Povežite se sa nama

MONITORING

NAŠA VLAST I NJENI TAJKUNI: Poklonjena zemlja

Objavljeno prije

na

tomislav-celebic

Pogrešno smo pomislili da smo već vidjeli sve što se može vidjeti u “pretvorbi” nekadašnjeg društvenog, a potom i državnog kapitala u privatno vlasništvo: Ratno profiterstvo; Prvobitna akumulacija zasnovana na šticungu i švercu; Burazerske privatizacije; Berzanske mahinacije; Finansijske akrobacije… Do daljnjeg je odložena poslednja epizoda crnogorske tranzicije.I opet smo se vratili na početak priče. Tamo gdje je zemlja bila i ostala najveće, ako ne i jedino, bogatstvo nove klase.

Problem je, samo, što im ti milioni kvadrata, koje zalažu i polažu, nijesu od đeda ostali. Nijesu ih ni kupili. To je poklon Vlade, resornog ministarstva, Savjeta za privatizaciju i(li) Privrednog suda. A odabrani/privilegovani već će znati da se zahvale. I oduže.

Samo na prvi pogled može da začudi to što slučaj ulcinjske Solane do daljnjeg ostaje neispričana priča. Petu godinu čekamo da Savjet za privatizaciju – vladino tijelo preko koga su privatne ambicije i lične interese zadovoljavali premijer Milo Đukanović, njegov političko-ekonomski mentor a kasnije i poslovni partner Veselin Vukotić, te odani saradnici iz Vlade Branko Vujović, Vujica Lazović, Branimir Gvozdenović… – odluči da li je Eurofond 2004. godine, skupa sa PIF Monetom, 67 odsto vlasničkog kapitala Solane Bajo Sekulić kupio po tržišnoj cijeni.

Vlada je tri godine prije sporne prodaje procijenila da njen akcijski kapital u ulcinjskoj Solani vrijedi 23 miliona eura. Premijer Filip Vujanović na sav glas je najavljivao tender za privatizaciju tog preduzeća, da bi se ono – skoro pa preko noći – našlo na popisu preduzeća predviđenih za privatizaciju preko Montenegroberze. Nadležnima nije smetalo to što je, tih godina, parking na Trgu Republike (danas Trg slobode) imao znatno veći promet od MN Berze. I neuporedivo više klijenata iz inostranstva. Transakcija je obavljena tako što su državni fondovi akcije Solane prodali po 45 centi, dvadeset puta jeftinije od nominalne vrijednosti. Pride, Moneta i Eurofond su znatan dio svoje obaveze platili obveznicima stare devizne štednje pa ih cijela transakcija nije koštala ni zvaničnih 965, već jedva nekih 800 hiljada eura. Može li to biti ,,tržišna cijena” za zemljšte površine 15 miliona kvadrata? Tolika je površina, poređenja radi, opštine Tivat. Ili 3.000 (slovima – tri hiljade) fudbalskih terena na kojima svoje utakmice igraju Budućnost i reprezentacija Crne Gore. Konačno, zemljište na kome se nalazi Solana i nije bilo predmet prodaje. Država je i prije i poslije privatizacije bila njegov vlasnik, a Solana korisnik koji, istine radi, nakon privatizacije nije plaćao ni propisanu koncesionu naknadu. Činjenice nijesu sporne. Njihova interpretacija može biti.

Odluče li da puna tržišna cijena jeste plaćena te 2004. godine– Đukanović i njegovi saradnici iz Savjeta omogućiće Eurofondu da u svoje vlasništvo upiše više od 15 miliona kvadrata zemljišta u zaleđu Velike plaže. Riješe li, ipak, da tranzicioni umjetnik Veselin Barović, kao najuticajniji akcionar Eurofonda, nije stekao pravo da državno zemljište na kome se decenijama nalazila i razvijala Solana (sve dok je on, zbog duga od 13 hiljada eura, nije gurnuo u stečaj, a potom i u bankrot) najveći gubitnik mogla bi biti – Prva banka Aca Đukanovića. Zemljište Solane je, naime, založeno za nekoliko kredita kod CKB (30 odsto) i Prve banke (70 odsto zemljišta). Ostane li zemlja državna, te banke bi mogle izgubiti svoja, inače nenaplativa, potraživanja.

Prema najavama iz Vlade, odluka se očekivala na poslednjoj sjednici Savjeta u decembru prošle godine. I premijer je, dan pred sjednicu, najavio: ,,Uključiću se kao predsjedavajući Savjeta i siguran sam donijeti odluke koje vjerovatno neće svima biti po volji i neće biti u skladu sa svim pojedinačnim očekivanjima, ali će biti u skladu sa pravnim sistemom Crne Gore i našim društvenim odgovornostima za budući razvoj naše ekonomije i države”.

Potom smo obaviješteni da se odluka o sudbini zemljišta Solane nije našla na dnevnom redu. Umjesto nje, Savjet je donio odluku da se akcionarskom društvu CMC, koje je 1994. privatizovano tako što je većinski paket akcija preduzeća kupila Čelebić compani, u vlasništvu Tomislava Čelebića, podgoričkog biznismena i poslovnog partnera premijera Đukanovića (zajedno su suvlasnici Univerziteta Donja Gorica) omogući da upiše pravo svojine na 11 miliona kvadratnih metara zemlje u opštini Šavnik. Nema podataka koliko je Čelebić 1994. platio za akcije CMC. Ali se zna da je iste godine, društveni kapital te kompanije procijenjen na 16,2 miliona dinara ili 10,8 miliona maraka. Mislite li da je Čelebić platio deset miliona maraka, godinu nakon što je vrijednost 50.000 tona aluminijuma u završnom računu najveće državne kompanije (KAP) procijenjena na 50.000 maraka?

Ovo je samo jedna od paradržavnih transakcija obavljenih prema odredbama Zakona o svojinsko-pravnim odnosima, koji je usvojen početkom 2009. godine. Bio je to očigledan pokušaj da se efekti nadolazeće globalne ekonomske krize i izvjesni gubici ovdašnje političko-ekonomske elite i njihovih finansijera nadomjeste poklanjanjem državnog zemljišta koje su koristile kompanije koje su oni stekli u procesu privatizacije. I njegovim stavljanjem pod hipoteku za račun novih, ili namirenja već uzetih, kredita.

Prema odredbama tog Zakona, Savjet za privatizaciju odlučuje da li je prilikom kupovine preduzeća plaćena tržišna cijena akcija. Ukoliko je rješenje pozitivno, to preduzeće postaje vlasnik imovine. Pokazalo se da Savjetu ne smeta to što navedeno zemljište nije bilo predmet privatizacije. Što, prema Planu privatizacije koji je spremao Savjet a usvajala Vlada, ,,tržišna cijena” nije bila dominantan kriterijum za prihvatanje ponuda potencijalnih kupaca. Konačno, zaboravljene su i tada važeće zakonske odredbe prema kojima gradsko građevinsko zemljište nije moglo biti predmet privatizacije.

Pomenuti propis je pažnju ovdašnje javnosti po prvi put ozbiljnije zavrijedio 2014. godine, kada je objelodanjeno da je odlukom Savjeta, plac od 3.600 kvadrata u centru Budve postao svojina nikšićkog biznismena Branislava Brana Mićunovića, iako je njegova firma Anagusta, u tom momentu bila u blokadi skoro dvije godine zbog duga od 138 hiljada eura. Savjet, pod komandom premijera Đukanović, ocijenio je da su se stekli uslovi da preduzeće Zetafilm a.d. iz Budve dobije pravo trajnog vlasništva nad pomenutom parcelom, na kojoj je u međuvremenu ucrtan soliter sa 12 spratova.

Prema saznanjima Monitora, u tom trenutku u arhivama Savjeta nalazili su se zahtjevi 25-30 privatizovanih firmi koje su, po istom osnovu, tražile da postanu vlasnice zemlje preuzete na korišćenje. Među njima su bile Bjelasica Rada, Bokakomerc, Carine Podgorica, CMC Podgorica, Crnagoraput, Crnogorski telekom, Ekolina i Ekomeduza iz Bijelog Polja, Galenika i Građevinar iz Podgorice, Primorje i Solana iz Ulcinja, Inpek Podgorica, Izbor Bar, Jadranski sajam Budva, Jekon Bijelo Polje, Jugopetrol Kotor, Vektra Boka, Zetatrans Podgorica…

Nekima je i ta procedura bila suviše komplikovana, pa su zemljište dato na korišćenje prodavali kao svoje, bez odobrenja Savjeta ili Privrednog suda. Evo primjera iz 2011. godine:

Privatizovana kompanija Agrokombinat 13. jul – Kooperacija, sredinom godine u Pobjedi oglašava prodaju cjelokupne imovine putem usmenog nadmetanja. Odluku potpisuje predsjednik odbora direktora Čedomir Popović. Nepunih nedjelju dana kasnije održava se licitacija i odbor direktora Kooperacije (predsjednik Č.Popović) donosi odluku da se cjelokupna imovina (180 hiljada kvadrata u Zeti, poslovne zgrade u privredi, vanprivredi i poljoprivredi) proda za 90 hiljada eura preduzeću Carine (osnivač i vlasnik Čedomir Popović). Istovremeno se donosi odluka da Carine ne moraju da plate ni jedan euro pošto Kooperacije njima duguju 96 hiljada. Nekoliko mjeseci nakon prodaje cjelokupne imovine, otvara se stečajni postupak nad Kooperacijom. Problem je samo što stečajne mase – nema.

Dvije godine kasnije, u septembru 2013. sindikat i menadžment Vektra Boke ,,mole” premijera i predsjednika Savjeta za privatizaciju Đukanovića da im odobri prodaju placa na Savini kod Herceg Novog, iako on nije u vlasništvu Boke. ,,Ruski državljanin nudi 320 hiljada eura za to zemljište, pod uslovom da bude prevedeno u njegovo vlasništvo, a od tog novca treba da bude izmiren dug radnicima”, objasnio je sindikalni vođa firme ovaj zahtjev, dodajući da Vektra Boka prodaje još tri placa u Njivicama i jedan na Rosama. ,,Čuo sam da bi pojedinačne cijene placeva bile oko 200 hiljada eura”, kaže.

Dosadašnji rekord po vrijednosti zahtjeva da se zemljište, umjesto na korišćenje, da u trajno vlasništvo bilježimo u Budvi, konkretno u kompaniji Jadranski sajam. Nekretnine koje su kompanije pod kontrolom Duška Kneževića odavno založile za kredite vrijedne makar 36 miliona eura (iako je u katastru država vlasnik tog zaloga) do sada su nekoliko puta mijenjale vlasnika. Tako je Savjet za privatizaciju krajem septembra usvojio mišljenje da je u postupku privatizacije Jadranskog sajma iz 1998. godine plaćena tržišna naknada za 20.971 kvadrat zemljišta budvanske kompanije. Potom je zemljište prepisano na Jadranski sajam. I ta odluka biva poništena nedavnom odlukom Ministarstva finansija, nakon žalbe Opštine Budva, zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore i nasljednika nekadašnjih vlasnika ove zemlje od kojih je ona oduzeta nakon Drugog svjetskog rata.

Jednu od osobenosti ove privatizacije za Monitor je svojevremeno opisao nekadašnji predsjednik Skupštine Saveza sindikata Crne Gore (SSCG) i član Savjeta za privatizaciju Danilo Popović. U intervjuu datom u maju 2005. godine on opisuje kako je privatizovan Jadranski sajam: ,,Kupila ga je Atlas banka. Sajam je inače držao svoja sredstva kod ove banke i u momentu kada je prodat, imao je na svom računu oko 2,5 miliona maraka, a prodat je za tri miliona maraka. Onog momenta kada je kupljen, te pare su pripale Atlas banci i ona je njihovim parama kupila Sajam u Budvi”, kazao je tada Popović.

Tako se plaćala tržišna cijena crnogorske privatizacije. Sad se dijele bonusi. Odnosno, naplaćuju hipoteke.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KORONA I NEODGOVORNOST: Budi odgovoran, ne budi kao premijer

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored najave potpunog zaključavanja kao jedinog spasa, ono je odloženo do izborne šutnje u Nikšiću. Znaju se prioriteti. Premijer Krivokapić je obrazložio da trenutno stanje nije izazvano lošim mjerema, već da je problem nepoštovanje mjera. Počevši od njega

 

Što je korona žešća, neodgovornost je veća. Podržavaju je i najviši zvaničnici. Premijer Zdravko Krivokapić je u nedjelju u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici uslikan kako cjeliva pričesnu pogaču, preporučujući tako drugima da ga slijede, jer vjera planine pomjera. Nepoštovanje preventivnih mjera postalo je običajno pravo za crkvena i ostala okupljanja.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojoviće je, nakon osude javnosti, prekorila premijera. Kazala je da je obećao da će poštovati mjere: „I da će se potruditi da utiče na ostale svojim primjerom da poštuju mjere“.  To se traži – snaga ličnog primjera. I premijer se nakon tri dana izvinio građanima što u određenom periodu nije nosio masku, a pravdao se da ima antitjela. Ovako se izvinjavao i nakon nenošenja maske na sahrani mitropolita Amfilohija, pa obećanje ne održa.

Neozbiljnost, sa najviše adrese, se dešava u nedjelji kada je broj umrlih od korona virusa premašio hiljadu. Podaci Instituta za javno zdravlje govore da je smrtnost od kovida u februaru, u odnosu na januar, povećana za 70 odsto.

Iz opština stižu alarmantni podaci. U Baru je zabilježen rekordni broj pacijenata u Regionalnom kovid centru za Primorje – 113, a bolnički kapaciteti za kovid pacijente se stalno povećavaju pa ih je sada 115. Problem je i nedostatak osoblja, jer su neki ljekari i medicinske sestre i po drugi put zaraženi – tri doktora su u izolaciji, odustno je i 13 sestara, a do sada je virus imalo 26 doktora, kazali su iz bolnice u Baru.

Od 20. do 28. februara na Cetinju je umrlo osam osoba, a dnevno do 100 pacijenata posjeti kovid ambulantu, saopšteno je iz Kriznog štaba Prijestonice.  Nadležni građane najčešće opominju zbog nenošenja maske i nepridržavanja distanca na otvorenom, a veliki je i broj onih koji krše mjere samoizolacije.

Slike na portalima iz Nikšića i Ulcinja pokazuju svakodnevne gužve u kovid ambulantama u ovim gradovima.

Iz Kliničkog centra, u kome se liječi preko 130 pacijenata od virusa, kažu da su spremni i za gori scenario te da najveća zdravstvena ustanova raspolaže sa 774 kovid kreveta.

Ministarka zdravlja je ove nedjelje izjavila da je situacija zabrinjavajuća ali da nije alarmantna, kazavši da je popunjenost bolnica 75 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MIDDLE POINT: Na divljem zapadu ništa novo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je ruskoj kompaniji Middle Point, koja je radi izgradnje hotela u Budvi angažovala nikšićku kompaniju LD gradnja, zahvaljujući ovdašnjem pravosuđu, izvršiteljima i Privrednom sudu, oduzeta imovina vrijedna preko četiri miliona eura

 

Ovo je još jedna priča o tome kako su se, dok su se bivše crnogorske vlasti klele u strane investicije, investitiori koji su iz daleka stigli da posluju ovdje, susretali sa neizvjesnostima, ali i pravnim siledžijstvom. Umjesto da ulažu i grade, nerijetko bi jedino tek gubili novac u vrtlogu zarobljenih institucija. A investicije čekale neka bolja vremena.

Priča počinje 2008. godine, kada ruska kompanija Middle Point doo angažuje građevinsku firmu iz Nikšića LD gradnja radi izgradnje kondo hotela u Budvi. Nakon što je sklopljen ugovor i Middle Point uplatio avans od 300.000 eura, gradnja godinama nije počinjala. Uprkos tome, nikšićka kompanija je svih tih godina ruskom investitoru ispostavljala  fakture u iznosu 50.000 eura godišnje na ime  „održavanja gradilišta“. Ova nikšićka kompanija, čiji je osnivač, prema podacima Privrednog registra, Ilija Nikčević, radila je brojne projekte za državne i lokalne vlast (vidi box).

Nakon sedam godina, gradnja je intenzivirana.  No, iako se izgradnja hotela nije bližila kraju, ukupna vrijednost dogovorenih poslova, u iznosu od 2.833.000 eura kako je predviđeno ugovorom, bila je već potrošena. Ruski investitor odlučio je da ne plaća dalje dok se tačno ne utvrdi koliko je LD gradnja do tada i u šta trošila.  Izgradnja hotela je opet stopirana, što zbog neusglasica investitora i izvođača, što zbog zabrane gradnje na primorju u to doba. U jesen 2017. godine. LD Gradnja nije nastavila radove, da bi nekoliko mjeseci kasnije, u zimu 2018.

predala pet prvih saturacija (faktura) javnom izvršitelju Aleksandru Boškoviću, tražeći naplatu od Middle Pointa. Prema tvrdnjama kompanije Middle Point te fakture, u iznosu od 800.000 eura, su već bile plaćene. Bez obzira, investitoru je na osnovu tog duga uzeta imovina vrijedna milione. I to bez vještačenja ili utvrđivanja fakata o visini stvarnog duga.

Aleksandar Bošković, izvršitelj koji je vodio postupak, javnosti je poznat nakon što je u njegovoj kancelariji samoubistvo izvršio pedesetčetvorogodišnji E.M. 2015. godine. Takođe, Ministarstvo pravde svojevremeno je pokrenulo disciplinski  postupak protiv Boškovića zbog nezakonitosti koje su utvrđene u njegovom radu tokom redovnih i vanrednih kontrola i pritužbi građana.

Middle Ponit uz sve nije bio obaviješten da se postupak izvršenja vodi, tako da ruski investitor nije imao priliku da reaguje. Da se vodi postupak, saznali su nakon što im je blokiran račun, a kada je izvršenje već postalo pravosnažno.

Pošto je bilo kasno za žalbe, ruski investitor tada podnosi tužbu Privrednom sudu.

Priča o zarobljenim institucijama tek tada, u stvari, počinje. Dok je izvršenje po nalogu LD gradnje teklo u rekordno brzom roku, na reakcije Privrednog suda, na čijem se čelu nalazi Blažo Jovanić, čekalo se mjesecima. Jovanić je javnosti poznat kao jedan od stubova prethodnog režima u pravosuđu.

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA: POLA GODINE NAKON IZBORA PODIJELILI RESORE: Odluka o budžetu bez Skupštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanjima čelnika u upravnim odborima opštinskih preduzeća i savjetima javnih ustanova, stvoren je preduslov za podjelu rukovodećih mjesta u izvršnoj vlasti u skladu sa izbornim rezultatima, na koja pretenduje  ukupno šest partija. Možda su na smirivanje strasti u Budvi i postizanje dogovora uticali lideri iz partijskih centrala zbog  izbora u Nikšiću

 

Partije koje su na posljednjim lokalnim izborima u Budvi osvojile većinu odborničkih mandata u budvanskom parlamentu, konačno su, pola godine kasnije, dogovorile podjelu resora u upravljačkim tijelima opštinskih preduzeća i javnih ustanova. Predstavnici stranaka Demokratskog fronta i Demokrata uspjeli su da prebrode ozbiljnu krizu vlasti u Budvi i postignu dogovor u posljednjem trenutku, kako bi usvojili budžet, donijeli Plan investicija i imenovali članove upravnih odbora preduzeća i savjeta kulturnih institucija u Opštini.

Međutim, ovaj dogovor realizovaće se u posve neuobičajenoj proceduri, bez skupštinskog zasjedanja i parlamentarne debate o bužetskim izdacima i prioritetnim investicionim projektima. Zbog posebno loše epidemiološke situacije u Budvi, sjednica Skupštine Opštine ne može biti održana, pa su predstavnici vladajućih partija bili saglasni, da predsjednik Marko – Bato Carević donese navedene odluke, u skladu sa zakonom, kako bi lokalna uprava mogla nesmetano da funkcioniše.

Prema članu 59 Zakona o lokalnoj samoupravi, predsjednik opštine privremeno donosi akte iz nadležnosti skupštine, ako skupština nije u mogućnosti da se sastane ili je iz drugih razloga onemogućen njen rad. Zakonom je propisano takođe, da se tako usvojene odluke, moraju podnijeti na potvrdu skupštini na prvoj narednoj sjednici.

Ukoliko ih odbornici ne podrže, njihova važnost prestaje u roku od tri mjeseca od njihovog donošenja. Što se u budvanskom parlamentu neće dogoditi, jer partije koje čine vlast imaju 20 od ukupno 33 odbornička mandata.

Donošenje budžeta bilo je neophodno jer je Opština funkcionisala na bazi odluke o privremenom finansiranju. Predloženi iznos budžeta budvanske Opštine za 2021. godinu utvrđen je na 31,5 miliona eura.

Poslije izborne pobjede na lokalnim izborima u kojoj su DF i Demokrate osvojile većinu mandata u budvanskom parlamentu čime su u duboku opoziciju poslale Demokratsku partiju socijalista, ,,proslavljenu” u predizbornoj akciji nasilnog preotimanja vlasti, pobjedničke partije nisu uspjele postići dogovor oko podjele resora u izvršnoj vlasti. Od 15. septembra prošle godine vlast u Budvi funkcioniše po starom rasporedu, ustanovljenom poslije izbora 2016.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo