOVIĆ