Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Jedinica iz vladanja

Objavljeno prije

na

Reći nekome da radi protiv budućnosti svoje djece, nekad je zvučalo strašno. Djeca su u međuvremenu značajno devalvirala, sad nam služe za potkusurivanje. Tranzicija, valjda. Nekoliko dana pred početak školske godine ne zna se na kom će jeziku đaci u Crnoj Gori učiti prva i ostala slova. Neće se znati ni u četvrtak, 1. septembra, kad škola počne.

Na temu Zakona o opštem obrazovanju i jezika u školskom sistemu, uvažene poslaničke glave raspravljaće 2. septembra. Vladajuću većinu bilo bi baš briga za to kako su udesili crnogorski jezik i šta sa činjenicom da većina ljudi kaže da govori srpski, da im ne fali dvotrećinska većina za usvajanje izbornog zakona. Usvajanje izbornog zakona prvi je od sedam uslova koje Crna Gora mora ispuniti kako bi dobila datum otvaranja pregovora o pristupanju EU. U tom krugu vrtimo se mjesecima.

Sjednica na kojoj će poslanici razmatrati izborni i zakon o državljanstvu zakazana je za 6. septembar, odlučeno je na kolegijumu predsjednika parlamenta. Socijalistička narodna partija, Nova srpska demokratija i Pokret za promjene su podršku izbornom zakonu uslovili izjednačavanjem srpskog i crnogorskog jezika u obrazovnom sistemu, a Bošnjačka stranka i albanske partije najavile su da neće podržati zakon.

Ako bi se, kojim slučajem, usaglasili oko jezika, dakle, izborni zakon bi usvojila, što bi se reklo, pravoslavna većina. Jedan od glavnih poslova oko usklađivanja izbornog zakonodavstva sa Ustavom bio je upravo definisanje posebnih prava manjinskih naroda. Fakat da su predloženim rješenjima upravo oni nezadovoljni, nikoga ovdje ne zabrinjava. Važno je samo da se obezbijedi dovoljan broj ispravno pritisnutih tastera.

Možda bi valjalo da se opozicija, koja zaboravlja svoje kolege iz manjinskih naroda, prisjeti poučnog primjera iz vremena referenduma. Ni mjesec nije prošao od tog događaja, a Ustavni sud je proglasio neustavnim odredbe Zakona o manjinskim pravima i slobodama koje su u manjinama u Crnoj Gori obezbjeđivale garantovane mandate.

„Žalim što nijesmo dobili saglasnost predstavnika manjinskih partija u Kolegijumu, ali ostaje obećanje da amandmanima djelujemo na rješenja, kako bi trenutnu podršku od 92 odsto proširili”, optimistički je sagledao stvar predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić.

Poslanik Nove Goran Danilović upozorio je da će, ako se problem oko srpskog jezika ne riješi, podrška izbornom zakonu izostati. Njegova partija je pozvala premijera Igora Lukšića da objasni šta znači formulacija da je srpski jezik obavezan uz crnogorski, koja je zapisana u nedavno postignutom sporazumu između vlasti i opozicije.

„Nadam se da će nam to Lukšić koliko sjutra objasniti. Šta je mislio kada je napisao riječ obavezan za srpski jezik. Znači li da je obavezan ili ne”, rekao je Danilović.

Glavni odbor SNP-a ranije je zaključio da sporazum opozicije sa premijerom Igorom Lukšićem predstavlja solidnu polaznu osnovu za usvajanje izmjena Zakona o opštem obrazovanju, ali uz “neophodnost” da se podzakonskim aktima definiše ravnopravnost srpskog jezika u izvođenju nastave.

U opštu polemiku o jeziku uključili su se i Crnogorski PEN centar i Crnogorsko društvo nezavisnih književnika. Oni su osudili “aktuelne pokušaje negiranja crnogorskog Ustava i državnosti, obesmišljavanjem obrazovnog sistema”. Tvrde da je kampanju srpskih stranaka, Srpske pravoslavne crkve, takozvanih nezavisnih medija i nevladinih organizacija naredio ,,zvanični Beograd na čelu sa predsjednikom Srbije Borisom Tadićem”. Katastrofa.

I u Matici crnogorskoj smatraju da crnogorski vlast ne smije dozvoliti da se političkim ustupcima obesmisli karakter nacionalnog bića i tekovine borbe za suverenost.

,,U pamet se dobro, Crnogorci! Mrtvačka zvona SPC spremaju vaš pokoj, kao i u referendumskoj kampanji, a snage velikosrpstva iznutra i spolja pripremaju vaš kraj da ne čujete ni zvona ni kokota. I da Božić slavite u tami”, poručili su iz Crnogorske pravoslavne crkve.

Dvije godine nakon što je tadašnji ministar prosvjete Sreten Škuletić odobrio pravopis crnogorskog jezika s rječnikom, broj pera koja pišu koristeći novine što ih je to štivo uvelo, sasvim je zanemarljiv. Istina je, kad god se sjeti, predsjednik parlamenta kaže i śednica i predśednik i śutra. Što nije malo.

Šta je drugo, u takvoj situaciji, mogao da uradi premijer Lukšić nego da zakaže tajni sastanak sa opozicijom za koji su svi znali. Nijesu se dogovorili. Nakon sastanka, sjajne crne limuzine nijesu davale izjave za javnost.

Nekoliko sati kasnije, lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević je otkrio da je premijer na sastanku predložio da se nastavni predmet zove crnogorski jezik, što je za opoziciju bilo neprihvatljivo.

“Nije realno, da se u okviru tog jezika 80 odsto uči crnogorski, a 20 odsto svi ostali. Ja sam obrnuo – da ono što je zajedničko bude 80 odsto nastave, a 20 odsto ono što su specifičnosti”, objasnio je Medojević.

On smatra da je ta formula kompromisna, “a zahtijeva samo malo napora i političke odgovornosti i hrabrosti”. Za Lukšića je bilo neprihvatljivo da se nastavni predmet zove maternji jezik i književnost.

Iz više izvora je u međuvremenu stigla vijest da je premijer opozicionim liderima rekao kako su vanredni parlamentarni izbori jedino preostalo rješenje. Ne zna se šta bi to izbori mogli da riješe. Jedino ako u DPS-u ne računaju da nema te Evrope, tih zakona, uostalom ni te đece, koja ne bi izblijedjela pred svjetlošću Đukanovićevog ukazanja u punom sjaju predizborne kampanje.

SDP, kaže, nema ništa protiv održavanja vanrednih parlamentarnih izbora, ali smatra da bi oni samo potvrdili dominaciju vladajuće koalicije, i predstavljali veliki trošak za državu. U Novoj se nadaju da je premijer Lukšić bio ozbiljan kada je govorio o mogućnosti organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora, jer opozicione stranke odavno nijesu bile u boljoj poziciji da pobijede vlast. Prema ocjeni PZP-a Crnoj Gori su vanredni izbori potrebni jedino ako ne budu ispunjeni uslovi Evropske unije za dobijanje datuma početka pregovora, a prije toga se mora raditi na postizanju konsenzusa, da bi se pokazala ozbiljnost države, parlamenta i Vlade.

“Iskreno vjerujem da pregovore sa EU neće voditi ova vlada… Stvaraju se uslovi ne samo za vanredne izbore, već i za smjenu ove vlasti, što je programski cilj SNP-a”, rekao je Danu poslanik SNP-a Predrag Bulatović.

Lukšić će se, dok ovaj broj Monitora bude išao u štampu, naći pred ogledalom istine – Predsjedništvo DPS-a raspravljaće o mogućnostima da sa opozicijom nađe kompromis oko jezika u obrazovnom sistemu. Šefu treba da objasni šta je mislio kad je napisao da je srpski obavezan.

Rok za nadgledanje ostvarenog napretka, koji će biti obuhvaćen ovogodišnjim izvještajem Evropske komisije je 1. septembar. Događaji nakon tog datuma mogu se uzeti u obzir, kako je objašnjeno, ,,samo u izuzetnim slučajevima”.

Raspust je gotov. Đake čekaju nova slova i zbunjene učiteljice: ,,Onaj ko mora, propagira da je sve u redu, ostali kažu kako mogu da bace crvenu olovku, jer je sve ispravno”. Za školu su ih spremili roditelji sa prosječnom platom od 476 eura. Za minimalnu potrošačku korpu trebalo je 710 eura.

Neće biti lako 1. septembra ocijeniti jesmo li spremniji za evropske integracije ili za školu.

Kosara BEGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo