Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Prevare bez granica

Objavljeno prije

na

Četiri godine nakon prodaje baranskog Rudnika uglja grčkoj kompaniji Balkan Enerdži, i svečanog potpisivanja ugovora uz bogatu trpezu, sasvim je jasno da je to bila obična predstava za medije i kratkortajna injekcija optimizma za utučeno stanovništvo ovog opljačkanog i osiromešenog grada na sjeveru. Umjesto obećanih milionskih investicija, na koje su se obavezali u vrlo preciznim rokovima, kupci i dalje navodno vrše geološka ispitivanja, uz potpunu i prećutnu saglasnost Vlade, iz koje je do sada obično dobijan komentar tipa – „bolje bilo kakav investitor neko nikakav”.

„Stvar je upravo u tome da je ovo nikakav investitor. Nema tu nikakve investicije, a u čemu je interes da četiri godine plaćaju tridesetak radnika, sasvim je drugo pitanje” – kaže jedan od bivših radnika ove kompanije.

On vjeruje da se radi jednostavno o pranju novca koji od nekuda stiže, i koji se kroz ovaj posao ubacuje u legalne tokove.

„Meni sve na to liči. Od početnih milion i po, koliko je rudnik plaćen, preko plata za zaposlene dok firma ne radi. Neko će reći da firma radi, jer se jama održava. Ova firma se zove rudnik, i ako se ne vadi ruda, znači da ne radi. Tako je već skoro deset godina, i ništa se dolaskom ovih, za koje kažu da su Grci, nije promijenilo” – kaže ovaj iskusni rudar.

Rudnik uglja u Beranama Grcima je prodat, poslije devet neuspjelih tendera. Sve je djelovalo previše lijepo da bi bilo istinito. Milion i po eura je odmah uplaćeno i najavljena velika investiciona ulaganja. Ni manje ni više nego 120 miliona. Lako li se bilo toj družini u pričama razbacivati milionima po sjeveru, đe je euro veliki. Dvadeset, miliona, u prvih četiri godine, a preostalih stotinu, miliona, za izgradnju termoelektrane snage 110 megavat sati.

,,Realizacijom projekta pomoći će se u rješavanju problema deficita električne energije u Crnoj Gori i smanjiti njena zavisnost od hidroloških uslova. Cilj kompanije je da doprinese ekonomskom razvoju Crne Gore ali i napravi suštinsku korist beranskoj opštini i njenom stanovništvu, otvaranjem novih radnih mjesta i povećanjem ekonomske stabilnosti te oblasti”, saopštenje iz firme Balkan Enerdži, povodom kupovine rudnika, zvučalo je kao da je izašlo iz kabineta DPS-a.

Grci su najavili da će odmah krenuti u geološka ispitivanja, a da će proizvodnju pokrenuti u roku od šest mjeseci, kada će zaposliti 50 novih rudara. Ono što nije pisalo na papiru ali je usmeno saopšteno je to da će grčka kompanija znatno pomagati i beranski sport.

Onda je prošlo prvih šest mjeseci a proizvodnja nije pokrenuta, niti su dali jednog centa za sport. Istina, radnici su redovno primali plate i uredno ćutali.

Zatim je prošlo još šest mjeseci, a od proizvodnje opet nije bilo ništa. Grci su saopštili da im je potrebno još neko vrijeme za dodatna geološka ispitivanja. Vlada Crne Gore je odobrila i to pomjeranje. Kada je i taj rok istekao premijer Milo Đukanović je u jesen 2008. godine u Beranama saopštio da treba biti fleksibilan sa stranim partnerima, ali da Grci imaju krajnji rok maj 2009. godine da završe ispitivanja i da se definitivno odluče da li žele taj posao ili ne. Nakon toga u jesen pretprošle godine iz resornog ministarstva je saopšteno da je bolje imati bilo kakvog nego nikakvog partnera, da je teško naći drugog, i da nije problem sačekati i do januara 2010. godine. Sada „dunjo moja jesen nadolazi” i 2011, a Grci opet pričaju o „geološkim ispitivanjima”.

U penziju je u međuvremeno, sa razočarenjem, otišlo nekoliko radnika, čiji je broj sveden na dvadeset šest, a već u drugoj godini je trebalo da bude makar stotinu pedeset. Trebalo je i da pored postojeće jame u selu Petnjik, bude otvorena i nova jama u selu Zagorje.

Umjesto obećanja, Grci su u nekoliko navrata sami kod sebe uzimali kredit da bi od toga navodno isplaćivali plate radnicima, a kao zalogu davali imovinu rudnika. Ta igranka je bila više nego providna.

Grčka firma Balkan Enedži je malo prije kupovine rudnika u Beranama, avgusta 2007. godine, registrovana u Podgorici za poslove proizvodnje, prometa i usluga. Zvanično je saopšteno da je to navodno podružnica grčkog koncerna Restis Group čiji je vlasnik milijarder Viktor Restis. Grčki milijarder istovremeno je osnivač i vlasnik First finacial bank AD Podgorica. Drugi po redu manjinski vlasnik banke Petros Statis je jedan od upisanih osnivača Balkan Enerdži. Kod ove banke, vrata do vrata u Podgorici, firma Balkan Enerdži, podizala je te famozne kredite i bez problema zalagala rudnik, iako je to bilo u suprotnosti sa kupoprodajnim ugovorom.

Neki izvori tvrde, međutim, da iza firme Balkan Energy stoji ustvari prva familija. Navodno je to jedna od firmi Mila Đukanovića iz perioda kada se prvi put povukao sa mjesta premijera. Tome u prilog ide i činjenica da su se na mjestu izvršnog direktora rudnika izmijenjale osobe koje se pominju u drugim Đukanovićevim kompanijama. Sve do Predraga Drecuna, koji je takođe jedno vrijeme bio na čelu beranskog rudnika, upravljajući njime iz Podgorice. Odatle je otišao u Prvu banku.

Ako je tačna, ova činjenica bi mogla dati izvjesnu nadu za beranski Rudnik uglja, u svjetlu svega što se dešava na planu energetike i uloge koju prva familija ima u svemu tome. Možda bi i ovaj rudnik mogao naći svoje mjesto u tom planovima u doglednoj budućnosti. Rudnik je, prema izjavama Drecuna polovinom 2009. godine, trebalo da uđe u sastav sistema Elektroprivrede CG, kada je Restis group u čijem sastavu posluje, konkurisala za kupovinu dijela akcija EP.

Kakve su krajnje namjere firme Balkan Enerdži, ko god da stoji iza nje, teško je doznati. Neki od radnika ranije su Monitoru ispričali da, ustvari, nikada nije bilo nikakvih geoloških ispitivanja, i da nikada za protekle četiri godine nije zabodena ni jedna sonda. Šta se onda krije iza privatizacije beranskog Rudnika uglja? Ko ima interesa da plati milion i po eura, i da potom više od tri godine isplaćuje zarade, makar i za tridesetak radnika, a ne ostvaruje dobit, podižući kredite sam kod sebe? Kakva je gimnastika u pitanju? Pitanja su bez odgovora.

Neko bi, takođe, morao da objasni kako je akcijama Rudnika mrkog uglja Ivangrad trgovano i nakon što je 10. aprila 2009. godine berza objavila da je po rješenju Privrednog suda ova firma likvidirana kao akcionarsko društvo u stečaju. U vrijeme berzanskog buma cijena akcija beranskog rudnika, iako je bio u stečaju, dostigla je 39 centi. Već nakon prodaje rudnika cijena je brzo pala na jedan cent. Ipak, na berzi je ostalo zabilježeno da je krajem 2010. godine, godinu i po poslije likvidacije i tri godine poslije privatizacije, akcijama pod simbolom RMUI trgovano po cijeni od 20 centi. Prevare nemaju granica.

Sa 167 miliona tona u čitavom basenu, Berane je grad koji bukvalno leži na uglju. Odavno su domaći stručnjaci izračunali vrlo precizno kolike su dostupne rezerve na svim nalazištima, tako da su Grci, kojima je uostalom po ugovoru bilo dozvoljeno da samo iz jame Petnjik u narednih dvadeset godina izvade tek 3,8 miliona tona uglja, pričom o potrebi novih geoloških ispitivanja samo zamlaćivali i dalje zamlaćuju javnost.

Proizvodnja u beranskom Rudniku stala je 2002. godine kada je propala prva privatizacija. Rudnik je tada bio prodat mješovitom slovačko-vojvođanskom preduzeću Gradeks HPB. Slovaci su poslije velike ljubavi raskinuli sa svojim partnerom iz Vojvodine, a nedugo potom i sami iznenada napustili Berane. Tada su u jami ostale vrijedne mašine koje nijesu bile predmet prodaje na posljednjem tenderu, i čije vađenje je neizvodljivo jer su tuneli koji vode do njih uski i skoro urušeni. Te mašine danas niko ne pominje.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septembra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plata koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da je za to kriva prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE SUDI BIVŠIM PRAVOSUDNIM I DRŽAVNIM ZVANIČNICIMA: Dugo putovanje u nepoznato

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog.

Ko se danas sjeća afere Abu Dabi fond? Istraga o navodnim zloupotrebama prilikom dodjele kredita za razvoj poljoprivredne proizvodnje, koju u očima javnosti personifikuje bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović traje makar od početka 2020. Optužnica je podignuta krajem prošle godine i još nije dobila sudsku potvrđu. A onda slijedi suđenje koje bi, prema dosadašnjim iskustvima, moglo trajati godinama. Samo do prve, nepravosnažne presude.

Suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda i, prethodno, Vrhovnoj državnoj tužiteljki Vesni Medenici počelo je, nakon što je optužnica podignuta u oktobru 2022, ali postupak, uslijed mnogobrojnih odlaganja ročišta, još nije odmakao dalje od iznošenja odbrane optuženih. Nedavno ročište odloženo je za sredinu marta, zbog nedolaska na suđenje jednog od optuženih koji se brani sa slobode.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SJEVER OČIMA STATISTIKE: Manje ljudi, manje i posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27. stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, imaju nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih

 

Uprkos tome što su na sjeveru za deset godina utrošeni milioni kroz razne programe za nezaposlena lica, koje je realizovao Zavod za zapošljavanje Crne Gore,  ukupan broj nezaposlenih u sjevernim opštinama, od 2013. do 2022. godine se povećao za 13.142 osobe. Kako objasniti da broj stanovnika, što je pokazao poslednji popis, na sjeveru drastično pada, a nezaposlenost dramatično raste?

Prema podacima bjelopolsjke NVO “Euromost” broj nezaposlenih najviše se povećao u Rožajama, za 4.410 lica, gdje su 2013. godine imali 1.184 nezaposlena lica, dok je taj broj 2022. godine porastao na 5.594 nezaposlena lica. Slijede Berane i Petnjica koji su zajedno 2013. godine imali 2.135 nezaposlena lica, dok je taj broj u ovim opštinama povećan ukupno za 3.937, tako da je u Beranama u 2022. godini bilo 4.932 nezaposlenih lica, dok je u Petnjici imalo 1.140 nezaposlenih lica. Plav je 2013. godine zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje imao 502 nezaposlena lica, dok 2022. godine opština Plav ima 2.187, a sadašnja samostalna opština Gusinje 757 nezaposlenih lica. Na petom mjestu je Bijelo Polje sa 761 više nezaposlenih lica više nego prije deset godina.

Jedina opština na sjeveru Crne Gore u kojoj se smanjio broj nezaposlenih lica za 147, po ovim podacima, je Žabljak.

Berane je, čini se, eklatantan primjer u negativnom i zabrinjavajućem smislu ove statistike. Svaki šesti stanovnika Berana je nezaposlen, što je posljedica katastrofalne tranzicije i zatvaranja skoro svih velikih privrednih kolektiva u ovom gradu. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore zaključno sa decembrom prošle godine, na Birou rada u Beranama nalazilo se 4.248 lica, ili oko 11 odsto od ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori, (38.161 lice). Kao poseban problem ističe se podatak da u Beranama ima izrazito veliki broj nezaposlenih sa fakultetskim diplomama.

Podaci, takođe, govore da je u Beranama više nezaposlenih, nego radno angažovanih lica, uz podsjećanje da broj penzionera i socijalno ugroženih premašuje cifru od 6.000. Predsjednik opštine Berane Vuko Todorović izjavio je nedavno da je nezaposlenost jedan od gorućih problema koji nije lako riješiti. “Uzroke ovakvog stanja treba tražiti u izraženim regionalnim razlikama u Crnoj Gori, jer je više nego očigledno da sjeverni region po svim parametrima zaostaje za centralnim i južnim. Takođe, ovakvom stanju su kumovale i pogubne privatizacije u našem gradu, zahvaljujući kojima su skoro svi privredni subjekti zatvoreni. Zatvaranjem fabrika ljudi su se preselili na biro rada i zato, između ostalog, imamo ovako zabrinjavajući situaciju”, kaže Todorović.

Aktuelni predsjednik opštine Berane smatra da bi država morala aktivno da se uključi u rješavanje ovog problema. “Bez pomoći države mi se ne možemo sami kao lokalna samouprava suočiti sa problemom velikog odliva stanovništva, što je pokazao poslednji popis, kao i ovakvom nezaposlenošću. Bez hitnih mjera sa državnog nivoa, ovakvi trendovi se neće zaustaviti, ni kada se radi o migracijama i odlivu stanovništva, ni kada je riječ o katastrofalnom stanju u pogledu broja nezaposlenih.”

Da se Crna Gora suočava sa drastičnim regionalnim razlikama ukazuje i podatak da trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27 stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, broje nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih.

Monitor  je pisao i o tome da od skoro 3,5 hiljada penzionera u Beranama koji su članovi jednog od dva udruženja penzionera, njih čak dvije hiljade i devedeset je sa najnižom penzijom, što dodatno usložnjava socijalnu situaciju u ovom gradu i iziskuje hitne državne mjere.

Tek iz današnje vizure vidljivo je u kojoj mjeri su politički bili motivisani projekti poput onog “Posao za vas”, kada je 2008. godine  u ovom gradu podijeljen veliki broj kredita za samozapošljavanje i pokretanje biznis projekata. Tada je obećavano da će Crna Gora postati veliko gradilište i da će uvoziti radnu snagu. Koliko  je situacija u ovom sjevernom gradu uprkos takvim projektima i porukama gora nego u to vrijeme, govori i podatak da je broj nezaposlenih za poslednjih deceniju i po porastao za čak dvije hiljade. Da broj stanovnika u beranskoj opštini opada, a broj nezaposlenih raste govori i činjenica da je 2007. godine Berane imalo oko 36.000 stanovnika, od čega je 2.135 bilo nezaposlenih.

“Nakon ove analize i ovolikog povećanog broja nezaposlenih u opštinama na sjeveru Crne Gore postavlja se pitanje, zašta su utrošeni milioni eura, koji su dati za zapošljavanje građana na i smanjivanje broja nezaposlenih lica”, kaže za Monitor direktor NVO “Euromost” Almer Mekić.

On smatra da se taj novac trošio nenamjenski. “To je razlog da smo zatražili od Vlade Crne Gore da konačno stane na kraj zloupotrebama kroz razne programe zapošljavanja, jer se  kroz zvanične podatke vidi da je taj novac išao negdje drugo i da ni jedan projekat nije bio održiv, niti je ima bilo kakvih rezultata”, dodaje Mekić. “Prioritet svih prioriteta ako želimo da zaustavimo migraciju stanovništva na sjeveru Crne Gore mora biti zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta, ali ne na ovakav način kakav je do sada bio.”

                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo