Povežite se sa nama

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ VUKOTIĆ, NOVINARKA: Iznevjerena gotovo sva predizborna obećanja

Objavljeno prije

na

Uprkos svim opstrukcijama, za tapkanje u mjestu najodgovorniji je premijer Zdravko Krivokapić. Podrška koju je imao neposredno nakon izbora trebalo je da bude garancija temeljnih promjena, ali on je gubi takvom brzinom da više ne znam jesu li njegove greške posljedica neznanja ili namjere

 

MONITOR: U posljednjoj kolumni konstatujete da se ovog 21. maja ništa nije promijenilo u odnosu 21. maj prije deset godina, ali da promjena nema ni za deset mjeseci nove vlasti. Zašto tapkamo u mjestu?

JOVANOVIĆ  VUKOTIĆ: Prije svega zato što je crnogorsko društvo u proteklih 30 godina toliko razoreno u moralnom, političkom i ekonomskom smislu da ni mnogo mudrija vlast od ove ne bi znala od čega da počne. A i kad krene u promjene, ispriječe se ili prvoboračke partijske zasluge ili depeesovo zakonodavstvo ili licemjerstvo briselskih činovnika.

Uprkos svim opstrukcijama, za tapkanje u mjestu najodgovorniji je premijer Zdravko Krivokapić. Podrška koju je imao neposredno nakon izbora trebalo je da bude garancija temeljnih promjena, ali on je gubi takvom brzinom da više ne znam jesu li njegove greške posljedica neznanja ili namjere.

Ako univerzitetski profesor i nakon devet mjeseci odbija da nauči ne samo osnovne postulate sekularne države nego i pravila državničkog ponašanja, ako u jeku korone koja je u crno zavila hiljadu i po porodica umjesto ovozemaljskih ljekova nudi vjeru u zagrobni život, ako jednu crkvu javno pominje stotinu puta češće nego njen patrijarh, ako ne shvata da je odgovoran i za budućnost onih građana koji ga nijesu glasali – onda za krizu Vlade ne može kriviti nikoga osim sebe.

Incidenti koje izaziva na međunarodnom planu ne mogu se zabašuriti imidžom dobrog čovjeka iz komšiluka. Skandalozno je posred Sarajeva reći „zbog Srebrenice sam pokrenuo razrješenje ministra iako sam znao da to može značiti rušenje Vlade“, a onda ushićeno polećeti u zagrljaj liderima entiteta koji se sprdaju sa srebreničkim žrtvama i ćutati dok domaćini otvoreno ponižavaju Crnu Goru srozavajući je na entitetski nivo.

MONITOR: Nije lako promijeniti ono što je 30 godina gradio DPS. Šta je u ovih 10 mjeseci nova vlast mogla promijeniti, a nije?

JOVANOVIĆ VUKOTIĆ: Mogla je da ne potroši tri mjeseca na pravljenje Vlade preko medija, nego preuzme vlast prije nego što DPS počisti tragove svojih nedjela. Mogla je da provjeri biografije ministara, da ne puca kaštig svaki treći dan i javnosti šalje poruka kako je svaka vlast ista. Mogla je da ne iznevjeri skoro sva predizborna obećanja i još prošle godine donese zakone o tužilaštvu, o lustraciji i o oduzimanju imovine. Mogla je, ako je stvarno ekspertska, da sačini budžet na vrijeme i ne dovede sebe u situaciju da zakonske obaveze ispunjava kršenjem zakona. Mogla je da ne ide sabljom na sve direktore, možda je depeesovskoj korupciji izmakao i neki častan profesionalac. Mogla je da ne bude licemjerna, ako nema petlju da javno čestita premijeru Kosova bolje da mu čestitku ne šalje krijućke…

Mogla je mnogo toga, ali nije. Umjesto povjerenja i boljeg razumijevanja, vlast je ojačala crnogorsko-srpsku netrpeljivost usvajajući izmjene vjerskog zakona na isti način na koji je to uradio bivši režim. Jeste napravila neke promjene u tužilačkim propisima, ali od njih ćemo imati koristi tek naredne godine. Kad svi lopovi legalizuju sve što su pokrali…

MONITOR: Kako vidite odluku DPS-a da bojkotuje parlament, u susret važnim odlukama poput glasanja za smjenu ministra pravde Vladimira Leposavića? 

JOVANOVIĆ VUKOTIĆ: Opozicija ima pravo na sve legalne oblike borbe protiv vlasti i za sada joj dobro ide. Sa zanimanjem pratim kako DPS imitira DF iz najžešćih dana i kad se radi o bojkotu i kad su pitanju nacionalno ostrašćeni govori.

Nije problem kad opozicija traži nešto za šta neće glasati, nego kad premijer hoće da smijeni ministra znajući da nema podršku vladajuće većine. Iskreno, meni je zahtjev Krivokapića i dalje nejasan jer se njegovi stavovi o Srebrenici uopšte ne razlikuju od onih koje je iznio ministar Leposavić.

Ni Vlada nikad nije jasno saopštila da je u Srebrenici počinjen genocid, samo je potvrdila da podržava Rezoluciju Evropskog parlamenta. Njen potpredsjednik Dritan Abazović ostao je i ovoga puta usamljen u stavu koji je jedini ispravan – osudio je genocid zbog toga što on jeste počinjen, a ne zato što neko kaže da ga treba osuditi.

Ispravno bi bilo i da je ministar Leposavić sam napuštio Vladu, zato što u nju nije ušao javnim konkursom nego voljom premijera. To što odbija da ode, mjera je njegove savjesti i odgovornosti.

MONITOR: Dvadeset devet godina je od deportacije bosanskih izbjeglica. Gdje je Crna Gora danas u odnosu na ratnu prošlost?

JOVANOVIĆ VUKOTIĆ: Tamo gdje je bila i tokom rata, s tom razlikom što se tadašnja partija Bošnjaka SDA žestoko suprotstavljala ratnom režimu a Bošnjačka stranka ga održavala na vlasti tokom potonje decenije. Ne uslovljavajući tu podršku čak ni istraživanjem zločina protiv vlastitog naroda.

Bivši režim je, sasvim očekivano, krivicu predsjednika Vlade i države svalio na mrtvog ministra Pavla Bulatovića. A Slobodana Pejovića, koji je zločin iznio u javnost, javno masakrirao u medijima sve do smrti.

Istini o ratnim zločinima ne nadam se ni od nove vlasti. Zato što njen najbrojniji dio i dalje vjeruje samo u onu istinu koju je bivši režim širio devedesetih. Da je rat za mir vođen zbog odbrane srpskog naroda od regionalne i međunarodne zavjere, a ne zbog širenja velike Srbije do granice Karlobag-Karlovac-Ogulin-Virovitica.

MONITOR: Govori se o rekonstrukciji Vlade, pa i novim izborima. Kako vidite izlaz iz političke krize?

JOVANOVIĆ VUKOTIĆ: Nažalost, ne vidim ga ni u rekonstrukciji Vlade ni u novima izborima. Rekonstrukcija nema smisla bez ulaska Bošnjaka, Albanaca i Hrvata u Vladu. Da bi do toga došlo, premijer i najmanje polovina ministara morali bi promijeniti svoj pogled na prošlost, sadašnjost i budućnost Crne Gore, što nije realno očekivati.

Prijevremeni izbori nijesu rješenje, prije svega zbog toga što su novac, moć i najvažnije institucije i dalje u rukama DPS-a. Glasali mi sjutra ili narednog maja rezultat će biti isti, a to podrazumijeva iste konstituente vlasti, ukoliko neko ne prelomi u džep pa ode sa DPS-om.

Slobodni izbori mogu biti održani tek nakon stvarnog razvlašćivanja bivšeg režima, a to sa ovako nestabilnom vlašću nije moguće.

MONITOR: A kako vidite procese u građanskom dijelu nove vlasti, odnosno URA-i? Dio članova Savjeta napustio je to tijelo.

JOVANOVIĆ VUKOTIĆ: Paradoksalno je ali i tačno da su URA i njen lider gubitnici među  pobjednicima. I ne samo to, umjesto da budu nagrađeni zbog spremnosti da partijske interese podrede interesima Crne Gore, njih svakoga dana pokušava da nagrdi bar po jedna uticajna baraba, domicilna ili uvozna, svejedno. Treći paradoks je što izbjegavanje crnogorsko-srpskih podjela nije ojačalo građansku ideju.

Zbog čega su stvarno neki članovi Savjeta otkazali podršku znaćemo kad vidimo koje će konkretne posljedice ta odluka donijeti i njima i partiji. Nije realno da ih je Dritan Abazović tek nakon deset mjeseci obavijestio s kim je URA sklopila sporazum, a još manje da su tek prije neki dan primijetili kojem narodu pripada većina birača Demokratskog fronta.

Naročito mi je simptomatičan trenutak koji su odabrali za oglašavanje. Ako se nijesu slagali sa odlukom partije da podrži Vladu, trebalo je ili da napuste Savjet početkom septembra ili da sačekaju kongres u julu i tamo razriješe svoje dileme.

A kad su već požurili da javno optuže partijsko vođstvo zbog nekih odluka nove vlasti, nije pošteno što su javnosti prećutali s kojom bi to partijom oni svoju partiju rado vidjeli u koaliciji…

MONITOR: Može li se, i šta može, vratiti stari režim opet na vlast, i šta bi to značilo za Crnu Goru?

JOVANOVIĆ VUKOTIĆ: Bivši režim je definitivno otišao u istoriju. Njegov povratak moguć je samo ako neki od tri koaliciona partnera odluči da izda svoje birače. To bi bilo ne samo političko samoubistvo nego i kraj Crne Gore u ovim granicama. Ili u bilo kojim.

MONITOR: Šta Vas u Crnoj Gori danas plaši najviše?

JOVANOVIĆ VUKOTIĆ: Mržnja! Zato što se iza nje skriva manjak ljudskosti koja je preduslov za razumijevanje među pojedincima, ali i među narodima. Jeza me uhvati kad čitam komentare na društvenim mrežama, a čitam ih zato što su crnogorci svih nacija i vjera najiskreniji pod pseudonimom.

Taj govor mržnje može lako prerasti u mržnju na djelu. Onaj ko je spreman da anonimno ubija riječima, biće spreman da to stvarno i uradi ako mu bude zagarantovana anonimnost…

 

Nema te vlasti kojoj je stalo do slobodnog novinarstva

MONITOR: Kako vidite objavljivanje snimka urednice Teleskopije Tamare Nikčević i Miodraga Živkovića i najavu Demokrata da će objaviti nove snimke? Ali i uopšte poziciju RTCG-a?

JOVANOVIĆ  VUKOTIĆ: Kao posljedicu objavljivanja snimaka razgovora između vođa Demokrata Alekse Bečića, Borisa Bogdanovića i Dragana Krapovića, ali i mnogih drugih protivnika bivšeg režima. Tzv. javni medijski servis ne da nije protestovao, nego je (zlo)upotrebljavao citate izvučene iz konteksta.

Nije taj medij brinuo zbog iznošenja privatnih razgovora u javnost ni kad su prije četiri godine javnom linču izloženi mladi advokati Marija Radulović i Siniša Gazivoda, i to samo zbog lične osvete specijalnog tužioca njihovom mentoru Goranu Rodiću.

Umjesto da služe pravu javnosti da zna, urednici i novinari su – čast izuzecima – svojom voljom i pri punoj svijesti odabrali da budu sluge režima. Zbog toga nijednom profesionalnom novinaru ne pada na pamet da ih brani…

Od pozicije RTCG-a danas mnogo je važnije može li takozvani javni servis postati pravi ako budu smijenjeni samo članovi Savjeta, uprave i kolegijuma. Iskustvo ne uliva optimizam, nema te vlasti kojoj je stalo do slobodnog novinarstva. Za oslobađanje medijske Jusovače mogu da se izbore samo profesionalni novinari, a tamo ih – računajući i one koji su davno sklonjeni – nema više od desetak…

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo