Povežite se sa nama

OKO NAS

PREDUZETNICI KOJI SU DOŠLI U KOLAŠIN I USPJELI: Vide mogućnosti umjesto prepreka

Objavljeno prije

na

U zastrašujućim statističkim podacima, prema kojim na stotine Kolašinca godišnje napusti svoj grad, ostanu neprimijećeni oni, drugačiji primjeri. Nekolicina poslovnih ljudi i zanatlija doselili su u ovaj sjeverni gradić i uspjeli da ga za kratko vrijeme promijene na bolje. Došli su iz drugih gradova , država, pa i kontinenata, vjerujući da će u toj varoši uspjeti da vode uspješne poslove i srećno žive. Nijesu se, pričaju, pokajali. I neće odustati.

Svi oni kažu da vjeruju u Kolašin, bez obzira što realno posmatraju i poslovni ambijent i druge uslove koji su ih dočekali na sjeveru Crne Gore. Smatraju da je više mogućnosti od prepreka i da je to prednost ovog malog grada na sjeveru. Svojim primjerima, ističu, žele da ohrabre i mještane na sličan stav i više preduzetničkog duha. Takođe, cilj im je i da ohrabre i pruže podršku onima koji ne žele da odlaze iz grada.

Pred novogodišnje praznike Jasmina Salihović, uspješna poslovna žena iz Švajcarske, odlučila je da će veći dio godine sa porodicom živjeti u Kolašinu. I da će vještine „vlasnice najvećeg virtuelnog švajcarskog hotela” primijeniti i u Kolašinu. Ta mlada žena i majka troje djece, veliki uspjeh postigla je sama na švajcarskom tržištu nekretnina.

„Vjerujem da mogu u ovom gradiću da budem srećna i uspješna. Mislim da ljudi koji ovdje žive često zaborave koje ih bogastvo okružuje i koje sve mogućnosti imaju. Naučena sam da tražim bolju stranu u svemu, a u Kolašinu mi to nije teško. Imam na umu nekoliko poslovnih projekata od kojih će koristi imati i Kolašinci i ja. Za sada uspijevamo da nađemo zajednički jezik, a ne sumnjama da će drugačije biti i narednih godina”, priča ona za Monitor.

Namjera joj je da pomogne, prije svih, ženama da započnu svoje poslove i da afirmiše ručnu radinost sjevera Crne Gore. Planira i da se bavi izgradnjom i iznajmljivanjem kuća za odmor, što je već radila u Švajcarskoj. Prvi projekat, Božićni bazar, koji je, kako kaže, poklonila svojim novim sugrađanima, dobio je odlične ocjene i od turista i od onih koji su na njemu besplatno izlagali. U suvenirnici, koja će uskoro biti otvorena, takođe nudiće dio autentičnih proizvoda kolašinskog kraja.

Slično njoj, u Kolašin su prije nekoliko godina došli i uložili kapital Vlado Rubežić i njegova supruga Jelica Simić. Za samo par godina njihovo preduzeće Kolašin Energy postalo je vrlo poznato na sjeveru Crne Gore. Novac uložen u proizvodne programe Rubežić je zaradio tokom minulih decenija u Bocvani. I pored toga što na desetine Kolašinca živi od prodaje drva za ogrjev, niko se, prije Rubežića, nije sjetio da bukovinu prodaje u cjepanicama, složenu i praktično upakovanu. Ta dobro osmišljena poslovna ideja pokazala se vrlo održivom. Do sada je u toj firmi posao i stalna solidna primanja našlo dvadesetak Rubežićevih sugrađana, ali njegovi poslovni planovi su mnogo ambiciozniji. Računa da će u Kolašin Energy ubrzo raditi još na desetine Kolašinca. U najsavremeniju opremu supružnici Rubežići su do sada uložili na stotine hiljada eura.

I oni vjeruju u mogućnosti koje pruža Kolašin. Zadovoljstvo im je što su dio kapitala zarađenog u bijelom svijetu vratili u ,,rodni Vladov grad”. Očekuju da će poslovi koje planiraju donijeti mnogo koristi mještanima.

Firma Kolašin energy je u međuvremenu postala vlasnik kompletna imovine FAK-a, najavili su da će u narednom periodu uložiti oko 350.000 eura u zapuštene proizvodne pogone koje su kupili. Proizvodne hale FAK- a su runinirane i biće im potrebna detaljna rekonstrukcija, a cilj novog vlasnika je da stvori uslove za postavljanje novih proizvodnih linija.

Otvaranje zanatske radnje u Kolašinu, varoši iz koje se minulih godina, uglavnom, odlazilo, je, tvrdi obućar Lazar Kuč, hrabrost i poslovni rizik. Prije njega godinama niko se nije odazivao na pozive lokalnih vlasti, koja je nudila svakom ko odluči da popravlja obuću Kolašincima, besplatan poslovni prostor. Kuč, priznaje, da se nadao mnogo boljim uslovima, ali i tvrdi da neće odustati.

„Pošto sam znao da u Kolašinu nema obućara, riješio sam da taj posao ja počnem. Ranije sam se bavio nečim drugim, a u ovom gradu sam, priznajem, zatekao znatno drugačiju situaciju, od onog što sam ja planirao. Ovdje sam boravio samo tokom ljeta, pa mi se činilo da je mnogo više ljudi, pa i prilike da se zaradi. Sada sam već skeptičan u vezi sa svim”, priča on.

U međuvremenu se preselio iz Podgorice u Kolašin, a ponude svoje radnje značajno obogatio.

Kolašin je na samom početku 2018. godine dobio i prvog časovničara i zlatara poslije mnogo godina. Nebojša Abramović, koji je taj grad kao dječak napustio daleke 1974. Godine, vratio se i otvorio jednu od rijetkih zanatskih radnji u Kolašinu.

„Davnašnja želja mi je da se vratim Kolašinu i tu završim svoju karijeru. Rodio sam se ovdje i proveo dio djetinjstva. Zatekao sam drugačiji grad, sa drugačijim navikama i ljudima, ali pun sam vjere da je i u sadašnjem Kolašinu moguće da zanatlija radi i zaradi. Računam da ću imati mušterija, da će me iskustvo i reputacija starovarošanina, koji dolazi iz zanatske porodice, preporučiti”, kaže zlatar.

Nije Kolašin, kaže Abramović, ono što je bio 70-ih godina prošlog vijeka, ali ni on neće lako odustati. Ukoliko njegova očekivanja budu opravdana, zatvoriće i radnju u Beogradu, čiji je vlasnik već dugo. Njegov đed bio je kolašinski obućar, otac kafedžija, a od zanata se, kakva god da su vremena, kaže Abramović, može živjeti. Gdje god da je živio, ostao je vjeran svom zanatu, nije se „tražio”, ali ni „pronalazio” u drugim zanimanjima. Tri godine o satovima i nakitu učio je u Trsteniku od jednog starog majstora.

Bilo da ih je Kolašinu privukla nostalgija, prirodne ljepote ili poslovni interes, svi oni koji su započeli poslove u tom gradu tokom minulih nekoliko godina, kažu u lokalnoj upravi, značajna su pokretačka snaga.

„Pored toga, što sada imamo nekoliko zanatlija više, ili mogućnost za otvaranje novih radnih mjesta, ti preduzetnici mještanima mogu pokazati kako treba razmišljati i djelovati. Svi oni su donijeli u Kolašin više entuzijazma, sposobnosti da se suoče sa izgovorima, vještinu da prevaziđu ono što ih, eventualno, ovdje sputava. Lokalna uprava, svakako, nastojaće da im bude servis kakav očekuju”.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo