Povežite se sa nama

MONITORING

PREMIJEROV LUKSUZ: Magarac na autoputu

Objavljeno prije

na

Velika se galama protekle sedmice podigla oko poskupljenja goriva i izjave premijera Mila Đukanovića da je gorivo u crnogorskim uslovima luksuz. Svako čudo za tri dana – trebalo bi da nam piše na državnom grbu.

Vlada je usvojila dopunu Uredbe o načinu obrazovanja maksimalnih maloprodajnih cijena naftnih derivata kojom je utvrđena naknada od sedam centi po litru goriva. ,,Ova sredstva će se koristiti za otplatu anuiteta kredita za izgradnju autoputa Bar-Boljare i finansiranje reprezentativnog sporta. Očekivani prihodi po ovom osnovu će biti oko devet miliona eura na godišnjem nivou”, saopštili su.

Kasnije je precizirano da će pet centi ići za finansiranje autoputa, a dva centa za reprezentativni sport, što bi značilo da će se od najnovijeg harača 6,4 miliona trošiti na otplatu rata za autoput, a 2,6 miliona za sport.

Sa nekoliko strana čulo se da je vlada odluku o poskupljenju goriva donijela protivno Ustavu. Tamo, u članu 142 piše: ,,Porezi i druge dažbine mogu se uvoditi samo zakonom”.

MANS i grupa nezavisnih poslanika, po tom osnovu tražili su da Ustavni sud ocijeni ustavnost vladine uredbe. Poslanici Neven Gošović, Velizar Kaluđerović, Obrad Gojković, Mladen Bojanić i Dritan Abazović smatraju da Ustavni sud treba da donese rješenje kojim će narediti naftnim kompanijama da do donošenja konačne odluke Ustavnog suda ne primjenjuju vladinu uredbu kojom je uvedena naknada od sedam centi na gorivo za autoput i reprezentativni sport.

Ministar Radoje Žugić objašnjavao je kako su uredbu donijeli u skladu sa Zakonom o energetici. Direktor Istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac kazao je da je ministrovo objašnjenje samo nastavak manipulacija kojima se pokušava opravdati potpuno nezakonito i neustavno uvođenje još jednog nameta kojim će građani finansirati vladine pogrešne odluke. On je istakao da Zakon definiše način formiranja cijene, ali ne i da Vlada može dodavati naknade koje nisu definisane zakonom.

Medijska mašina vlasti upregnuta je kako bi se građanima objasnilo da cijene hljeba, mlijeka, mesa i ostaloga zbog rasta cijene goriva neće rasti. Ništa kažu, nije pojeftinilo kad su cijene goriva padale, pa sad ništa neće da poskupi. Vlada se uzda u poštenje trgovaca.

Premijer je objasnio da je uvođenje naknade za gorivo logičan potez. ,,Radi se o proizvodu koji je u našim uslovima pokazatelj višeg kvaliteta života i luksuza i zato mi se čini vrlo logičnim i odgovornim što je Vlada opredjelila da upravo u vremenu kada je došlo do pojeftinjenja goriva, zbog pada cijena nafte na svjetskom tržištu, podigne cijenu i tako obezbijedi dio nedostajućih prihoda kojima bi rješavala deficite i obezbijedila uredno servisiranje kredita za unaprijeđenje putne infrastrukture”, kazao je Đukanović.

Kao i svaka vanvremenska mudrost i ova ima više dimenzija.

Za početak, cijena naftnih derivata u Crnoj Gori nikad nije pala ni približno onome koliko je padala u svijetu. Cijene nafte koje su lani pale za gotovo 50 procenata, ove godine padaju znatno blaže. Vlada, prosto, nije htjela da uoči tu stvar kad se realno dešavala, nego kad joj je zatrebalo.

Mnogo dramatičnije javnost je doživjela dio premijerove izjave da je gorivo u našim uslovima luksuz. Niko se nije riješio da primijeti da je Đukanović, kao rijetko kad, rekao – istinu. Tačno je da je za većinu crnogorskog stanovništva gorivo luksuz, ali premijera nema ko da pita ko je za to kriv.

Luksuz je, po definiciji, raskoš, sjaj, obilje, ono bez čega se može, što nije neophodno za život. Lijepo je što je predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić primijetio da su, pored onih osnovnih, egzistencijalnih potreba od kada čovjek postoji na planeti – vazduha, vode i hrane – u modernom društvu osnovne potrebe i električna energija, gorivo i komunikacije. Samo, to kod nas sve manje važi.

U moderna vremena drugdje se brojalo i vrijeme kad se kod nas gorivo prodavalo u bidonima i bocama od koka kole, pored džade. U odnosu na to, dodatnih sedam centi su smijurija. I onda i danas premijer nam je isti, a Krivokapić je radio na unapređivanju koalicionih kapaciteta. Prirodni priraštaj stanovništva u Crnoj Gori, 1991. godine, kad se Đukanović zaglavario, bio je 5.636, u posljednje dvije godine vrti se oko hiljadu I po. Taj podatak sam po sebi ne znači da se na nekom mjestu bolje ili gore živi, ali govori o nadi i vjeri da život ovdje treba nastaviti.

Naravno da Đukanović u svojoj nadmenosti ne vidi koliko je užasno što je svojim podanicima učinio luksuznim stvari koje to realno ne bi smjele biti. I ne mora – u Crnoj Gori je stvoren naopaki život u kojem što ljudi teže žive, to više vole svoga vođu. Zapravo ne vole, samo od njega i njegovih sve više zavise, a pošto im je malo neprijatno da priznaju, prave se da ga vole. I jedva žive.

Prosječna plata u Crnoj Gori u februaru je bila 482 eura. Za potrošačku korpu koja se računa za četvoročlanu porodicu treba izdvojiti, prema podacima za mart, 804,80 eura. Od toga na hranu i bezalkoholna pića 256 eura. Ne treba mnogo računati da bi se vidjelo kako će prosječnoj porodici u kojoj je zaposlena jedna osoba, kad plati hranu, ostati 226 eura. Ako njihov hranilac radi u trgovini gdje je prosječna plata 398 eura ostaće im, 142 eura. U trgovini radi najveći broj zaposlenih u Crnoj Gori. Od prosječne učiteljske plate, kada se oduzmu izdaci za hranu, ostaje tačno dvjesta eura, od plate zaposlenih u zdravstvu – 233.

Od tih para treba platiti račune za vodu i struju, kupiti deterdžente, sapune i šampone, odjeću, obuću, udžbenike, sveske. Metar drva, koja i dalje važe kao najjeftiniji način grijanja košta 30 do 35 eura, mjesečno se obično troše dva metra. Ne možete se grijati na struju i očekivati račun manji od sto eura. U takvoj računici, gorivo je stvarno luksuz.

Budući da trećina građana Crne Gore živi u Podgorici, kao važan pokazatelj u priči o luksuzu uzima se vožnja taksijem. Namjerno se previđa da fakat da je u glavnom gradu vožnja taksijem jeftina nema nikakve veze sa visokim standardom stanovništva. To je posljedica nesposobnosti vlasti da urede tako komplikovanu stvar kao što je javni prevoz i činjenice da se zapošljavanje ljudi u taksi službama pokazalo kao malo, ali zgodno rješenje za problem nezaposlenosti.

I tog ,,luksuza” ljudi su sve češće prinuđeni da se odreknu. “U mom novčaniku nema para za prevoz do posla i s posla iako taksi nikada nije bio jeftiniji. Prevoz i pijenje kafe u kafanama su prvo čega sam se odrekla posle višemjesečnog presabiranja. Živim s roditeljima penzionerima i poslije 20 godina rada primam honorar 450 eura mjesečno, bez mogućnosti da radim dodatni ili bolje plaćen posao”, kaže Monitorova sagovornica, ,,obična” građanka Podgorice.

Drugo su državni činovnici. Oni se, ako su na iole značajnijoj poziciji, voze o našem trošku. Prema podacima koje je objavio “Dan” državne institucije su od 2013. godine potrošile 18 miliona eura na gorivo, dok će u ovoj godini u te svrhe izdvojiti još 9,75 miliona. Time će državni aparat za gorivo, koje premijer smatra luksuzom, za tri godine potrošiti 28 miliona, što je dnevno 23 hiljade, a godišnje 9,3 miliona. Ta je cifra zanimljivo slična onoj koju je vlada planirala da ubere novom cijenom.

Pored plaćenog goriva koje zapada uglavnom šefove, zaposleni bliski vlasti u firmama koje se finansiraju iz budžeta svoje prihode popravljaju raznim dnevnicama, putnim troškovima, varijabilama i sličnim sitnicama čije određivanje zavisi od volje šefova. I tako sve do velikog šefa. Važno je za održavanje poslušnosti, plaćaju poreski obveznici – radnja radi. Taj sloj sitnosopstvenika, po svemu sudeći, najozbiljnije će biti pogođen novom cijenom goriva. Šef je ovoga puta odlučio da ih ne primijeti, tačno onako kako oni godinama ne primjećuju ljude koji su po primanjima ispod njih – razne prodavačice, vaspitačice, žene koje im čuvaju đecu i slično.

Državne povlastice ova vlast najspremnija je da da – najbogatijima. Gorivo za jahte, recimo, oslobođeno je svih davanja iako to, osim što nije pošteno, nije ni po pravilima koja važe u Evropskoj uniji.

Posebna priča oko cijene goriva plete se tvrdnjama da ono nije moralo da poskupi već je država pare koje joj fale mogla da prikupi naplatom poreza. Krajem prošle godine nadležni su kazali da je ukupan poreski dug u državi 537 miliona eura. Svako je dužan da plaća poreze i druge dažbine, propisuje Ustav, ali to ne važi za drugove I kumove. Ubiranje poreza osnov je za funkcionisanje države, ali tamo gdje u 21. vijeku gorivo nije luksuz.

U jakoj konkurenciji najinteresantniji dio vladine računice ipak je to da će pare od nameta za gorivo koristiti kako bi napravila autoput. Kao jedan od glavnih razloga zašto pravimo autoput, svi se sjećamo, vlada ističe razvoj sjevera zemlje i zaustavljanje odliva stanovništva.

Prosječne plate na sjeveru, osim u Plužinama i Pljevljima pedesetak eura su niže nego u ostatku zemlje. Njihovom standardu polako postaje primjerenija tegleća marva, nego razne mašine koje troše gorivo. Na iseljavanje ljudi iz sjevernih crnogorskih opština smo već navikli kao I na negativan prirodni priraštaj u tim krajevima. Puste ostaju I škole I putevi. Siromašan svijet koji na sjeveru živi, dok se autoput gradi, postaće još siromašniji ili će se iseliti – ne pravi vlada put za njih.

Dodatnih sedam centi po svakom litru goriva ćemo plaćati I autoput graditi, jaz između bogatih I siromašnih biće još dublji. Šteta je samo što ni na jednom od premijerovih satova, izvjesno, nije ugravirano kako mu je narod Crne Gore dosad poklonio 25 godina svojih života. I sve što uz to ide.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

OZBILJNA DOJAVA DA JE KRIMINALNA GRUPA SPREMALA UBISTVO MILA ĐUKANOVIĆA: Šta je motiv?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitoru je iz dva zapadna diplomatska izvora potvrđeno da je  vijest o prijetnji istinita i potencijalno opasna. Jedan izvor, koji je htio ostati anoniman, je rekao da postoje indicije da se  navodno radi o ranijim neraščišćenim ilegalnim poslovima prethodne crnogorske vlasti sa ljudima iz bivšeg mafijaško-političkog establišmenta u Albaniji i na Kosovu. Za tu tvrdnju  nisu ponuđeni konkretni dokazi

 

 

Prošle subote je osvanula vijest da je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović obavijestio nadležne institucije da je u posjedu informacija koje je dobio “od određenih međunarodnih zvaničnika iz obavještajne zajednice” da se na njega sprema atentat. Vijesti su dobile potvrdu informacije iz ureda bivšeg predsjednika dok im je noć prije odgovorila Uprava policije (UP) da “ne raspolažu podacima koji bi ukazivali na planirane aktivnosti” koje bi ugrožavale sigurnost bivšeg šefa države. Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) nije odgovorila na upite. Vijestima je izvor blizak Đukanoviću rekao je da ga je “visoki strani vojni zvaničnik sa Kosova obavijestio da organizovana kriminalna grupa iz jedne susjedne zemlje navodno planira da izvrši atentat, u sprezi sa bezbjednosnim službama jedne druge susjedne zemlje”.

Đukanoviću bliska Televizija je bila malo konkretnija. Ona je javila da je “američki vojni funkcioner koji radi na Kosovu, preko zapadnih obavještajnih kanala” alarmiran da je “jedna kriminalna grupa iz susjedstva, iz grada udaljenog stotinjak kilometara od Podgorice”, dobila ,,ugovor“ za likvidaciju. Za razliku od izvora Vijesti koji govori o sprezi sa bezbjedonosnim službama jedne druge susjedne zemlje, Televizija E je izvijestila o “moćnoj paradržavnoj ekipi iz zemlje sa kojom se Crna Gora graniči” kao naručiocu takvog “ugovora”. Taj zvaničnik je, preko posrednika sa Kosova, informacije navodno direktno saopštio Đukanoviću, a on onda državnim organima.

Đukanovićev ured je takođe medijima rekao da crnogorske sigurnosne službe nisu pozvale na razgovor ni Đukanovića, ni koordinatora njegovog obezbjeđenja, kako bi ukazali na potencijalnu opasnost. Štaviše, umjesto da mu obezbjeđenje kao štićenoj ličnosti bude pojačano, iz ureda je rečeno da je čak smanjeno tako “što je ukinuto obezbjedjenje na mjestu stanovanja bivšeg predsjednika u dnevnoj smjeni”. Na ove informacije su se opet nadovezali mediji bliski Đukanoviću da mu je i kod putovanja u inostranstvo pratnja svedena sa dva na jednog pripadnika obezbjeđenja koji uglavnom i nije u neposrednoj blizini osobe koju štiti.

U nedjelju 14. jula opet se oglasila Uprava policije saopštenjem u kojem stoji da je  “nakon medijske objave, u subotu 13. jula 2024. godine u popodnevnim časovima, UP  dobila odgovarajuću informaciju od strane Agencije”. U saopštenju se napominje  da se “vjerodostojnost informacije i dalje provjerava od strane ANB”. Policija je odmah, kako kaže “po prijemu informacije” pojačala obezbjeđenje Đukanoviću i obavijestila tužilaštvo koje je formiralo predmet.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U PREDMETU DRŽAVNI UDAR: U krug

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon najnovije oslobađajuće presude u predmetu državni udar, istina o tom slučaju nije ništa bliže. Različite verzije sudskih instanci i tužilaštva o tome šta se dogodilo u jesen 2016., dodatno pojačavaju utisak  da su istina i institucije i dalje u službi političkih interesa

 

 

Lideri Za budućnost Crne Gore (ZBCG) Andrija MandićMilan Knežević oslobođeni su krajem prethodne sedmice  optužbi u predmetu poznatom kao “državni udar”, navodnom pokušaju terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine.

Presudu je izreklo Vijeće Višeg suda u Podgorici na čijem je čelu Zoran Radović, koji je nedavno zamijenio Borisa Savića na poziciji predsjednika tog suda.

“Da bi se neko oglasio krivim za neko krivično djelo mora postojati izvjesnost u pogledu činjenica koje čine obilježja krivičnog djela…Ovakve izvjesnosti u konkretnom slučaju nema te je sud donio presudu da se optuženi oslobađaju od optužbe jer nije dokazano da su učinili krivična djela za koje ih tereti specijalno tužilaštvo”, obrazložio je svoju odluku Radović. Takođe,konstatovao je i i da su sve radnje  navedene u optužnici  “pripremne radnje za terorizam”, te da nije dokazano da je započela radnja izvršenja “jer od svog tog silnog oružja i opreme jedino što je unijeto u Crnu Goru su dva telefona ‘lenovo'”.

Radović je ocijenio i da je “put ovom sudu  bio olakšan do utvrđivanja pravednog i potpunog činjeničnog stanja rješenjem Apelacionog suda kojim je ukinuta prva presuda i koji sadrži precizne upute kako se treba postupti u ponovnom postupku”.

Oslobađajuća presuda Višeg suda donijeta je u ponovljenom postupku. Prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima Mandić i Knežević, osuđeni su na ukupno 70 godina zatvora. Tu presudu donijela je sutkinja Suzana Mugoša, a ukinuo ju je Apelacioni sud u februaru 2021. godine. Sutkinja Mugoša tvrdila je da “vjeruje da je presuda Apelacionog  kupljena”. Zbog te tvrdnje Mugoši je izrečena disciplinska kazna- 30 odsto na platu  tri mjeseca  i zabrana napredovanja dvije godine. Protiv nje je disciplinski postupak podnio tadašnji predsjednik Višeg suda Boris Savić.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAČKI  IZVJEŠTAJI U PARLAMENTU: Tužioci na političkom sudu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja nakon ovonedjeljne poslaničke rasprave o izvještajima pravosuđa.  Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, međutim, pokazale su  jedno –   ni  nova vlast  živa se  ne odriče pokušaja kontrole tužilaštva i sudstva

 

 

„Mi ne pričamo istim jezikom“. To  je poručio poslanicima tokom ovonedjeljne  skupštinske rasprave o izvještajima Tužilačkog i Sudskog savjeta za prošlu godinu, vrhovni državni tužilac Milorad Marković, koji ih je u Skupštini predstavljao.

“Veoma je teško danas govoriti sa vama. Posebno zbog toga što umjesto o izvještaju, govorimo o konkretnim slučajevima. Ovo nije tužilaštvo, ni sudnica”,  podsjetio je Marković dio poslanika koji su upućivali brojne kritike tužilaštvu, uglavnom pominjući predmete koji se tiču njihovih političkih oponenata, ali i one koji se odnose na funkcionere njihovih partija. U suštini, kritika tužilaštva, u kojoj su prednjačili poslanici Demokratske partije socijalista ( DPS)  i Za budućnost Crne Gore (ZBCG) svela se na negodovanje zbog procesa protiv svojih, i zahtjeva da se procesuiraju oni njihovi.

Kako god, ovo je prvi put nakon decenija, da tužilački izvještaji i tužilaštvo  izazivaju buru u crnogorskoj Skupštini, kako od opozicionih, tako i od strane partija vlasti.

Predstavnici opozicionog DPS, čiji je bivši vrh decenijama imao punu kontrolu nad tužilaštvom i pravosuđem, insistirali su i ove sedmice na tome da je tužilaštvo pod Miloradom Markovićem, te specijalnim tužiocem Vladimirom Novovićem – “selektivno”  i instrumentalizovano.  Glavni argument DPS-a je da  novo rukovodstvo ne pokreće slučajeve koji su vremenski smješteni u period  nakon avgusta 2020., odnosno  poraza DPS  na izborima.

“Da li se za ovo tužilaštvo dogodilo neko krivično djelo nakon 30. avgusta 2020. godine ili su nišanske sprave tužilaštva podešene tako  da se kriminalizuje bivša vlast DPS-a?”,  ponovio je tezu DPS-a i ove sedmice u parlamentu, poslanik te partije Andrija Nikolić.  “Sve ukazuje na to da se radi o združenoj akciji koju pripremaju poltika i mediji, a kasnije razrađuje SDT u svojim akcijama. Pokušaj kriminalizacije DPS-a i lijepljenje etiketa kako je DPS političko krilo mafije i kako ovi ljudi ovdje rade za neku mafiju”, kazao je Nikolić. Zaboravljajući da su predmeti SDT protiv visokih funkcionera tokom prethodne vlasti građeni mahom na skaj prepiskama, te podacima EUROPOL-a. Koji, prateći Nikolićevu logiku, izgleda imaju nešto protiv DPS-a.

Nikolić se u jednom trenutku ipak sjetio skaj dokaza.  “Da li se u tim transkriptima pojavljuju funkcioneri iz sastava nove vlasti nakon 2020. godine? Spominju. Da li to može nešto da znači? Ne znam. Nećemo ništa da tvrdimo, ali vidimo selektivnost u postupanju tužilaštva, kao i u čitanju skaj transkripata”, ocijenio je.

S druge strane, ZBCG ne vidi selektivnost već politiku u tužilaštvu, koja hapsi njihove funkcionere radi balansiranosti. Lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević ocijenio je da je metod rada glavnog specijalnog tužioca i vrhovnog državnog tužioca preslikan od njihovih prethodnika Milivoja Katnića i Ivice Stankovića. “Oni redovno prave balanse nakon svake medijske kritike i političkog saopštenja želeći da pošalju poruku kako su im svi jednaki”, saopštio je Knežević, dodajući da  ono što radi SDT prethodnih nedjelja “predstavlja obrazac ponašanja Katnića iz njegovog zlatnog perioda zato što prave ravnotežu između poslanika koalicije ZBCG i onih koji su mljeli ljude”.

U centru medijskog izvještavanja o ovonedeljnoj parlamentarnoj raspravi o izvještajima pravosuđa, tokom koje se najmanje pričalo upravo o tim dokumentima, našla se Kneževićeva optužba da su mu, kako je kazao, “dolazili da ga ubijede” da glasa za Markovića. Pa da se skupa sa njim, dok je bio kandidat za vrhovnog državnog tužioca, našao na sastanku u kabinetu premijera Milojka Spajića, koji je organizovao aktuelni ministar poravde Andrej Milović.

“Da li se sjećate tog sastanka? Da li smo razgovarali u kabinetu premijera Spajića? I da li sam tad rekao da vas neću podržati zato što mi je puna glava više kumova, pobratima, posestrima u Specijalnom državnom tužilaštvu i u sudovima? Jeste li mi tada rekli da se vi ne odričete vaših kumova? Jesam li saopštio da neću da glasam više, neko je nekome kum, čija sestra je posestrima sa nekim u tužilaštvu, neko je nekome kidao pupak, neko je nekome išao na povojnicu”, kazao je  Knežević.

Marković je odgovorio da je njegovo postupanje „uvijek u skladu sa Ustavom i zakonom“ i da nikad nije prisustvovao bilo kojem sastanku gdje se pregovoralo o tome hoće li on biti VDT.

“Nikad nisam nikome ništa obećao da bih bio VDT. Nikad nisam imao takve komunikacije i nikad nisam posalo bilo koga da utiče na bilo koga da budem izabran. Nisam imao komunikaciju ni sa jednim političarem od kada sam izabran, osim sa ministrima sa kojima sarađujem“, saopštio je.   “Ako je postojao stav da se glasanjem za mene može vršiti politički uticaj na tužilaštvo, to neće biti slučaj” , kazao je.

Lider DPS-a Danijel Živković ocijenio je da neko ne govori istinu:  “Iili Marković danas, ili Milan Knežević juče.”.

Nijesu to jedini detalji koje je Knežević odlučio nakon podužeg vremena da podijeli sa javnošću. On je saopštio i da je sa jednim od aktulenih tužilaca u predmetu “državni udar”, Zoranom Vukčevićem, svojevremeno “jeo svinjetinu” i  razgovarao o tom predmetu, koji se vodi protiv njega i  Andrije Mandića, aktuelnog predsjednika parlamenta.

“Gospodin Vučinić je na Božić prisustvovao jednom ručku koji sam ja organizovao u kući jednog mog prijatelja. Došao čovjek i svašta rekao za ‘državni udar’ – da je to sramota, da je kriminal što rade Katnić i Čađenović i čak me molio da iskoristim svoj uticaj da on bude šef tužilačke organizacije u Podgorici. I umjesto da se čovjek izuzme, jer je jeo svinjetinu sa mnom, on traži da budem osuđen pet godina… Brat ovog drugog, Siniše Milića, dolazi u DNP da traži člansku kartu kako bi ostao savjetnik u jednom državnom preduzeću”, kazao je lider DNP u Parlamentu.

Dio javnosti ukazuje da je Kneževićevo naprasno “otvaranje” u parlamentu uslijedilo nekoliko dana pred presudu u slučaju državni udar.  Izricanje nove presude u tom slučaju očekuje se krajem sedmice, kada ovaj broj Monitora bude u prodaji.

Radi se o  ponovljenom postupku, nakon što su prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima su i lideri ZBCG , osuđeni na ukupno 70 godina zatvora. Ta je presuda poništena prije tri godine u Apelacionom sudu. Novo suđenje počelo je u junu prošle godine, a  završno ročište okončano je prošlog mjeseca.

Specijalno državno tužilaštvo nije promijenilo optužnicu protiv Kneževića i ostalih koju je 2017. godine podiglo SDT na čijem je čelu bio danas pritvoreni bivši Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, a zastupao je takođe pritvoreni tužilac Saša Čađenović. Optužnicu sada zastupaju specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić.

Na kraju,  gotovo bez riječi o onome što je prezentovano u izvještajima o pravosuđu, te razgovora o suštinskoj reformi tužilaštva, jačanju njegovih kapaciteta i organizacionim problemima,  u parlamentu je završena rasprava. Poslanici će se o izvještajima izjasniti naknadno.

Ko je s kime gdje razgovarao, ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja. Jedno je, ipak, sasvim sigurno. Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, sa sigurnošću pokazuju  da se ni  nova vlast  živa ne odriču pokušaja kontrole nad pravosuđem.

Poslanici su nastavili raspravu o radu Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva za 2023. godinu

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo