Povežite se sa nama

MONITORING

ZAKON O ZARADAMA U JAVNOM SEKTORU – II ČIN: Predizborna uravnilovka i (ne)zasluženi izuzeci

Objavljeno prije

na

radoje-zugic

Mada je, tokom dvomjesečnog zatišja, izgledalo da je Vlada odustala od nauma da Predlog zakona o zaradama u javnom sektoru progura kroz parlament prije parlamentarnih izbora, DPS se vratio prvobitnom naumu. Tako će, ako ne bude drugog načina, a ono ,,silom na sramotu” i (ne)očekivanim glasovima patriotskih stranaka samozvane opozicije, taj prijedlog dobiti potrebnu većinu.

Pošto je parlamentarna rasprava u punom zamahu (glasanje se najavljuje tek za narednu nedjelju) prepustimo glasnogovornicima vlasti i opozicije da argumentuju svoje razloge za i protiv predloženog zakona. Mi se pozabavimo onim što je u predloženom zakonu očigledno i nesporno, ili bi makar tako moralo biti.

Počnimo od imena. Iako se njime, navodno, regulišu zarade u javnom sektoru predloženi zakon se, što potvrđuju njegovi predlagači, ne odnosi na zapošljene u obrazovanju, zdravstvu, predškolskim ustanovama i institucijama kulture. To znači da se ovaj zakon ne bavi zaradama približno 23 hiljade ljudi (prema zajedničkim podacima MUP-a i Ministarstva finansija koji se odnose na kraj 2012. godine). To je tek nešto manje od polovine ukupnog broja zapošljenih u javnom sektoru (oko 59 hiljada, prema istim podacima). Uostalom, prosvjeta i zdravstvo predstavljaju dva od tri najveća sektora (uz zapošljene u javnim preduzećima) na koja bi ovaj zakon trebalo da se odnosi.

Ministarka rada i socijalnog staranja Zorica Kovačević i ministar finansija Radoje Žugić objasnili su nam da prosvjetni i zdravstveni radnici nijesu finansijski oštećeni time što su izostavljeni iz predloženog zakona. Njihova radna prava, rečeno nam je, biće zaštićena granskim kolektivnim ugovorima koji su već (obrazovanje) ili će uskoro biti potpisani (zdravstvo). Pride, saznali smo da nekih 800 ljekara koji su potpisali peticiju protiv predloženog zakona, ne shvataju radne benefite koji će im (naknadno) biti omogućeni dobrom voljom poslodavca (hvala Vladi).

Bude li, ipak, usvojen Zakon o zaradama u javnom sektoru obuhvatiće više od 50, a možda i svih 60 hiljada zapošljenih!?

Svojevrsna ,,kompenzacija” napravljena je tako što je Vlada, kao predlagač, u javni sektor uvrstila i sva privredna preduzeća (mahom akcionarska društva) u kojima je većinski vlasnik. Tako su se, na primjer, u crnogorskom javnom sektoru našle i Plantaže, Budvanska i Ulcinjska rivijera ili Crnogorska plovidba, iako niko živi ne može objasniti matematiku u kojoj se, kako bi rekli osnovci, sabiraju babe i žabe.

Da bi zbrka bila kompletna, Vlada je predložila izuzetke na koje se zakon o zaradama ne bi odnosio. Tu je, na primjer Centralna banka. Ali nijesu regulatorne agencije za energetiku i telekomunikacije, iako su i one jednako samoodržive (ne zahtijevaju dodatno finansiranje iz budžeta), a na svakodnevni život građana i ovdašnje privrede utiču makar koliko i CBCG, ako ne i u mnogo značajnijoj mjeri.

Od budućeg dejstva zakona izuzeta je Elektroprivreda, (kao državno preduzeće u kome je pitanje zarada zapošljenih uređeno ugovorom o dokapitalizaciji – iako taj ugovor više ne važi) ali nijesu neka druga, jednako važna, infrastrukturna preduzeća.

Šta ako neko od njih sjutra bude u mješovitom, javno-privatnom vlasništvu, a da taj aranžman ne podrazumijeva i pomenutu dokapitalizaciju, kao uslov za izuzeće? Ili se eventualna dokapitalizacija ne bavi pitanjem zarada? Konačno, ugrožava li ponuđeni izuzetak Ustavom garantovanu jednakost svih oblika vlasništva? Odgovore na ova i slična pitanja nijesmo dobili tokom dosadašnje rasprave o predlogu zakona o zaradama u javnom sektoru.

Dalje, u predlogu se bez objašnjenja od ograničenja i kontrole zarada izdvaja i ,,privredno društvo čiji je osnivač država a koje se bavi finansijskom-kreditnom djelatnošću u cilju podsticanja privrednog razvoja”. Zašto bi, ako dobro prepoznajemo, Investiciono-razvojni fond bio izuzetak od bilo kakvih pravila!? Ta nas firma, do danas, nije uvjerila u svrsishodnost svog angažmana, izuzev u dijelu poslovanja koji se mnogo više tiče prikupljanja glasova nego oživljavanja privrednih djelatnosti. Dodatno, zbog čega bi zapošljeni u IRF-u imali bilo kakvu privilegiju o odnosu na kolege iz javnog sektora sa jedne strane, ali i kolege iz branše (finansijske djelatnosti) koji su nedavno ostali bez granskog kolektivnog ugovora što se, vrlo brzo, odrazilo i na njihova radna prava.

Na kraju Vlada Mila Đukanovića ima naum da od ograničenja zarada koje donosi ovaj zakon, pod uslovom da bude usvojen, oslobodi radnike državnih preduzeća koja ostvaruju dobit ,,i uredno izmiruju sve svoje obaveze”. Elementarno verzirani mogu, bez većih problema, na popisu privrednih društava u većinskom vlasništvu države pronaći one koji će bez ikakvih problema ispuniti kriterijum profitabilnosti. Ali je jasno da postoje i ona koja to neće moći – bez obzira na kvalitet vlastitog angažmana. Na tom popisu su, sasvim sigurno: Željeznička infrastruktura i Prevoz, Montenegroerlajns… Sistemi koji bi, ako već nijesu, vrlo lako mogli ostati bez visokokvalifikovanog i uskospecijalizovanog kadra. Što bi moglo imati ozbiljne posljedice ne samo na njihovu ekonomsku održivost već i na bezbjednost svih koji koriste njihove usluge. Ili im se nađu na putu.

Možda su razjašnjenja ovih dilema bila važnija od pokušaja da se javnost ubijedi kako je naš – a ne interes malobrojne vladajuće elite – da se zarade premijera, predsjednika, poslanika i ministara, gotovo udvostruče. Uz tragikomično obrazloženje da se na taj način legalizuje novac koji su oni i onako dobijali kroz naknade za raznorazne (ne)aktivnosti sa popisa njihovih radnih obaveza.

Na drugoj strani insistira se da državna administracija, javna uprava, lokalne samouprave, policija, vatrogasci… treba da se zadovolje povećanjem zarada od 5-6 procenata, i njihovim (praktičnim) zamrzavanjem na nivou koji nije dovoljan ni za pristojan život. Zato će kompletan razred identifikovan kao grupa poslova D, ili nekih 50 hiljada ljudi, ostati ili još više postati zavisni od dobre volje i finansijskih potencijala političara i starješina iz grupe poslova A, B i C (njih nešto oko 800 do 1000).

A da sad pogledamo i završne odredbe predloženog zakona. ,,Ja mislim da su brojni zakoni koji su doneseni bez analize fiskalnog uticaja veći teret za javnu potrošnju nego sam zakon, kojim ćemo naći elemente pravednosti”, saoštio je ministar Radoje Žugić.

To je, inače, priča koja nekoliko nedjelja odjekuje Crnom Gorom. Pa slušamo kako MMF, DPS, Vlada i Ustavni sud zahtijevaju od svih bivših i budućih predlagača zakonskih rješenja da u svoj prijedlog uvrste i proračun o efektima predloženog propisa na državni i lokalne budžete.

Potom se ispostavilo da je Vlada, iz ranijih zakonskih prijedloga opozicije ,,prepisala” računicu prema kojoj predloženi zakon o zaradama u javnom sektrou ,,ima uticaj na budžet”. Krajnje precizno i jasno.

Tek su pažljiviji čitaoci i poslanici pronašli, u pratećim materijalima, kakvu takvu računicu koju su, u svojim izlaganjima u parlamentu, osporili i članovi Vlade. Pa smo čuli da će predloženi propis iz budžeta odnijeti osam, deset ili 13 miliona eura. Bez pojašnjenja da li su u kalkulaciju uračunata povećanja i dogovorena povećanja zarada u sektorima obrazovanja i zdravstva.

Mada ćemo ishod glasanja saznati tek sljedeće nedjelje, već u petak – nakon ozvaničenja uspjeha ili neuspjeha pregovora o izbornom povjerenju između vlasti i dijela opozicije – biće mnogo jasniji stvarni naum predlagača. Test je jednostavan: da li će opozcija dobiti mogućnost da kontroliše tokove novca u preduzećima i institucijama koje se nalaze na popisu izuzetaka iz predloga zakona o zaradama u javnom sektoru. Ne bi značili samo jedno – da u nazivu predloženog zakona treba dodati prefiks predizborni.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo