Povežite se sa nama

MONITORING

ZAKON O ZARADAMA U JAVNOM SEKTORU – II ČIN: Predizborna uravnilovka i (ne)zasluženi izuzeci

Objavljeno prije

na

Mada je, tokom dvomjesečnog zatišja, izgledalo da je Vlada odustala od nauma da Predlog zakona o zaradama u javnom sektoru progura kroz parlament prije parlamentarnih izbora, DPS se vratio prvobitnom naumu. Tako će, ako ne bude drugog načina, a ono ,,silom na sramotu” i (ne)očekivanim glasovima patriotskih stranaka samozvane opozicije, taj prijedlog dobiti potrebnu većinu.

Pošto je parlamentarna rasprava u punom zamahu (glasanje se najavljuje tek za narednu nedjelju) prepustimo glasnogovornicima vlasti i opozicije da argumentuju svoje razloge za i protiv predloženog zakona. Mi se pozabavimo onim što je u predloženom zakonu očigledno i nesporno, ili bi makar tako moralo biti.

Počnimo od imena. Iako se njime, navodno, regulišu zarade u javnom sektoru predloženi zakon se, što potvrđuju njegovi predlagači, ne odnosi na zapošljene u obrazovanju, zdravstvu, predškolskim ustanovama i institucijama kulture. To znači da se ovaj zakon ne bavi zaradama približno 23 hiljade ljudi (prema zajedničkim podacima MUP-a i Ministarstva finansija koji se odnose na kraj 2012. godine). To je tek nešto manje od polovine ukupnog broja zapošljenih u javnom sektoru (oko 59 hiljada, prema istim podacima). Uostalom, prosvjeta i zdravstvo predstavljaju dva od tri najveća sektora (uz zapošljene u javnim preduzećima) na koja bi ovaj zakon trebalo da se odnosi.

Ministarka rada i socijalnog staranja Zorica Kovačević i ministar finansija Radoje Žugić objasnili su nam da prosvjetni i zdravstveni radnici nijesu finansijski oštećeni time što su izostavljeni iz predloženog zakona. Njihova radna prava, rečeno nam je, biće zaštićena granskim kolektivnim ugovorima koji su već (obrazovanje) ili će uskoro biti potpisani (zdravstvo). Pride, saznali smo da nekih 800 ljekara koji su potpisali peticiju protiv predloženog zakona, ne shvataju radne benefite koji će im (naknadno) biti omogućeni dobrom voljom poslodavca (hvala Vladi).

Bude li, ipak, usvojen Zakon o zaradama u javnom sektoru obuhvatiće više od 50, a možda i svih 60 hiljada zapošljenih!?

Svojevrsna ,,kompenzacija” napravljena je tako što je Vlada, kao predlagač, u javni sektor uvrstila i sva privredna preduzeća (mahom akcionarska društva) u kojima je većinski vlasnik. Tako su se, na primjer, u crnogorskom javnom sektoru našle i Plantaže, Budvanska i Ulcinjska rivijera ili Crnogorska plovidba, iako niko živi ne može objasniti matematiku u kojoj se, kako bi rekli osnovci, sabiraju babe i žabe.

Da bi zbrka bila kompletna, Vlada je predložila izuzetke na koje se zakon o zaradama ne bi odnosio. Tu je, na primjer Centralna banka. Ali nijesu regulatorne agencije za energetiku i telekomunikacije, iako su i one jednako samoodržive (ne zahtijevaju dodatno finansiranje iz budžeta), a na svakodnevni život građana i ovdašnje privrede utiču makar koliko i CBCG, ako ne i u mnogo značajnijoj mjeri.

Od budućeg dejstva zakona izuzeta je Elektroprivreda, (kao državno preduzeće u kome je pitanje zarada zapošljenih uređeno ugovorom o dokapitalizaciji – iako taj ugovor više ne važi) ali nijesu neka druga, jednako važna, infrastrukturna preduzeća.

Šta ako neko od njih sjutra bude u mješovitom, javno-privatnom vlasništvu, a da taj aranžman ne podrazumijeva i pomenutu dokapitalizaciju, kao uslov za izuzeće? Ili se eventualna dokapitalizacija ne bavi pitanjem zarada? Konačno, ugrožava li ponuđeni izuzetak Ustavom garantovanu jednakost svih oblika vlasništva? Odgovore na ova i slična pitanja nijesmo dobili tokom dosadašnje rasprave o predlogu zakona o zaradama u javnom sektoru.

Dalje, u predlogu se bez objašnjenja od ograničenja i kontrole zarada izdvaja i ,,privredno društvo čiji je osnivač država a koje se bavi finansijskom-kreditnom djelatnošću u cilju podsticanja privrednog razvoja”. Zašto bi, ako dobro prepoznajemo, Investiciono-razvojni fond bio izuzetak od bilo kakvih pravila!? Ta nas firma, do danas, nije uvjerila u svrsishodnost svog angažmana, izuzev u dijelu poslovanja koji se mnogo više tiče prikupljanja glasova nego oživljavanja privrednih djelatnosti. Dodatno, zbog čega bi zapošljeni u IRF-u imali bilo kakvu privilegiju o odnosu na kolege iz javnog sektora sa jedne strane, ali i kolege iz branše (finansijske djelatnosti) koji su nedavno ostali bez granskog kolektivnog ugovora što se, vrlo brzo, odrazilo i na njihova radna prava.

Na kraju Vlada Mila Đukanovića ima naum da od ograničenja zarada koje donosi ovaj zakon, pod uslovom da bude usvojen, oslobodi radnike državnih preduzeća koja ostvaruju dobit ,,i uredno izmiruju sve svoje obaveze”. Elementarno verzirani mogu, bez većih problema, na popisu privrednih društava u većinskom vlasništvu države pronaći one koji će bez ikakvih problema ispuniti kriterijum profitabilnosti. Ali je jasno da postoje i ona koja to neće moći – bez obzira na kvalitet vlastitog angažmana. Na tom popisu su, sasvim sigurno: Željeznička infrastruktura i Prevoz, Montenegroerlajns… Sistemi koji bi, ako već nijesu, vrlo lako mogli ostati bez visokokvalifikovanog i uskospecijalizovanog kadra. Što bi moglo imati ozbiljne posljedice ne samo na njihovu ekonomsku održivost već i na bezbjednost svih koji koriste njihove usluge. Ili im se nađu na putu.

Možda su razjašnjenja ovih dilema bila važnija od pokušaja da se javnost ubijedi kako je naš – a ne interes malobrojne vladajuće elite – da se zarade premijera, predsjednika, poslanika i ministara, gotovo udvostruče. Uz tragikomično obrazloženje da se na taj način legalizuje novac koji su oni i onako dobijali kroz naknade za raznorazne (ne)aktivnosti sa popisa njihovih radnih obaveza.

Na drugoj strani insistira se da državna administracija, javna uprava, lokalne samouprave, policija, vatrogasci… treba da se zadovolje povećanjem zarada od 5-6 procenata, i njihovim (praktičnim) zamrzavanjem na nivou koji nije dovoljan ni za pristojan život. Zato će kompletan razred identifikovan kao grupa poslova D, ili nekih 50 hiljada ljudi, ostati ili još više postati zavisni od dobre volje i finansijskih potencijala političara i starješina iz grupe poslova A, B i C (njih nešto oko 800 do 1000).

A da sad pogledamo i završne odredbe predloženog zakona. ,,Ja mislim da su brojni zakoni koji su doneseni bez analize fiskalnog uticaja veći teret za javnu potrošnju nego sam zakon, kojim ćemo naći elemente pravednosti”, saoštio je ministar Radoje Žugić.

To je, inače, priča koja nekoliko nedjelja odjekuje Crnom Gorom. Pa slušamo kako MMF, DPS, Vlada i Ustavni sud zahtijevaju od svih bivših i budućih predlagača zakonskih rješenja da u svoj prijedlog uvrste i proračun o efektima predloženog propisa na državni i lokalne budžete.

Potom se ispostavilo da je Vlada, iz ranijih zakonskih prijedloga opozicije ,,prepisala” računicu prema kojoj predloženi zakon o zaradama u javnom sektrou ,,ima uticaj na budžet”. Krajnje precizno i jasno.

Tek su pažljiviji čitaoci i poslanici pronašli, u pratećim materijalima, kakvu takvu računicu koju su, u svojim izlaganjima u parlamentu, osporili i članovi Vlade. Pa smo čuli da će predloženi propis iz budžeta odnijeti osam, deset ili 13 miliona eura. Bez pojašnjenja da li su u kalkulaciju uračunata povećanja i dogovorena povećanja zarada u sektorima obrazovanja i zdravstva.

Mada ćemo ishod glasanja saznati tek sljedeće nedjelje, već u petak – nakon ozvaničenja uspjeha ili neuspjeha pregovora o izbornom povjerenju između vlasti i dijela opozicije – biće mnogo jasniji stvarni naum predlagača. Test je jednostavan: da li će opozcija dobiti mogućnost da kontroliše tokove novca u preduzećima i institucijama koje se nalaze na popisu izuzetaka iz predloga zakona o zaradama u javnom sektoru. Ne bi značili samo jedno – da u nazivu predloženog zakona treba dodati prefiks predizborni.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo