Povežite se sa nama

Izdvojeno

PREVIRANJA I OSIPANJA NA POLITIČKOJ SCENI: Starim putem

Objavljeno prije

na

Dok  i dalje čekamo promjene na sistemskom nivou, suštinskih reformi nema ni u strankama. Kako onim na vlasti, tako i opozicionim.  A valjalo bi. Zato su tu previranja i osipanja

 

Promjene i reforme, dvije su najrabljenije riječi na političkoj crnogorskoj sceni, posebno od 30. avgusta. Ne obećava se samo  promjena sistema koji je kreirala prethodna vlast, već sve češće i reforme unutar samih partija. Po pravilu –  čega je puno u obećanjima, na javi otanjava.  Tako, dok  i dalje čekamo promjene na sistemskom nivou, suštinskih reformi nema ni u strankama. Kako onim na vlasti, tako i opozicionim.

Kongresi partija po pravilu završavaju se tek kozmetičkim dotjerivanjima.  Baš tako su okončani i nedavni kongresi stranaka koje su decenijama praktikovale vlast, pa postale opozicija: Demokratske partije socijalista (DPS)  i Socijaldemokratske partije (SDP). Naravno, Đukanović je pospremio partiju, tako, da ostane na vrhu, još neprikosveniji nego što je i bio. Ako se i to može. Hoće li biti značajnijih reformi na kongresu Građanskog pokreta URA, 4. jula, koje se najavljuju, vidjećemo. Izvjesno je  i obznanjeno  prethodne sedmice,  da se unutar te partije dešavaju određena ,,previranja”.

Krajem prošle nedjelje  su tu stranku napustili predsjednik njenog Političkog savjeta  i četiri člana Savjeta: Žarko Rakčević, akademik Šerbo Rastoder, general Blagoje Grahovac, prof. dr Marko Backović i inženjer Šefik Nišić.

Rakčević, sada već bivši predsjednik Političkog savjeta URA je pojasnio da su  napustili ovu stranku jer su ,,već nekoliko mjeseci različito vidjeli procese u Crnoj Gori i različito procjenjuju procese u zemlji”.

Po Rakčeviću urušen je građanski koncept stranke, jer je URA podlegla pritiscima partija koje su joj partneri u vlasti.

,,Savjet je dao punu podršku predsjedniku Abazoviću u borbi sa kriminalom i korupcijom koja je jedna od teških hipoteka i sjemena koje je posijao DPS i bivša vlast. Nije lako izboriti se, i nulti stepen tolerancije prema kriminalu i korupciji mora biti u vrhu, ali smo različito vidjeli neke procese. Mi smo smatrali da Vlada treba da bude oročena na godinu do dvije, da bude prelazna, sa jasno uređenim programom, da se stvori infrastruktura za prve slobodne izbore u Crnoj Gori… Trebalo je to da bude vlada eksperata sa ograničenim rokom trajanja i nekim drugim prioritetima, kao što je obećano sa Zakonom o porijeklu imovine, o lustraciji. Međutim nekim sistemom ucjena, ukoliko ne usvojite, nema budžeta, ukolio se ne usvoji Zakon o vjeroispovijesti urušiče se Vlada, popis, nameću se drugi prioriteti”, kazao je Rakčević. Dodao je i da se nakon 30. avgusta u stvari ,,umjesto partitokratije DPS-a uspostavlja  drugi klijentelizam SPC”.

Rakčević je i javno, nakon izbora, više puta insistirao da Vlada mora biti ekspertska sa oročenim rokom, te izražavao neslaganja sa nekim odlukama URA-e.

Slično obrazloženje dao je javnosti i istoričar Šerbo Rastoder: ,,Tamo nam više nije mjesto iz razloga što mi kao osnivači i pisci programskih načela URA-e smatramo da nije ispoštovano sve ono što smo dogovorili i da to što je bio naš cilj, motiv i program na neki način ne korenspondira sa onim što je danas objektivnost politike koja se vodi”. On je precizirao: ,,Mi smo zagovarali ekspertsku vladu, na način da ona zaista bude ekspertska, da mi preuzmemo glavnu odgovornost i diktiramo procese koji će biti bitni za čitavu Crnu Goru. Umjesto toga, bojim se da je dio našeg rukovodstva prihvatio ucjene nekih jačih političkih subjekata i u slijeđenju tih ucjena zaboravio ono što su izvorni principi URA-e”.

Dritan Abazović, lider URA-e negirao je da je ta partija skrenula sa izvornog puta. ,,Kakvo urušavanje, mislim da je samo ojačan građanski koncept. Mi moramo da se oslobodimo kontaminacije 90-ih. Ako nas neko želi vući u prošlost, to je način kako se slabi građanska Crna Gora”. Abazović je dodao da ,,možda postoji percepcija da se razlikujemo oko nekih pitanja, ja i to doživljavam kao dio unutrašnjeg demokratskog kapaciteta, ali mi ne možemo na podjelama 90-ih da gradimo budućnost”.

Lider URA-e je poručio i da mu je žao zbog načina na koji su oni napustili tu partiju, ali, kako je kazao, time je toj partiji olakšana situacija pred reforme koje su planirali. ,,Svakako smo mislili da idemo u reforme. Nama je olakšana situacija. Nema razloga da bilo ko bude u organizaciji ako ne vjeruje”, kazao je Abazović.  Vijesti su objavile,  iz izvora bliskih Građanskom pokretu URA, da je navodno planirano  da se na kongresu, koji je zakazan za 4. jul, Politički savjet ili rasformira ili u potpunosti rekonstruiše.

Iako se petorici bivših predstavnika Političkog savjeta nerijetko javno, pa i iz same partije, zamjera trenutak, te način na koji su otišli, jasno je da su oni na to imali pravo. Trebalo bi prestati gajiti atmosferu u kojoj je javno iznošenje stava i kritike izdajstvo bilo koga. To bi bio istinski doprinos promjenama zaostavštine Demokratske partije socijalista.

Takođe, nova vlast, ukoliko zaista želi da bude drugačija od prethodnika, ne bi trebala da bude gluva na kritike. Lider  URA-e, mogao  bi da  primijeti  da se, dok on i dalje govori o pomirenju i izlasku iz devedesetih, devedesete ne izlaze iz Crne Gore.  Da su podjele nakon 30.  avgusta sve dublje, da je partijske knjižice DPS-a zamijenila naklonost Mitropoliji crnogorsko primorskoj, ili nekoj od vladajućih partija,  da administracija raste umjesto obnuto,  da su  u državnoj upravi pripadnici manjina rijetkost,  da  su umjesto sistemskih zakona neophodnih za demontažu DPS zaostavštine, donoseni zakoni koji se uglavnom tiču identitetskih pitanja.  I da  i URA, kao dio vlasti, snosi odgovornost za to. Posebno ako ćuti.

Osipanja, se prethodne sedmice nijesu desila samo u toj partiji. Više članova napustilo je i Bošnjačku stranku, nakon čega ih je vrh te partije optužio  da to rade ,,iz ličnih interesa i privilegija”. BS su tako napustili članovi podgoričkog odbora Kemal Grbović i Mithat Hodžić, a zatim i predsjednik Foruma mladih Podgorica Emir Pepeljak, njegov zamjenik Denis Lukač, kao i predsjednica Foruma žena BS Podgorica Indira Međedović.

Oni su demantovali optužbe vrha partije da su napustili stranku zbog ličnih interesa. Grbović je kazao da je njegova odluka rezultat akumuliranog nezadovoljstva, te da je jedan od razloga njegovog izlaska iz BS  to da osuđuje političku trgovinu žrtvama genocida u Srebrenici.

Slično je objašnjenje imao i član Izvršnog i podgoričkog odbora Mithat Hodžić: „Jasno je da je BS imala priliku da usvoji zakon o zabrani negiranja genocida u Srebrenici dok je bila dio parlamentarne većine, a ne da u ovom trenutku produbljuje podjele u društvu. Ja, kao i veliki broj članova Bošnjačke stranke smatram da bi sljedeći potezi BS trebalo da budu reforme dosadašnje politike partije kao i raskid saradnje sa DPS-om, umjesto neupitnog nastavka saradnje sa tom partijom i uloge privjeska“.

Jasno je da bi do suštinskih promjena došlo, neophodno je raskrstiti sa mnogim starim praksama i obrascima ponašanja, duhovima prošlosti i ratnim devedesetim. No, već je jasno  da je, nova vlast nakon 30. avgusta, nastavila da se ponaša po nekim obrascima koje je utemeljio  DPS, i da ne može graditi evropsku Crnu Goru, niti donijeti suočavanje sa ratnom prošlošću i pomirenje, tako što će  jednu poželjnu pripadnost zamijeniti drugom.

Suštinske promjene zahtjevaju i promjene unutar samih partija, kako vlasti, tako i opozicije, posebno Demokratske partije socijalista, koja je glavna prepreka za zasnivanje i razvoj kredibilne alternative  sadašnjim vlastima.   Crna Gora, nakon 30. avgusta ne postaje   zemlja  slobodnih i jednakih. Ide nekim drugim, starim putem.

Milena PEROVIĆ

Komentari

FOKUS

TU DRAŽINI NASLJEDNJICI, TU MILO PRVI GERILAC CRNE GORE: Tuguj, bronzana stražo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sjednica parlamenta u četvrtak nije nastavljane do zaključenja Monitora. Glasanje čekaju budžet, rezolicija o Srebrenici, ministar pravde. Iz DF-a stiže obavještenje da oni neće glasati ni za jedan novi prijedlog koji stigne od Vlade Zdravka Krivokapića. Poslanici DPS obukli su odijela i čekaju glasanje. Početak razrješenja ili novi zaplet

 

Skupštinska rasprava o zahtjevu predsjednika Vlade Zdravka Krivokapića da ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić bude razriješen dužnosti, nakon što je odbio da podnese ostavku, zbog negiranja genocida u Srebrenici i relativizovanja presuda međunarodnih sudova koji su taj genocid presudili i osudili, postala je dramatičnija nego što se moglo pretpostaviti.

To da  Vlada nema podršku dobrog dijela  većine u parlamentu znali smo od ranije. Kao što nikakvu novost nije predstavljala ni premijerova namjera da se, koliko god je to moguće, distancira od predstavnika naroda iz poslaničkih klubova DF-a, PzP-a i, sve više, SNP-a. Ali dubina razdora je iznenadila čak i  upućene.

Premijer je  otišao iz Skupštine nakon što je poslanicima vladajuće većine i malobrojnim predstavnicima opozicije koji su se seirili, poručio kako je „ovdje prisutan nemoral i političko licemjerje“. Još je Krivokapić onima koji su ga predložili i izabrali za premijera zamjerio: „Pozivate na dijalog a čitavo vrijeme ucjenjujete… Ovdje se toliko laži čuje da se postavlja pitanje što je to politika“.

Oni su potom, pošto ih je premijer ostavio da sami vidaju rane, poručili da se, nakon „kafansko-prostačkog nastupa premijera, osjećaju loše zato što podržavaju čovjeka koji je nedorastao povjerenom poslu“ (citat Miodrag Lekić). Odnosno, da je „danas pravi momenat“ za razgovore unutar vladajuće koalicije o izboru novog premijera i Vlade pošto „ovaj premijer zaista ne zaslužuje da vodi Vladu” (Slaven Radunović).

Prethodno je i Milan Knežević definisao odnos DF-a prema Krivokapiću: ,,Ako budete sa DPS-om smijenili Leposavića niste premijer, a ako ga ne budete smijenili niste više premijer“. Iskustvo nas uči da obećanja, baš kao ni prijetnje, čelnika DF-a ne smijemo uzimati zdravo za gotovo, ali je sve očiglednije da postojeća kohabitacija na relaciji zakonodavna – izvršna vlast ne može trajati još dugo, a da ozbiljno ne ugrozi osnovne interese građana. Makar bilo jasno da je postojeća Vlada, možda, najviše što aktuelna većina može da ponudi.

Knežević objašnjava: „Kriv sam ja zato što sam ga predložio za mandatara. Neka mi oproste glasači što sam im rekao da nećemo izdati ideološke principe. Sporazum trojice (Krivokapić-Bečić-Abazović, prim. Monitora) mogu da okače mačku o rep jer po njemu treba da pristanem da ne budem Srbin i priznam UCK tvorevinu Kosovo”. Pa dodaje kako DF „ne obavezuje Sporazum sklopljen bez znanja onih koji su podržali Krivokapića. U Sporazumu ne piše Srebrenica pa se premijer poziva na sporazum…“.

Dodatna objašnjenja ponudio je Jovan Vučurović, poslanik DF-a i predsjednik skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode. Ministra Leposavića napadaju oni koji godinama istrajavaju u mržnji i fašizmu prema srpskom narodu kaže on: ,,Tačka spajanja svih koji napadaju ministra je antisprstvo”. Pa precizira da su tu „DPS i sateliti, montenegrinski fanatici u medijima, tu je takođe i koncern Vijesti kao klasični antisrpski medij tu su i tzv. građanisti, a u stvari okoreli antisrbi“. Predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode ne da ministra pravde koji se proljetos proslavio izjavom: „Ja sam spreman da priznam da je u Srebrenici učinjen zločin genocida kada se to i nedvosmisleno utvrdi“. Još je Leposavić, tada, obznanio da je sud u Hagu „izgubio svoj legitimitet“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

80 GODINA OD OPERACIJE BARBAROSA: Uloga Jugoslovena u špijunskim igrama između Hitlera i Staljina

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavno objavljena knjiga njemačkog publiciste i novinara Mihaela Martensa o Ivu Andriću „U požaru svjetova“ otkriva malo poznate detalje o spektakularnom obavještajnom radu ambasade Kraljevine Jugoslavije u Berlinu uoči i nakon početka Drugog svjetskog rata

 

U 3 sata i 15 minuta  22. juna 1941, njemački radio vezisti su poslali kodni signal Dortmund za 3 miliona njemačkih vojnika nagomilanih uz granicu Sovjetskog Saveza u dužini od 2.900 km. Time je otpočeo Slučaj Barbarosa – kako se kodno zvala invazija na Sovjetski Savez. Dojučerašnji saveznici, koji su zajedno počeli Drugi svjetski rat napadom na Poljsku i raskomadali istočnu Evropu, od toga trena su smrtni protivnici. Sovjetski vođa Josif Visarionovič Staljin i njegova Crvena armija su zatečeni nespremni jer nisu očekivali rat prije nego Njemci dotuku Veliku Britaniju i time izbjegnu fatalni rat na dva fronta kao 1914. Crvena armija je bila daleko brojnija po ljudstvu i naoružanju od Njemačke i njenih saveznica. Međutim, njemačka avijacija je samo u prva tri dana rata zbrisala preko 3.900 sovjetskih borbenih aviona, od kojih je ogromna većina uništena na zemlji, uz gubitak od svega 78 svojih. Nakon šest dana rata, njemačke oklopne jedinice su već bile u Minsku, glavnom gradu Bjelorusije, pošto su munjevito razbile i uništile 5 sovjetskih armija.

Sva dotadašnja upozorenja Moskvi o predstojećem napadu Staljin je odbacivao kao provokacije Britanije i njenih saveznika kojima je, po njegovom ideološkom ubjeđenju, cilj bio da ga uvuku u rat za kapitalističke i imperijalističke ciljeve. Staljin je doprinio nespremnosti svog carstva za rat jer je u čistkama i montiranim suđenjima krajem 30-ih poubijao preko 30.000 visokih oficira zamijenivši ih partijski podobnim ali vojnički nesposobnim kadrom. Od pet maršala Sovjetskog Saveza samo su dva sačuvali glave na ramenima dok je samo jedan armijski general, od ukupno 16, preživio čistke. Od ukupno 57 komandanata korpusa, 50 su pogubljeni kao „narodni neprijatelji i kontrarevolucionari“ uz koje su likvidirana i 154 divizijska generala od ukupno 186.

Njemački vođa Adolf Hitler je 18. decembra 1940. godine izdao u najvećoj tajnosti Direktivu br. 21  kojom se naređuju pripreme i glavni pravci invazije. Međutim, nije se ni završila kalendarska 1940. godina a iz jugoslovenske ambasade u Berlinu je stigao u Beograd izvještaj da Njemačka priprema vojni pohod na Rusiju.

Ambasador u nacističkoj Njemačkoj je od aprila 1939. godine jugoslovenski pisac i kasniji nobelovac Ivo Andrić. Osoblje ambasade je malobrojno i čini ga svega 15 zaposlenih. Jedan od njih je i četrdesetdvogodišnji vojni ataše i pukovnik Vladimir Vauhnik koji je stigao u Berlin nekoliko mjeseci prije Iva Andrića. Vauhnik je bivši pitomac austro-ugarske vojne gimnazije u Mariboru. Tokom Prvog svjetskog rata je ranjen i povučen u pozadinu. Po osnivanju Jugoslavije završava generalštabnu školu u Beogradu i kasnije prestižnu višu vojnu školu u Francuskoj. Prije nego je poslat u diplomatsku službu u Njemačku, radi kao profesor na Vojnoj akademiji u Beogradu gdje predaje vojnu strategiju. Osim maternjeg slovenačkog govori još pet jezika, uključujući i njemački bez akcenta. Odmah po dolasku u Berlin Vauhnik je razvio živopisnu objavještajnu aktivnost koja će mu donijeti divljenje i samih Njemaca.

Krajem 1940. godine na prijemu kod Maršala Njemačkog Rajha i drugog čovjeka države Hermana Geringa uspio je od njega samog kroz ćaskanje dobiti podatak da će Njemačka do polovine proljeća 1941. godine imati 200 divizija na raspolaganju. S obzirom na to da je protiv Britanije dovoljno svega 40-ak divizija, Vauhnik je logički zaključio da je toliko povećanje Vermahta (njemačke armije) uvertira u rat protiv Rusije. Ubrzo njegove procjene potvrđuje slovački vojni ataše u Berlinu koji mu saopštava da im Njemci traže da „spreme dvije divizije za operacije na Istoku“.

Ubrzo će u Beograd početi da stižu vrlo precizni podaci o proizvodnji lovaca, bombardera, tenkova i druge moderne vojne opreme sa detaljnim tehničkim karakteristikama. Takođe Vauhnik šalje iscrpne izvještaje o njemačkim vojnim transportima prema granici sa Rusijom kao i operativne planove protiv Jugoslavije i Grčke. On poimenice navodi njemačke divizije sa matičnim brojevima koje su određene za glavni udar na Balkan i kasnije na Rusiju . Vauhnik je, nakon martovskog puča u Beogradu, 1. aprila 1941. godine, poslao kraljevskom generalštabu informaciju da slijedi njemački napad na Jugoslaviju 6. aprila.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo