Povežite se sa nama

OKO NAS

OKO IZBORA: Podjele, ne proljeće

Objavljeno prije

na

Uprkos tome što se nastavlja serija izbora koja će trajati vascijelo proljeće, na političkoj sceni bilo bi dosadnjikavo da nije istraživanja javnog mnjena. Slabo kad je opoziciona saradnja ovdje cvjetala, kupus koji je nastao u opoziciji nakon posljednjih parlamentarnih izbora nadmašio je sve prethodne. Odnosi među opozicionim liderima mogli bi biti gori jedino kad bi počeli da se biju.

Tu se proljeću teško nadati. Kad, međutim, kao kandidatkinja za predsjednicu Crne Gore, sve potrvrđeno istraživanjem, zaiskri Milica Pejanović-Đurišić – eto mrvice živosti. Shvati čeljade kako bi se u crnogorskom javnom mnjenju, pažljivim ispitivanjem, mogao otkriti dovoljan procenat onih koji pamte Ljubicu Bebu Džaković, na primjer. Koja, usput, bijaše znatno živopisniji lik od Pejanović-Đurišićeve.

Lideri Demokratske partije socijalista Milo Đukanović i Demokratske Crne Gore Aleksa Bečić, najbolje su kotirani kandidati za predstojeće predsjedničke izbore, pokazalo je istraživanje Centra za ljudska prava i demokratiju o političkom javnom mnjenju. Direktorica CEDEM-a Milena Bešić kazala je da Đukanović ima inicijalnu prednost nad potencijalnim zajedničkim kandidatom opozicije na predsjedničkim izborima. Ukoliko bi opozicija na predsjedničkim izborima imala zajedničkog kandidata, a vladajuća koalicija kandidovala Đukanovića, 34,3 odsto građana glasalo bi za Đukanovića, a 28,8 odsto za jedinstvenog kandidata.

Nepostojećeg zajedničkog opozicionog kandidata, prema istraživanju rađenom u decembru prošle godine, glasači opozicije podržavaju snažnom većinom. Snažno i uzaludno. Nema.

Zamišljena podrška zamišljenom kandidatu tek je jedna od zanimljivosti iz istraživanja. Da je Đukanović odličan ili veoma dobar kandidat smatra 39,7 procenata ispitanih, a o Bečiću takvo mišljenje ima 30,1 odsto. I odmah zatim – eto ti Milice Pejanović-Đurišić sa 25,9 odsto.

Za slabije upućene: Milica Pejanović-Đurišić je, prema zvaničnoj partijskoj biografiji, 1997-1998. bila predsjednica Demokratske partije socijalista. To je onda kad je bilo Momir ili Milo. Bila je i poslanica u Skupštini Crne Gore od 1993. do 2001. godine, zatim ambasadorka državne zajednice Srbije i Crne Gore u Belgiji i Luksemburgu i ambasadorka Crne Gore u Francuskoj. Na funkciju ministarke odbrane stupila je u martu 2012. Vidi se samo kad treba. Njen supružnik Zoran Đurišić, koji bi u slučaju njenog izbora, valjda bio prvi gospodin Crne Gore, bio je optuživan pa oslobođen za višemilionsku štetu nanijetu državi lošim poslovanjem Montenegroerlajnza gdje je bio predsjednik borda direktora. Ako DPS riješi da ne kandiduje svoga prvog i jedinog, gotovo je svejedno ko će ga zamijeniti – kad su mogli da izguraju Filipa Vujanovića za predsjednika Crne Gore i Slavoljuba Miga Stijepovića za gradonačelnika Podgorice, Milica im dođe – zor delija. Naravno,uz opoziciju kakva jeste.

U nastavku liste potencijalnih predsjedničkih kandidata su Duško Marković sa 25,5, Dritan Abazović sa 19, Marko Milačić sa 16,8, Miodrag Lekić – 14,3, Ranko Krivokapić – 11,2 odsto. Andrija Jovićević koji je pominjan kao kadidat kojeg bi ostatku opozicije mogao ponuditi Demokratski front privukao je tek 11 odsto anketiranih.

Kada je riječ o rejtingu partija, DPS, prema CEDEM-ovom istraživanju, podržava 39,9 odsto, Demokrate 21,3, Demokratski front 13 odsto građana.

Na listi koja se zove „Prosječna ocjena za političare od 1 do 5″ prvi je predsjednik države Filip Vujanović, slijede Aleksa Bečić pa Milo Đukanović, na četvrtom je mjestu lider pokreta URA Dritan Abazović.

Na osmoj poziciji je Snežana Jonica. Lideri Demokratskog fronta Milan Knežević, Andrija Mandić i Nebojša Medojević pojavljuju se tek na pozicijama 15, 16 i 17. Iza Vujice Lazovića i Srđana Milića. Interesantno.

Nijesu zamišljene stvari ponuđene samo ispitanicima u CEDEM-ovom istraživanju. Tu je i zamišljena građanska opozicija koja se uporno nudila javnosti kao treća strana između DPS-a i DF-a. Nikad se nije dalo jasno vidjeti šta je to i ko čini tu strukturu, sad je i takva počela da čili.

Lider Socijalističke narodne partije Vladimir Joković CDM-u je ovih dana rekao: ,,Trebalo je da se sastanemo i konstatujemo da se više nećemo sastajati ili da ćemo nastaviti razgovore”.

Iz svega što se do sada vidjelo po lokalnim izborima, opozicionari su spremni da sarađuju jednokratno, po potrebi. Tako su, na primjer, u Beranama, u koaliciji sa ,,Zdravo Berane” ostali zajedno Socijalistička narodna partija i Demokratski front. Oni su pobjednici prošlih izbora u tom gradu, a pridružili su im se Srpska stranka ,,dr Milovan Živković” i Ujedinjena Crna Gora. Nosilac liste je sadašnji predsjednik Opštine Dragoslav Šćekić. Koaliciju DPS-SD-BS predvodi Bogdan Fatić.

Malo se lijepog može čuti u Beranama o satelitskim partijama – Bošnjačkoj stranci i Socijaldemokratama i njihovim čelnim ljudima, ali te partije dobijaju određen broj glasova zahvaljujući dejstvu centralne sile koja im ponudi zaposlenja i važne pozicije. U Beranama socijaldemokrate zovu – socijaldirektori.

Iako Monitorovi izvori kažu da opoziciona vlast u tom gradu nije uradila ,,ništa epohalno”, smatraju da je ,,epohalno što je zaustavjena pljačka” i da bi zato bilo ,,nepošteno da se DPS vrati na vlast”.

Kad je već SNP otišao sa DF-om, a Demokrate samostalno sa listom na čijem je čelu Goran Folić, rodila se koalicija Demos-SDP sa nosiocem Mirkom Pavićevićem. Listu su predali i Građanski pokret URA čiji je nosilac liste ugledni dr Dragan Labudović, zatim nezavisna lista ,,Riječ” sa prvim na listi Velimirom Đurišićem, lista ,,Napredno Berane”, lista ,,Stranka pravde i pomirenja”, koja je zapravo Bošnjačka demokratska zajednica, kao i Građanska lista Glas naroda za Berane.

Lokalni izbori u Beranama i Ulcinju zakazani su za 4. februar.

U Beranama ima 23.750 birača, a u Ulcinju blizu 20 hiljada.

Građani Ulcinja moći će da biraju između osam samostalnih lista i dvije koalicije. ,,Vrijeme je da Ulcinj krene u brži ekonomski razvoj i bržu valorizaciju potencijala koju posjeduje”, kazao je direktor DPS-a Tarzan Milošević. Svi znaju šta u DPS-ovom rječniku znači ,,valorizacija potencijala”, pitanje je samo koliko je građana Ulcinja spremno da se, iz sopstvenog sitnog interesa, upeca na tu udicu.

Još nijesu minuli baš svi praznici a na jednoj od beranskih stranica na Facebooku pojavile su se fotografije sa pitanjem: ,,Je li ostalo koje službeno auto u Podgorici?”. Čisto da se podsjetimo kako vlast pobjeđuje fer i pošteno.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo