Povežite se sa nama

OKO NAS

PREDUZETNICI KOJI SU DOŠLI U KOLAŠIN I USPJELI: Vide mogućnosti umjesto prepreka

Objavljeno prije

na

U zastrašujućim statističkim podacima, prema kojim na stotine Kolašinca godišnje napusti svoj grad, ostanu neprimijećeni oni, drugačiji primjeri. Nekolicina poslovnih ljudi i zanatlija doselili su u ovaj sjeverni gradić i uspjeli da ga za kratko vrijeme promijene na bolje. Došli su iz drugih gradova , država, pa i kontinenata, vjerujući da će u toj varoši uspjeti da vode uspješne poslove i srećno žive. Nijesu se, pričaju, pokajali. I neće odustati.

Svi oni kažu da vjeruju u Kolašin, bez obzira što realno posmatraju i poslovni ambijent i druge uslove koji su ih dočekali na sjeveru Crne Gore. Smatraju da je više mogućnosti od prepreka i da je to prednost ovog malog grada na sjeveru. Svojim primjerima, ističu, žele da ohrabre i mještane na sličan stav i više preduzetničkog duha. Takođe, cilj im je i da ohrabre i pruže podršku onima koji ne žele da odlaze iz grada.

Pred novogodišnje praznike Jasmina Salihović, uspješna poslovna žena iz Švajcarske, odlučila je da će veći dio godine sa porodicom živjeti u Kolašinu. I da će vještine „vlasnice najvećeg virtuelnog švajcarskog hotela” primijeniti i u Kolašinu. Ta mlada žena i majka troje djece, veliki uspjeh postigla je sama na švajcarskom tržištu nekretnina.

„Vjerujem da mogu u ovom gradiću da budem srećna i uspješna. Mislim da ljudi koji ovdje žive često zaborave koje ih bogastvo okružuje i koje sve mogućnosti imaju. Naučena sam da tražim bolju stranu u svemu, a u Kolašinu mi to nije teško. Imam na umu nekoliko poslovnih projekata od kojih će koristi imati i Kolašinci i ja. Za sada uspijevamo da nađemo zajednički jezik, a ne sumnjama da će drugačije biti i narednih godina”, priča ona za Monitor.

Namjera joj je da pomogne, prije svih, ženama da započnu svoje poslove i da afirmiše ručnu radinost sjevera Crne Gore. Planira i da se bavi izgradnjom i iznajmljivanjem kuća za odmor, što je već radila u Švajcarskoj. Prvi projekat, Božićni bazar, koji je, kako kaže, poklonila svojim novim sugrađanima, dobio je odlične ocjene i od turista i od onih koji su na njemu besplatno izlagali. U suvenirnici, koja će uskoro biti otvorena, takođe nudiće dio autentičnih proizvoda kolašinskog kraja.

Slično njoj, u Kolašin su prije nekoliko godina došli i uložili kapital Vlado Rubežić i njegova supruga Jelica Simić. Za samo par godina njihovo preduzeće Kolašin Energy postalo je vrlo poznato na sjeveru Crne Gore. Novac uložen u proizvodne programe Rubežić je zaradio tokom minulih decenija u Bocvani. I pored toga što na desetine Kolašinca živi od prodaje drva za ogrjev, niko se, prije Rubežića, nije sjetio da bukovinu prodaje u cjepanicama, složenu i praktično upakovanu. Ta dobro osmišljena poslovna ideja pokazala se vrlo održivom. Do sada je u toj firmi posao i stalna solidna primanja našlo dvadesetak Rubežićevih sugrađana, ali njegovi poslovni planovi su mnogo ambiciozniji. Računa da će u Kolašin Energy ubrzo raditi još na desetine Kolašinca. U najsavremeniju opremu supružnici Rubežići su do sada uložili na stotine hiljada eura.

I oni vjeruju u mogućnosti koje pruža Kolašin. Zadovoljstvo im je što su dio kapitala zarađenog u bijelom svijetu vratili u ,,rodni Vladov grad”. Očekuju da će poslovi koje planiraju donijeti mnogo koristi mještanima.

Firma Kolašin energy je u međuvremenu postala vlasnik kompletna imovine FAK-a, najavili su da će u narednom periodu uložiti oko 350.000 eura u zapuštene proizvodne pogone koje su kupili. Proizvodne hale FAK- a su runinirane i biće im potrebna detaljna rekonstrukcija, a cilj novog vlasnika je da stvori uslove za postavljanje novih proizvodnih linija.

Otvaranje zanatske radnje u Kolašinu, varoši iz koje se minulih godina, uglavnom, odlazilo, je, tvrdi obućar Lazar Kuč, hrabrost i poslovni rizik. Prije njega godinama niko se nije odazivao na pozive lokalnih vlasti, koja je nudila svakom ko odluči da popravlja obuću Kolašincima, besplatan poslovni prostor. Kuč, priznaje, da se nadao mnogo boljim uslovima, ali i tvrdi da neće odustati.

„Pošto sam znao da u Kolašinu nema obućara, riješio sam da taj posao ja počnem. Ranije sam se bavio nečim drugim, a u ovom gradu sam, priznajem, zatekao znatno drugačiju situaciju, od onog što sam ja planirao. Ovdje sam boravio samo tokom ljeta, pa mi se činilo da je mnogo više ljudi, pa i prilike da se zaradi. Sada sam već skeptičan u vezi sa svim”, priča on.

U međuvremenu se preselio iz Podgorice u Kolašin, a ponude svoje radnje značajno obogatio.

Kolašin je na samom početku 2018. godine dobio i prvog časovničara i zlatara poslije mnogo godina. Nebojša Abramović, koji je taj grad kao dječak napustio daleke 1974. Godine, vratio se i otvorio jednu od rijetkih zanatskih radnji u Kolašinu.

„Davnašnja želja mi je da se vratim Kolašinu i tu završim svoju karijeru. Rodio sam se ovdje i proveo dio djetinjstva. Zatekao sam drugačiji grad, sa drugačijim navikama i ljudima, ali pun sam vjere da je i u sadašnjem Kolašinu moguće da zanatlija radi i zaradi. Računam da ću imati mušterija, da će me iskustvo i reputacija starovarošanina, koji dolazi iz zanatske porodice, preporučiti”, kaže zlatar.

Nije Kolašin, kaže Abramović, ono što je bio 70-ih godina prošlog vijeka, ali ni on neće lako odustati. Ukoliko njegova očekivanja budu opravdana, zatvoriće i radnju u Beogradu, čiji je vlasnik već dugo. Njegov đed bio je kolašinski obućar, otac kafedžija, a od zanata se, kakva god da su vremena, kaže Abramović, može živjeti. Gdje god da je živio, ostao je vjeran svom zanatu, nije se „tražio”, ali ni „pronalazio” u drugim zanimanjima. Tri godine o satovima i nakitu učio je u Trsteniku od jednog starog majstora.

Bilo da ih je Kolašinu privukla nostalgija, prirodne ljepote ili poslovni interes, svi oni koji su započeli poslove u tom gradu tokom minulih nekoliko godina, kažu u lokalnoj upravi, značajna su pokretačka snaga.

„Pored toga, što sada imamo nekoliko zanatlija više, ili mogućnost za otvaranje novih radnih mjesta, ti preduzetnici mještanima mogu pokazati kako treba razmišljati i djelovati. Svi oni su donijeli u Kolašin više entuzijazma, sposobnosti da se suoče sa izgovorima, vještinu da prevaziđu ono što ih, eventualno, ovdje sputava. Lokalna uprava, svakako, nastojaće da im bude servis kakav očekuju”.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo