DRUŠTVO
Jedinica iz vladanja

Reći nekome da radi protiv budućnosti svoje djece, nekad je zvučalo strašno. Djeca su u međuvremenu značajno devalvirala, sad nam služe za potkusurivanje. Tranzicija, valjda. Nekoliko dana pred početak školske godine ne zna se na kom će jeziku đaci u Crnoj Gori učiti prva i ostala slova. Neće se znati ni u četvrtak, 1. septembra, kad škola počne.
Na temu Zakona o opštem obrazovanju i jezika u školskom sistemu, uvažene poslaničke glave raspravljaće 2. septembra. Vladajuću većinu bilo bi baš briga za to kako su udesili crnogorski jezik i šta sa činjenicom da većina ljudi kaže da govori srpski, da im ne fali dvotrećinska većina za usvajanje izbornog zakona. Usvajanje izbornog zakona prvi je od sedam uslova koje Crna Gora mora ispuniti kako bi dobila datum otvaranja pregovora o pristupanju EU. U tom krugu vrtimo se mjesecima.
Sjednica na kojoj će poslanici razmatrati izborni i zakon o državljanstvu zakazana je za 6. septembar, odlučeno je na kolegijumu predsjednika parlamenta. Socijalistička narodna partija, Nova srpska demokratija i Pokret za promjene su podršku izbornom zakonu uslovili izjednačavanjem srpskog i crnogorskog jezika u obrazovnom sistemu, a Bošnjačka stranka i albanske partije najavile su da neće podržati zakon.
Ako bi se, kojim slučajem, usaglasili oko jezika, dakle, izborni zakon bi usvojila, što bi se reklo, pravoslavna većina. Jedan od glavnih poslova oko usklađivanja izbornog zakonodavstva sa Ustavom bio je upravo definisanje posebnih prava manjinskih naroda. Fakat da su predloženim rješenjima upravo oni nezadovoljni, nikoga ovdje ne zabrinjava. Važno je samo da se obezbijedi dovoljan broj ispravno pritisnutih tastera.
Možda bi valjalo da se opozicija, koja zaboravlja svoje kolege iz manjinskih naroda, prisjeti poučnog primjera iz vremena referenduma. Ni mjesec nije prošao od tog događaja, a Ustavni sud je proglasio neustavnim odredbe Zakona o manjinskim pravima i slobodama koje su u manjinama u Crnoj Gori obezbjeđivale garantovane mandate.
„Žalim što nijesmo dobili saglasnost predstavnika manjinskih partija u Kolegijumu, ali ostaje obećanje da amandmanima djelujemo na rješenja, kako bi trenutnu podršku od 92 odsto proširili”, optimistički je sagledao stvar predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić.
Poslanik Nove Goran Danilović upozorio je da će, ako se problem oko srpskog jezika ne riješi, podrška izbornom zakonu izostati. Njegova partija je pozvala premijera Igora Lukšića da objasni šta znači formulacija da je srpski jezik obavezan uz crnogorski, koja je zapisana u nedavno postignutom sporazumu između vlasti i opozicije.
„Nadam se da će nam to Lukšić koliko sjutra objasniti. Šta je mislio kada je napisao riječ obavezan za srpski jezik. Znači li da je obavezan ili ne”, rekao je Danilović.
Glavni odbor SNP-a ranije je zaključio da sporazum opozicije sa premijerom Igorom Lukšićem predstavlja solidnu polaznu osnovu za usvajanje izmjena Zakona o opštem obrazovanju, ali uz “neophodnost” da se podzakonskim aktima definiše ravnopravnost srpskog jezika u izvođenju nastave.
U opštu polemiku o jeziku uključili su se i Crnogorski PEN centar i Crnogorsko društvo nezavisnih književnika. Oni su osudili “aktuelne pokušaje negiranja crnogorskog Ustava i državnosti, obesmišljavanjem obrazovnog sistema”. Tvrde da je kampanju srpskih stranaka, Srpske pravoslavne crkve, takozvanih nezavisnih medija i nevladinih organizacija naredio ,,zvanični Beograd na čelu sa predsjednikom Srbije Borisom Tadićem”. Katastrofa.
I u Matici crnogorskoj smatraju da crnogorski vlast ne smije dozvoliti da se političkim ustupcima obesmisli karakter nacionalnog bića i tekovine borbe za suverenost.
,,U pamet se dobro, Crnogorci! Mrtvačka zvona SPC spremaju vaš pokoj, kao i u referendumskoj kampanji, a snage velikosrpstva iznutra i spolja pripremaju vaš kraj da ne čujete ni zvona ni kokota. I da Božić slavite u tami”, poručili su iz Crnogorske pravoslavne crkve.
Dvije godine nakon što je tadašnji ministar prosvjete Sreten Škuletić odobrio pravopis crnogorskog jezika s rječnikom, broj pera koja pišu koristeći novine što ih je to štivo uvelo, sasvim je zanemarljiv. Istina je, kad god se sjeti, predsjednik parlamenta kaže i śednica i predśednik i śutra. Što nije malo.
Šta je drugo, u takvoj situaciji, mogao da uradi premijer Lukšić nego da zakaže tajni sastanak sa opozicijom za koji su svi znali. Nijesu se dogovorili. Nakon sastanka, sjajne crne limuzine nijesu davale izjave za javnost.
Nekoliko sati kasnije, lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević je otkrio da je premijer na sastanku predložio da se nastavni predmet zove crnogorski jezik, što je za opoziciju bilo neprihvatljivo.
“Nije realno, da se u okviru tog jezika 80 odsto uči crnogorski, a 20 odsto svi ostali. Ja sam obrnuo – da ono što je zajedničko bude 80 odsto nastave, a 20 odsto ono što su specifičnosti”, objasnio je Medojević.
On smatra da je ta formula kompromisna, “a zahtijeva samo malo napora i političke odgovornosti i hrabrosti”. Za Lukšića je bilo neprihvatljivo da se nastavni predmet zove maternji jezik i književnost.
Iz više izvora je u međuvremenu stigla vijest da je premijer opozicionim liderima rekao kako su vanredni parlamentarni izbori jedino preostalo rješenje. Ne zna se šta bi to izbori mogli da riješe. Jedino ako u DPS-u ne računaju da nema te Evrope, tih zakona, uostalom ni te đece, koja ne bi izblijedjela pred svjetlošću Đukanovićevog ukazanja u punom sjaju predizborne kampanje.
SDP, kaže, nema ništa protiv održavanja vanrednih parlamentarnih izbora, ali smatra da bi oni samo potvrdili dominaciju vladajuće koalicije, i predstavljali veliki trošak za državu. U Novoj se nadaju da je premijer Lukšić bio ozbiljan kada je govorio o mogućnosti organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora, jer opozicione stranke odavno nijesu bile u boljoj poziciji da pobijede vlast. Prema ocjeni PZP-a Crnoj Gori su vanredni izbori potrebni jedino ako ne budu ispunjeni uslovi Evropske unije za dobijanje datuma početka pregovora, a prije toga se mora raditi na postizanju konsenzusa, da bi se pokazala ozbiljnost države, parlamenta i Vlade.
“Iskreno vjerujem da pregovore sa EU neće voditi ova vlada… Stvaraju se uslovi ne samo za vanredne izbore, već i za smjenu ove vlasti, što je programski cilj SNP-a”, rekao je Danu poslanik SNP-a Predrag Bulatović.
Lukšić će se, dok ovaj broj Monitora bude išao u štampu, naći pred ogledalom istine – Predsjedništvo DPS-a raspravljaće o mogućnostima da sa opozicijom nađe kompromis oko jezika u obrazovnom sistemu. Šefu treba da objasni šta je mislio kad je napisao da je srpski obavezan.
Rok za nadgledanje ostvarenog napretka, koji će biti obuhvaćen ovogodišnjim izvještajem Evropske komisije je 1. septembar. Događaji nakon tog datuma mogu se uzeti u obzir, kako je objašnjeno, ,,samo u izuzetnim slučajevima”.
Raspust je gotov. Đake čekaju nova slova i zbunjene učiteljice: ,,Onaj ko mora, propagira da je sve u redu, ostali kažu kako mogu da bace crvenu olovku, jer je sve ispravno”. Za školu su ih spremili roditelji sa prosječnom platom od 476 eura. Za minimalnu potrošačku korpu trebalo je 710 eura.
Neće biti lako 1. septembra ocijeniti jesmo li spremniji za evropske integracije ili za školu.
Kosara BEGOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
DRŽAVA I FALSIFIKOVANE DIPLOME: U redu je to

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić ponovo nas je upozorila na činjenicu da ,,stručnjaka” u javnoj upravi, policiji, obrazovanju, zdravstvu i ostalim oblastima u kojima bilježimo nenapredak ima na hiljade. I nikom ništa
Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić razobličila je svu nemoć države i institucija da se uhvate u koštac sa armijom zaposlenih u državnim institucijama kojima na osnovu kupljenih ili falsifikovanih uvjerenja dobijaju posao i napreduju u službi.
O kakvom se haosu i nekoordinaciji između državnih službi radi govori podatak da je Pavličić za 12 godina koliko radi u IJZ konstantno napredovala u službi i radila na poslovima koji zahtijevaju stručnost. Pored falsifikovane diplome, niko u njenoj ustanovi ali ni u nadležnim ministarstvima kao da nije znao da je ona početkom 2014. proglašena krivom zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave.
Prema presudi iz 2014, Pavličić je na sudu priznala krivično djelo lažiranja diplome Hemijskog fakulteta u Beogradu. Sud je tada ocijenio da je ona ,,bila svjesna svog djela, čije je izvršenje htjela, postupajući sa direktnim umišljajem”. I pored toga sud je cijeneći olakšavajuće okolonosti ,,izrekao uslovnu osudu kojom je utvrdio kaznu zatvora od četiri mjeseca i istovremeno je odredio rok provjeravanja od dvije godine, odnosno da se utvrđena kazna neće izvršiti ako okrivljena za vrijeme od dvije godine od pravosnažnosti presude ne učini krivično djelo”. Kako su sud i ostali provjeravali, dovoljno govori podatak da je Pavličić napredovala u službi i došla do mjesta pomoćnice direktora. Možda bi bila izabrana i za direktoricu da nije bilo višemjesečnog istraživanja novinarki Vijesti koje su razobličile ovaj slučaj.
Da sve nije prošlo bez odjeka, potvrđuje ostavka dosadašnjeg direktora Instituta za javno zdravlje Igora Galića. ,,Vezano za navode iz medija gdje se pominju falsifikovane diplome, želim jasno da stavim do znanja da se principijelno protivim svakom vidu malverzacija i molim da se istrage u ovom pravcu nastave u cijelom državnom sistemu”, saopštio je Galić.
I kako to obično biva nakon skandala ovakvih razmjera, iz Ministarstva prosvjete i ostalih su najavili da će sada podrobnije ispitivati diplome a iz tužilaštva da će prilježnije ispitati ovaj i ostale slučajeve lažnih diploma.
Za sada se tužilaštvu ne žuri u ispitivanju i kažnjavanju ovakve prakse. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su nakon izbijanja afere upozorili da su posljednjih godina podnijeli desetine krivičnih prijava protiv lica za koje je dobijena potvrda da su njihove diplome nevalidne, ali da nijedan slučaj nije procesuiran.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
OŽIVLJAVANJE PRAVOSUĐA: Deblokada počela od Ustavnog suda

Ministar pravde Andrej Milović (PES) tražio je nedavno od šefa Skupštine Andrije Mandića (ZBCG) da se hitno pokrene dijalog unutar parlamentarne većine, ali i organizuju uporedni sastanci s opozicijom o popuni ključnih pozicija u pravosuđu – jednog mjesta u Ustavnom sudu, tri u Sudskom savjetu, te pozicije vrhovnog državnog tužioca (VDT)
Poslanici Skupštine Crne Gore su u drugom krugu sa 56 glasova izabrali Faruka Resulbegovića za sudiju Ustavnog suda. Tako je omogućeno da Ustavni sud, poslije višegodišnje krize, ponovo radi u punom sastavu, sa sedam sudija.
Lokalni izbori prošle godine pokazali su neophodnost funkcionalnog Ustavnog suda (US). Četiri opštine nisu mogle da proglase rezultate izbora i formiraju vlast nakon što su odbijene žalbe, podnijete opštinskoj izbornoj komisiji, došle do Ustavnog suda. US nije mogao odlučiti po žalbama jer je nekoliko mjeseci ranije ostao bez kvoruma za odlučivanje, sa samo troje sudija.
Nakon mnogo odugovlačenja i pritisaka međunarodne zajednice, prije svega Evropske komisije (EK), početkom ove godine izabrano je troje sudija US. Poslanici su izabrali Snežanu Armenko, Momirku Tešić i Draganu Đuranović. Alija Beganović i Faruk Resulbegović nijesu dobili dovoljan broj poslaničkih glasova. Izabrane sudije bile su kompromis između tehničke Vlade, Dritana Abazovića, i velikih koalicija okupljenih oko Demokratske partije socijalista (DPS), Za budućnost Crne Gore i Demokrata.
Kako nije izabran sedmi sudija, Ustavni sud u nekim slučajevima nije mogao imati većinu. Tako u slučaju ukaza bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da raspusti Skupštinu, Ustavni sud nije mogao da se izjasni da li je on prekršio Ustav. Odluka o ocjeni ustavnosti izostala jer je troje sudija glasalo da je riječ o pojedinačnom pravnom aktu, a troje je bilo protiv.
“Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik Budimir Šćepanović i sudije – Snežana Armenko, Dragana Đuranović, Milorad Gogić, Desanka Lopičić i Momirka Tešić, u predmetu U-II broj 11/23, nije donio Odluku, jer predlog sudije izvjestioca nije dobio Ustavom propisanu potrebnu većinu”, saopšteno je iz Ustavnog suda.
Nakon formiranja nove vlasti, lideri vladajuće koalicije istakli su da je reforma pravosuđa prioritet. Za izbor sudije Ustavnog suda potrebna je dvotrećinska većina (54) u prvom krugu, ili tropetinska (49) u drugom. Ubrzo je pokrenuta procedura i na red je ponovo došlo glasanje o rukovodiocu ulcinjskog tužilaštva Faruku Resulbegoviću. Bošnjačka stranka (BS) je tražila da sedmi član US bude Bošnjak. Lider Bošnjačke stranke (BS) Ervin Ibrahimović, je kazao da Bošnjaka nema u Sudskom i Tužilačkom savjetu, Državnoj revizorskoj instituciji, Centralnoj banci Crne Gore… “Da li Bošnjak može da vjeruje u institucionalni i pravni sistem Crne Gore? Pozivam vas da ne glasate za sedmog sudiju, nego da otvorimo dijalog”, rekao je Ibrahimović.
Poslanik Albanskog foruma Nikola Camaj, ocijenio je da je funkcionalan Ustavni sud prioritet. Kaže da je iznenađen stavovima Bošnjačke stranke. “Nešto što pripada manjinama ne pripada po difoltu najjačoj manjinskoj starnci. U suprotnom bi u našim dokumentima pisalo da ta mjesta pripadaju BS-u”, smatra Camaj.
Skupština je u drugom krugu, glasovima 56 poslanika izabrala Ruselbegovića za sedmog sudiju Ustavnog suda. Uzdržani su bili poslanici iz redova Demokratske partije socijalista i Bošnjačke stranke. Šef poslaničkog kluba DPS-a Andrija Nikolić objasnio je stav DPS: “Upravo iz odgovornosti prema politici multietničke demokratije u Crnoj Gori. Ta odgovornost pripada predstavnicima manjinskih naroda, a ton na današnjoj sjednici je pokazao da saglasnosti nema”.
Poslanik sa liste vladajuće i najjače partije u ovom sazivu Pokreta Evropa sad Seid Hadžić, kazao je da je on Bošnjak i da će se uvijek boriti da predstavnici tog naroda budu na pozicijama gdje se odlučuje. Tvrdi da je nezadovoljan što „izvjesni period“ u Ustavnom sudu neće biti Bošnjaka. „Ali, nije problem u današnjem kandidatu, nego u prethodnih šest. Mizerno je pričati oko kvota za manjine. Ne interesju me kvote, ako imamo stabilne kandidate – zašto ne bi bilo sedam kandidata koji su Albanci, koji su Bošnjaci”, upitao je.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati savjet bivšeg premijera Duška Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”. Pa ne zaboraviti ni ko je otćutao mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju
Da, nevjerovatno je što je knjiga sa takvim naslovom uopšte ugledala svjetlost dana, primijetili su neki. Nije prva koju je isti autor, ratni zločinac, sa raznim vulgarnim naslovima lansirao u javni prostor. Autor je odavno upisan u mračne i krvave stranice regionalne istorije: Vojislav Šešelj, predsjednik Srpske radikalne stranke (SRS) i haški osuđenik. Naslov njegovog uratka, objavljenog ove godine, nije za pristojne, a kamoli profesionalne medije. Pa ni sa mnogo zvjezdica.. Ovoga puta ne meti je bivša poslanica i liderka Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković.
Knjigu je izdala Šešeljeva izdavačka kuća Velika Srbija, a zavedena je u Narodnoj biblioteci Srbije, sa tiražom od hiljadu primjeraka i predmetnom odrednicom – Srbi – Progoni – Crna Gora – 21. v. Prije tri godine, u julu 2020 godine, ista izdavačka kuća izdala je Šešeljevu knjigu sličnog naziva. Meta je tada bila Aleksandra Jerkov, funkcionerka tamošnje Demokratske stranske. Ta stranka i Stranka slobode i pravde tada su zahtijevale od srpskog tužilaštva da hitno zabrani njenu distribuciju i prodaju. Ništa. Šešelj je nastavio. Na meti njegovih uradaka prethodno su bili i pokojna predsjednica Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM) Biljana Kovačević – Vučo, funkcionerka Stranke slobode i pravde Marinika Tepić, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak…
Jerkov je prije objavljivanja Šešeljeve knjige prijavila prijetnje koje je dobila od lidera SRS. Ona je saopštila tada da je “ohrabruje međunarodna i domaća podrška”, ali da ona ne može da “zameni to što nadležni već treći dan ne reaguju na pretnje”. Šešelj joj je uputio prijetnje putem društvene mreže Tviter pošto se javno upitala zašto lideru radikala ni godinu dana posle pravosnažne presude za ratne zločine nije oduzet poslanički mandat u Skupštini Srbije.
I Draginja Vuksanović Stanković je prije objavljivanja posljednjeg Šešeljevog naslova, bila na njegovoj meti. Zbog uvreda koje je na njen račun saopštio u programu beogradske TV Hepi u januaru 2022, televizije koja je pod kontrolom Šešeljevog nekadašnjeg partijskog saborca, danas predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, Agencija za elektronske medije (AEM) je privremeno zabranila emitovanje programa te televizije u Crnoj Gori.
Objavljivanje Šešeljeve knjige o Vuksanović Stanković naišlo je na brojne osude u Crnoj Gori. Reakcije su stigle sa gotovo svih adresa. Oglasile su se partije na vlasti, ministri, predsjednik države, opozicione partije, civilni sektor…Pokrenuta je i onlajn peticija kojom se od ministra spoljnih poslova Crne Gore Filipa Ivanovića traži da uputi protestnu notu Srbiji zbog objavljenje knjige Vojislava Šešelja sa uvredljivim, mizoginim naslovom.
“Ovo je nažalost samo posljednji u nizu primjera Šešeljevih vulgarnih i uvredljivih javnih objava. On je i prije gospođe Vuksanović-Stanković na sličan način pokušavao da našteti i ženama prisutnim u javnom životu Srbije, političarkama, novinarkama i aktivistkinjama koje mu nijesu bile po volji, uključujući i Povjerenicu za zaštitu ravnopravnosti Republike Srbije koja je više puta kritikovala njegove ispade kao nezakonite. Tačno je i da se Šešelj jednako vulgarno obrušavao i na svoje neistomišljenike, muškarce, kako iz Srbije tako i iz inostranstva”, navodi se u saopštenju Akcije za ljudska prava (HRA) i Centra za ženska prava (CŽP).
Ove organizacije ističu da “koliko god Šešelj bio personalno groteskna i primitivna figura, ne smije se potcijeniti da je on suštinski na vlasti u Srbiji i da ima sistemsku medijsku i drugu podršku države, što i ovaj i sve prethodne slučajeve čini još ozbiljnijim”.
Takođe, ocjenjuju da “brojnost negativnih reakcija na crnogorskoj javnoj sceni povodom ovog događaja “ohrabruje”.
Primijećena su, međutim, i neka ćutanja. Nakon što se predsjednik parlamenta i jedan od lidera ZBCG nije oglasio ovim povodom, reagovao je DPS tvrdeći da je to ćutanje odobravanje.
„Postoje stvari koje se ne komentarišu i koje su ispod svakog nivoa a to je situacija u kojoj se u knjizi Vojislava Šešelja pominje bivša poslanica Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković” kazao je kasnije Mandić upitan da to prokomentariše, Šešeljevo djelo. “Gospođa Vuksanović Stanković se više ne bavi politikom i primijetio sam da pojedini to sada žele da nametnu kao temu. Ovolika povika u Crnoj Gori je želja što više nametnuti tu temu ne vodeći računa o ugledu gospođe Vuksanović Stanković. Niti ću to čitati niti ću to komentarisati. Ja ne želim da namećem tu temu i ponavljam, to je ispod nivoa komentarisanja”, preczirao je Mandić
Na portalu Borba, koji se vezuje za bivši Demokratski front, međutim, više nego komentarišu Šešeljevu knjigu. Oni su nakon reakcija i osuda Šešeljevog uratka, objavili i njegovu izjavu tim povodom i dali mu priliku da dodatno vrijeđa bivšu poslanicu SDP-a. Na kraju teksta ogradili su se konstatcijom da Šešeljev stav „nije stav redakcije“. Šteta je, naravno, učinjena.
Zanimljive su i reakcije koje su došle iz Demokratske partije socijalista. Iz te partije su kazali da nije prvi put da autor tog ogavnog nedjela napada na ono, u Crnoj Gori, najsvetije – ženu, i to ne bilo koju nego jednu iz reda onih koji su život podredile odbrani vlastite kuće i njenog dostojanstva od „ovih i ovakvih, jadnih i bijednih, kakav je ovaj mrzitelj svega crnogorskoga“.
Neki od napada na “ono najsvetije – ženu”, dolazili su iz krugova bliskih upravo dugogodišnje partije na vlasti. Uz gromoglasno ćutanje poslanika i funkcionera te partije. Poput slučaja Vanje Ćalović Marković, recimo.
Interesantan je i savjet bivšeg DPS premijera Duška Markovića, nekadašnjeg dugogodišnjeg šefa tajne službe:“… Da manje bilježimo ko je dao podršku Draginji, već dobro i tvrdo da upamtimo ko nije osudio ovaj sramni napad”.
Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”. I ne zaboraviti ko je otćutao mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju.
Milena PEROVIĆ
Komentari
-
DRUŠTVO4 sedmice
UNIVERZITET CG-FAKULTET LIKOVNIH UMJETNOSTI TUŽENI ZA MOBING: Kazna zbog iznošenja mišljenja
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS1 sedmica
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
Izdvojeno4 sedmice
MONITOROVA ANKETA: Test tek slijedi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
FOKUS4 sedmice
PROGRAM NOVE VLADE: Nepročitana bajka
-
Izdvojeno4 sedmice
SLUČAJ ANDRIJE MANDIĆA: Pragmatični vojvoda
-
Izdvojeno4 sedmice
MIJEŠANJE VLASTI SRBIJE U CRNOGORSKI POPIS STANOVNIŠTVA: Studenti i Dodik na istom zadatku są crkvom