Povežite se sa nama

MONITORING

ZAKON O ZARADAMA U JAVNOM SEKTORU – II ČIN: Predizborna uravnilovka i (ne)zasluženi izuzeci

Objavljeno prije

na

Mada je, tokom dvomjesečnog zatišja, izgledalo da je Vlada odustala od nauma da Predlog zakona o zaradama u javnom sektoru progura kroz parlament prije parlamentarnih izbora, DPS se vratio prvobitnom naumu. Tako će, ako ne bude drugog načina, a ono ,,silom na sramotu” i (ne)očekivanim glasovima patriotskih stranaka samozvane opozicije, taj prijedlog dobiti potrebnu većinu.

Pošto je parlamentarna rasprava u punom zamahu (glasanje se najavljuje tek za narednu nedjelju) prepustimo glasnogovornicima vlasti i opozicije da argumentuju svoje razloge za i protiv predloženog zakona. Mi se pozabavimo onim što je u predloženom zakonu očigledno i nesporno, ili bi makar tako moralo biti.

Počnimo od imena. Iako se njime, navodno, regulišu zarade u javnom sektoru predloženi zakon se, što potvrđuju njegovi predlagači, ne odnosi na zapošljene u obrazovanju, zdravstvu, predškolskim ustanovama i institucijama kulture. To znači da se ovaj zakon ne bavi zaradama približno 23 hiljade ljudi (prema zajedničkim podacima MUP-a i Ministarstva finansija koji se odnose na kraj 2012. godine). To je tek nešto manje od polovine ukupnog broja zapošljenih u javnom sektoru (oko 59 hiljada, prema istim podacima). Uostalom, prosvjeta i zdravstvo predstavljaju dva od tri najveća sektora (uz zapošljene u javnim preduzećima) na koja bi ovaj zakon trebalo da se odnosi.

Ministarka rada i socijalnog staranja Zorica Kovačević i ministar finansija Radoje Žugić objasnili su nam da prosvjetni i zdravstveni radnici nijesu finansijski oštećeni time što su izostavljeni iz predloženog zakona. Njihova radna prava, rečeno nam je, biće zaštićena granskim kolektivnim ugovorima koji su već (obrazovanje) ili će uskoro biti potpisani (zdravstvo). Pride, saznali smo da nekih 800 ljekara koji su potpisali peticiju protiv predloženog zakona, ne shvataju radne benefite koji će im (naknadno) biti omogućeni dobrom voljom poslodavca (hvala Vladi).

Bude li, ipak, usvojen Zakon o zaradama u javnom sektoru obuhvatiće više od 50, a možda i svih 60 hiljada zapošljenih!?

Svojevrsna ,,kompenzacija” napravljena je tako što je Vlada, kao predlagač, u javni sektor uvrstila i sva privredna preduzeća (mahom akcionarska društva) u kojima je većinski vlasnik. Tako su se, na primjer, u crnogorskom javnom sektoru našle i Plantaže, Budvanska i Ulcinjska rivijera ili Crnogorska plovidba, iako niko živi ne može objasniti matematiku u kojoj se, kako bi rekli osnovci, sabiraju babe i žabe.

Da bi zbrka bila kompletna, Vlada je predložila izuzetke na koje se zakon o zaradama ne bi odnosio. Tu je, na primjer Centralna banka. Ali nijesu regulatorne agencije za energetiku i telekomunikacije, iako su i one jednako samoodržive (ne zahtijevaju dodatno finansiranje iz budžeta), a na svakodnevni život građana i ovdašnje privrede utiču makar koliko i CBCG, ako ne i u mnogo značajnijoj mjeri.

Od budućeg dejstva zakona izuzeta je Elektroprivreda, (kao državno preduzeće u kome je pitanje zarada zapošljenih uređeno ugovorom o dokapitalizaciji – iako taj ugovor više ne važi) ali nijesu neka druga, jednako važna, infrastrukturna preduzeća.

Šta ako neko od njih sjutra bude u mješovitom, javno-privatnom vlasništvu, a da taj aranžman ne podrazumijeva i pomenutu dokapitalizaciju, kao uslov za izuzeće? Ili se eventualna dokapitalizacija ne bavi pitanjem zarada? Konačno, ugrožava li ponuđeni izuzetak Ustavom garantovanu jednakost svih oblika vlasništva? Odgovore na ova i slična pitanja nijesmo dobili tokom dosadašnje rasprave o predlogu zakona o zaradama u javnom sektoru.

Dalje, u predlogu se bez objašnjenja od ograničenja i kontrole zarada izdvaja i ,,privredno društvo čiji je osnivač država a koje se bavi finansijskom-kreditnom djelatnošću u cilju podsticanja privrednog razvoja”. Zašto bi, ako dobro prepoznajemo, Investiciono-razvojni fond bio izuzetak od bilo kakvih pravila!? Ta nas firma, do danas, nije uvjerila u svrsishodnost svog angažmana, izuzev u dijelu poslovanja koji se mnogo više tiče prikupljanja glasova nego oživljavanja privrednih djelatnosti. Dodatno, zbog čega bi zapošljeni u IRF-u imali bilo kakvu privilegiju o odnosu na kolege iz javnog sektora sa jedne strane, ali i kolege iz branše (finansijske djelatnosti) koji su nedavno ostali bez granskog kolektivnog ugovora što se, vrlo brzo, odrazilo i na njihova radna prava.

Na kraju Vlada Mila Đukanovića ima naum da od ograničenja zarada koje donosi ovaj zakon, pod uslovom da bude usvojen, oslobodi radnike državnih preduzeća koja ostvaruju dobit ,,i uredno izmiruju sve svoje obaveze”. Elementarno verzirani mogu, bez većih problema, na popisu privrednih društava u većinskom vlasništvu države pronaći one koji će bez ikakvih problema ispuniti kriterijum profitabilnosti. Ali je jasno da postoje i ona koja to neće moći – bez obzira na kvalitet vlastitog angažmana. Na tom popisu su, sasvim sigurno: Željeznička infrastruktura i Prevoz, Montenegroerlajns… Sistemi koji bi, ako već nijesu, vrlo lako mogli ostati bez visokokvalifikovanog i uskospecijalizovanog kadra. Što bi moglo imati ozbiljne posljedice ne samo na njihovu ekonomsku održivost već i na bezbjednost svih koji koriste njihove usluge. Ili im se nađu na putu.

Možda su razjašnjenja ovih dilema bila važnija od pokušaja da se javnost ubijedi kako je naš – a ne interes malobrojne vladajuće elite – da se zarade premijera, predsjednika, poslanika i ministara, gotovo udvostruče. Uz tragikomično obrazloženje da se na taj način legalizuje novac koji su oni i onako dobijali kroz naknade za raznorazne (ne)aktivnosti sa popisa njihovih radnih obaveza.

Na drugoj strani insistira se da državna administracija, javna uprava, lokalne samouprave, policija, vatrogasci… treba da se zadovolje povećanjem zarada od 5-6 procenata, i njihovim (praktičnim) zamrzavanjem na nivou koji nije dovoljan ni za pristojan život. Zato će kompletan razred identifikovan kao grupa poslova D, ili nekih 50 hiljada ljudi, ostati ili još više postati zavisni od dobre volje i finansijskih potencijala političara i starješina iz grupe poslova A, B i C (njih nešto oko 800 do 1000).

A da sad pogledamo i završne odredbe predloženog zakona. ,,Ja mislim da su brojni zakoni koji su doneseni bez analize fiskalnog uticaja veći teret za javnu potrošnju nego sam zakon, kojim ćemo naći elemente pravednosti”, saoštio je ministar Radoje Žugić.

To je, inače, priča koja nekoliko nedjelja odjekuje Crnom Gorom. Pa slušamo kako MMF, DPS, Vlada i Ustavni sud zahtijevaju od svih bivših i budućih predlagača zakonskih rješenja da u svoj prijedlog uvrste i proračun o efektima predloženog propisa na državni i lokalne budžete.

Potom se ispostavilo da je Vlada, iz ranijih zakonskih prijedloga opozicije ,,prepisala” računicu prema kojoj predloženi zakon o zaradama u javnom sektrou ,,ima uticaj na budžet”. Krajnje precizno i jasno.

Tek su pažljiviji čitaoci i poslanici pronašli, u pratećim materijalima, kakvu takvu računicu koju su, u svojim izlaganjima u parlamentu, osporili i članovi Vlade. Pa smo čuli da će predloženi propis iz budžeta odnijeti osam, deset ili 13 miliona eura. Bez pojašnjenja da li su u kalkulaciju uračunata povećanja i dogovorena povećanja zarada u sektorima obrazovanja i zdravstva.

Mada ćemo ishod glasanja saznati tek sljedeće nedjelje, već u petak – nakon ozvaničenja uspjeha ili neuspjeha pregovora o izbornom povjerenju između vlasti i dijela opozicije – biće mnogo jasniji stvarni naum predlagača. Test je jednostavan: da li će opozcija dobiti mogućnost da kontroliše tokove novca u preduzećima i institucijama koje se nalaze na popisu izuzetaka iz predloga zakona o zaradama u javnom sektoru. Ne bi značili samo jedno – da u nazivu predloženog zakona treba dodati prefiks predizborni.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo