Povežite se sa nama

MONITORING

PREGOVORI O IZBORIMA: Beskrajni dan

Objavljeno prije

na

Kao u čuvenom filmu u kojem se glavni lik budi svakoga jutra u istom danu, crnogorska javnost i ove sedmice obnavlja – još jedan petak. Čeka se ishod dijaloga između vlasti i dijela opozicionih partija oko uslova u kojima će biti održani naredni izbori.

Predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić najavio je da će ovaj petak biti ,,vrlo važan” i, u skladu s tim pozvao učesnike razgovora da se još jednom presaberu. ,,Kao na početku ništa nije dogovoreno dok sve nije dogovoreno, ali petak bi trebalo da bude dan kad bi sve trebalo da bude dogovoreno ili ništa da ne bude dogovoreno”, naglasio je Krivokapić.

Pretjeranu vjeru nije pokazao ni u mogućnost da dijalog uspije ni da ne uspije: „Činjenica da su se prvi put okupili lideri partija, da to traje tri mjeseca, da su uvod u sve ovo bili nemiri na ulicama, da je rasprava o Vladi produbila nepovjerenje i da je političko nepovjerenje u Crnoj Gori ogromno, ostavlja obje mogućnosti otvorene”.

Zapinje, po svemu sudeći svuda. U Sporazumu o stvaranju uslova za fer i slobodne izbore, sporan je, za početak, datum održavanja izbora. Opozicioni pregovarači raspisivanje lokalnih izbora u Tivtu, dok pregovori traju, shvatili su kao provokaciju i traže da oni budu raspisani kad i parlamentarni.

Kompromisa, kako pišu Vijesti, nema oko zahtjeva opozicije da dobiju rukovodeća ili pomoćnička mesta sa proširenim ovlašćenjima u ANB-a (generalni inspektor) i Agenciji za elektronske medije, kao ni oko predloga da uređivački tim Informativnog programa RTCG podnese ostavku. Sporan je i predlog da se uvede ,,posebno ovlašćena osoba u lokalnoj samoupravi ili na državnom nivou, koja bi kontrolisala finansijske odluke lokalnih samouprava”. Predstavnici Vlade nijesu se saglasili da opozicija ima pravo veta u upravnim odborima šest kompanija u kojima država ima većinsko vlasništvo, odnosno u EPCG, Aerodromima, Pošti Crne Gore, Montenegro erlajnsu, Monteputu, Plantažama. Dogovora nema ni oko predloga izmjena Zakona o specijalnom tužulaštvu kako bi se krivična djela povrede biračkog prava prebacila u nadležnost tog tužilaštva.

I vladini i nevladini izvori saglasni su da tok pregovora najtrnovitijim čine priče o Agenciji za nacionalnu bezbjednost i RTCG.

,,Politički subjekti, potpisnici Sporazuma upućuju javni apel postojećem uređivačkom timu Informativnog programa RTCG, na čelu sa direktorom TV Crne Gore Radojkom Rutović da u skladu sa principom javne odgovornosti i u cilju pružanja sopstvenog doprinosa rješavanju političke krize i izgradnje povjerenja u izborni proces, podnesu ostavke i time omoguće izbor novih kadrova”, predloženo je u dokumentu, ali za takvo rješenje ne postoji saglasnost predstavnika Vlade. Predviđa se i formiranje skupštinskog odbora za praćenje medija.

Vladajuća partija, oko Javnog servisa, smatra da je dovoljno pozvati medije na poštovanje profesionalnih standarda i, u skladu sa predlogom Pozitivne, formirati posebno radno tijelo koje bi se bavilo izvještavanjem Javnog servisa i svih medija o izbornim aktivnostima.

Provladini mediji izvještavaju kako predstavnici SDP-a, GP URA, Demosa i SNP-a stalno proširuju spisak zahtjeva. Prema saznanjima Pobjede, na inicijativu predstavnika SNP-a opozicija je zatražila još dva pomoćnička mjesta u ministarstvima zdravlja i prosvjete, što je načelno prihvaćeno. DPS je takođe prihvatio da opozicija uđe u upravne odbore javnih preduzeća u kojima država ima vlasništvo, ali pod uslovom da se ne blokira rad tih kompanija. Demos, URA i SDP smatraju, što su precizno naznačili u platformi, da funkcija predsjednika parlamenta i dalje treba da pripada Ranku Krivokapiću.

DPS kaže da se pozicija Krivokapića ne može vezivati sa uslovima za pripremu slobodnih i fer izbora i da je riječ o političkom pitanju koje nema suštinske veze sa izbornim procesom.

Dnevne novine naglašavaju kako svaki sastanak počinje novim zahtjevima dijela opozicije. ,,Veliki broj zahtjeva je nezakonit i daleko od evropskih standarda. Za neke partije ništa ne znači što bi smjena uređivačkog tima u RTCG bila nezakonita, i činjenica da partije ne upravljaju Televizijom, pa traže da DPS utiče na urednike i direktore da podnose ostavke, što je apsolutno nemoguće”.

Kad bi postojao neko ko čita samo Dnevne novine, i situaciju posmatra, sa nekog od grčkih ostrva, na primjer, pomislio bi kako se siroti DPS u ovoj zemlji potpuno obnepitao, a podli opozicionari hoće da mu uzmu i to malo jada đe se još nešto pita. I sve u suprotnosti sa evropskom praksom.

U svakom slučaju, pregovarači imaju šta da presabiraju. Krivokapić je objasnio da je skratio dalji rad na tekstu upravo zbog toga što je vidio da se javljaju nove i nove teme koje produblju nepovjerenje. „Šanse su iste kao na početku, jer je i problem isti – duboko nepovjerenje koje postoji”.

Mora se i to jednom napisati: u pravu je Rako Krivokapić. I oko nepovjerenja i oko toga da se pregovarači moraju presabrati.

Možda treba mrvicu precizirati – prevashodno opozicioni pregovarači.

DPS je presabrao. Šef je ponudio šta je ponudio, nakon silnih zatezanja i glumatanja može se očekivati još poneki ustupak.

Mnogo više posla oko presabiranja, naravno, ima opozicija. Monitor je već pisao o tome da u kratkom roku i bez ulaska u institucije sistema ,,po dubini”, veoma teško spriječiti čak i najkrupnije predizborne zloupotrebe vlasti. Čak i kad bi se to postiglo, ostaje borba sa vaninstitucionalnom hobotnicom čiji kraci divljaju na svakim izborima u ovoj državi.

Brzo se kod nas zaboravlja, malo ko se još sjeća svega onoga što je zabilježeno na lokalnim izborima u Beranama u martu 2014. Na dan izbora opozicioni aktivisti upali su u improvizovane štabove DPS-a u kojima je dijeljena „jednokratna humanitarna pomoć” kao paravan za kupovinu glasova. Video snimcima su zabilježene prodavnice mješovite robe, ateljei i privatne kuće pretvorene u mini-štabove Demokratske partije socijalista. Grupa opozicionara na nekoliko mjesta otela je spiskove po kojima je građanima dijeljeno, najčešće po 50, ponekad i sto ili dvjesta eura.

,,Uzeli smo im papire sa spiskovima koji su sadržali ime prezime, broj telefona, količinu novca koja je dodijeljena i svojeručne potpise onih koji su pare uzeli. Na dva takva mjesta od osam do deset i po, novac je već bilo uzelo blizu 500 ljudi”, objašnjava Bato Đurišić, odbornik u SO Berane. On podsjeća da je policiju obavijestio o dijeljenju para na šest mjesta. ,,Nijesu reagovali nikako”.

Protiv sedam funkcionera DPS-a podnijete su krivične prijave. Državne institiucije nijesu mrdnule. DPS je uzvratio time što je tužio opozicionare koji su otimali spiskove za ,,oduzimanje stvari” od kojih su, kasnije, odustali.

,,Sve je zataškano, a dosad nije bilo jačih dokaza od onoga što smo mi imali”, kaže Bato Đurišić.

Crnom Gorom odavno su ispletene urbane legende o tome kako se premijerov brat Aco Đukanović pojavljuje kao logistička podrška na raznim važnim izborima. Koji legalni mehanizam to može da spriječi.

No treba držati na umu činjenicu da DPS ne dostiže lako većinu kojom se poslije diči kao da je ogromna i kao da protiv njegove premudre vlasti rovari tek šačica različitih ekstremista. Razne izborne brojke govore o tome, uključujući i one sa prethodnih izbora, kao i one sa predsjedničkih izbora 2003. kada je vlast morala da promijeni zakon jer iz dva pokušaja na izborima za predsjednika Filip Vujanović nije uspio da dobije većinu upisanih birača. Pobijedio je tek kad su propisali da je dovoljna većina onih koji su na izbore izašli.

Nije lako opozicionarima koji o uslovima za izbore pregovaraju, ali izvjesno, neuporedivo je teže onima u čije ime pregovaraju. Građanima koji ovoj vlasti žele kraj zbog nemaštine i neslobode.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZREŠENJE DIREKTORA UP ZORANA BRĐANINA STIGLO PRED VLADU: Bajka o vladavini prava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon više mjeseci ignorisanja od strane Vlade, inicijativa ministra policije Danila Šaranovića za smjenu direktora UP Zorana Brđanina, je  izgleda konačno na dnevnom redu izvršne vlasti.  Kakva će bit njena sudbina nije izvjesno. Za sada je sigurno tek da se iza priče o procedurama krije priča o kontroli bezbjednosnog sektora

 

 

Vlada Crne Gore će se konačno izjasniti o inicijativi za razrešenje direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koju je krajem prošle godine uputio ministar policije Danilo Šaranović. Vlada bi, kako pišu Vijesti, to pitanje trebalo da otvori na sjednici u petak 29. decembra, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima. Na sajtu Vlade, ipak, još nema najave o održavanju sjednice sa tom temom na dnevnom redu, niti se o tome govori u javnosti.

Razrešenje Brđanina jedno je od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru očigledne borbe za bezbjednosni sektor.  Odnosi PES-a i Demokrata, kojima je u izvršnoj vlasti pripao sektor bezbjednosti, zaoštreni su nakon sjednice Vlade početkom decembra prošle godine, na kojoj je ministar pravde Andrej Milović, izlazeći iz svoje nadležnostizatražio hitne smjene u tom sektoru.

Nakon više mjeseci ignorisanja inicijative Šaranovića, Vladina komisija za kadrovska i administrativna pitanja, kako pišu Vijesti, ove sedmice  proslijedila Vladi predlog  Šaranovića o razrješenju Brđanina.

Vlada je najprije tvrdila da nije dobila Šaranovićev predlog, a potom da je predlog odgođen dok Šaranović ne dostavi i predlog za određivanje vd direktora Uprave polcije. S druge strane, ministar policije je insistirao da se privremeni šef policije može predložiti tek kad to mjesto bude upražnjeno. Takođe, utvrdio je da odlaganjem ovog pitanja „neko čuva Brđanina“.

Šaranović je predlog uputio  krajem 2023. godine, nakon što je skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu dao negativno mišljenje na dva prošlogodišnja izvještja o radu UP. Izvještaji su razmatrani ubrzo pošto je Brđanin na poziciju direktora UP vraćen sudskom odlukom, 7. decembra prošle godine.

Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

U noći 9. na 10. novembar 1924. godina rulja  u kojoj su bili  i rezervni majori  Sekula  Bošković i Dimitrije Redžić, i  umirovljeni načelnik kolašinske žandarmerije Nikola Đilas (otac Milovana Đilasa) se spustila na Vranešku dolinu. U dužini od 19 kilometara takozvani „osvetnici“ su „popalili sve muslimanske kuće, popljačkali i pobili svakog koga su zatekli” –  kako reče jedan od učesnika pogroma generalu Danilu Jaukoviću 28. avgusta 1973. godine u Mojkovcu. General Jauković je tada okupio preživjeli aktere i svjedoke zločina, snimio sve na magnetofonskoj traci i kasnije objavio stenograme.

Ovaj zločin je direktno podstaknut i koordiniran od strane Beogradu potčinjenih vlasti i kasnije je zataškan bez ikakve istrage. Glavni inspirator je bio načelnik bjelopoljskog sreza Nikodim Cerović koji je naredio zaključavanje dvije žandarmerijske stanice u Šahovićima kako vlasti ne bi reagovale kad se rulja spusti u dolinu. Prije pokolja je sprovedena akcija razoružavanje muslimanskog stanovništva i uzet je 31 talac. Oni su navodno trebali biti sprovedeni u Bijelo Polje ali su predati rulji 250 metara  od žandarmerijske stanice. Njih 28 su odmah ubijeni, dvojica su platili veliki otkup i spasili glave, a 13-godišnjeg dječaka je spasio jedan pravoslavac koji je zamalo nastradao zbog toga.

Izgovor za ovakav teški zločin u mirnodopskim uslovima, je bila „osveta“ za ubistvo umirovljenog službenika Ministarstva unutrašnjih djela i lokalnog silnika Boška Boškovića odgovornog za veliki broj ratnih i poratnih zločina nad muslimanskim i crnogorskim stanovništvom koje je htjelo obnovu samostalne Crne Gore. Ubistvo je pripisano muslimanskim odmetnicima Jusufu Mehonjiću i Huseinu Boškoviću iako su oni tada bili u Albaniji.

Boško Bošković je, prema ogromnoj većini svjedoka i učesnika masakra, uključujući i navode Milovana Đilasa u engleskom izdanju Besudne zemlje (Njujork 1958.god.), likvidiran od strane crnogorskih komita Radoša i Draga Bulatovića, zbog brojnih ubistava i pohare Rovaca i drugih sela po sjeveru, koje je Bošković počinio sa srbijanskom žandarmerijom i vojskom. Predstavnicima tadašnjih beogradskih vlasti (na čijem čelu je bio premijer Nikola Pašić) je odgovarala ideja da su Boška Boškovića „ubili Turci“ kako bi se pokrenuli pogromi i iseljavanje bošnjačkog stanovništva iz Sandžaka. Srbijanska vlast je radila na stvaranju jaza između crnogorskog i bošnjačkog stanovništva kako bi lakše vladali prostorom koji je ušao u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).

Broj pobijenih je ostao nepoznat iz razloga što nikakva istraga nije pokrenuta uprkos nekoliko interpelacija u Skupštini Kraljevine SHS gdje je nekoliko poslanika tražilo kažnjavanje zločina. Broj stradalih varira, zavisno od izvora, od stotinu do preko hiljadu.

Prijedlog rezolucije navodi da je „rezultat ovog zločina  bio: cjelokupno muslimansko stanovništvo sa ovog područja je pobijeno, opljačkano i protjerano“ pa stoga „rijetki primjeri spasavanja pojedinaca od strane pravoslavnih komšija ukazuje na potrebu afirmacije dobra u ljudima”. Prijedlog rezolucije podsjeća i na 2022.godine  donesenu Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici koja se odnosi na stradanje pravoslavnog stanovništva 1943. i 1944. od strane njemačkih SS jedinica potpomognutih  lokalnim balističkim,  ustaškim i četničkim jedinicama kada je stradalo više od hiljadu civila uključujući stare, žene i djecu.

Od poslanika se prvi javio lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević rekavši na TV Adria da njegova partija neće podržati rezoluciju, „ne zato što žele da relativizuju ili dovedu u pitanje bilo koji zločin koji je napravljen nad muslimanskim stanovništvom, nego što smatraju to u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. Po Kneževiću bi onda trebalo donositi rezolucije od Vidovdana 1389. god., pa do 1912. i 1913., tj. “od onoga danka u krvi, do rušenja manastira, zločina nad pravoslavnim stanovništvom, do islamiziranja pravoslavnog stanovništva”. Smatra da će rezolucija biti test za Vladu premijera Milojka Spajića. Druge partije se još nisu izjasnile rekavši da će se opredijeliti kada rezolucija uđe u skupštinsku proceduru.

Potomci porodica iz Šahovića koji žive u Bosni i Hercegovini su takođe pisali Skupštini za zahtjevom da se 9. i 10. novembar uvrste u državni kalendar sjećanja na nevino ubijene, uz podizanje spomen-obilježja i održavanje komemoracije.

Profesor Rastoder je izjavio u medijima da potomci traže mogućnost da obiđu i urede groblja predaka kojih ima 34 u toj oblasti ali i „da nikome ne pada na pamet da traži nazad zemlju koja je uglavnom oteta i naseljena drugima ljudima“. Za sada,  kaže Rastoder nisu uspjeli od mještana otkupiti dio zemljišta na kome bi bio podignut spomenik.

U prepunoj sali Mjesne zajednice Tomaševo (nekadašnji Šahovići) je 18. februara održana tribina nazvana Prošlost Vraneša u 20. vijeku – tumačenja i zloupotrebe, u organizaciji Zavičajnog udruženja Vranešana. Tribinu je blagoslovio iguman Manastira Zlateš, otac Nikolaj Stamatović. Organizatori su istakli da je skup održan „da saopštimo istinu o događajima u Vranešu 1924. godine“ i pozvali na „detaljna naučna istraživanja“ o dešavanjima u Šahovićima. Sa skupa je poručeno da „osuđujemo sve zločine koji su se desili u prošlosti, posebno prema nejači, bez izuzetka“ ali da se da se ne „prihvata pravno-politička formulacija o genocidu u Vranešu i sve aktivnosti po tom pitanju koje se plasiraju u poslednje vrijeme“. Potpredsjednik udruženja, pisac i publicista Svetislav Šestović rekao je da su izazvani da se okupe jer „decenijama traju uvrede i nasrtaji na stanovništvo Vraneškog kraja i njihove pretke, od strane jedne grupacije bošnjačke vjeroispovijesti, čime se želi narušiti mir i suživot ovog naroda“. Optužio je za „pokušaje krivotvorenja istorije, da bi bacili ljagu na jedan narod“ i „da naše slavne pretke i nas njihove potomke proglase genocidnim narodom“. Prijedlog rezolucije je „raspirivanje nacionalne mržnje i  zato su, za nas Vranešane, zahtjevi odbora Bošnjaka neprihvatljivi“ – poručio je Šestović.

Publicista i istoričar Miloš Vojinović, kako prenosi list Dan, kazao je da nije istina da su muslimani protjerani iz tog kraja. „ Popisom iz 1931. godine u pavinopoljskoj opštini živjela su su 104 muslimana, a u opštini Šahovići 103 – što je dokaz da nije bilo riječi o genocidu“, rekao je Vojinović.  Dakle,  ukupno 207 muslimana. To je  92, 5  posto manje, nego što ih je popisano 1921. godine.   Na tom području 1921. godine  živjelo 2.755 muslimana – 1559 u Pavinom Polju i 1195 u Šahovićima.  Sa tribine u Vranešu,  Vojinović je pozvao Šerba  Rastodera na televizijski duel.

Ostaje da se vidi da li će Crna Gora imati hrabrosti da se suoči sa tamnim mrljama svoje prošlosti. Nesumnjivo je da su u zločinu, koji je organizovan za velikosrpske političke interese, učestvovali prije svega domicilni  Srbi i Crnogorci.  Zločin se desio na teritoriji Crne Gore. To obavezuje.  Na ovoj generaciji je da prekine ćutanje i pogleda istini u oči.

  Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo