Povežite se sa nama

FOKUS

Preporuka – neuspjeh

Objavljeno prije

na

Neke ljude baš krene. Mora se, doduše, imati i potrebna doza afiniteta. Eto, recimo, Predrag Drecun. Prije neki dan mnoge je iznenadila vijest da će ga Odbor direktora First fajnenšl banke imenovati za glavnog izvršnog direktora. Nakon što je u januaru podnio ostavku na mjesto glavnog izvršnog direktora u Prvoj banci, Drecun nije dangubio.

O nekadašnjem političaru (u Parlamentu je zaradio penziju), ekonomskom analitičaru, i direktoru niza, mahom propalih preduzeća svojevremeno je svjedočio Novak Kilibarda, jedan od njegovih pretpostavljenih. „Nije imao ništa protiv da se nađe tamo gdje su pare”, opisivao je Kilibarda karakter svog eksperta iz Narodne stranke (NS).

Drecuna pamtimo kao funkcionera dvije do danas marginalizovane partije – Narodne i Demokratske. Neki se sjećaju kako je sa crnogorskih trgova u ljeto 1996. godine, tokom izborne kampanje Narodne sloge (politički savez Kilibardine NS i Liberalnog saveza), punim plućima kliktao čelnicima DPS-a: „Vratite pare”. Pamtimo ga, potom, i kao ministra – prvo privatizacije, a potom rada i socijalnog staranja – u koalicionoj vladi formiranoj nakon raspada vladajuće partije na krila Momira Bulatovića i Mila Đukanovića.

Nakon što se manuo visoke politike, Drecun je puku opisao svoju vještinu balansiranja na javnoj sceni: ,,Imao sam jakih verbalnih napada na Mila Đukanovića, ali kad god bismo se sastali poslije toga, pružili bismo ruku jedan drugome. Za Novu godinu ili Božić, u skladu sa tradicijom, izljubili bismo se”. Tu je valjda i začeta, pokazaće se, ozbiljna (poslovna) veza između Drecuna i Đukanovića.

Počelo je Drecunovim imenovanjem za direktora dnevnog lista Republika (prethodno Publika). Bio je to jedan od posljednjih pokušaja spašavanja od ekonomske propasti lista iza koga su stajali Đukanovićevi prijatelji, njihov novac i državna logistika.

Nakon odlaska iz Republike Drecun se povezao (ili su ga povezali) sa Grčkim brodovlasnikom Vikotrom Restisom. Rad za račun prve familije zvanično nastavlja nakon izbijanja krize u Prvoj banci. Prvo kao član Upravnog odbora a potom i izvršni direktor posrnule banke. U javnosti će ostati zapamćen kao valjda jedini direktor neke banke koji se u tokou svog mandata bavio isključivo naplatom dugova („vratite pare”) i profesionalno neprihvatljivom javnom svađom sa guvernerom CBCG Ljubišom Krgovićem.

A novi angažman u Restisovoj FF banci?

Jedno se može tvrditi sa velikim stepenom sigurnosti: Drecunova i Restisova saradnja u FFB mora biti uspješnija od one u Beranama. Da podsjetimo, Restisova kompanija Balkan enerdži angažovala je Drecuna kao direktora Rudnika mrkog uglja Berane. Iako su u postupku kupovine Grci obećali investicije od minimum 120 miliona, u oživljavanje Rudnika nijesu uložili ništa, pa je rezultat saradnje Balkan Enerdži – Predrag Drecun to što 30-ak zapošljenih prima platu. Odakle stiže novac za plate – to Vladu i nadležne institucije ne interesuje. Ne interesuje ih ni to što Restisova firma Adriatik propertiz koja je zakupac Miločera, Svetog Stefana i Kraljičine plaže ne izvršava ugovorom preuzete obaveze – od obećanih investicija do plaćanja ugovorenog zakupa.

Iza Drecuna ostaju marginalizovane partije, ugašena ministarstva, bankrotirale firme… On ne mari. A ne mare ni oni. I skupa idu dalje.

Nastavak priče o ,,crnogorskoj poslovnoj eliti” mogao bi nas odvesti u Budvu, preciznije u HTP Budvansku rivijeru, kompaniju koja bi kao vlasnik morala biti zainteresovana za sudbinu hotela koje je zakupio Restisov Adrijatik. Zanimljiva je stvar da državni kapital u Odboru direktora Rivijere zastupaju i Svetozar Marović, Dušanka Jeknić. Jasno je šta će tu potpredsjednik DPS-a. Dovedite vi Madonu i Mik Džegera u svoj zavičaj o trošku poreskih obveznika, sina i ćerku oženite, odnosno udajte, u Splendidu, izmigoljite se iz afera zbog kojih se vašim saradnicima i rođacima sudi u Beogradu i Podgorici – i prosto vam bilo mjesto predsjednika OU Budvanske rivijere.

Opet, neko je na stranicama Monitora već objasnio kako je biografija Dušanke Jeknić, ,,nalik liku heroine iz akcionih filmova kriminalističkog žanra”. I zašto to ne bi bila dovoljna preporuka za važnu ulogu u turističkoj kompaniji države koja se reklamira svojom divljom ljepotom. Uostalom, ako je Ana Kolarević mogla biti članica borda Željezare u Nikšiću (imenovali su je vlasnici koji su tu kompaniju kasnije doveli do bankrota) a Radmila Vojvodić dio tima koji je osmišljavao poslovnu strategiju Prve banke (zahvaljujući Vladi i državnom budžetu Prva još nije bankrotirala) zašto i Duška Jeknić ne bi mogla upravljati najznačajnijom budvanskom kompanijom u državnom vlasništvu. Uostalom, neposredno pred angažman u Budvi, Vlada Igora Lukšića imenovala je Jeknićku za šeficu predstavništva Nacionalne turističke organizacije u Ljubljani. Činjenica da je već desetak godina pod istragom italijanskog pravosuđa, kao dio elitnog tima Đukanovićevih političkih i poslovnih saradnika osumnjičenih za šverc cigara i pranje novca, Dušanki Jeknić nije mogla biti uzeta kao otežavajuća okolnost u DPSSDP Vladi.

Zato je zaista teško objasniti anagažman penzionisanog predsjednika Vrhovnog suda Crne Gore Ratka Vukotića (70). On u bordu HTP Budvanska rivijera zastupa interese Fonda PIO i Zavoda za zapošljavanje. Šta je to što Vukotić može ponuditi jednom hotelskom preduzeću? Iskustvo trgovine kradenom robom? Istina je da je Vrhovni sud, svojevremeno, od policije dobio a potom Rokšpedu prodao automobil ukraden u Beogradu. Ali, oni su u tom poslu bili samo posrednici. Možda, čak, i nesvjesni da u rukama imaju vruću robu.

Među poslovnim partnerima Vlade Crne Gore možete pronaći ljude koji su oteli, prošvercovali, oprali, stotine i stotine miliona. Mogli su da biraju. Vukotića čini jedinstvenim to što je sudskom odlukom osobođen odgovornosti za nestanak novca za koji je bio odgovoran samo on. I uzalud su optuženi tvrdili da je njihov finansijski nalogodavac svo vrijeme bio upućen u nezakonit odliv novca iz kase Vrhovnog suda (konačan iznos nikada nije utvrđen). Vukotić je, svjedočeći na sudu, izjavio da je bio šokiran informacijom da su mu iz sudske blagajne, za koju je jedini imao ovlašćenja, mjesecima nestajale na stotine hiljada eura. Umjesto kazne stigla je nagrada, a slučaj pljačke Vrhovnog suda ni poslije šest godina nije pravosnažno okončan.

Zašto se o ovome ne govori u državnim medijima, na primjer na Javnom servisu? Pa zato što ,,vrana vrani oči ne vadi”. Generalni direktor Rade Vojvodić imenovan je na tu funkciju sa zadatkom da finansijski stabilizuje Javni servis. Ljudima iz Savjeta RTCG koji su ga izabrali nije smetalo ni to što Vojvodić dolazi sa mjesta direktora Televizije IN koju je ostavio u potpunom finansijskom haosu. Nedugo po njegovom odlasku iz IN-a, zapošljeni (one koje Rade nije poveo u paketu sa sobom) su štrajkovali zbog višemjesečnog kašnjenja plata. Taj problem je u međuvremenu prevaziđen, ali prema nezvaničnim informacijama iz te televizije vlasnici IN-a još nijesu uspjeli da pohvataju sve konce o dužnicima i povjeriocima koje im je nakon svog odlaska ostavio Vojvodić.

Zanimljiv je detalj: Rade Vojvodić je u In televiziju došao iz RTCG. U prvom mandatu na državnoj televiziji Vojvodić je bio urednik Trećeg kanala. Mentor mu je bio Aleksandar Tijanić, aktuelni direktor Javnog servisa Republike Srbije. U tajne medijskih finansija Vojvodića je uputio tadašnji direktor RTCG Goran Sito Rakočević, čovjek o čijim se poslovnim podvizima i ogromnim dugovima i gubicima i danas rado govori u kuloarima Javnog servisa. A on se odmetnuo u diplomatiju da bi se, nalik Predragu Drecunu, vratio na velika vrata ovdašnjeg biznisa. Sada je u timu Duška Kneževića. Oprez u Atlas Grupi! Neka vide šta se desilo sa Vektrom Dragana Brkovića nakom što je u njen menadžment angažovan Milić Popović, najdugovječniji predsjednik omladine u ovom dijelu Evrope, koga sa ostalim junacima ovog teksta povezuje makar Milo Đukanović.

,,Dobro znate da je Rade Vojvodić 2002. godine opustošio našu kuću, kadrovski, tehnički i finansijski”, upozorio je prethodni direktor RTCG Branko Vojičić članove Savjeta o potencijalnom nasljedniku. Potrebna većina je ostala gluva. Za tri mjeseca, gubitak RTCG iznosi više od 700 hiljada eura. Valjda se isplatilo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo