Uprkos svim opstrukcijama, za tapkanje u mjestu najodgovorniji je premijer Zdravko Krivokapić. Podrška koju je imao neposredno nakon izbora trebalo je da bude garancija temeljnih promjena, ali on je gubi takvom brzinom da više ne znam jesu li njegove greške posljedica neznanja ili namjere

MONITOR: U posljednjoj kolumni konstatujete da se ovog 21. maja ništa nije promijenilo u odnosu 21. maj prije deset godina, ali da promjena nema ni za deset mjeseci nove vlasti. Zašto tapkamo u mjestu?

JOVANOVIĆ  VUKOTIĆ: Prije svega zato što je crnogorsko društvo u proteklih 30 godina toliko razoreno u moralnom, političkom i ekonomskom smislu da ni mnogo mudrija vlast od ove ne bi znala od čega da počne. A i kad krene u promjene, ispriječe se ili prvoboračke partijske zasluge ili depeesovo zakonodavstvo ili licemjerstvo briselskih činovnika.

Uprkos svim opstrukcijama, za tapkanje u mjestu najodgovorniji je premijer Zdravko Krivokapić. Podrška koju je imao neposredno nakon izbora trebalo je da bude garancija temeljnih promjena, ali on je gubi takvom brzinom da više ne znam jesu li njegove greške posljedica neznanja ili namjere.

Ako univerzitetski profesor i nakon devet mjeseci odbija da nauči ne samo osnovne postulate sekularne države nego i pravila državničkog ponašanja, ako u jeku korone koja je u crno zavila hiljadu i po porodica umjesto ovozemaljskih ljekova nudi vjeru u zagrobni život, ako jednu crkvu javno pominje stotinu puta češće nego njen patrijarh, ako ne shvata da je odgovoran i za budućnost onih građana koji ga nijesu glasali – onda za krizu Vlade ne može kriviti nikoga osim sebe.

Incidenti koje izaziva na međunarodnom planu ne mogu se zabašuriti imidžom dobrog čovjeka iz komšiluka. Skandalozno je posred Sarajeva reći „zbog Srebrenice sam pokrenuo razrješenje ministra iako sam znao da to može značiti rušenje Vlade“, a onda ushićeno polećeti u zagrljaj liderima entiteta koji se sprdaju sa srebreničkim žrtvama i ćutati dok domaćini otvoreno ponižavaju Crnu Goru srozavajući je na entitetski nivo.

MONITOR: Nije lako promijeniti ono što je 30 godina gradio DPS. Šta je u ovih 10 mjeseci nova vlast mogla promijeniti, a nije?

JOVANOVIĆ VUKOTIĆ: Mogla je da ne potroši tri mjeseca na pravljenje Vlade preko medija, nego preuzme vlast prije nego što DPS počisti tragove svojih nedjela. Mogla je da provjeri biografije ministara, da ne puca kaštig svaki treći dan i javnosti šalje poruka kako je svaka vlast ista. Mogla je da ne iznevjeri skoro sva predizborna obećanja i još prošle godine donese zakone o tužilaštvu, o lustraciji i o oduzimanju imovine. Mogla je, ako je stvarno ekspertska, da sačini budžet na vrijeme i ne dovede sebe u situaciju da zakonske obaveze ispunjava kršenjem zakona. Mogla je da ne ide sabljom na sve direktore, možda je depeesovskoj korupciji izmakao i neki častan profesionalac. Mogla je da ne bude licemjerna, ako nema petlju da javno čestita premijeru Kosova bolje da mu čestitku ne šalje krijućke…

Mogla je mnogo toga, ali nije. Umjesto povjerenja i boljeg razumijevanja, vlast je ojačala crnogorsko-srpsku netrpeljivost usvajajući izmjene vjerskog zakona na isti način na koji je to uradio bivši režim. Jeste napravila neke promjene u tužilačkim propisima, ali od njih ćemo imati koristi tek naredne godine. Kad svi lopovi legalizuju sve što su pokrali…

MONITOR: Kako vidite odluku DPS-a da bojkotuje parlament, u susret važnim odlukama poput glasanja za smjenu ministra pravde Vladimira Leposavića? 

JOVANOVIĆ VUKOTIĆ: Opozicija ima pravo na sve legalne oblike borbe protiv vlasti i za sada joj dobro ide. Sa zanimanjem pratim kako DPS imitira DF iz najžešćih dana i kad se radi o bojkotu i kad su pitanju nacionalno ostrašćeni govori.

Nije problem kad opozicija traži nešto za šta neće glasati, nego kad premijer hoće da smijeni ministra znajući da nema podršku vladajuće većine. Iskreno, meni je zahtjev Krivokapića i dalje nejasan jer se njegovi stavovi o Srebrenici uopšte ne razlikuju od onih koje je iznio ministar Leposavić.

Ni Vlada nikad nije jasno saopštila da je u Srebrenici počinjen genocid, samo je potvrdila da podržava Rezoluciju Evropskog parlamenta. Njen potpredsjednik Dritan Abazović ostao je i ovoga puta usamljen u stavu koji je jedini ispravan – osudio je genocid zbog toga što on jeste počinjen, a ne zato što neko kaže da ga treba osuditi.

Ispravno bi bilo i da je ministar Leposavić sam napuštio Vladu, zato što u nju nije ušao javnim konkursom nego voljom premijera. To što odbija da ode, mjera je njegove savjesti i odgovornosti.

MONITOR: Dvadeset devet godina je od deportacije bosanskih izbjeglica. Gdje je Crna Gora danas u odnosu na ratnu prošlost?

JOVANOVIĆ VUKOTIĆ: Tamo gdje je bila i tokom rata, s tom razlikom što se tadašnja partija Bošnjaka SDA žestoko suprotstavljala ratnom režimu a Bošnjačka stranka ga održavala na vlasti tokom potonje decenije. Ne uslovljavajući tu podršku čak ni istraživanjem zločina protiv vlastitog naroda.

Bivši režim je, sasvim očekivano, krivicu predsjednika Vlade i države svalio na mrtvog ministra Pavla Bulatovića. A Slobodana Pejovića, koji je zločin iznio u javnost, javno masakrirao u medijima sve do smrti.

Istini o ratnim zločinima ne nadam se ni od nove vlasti. Zato što njen najbrojniji dio i dalje vjeruje samo u onu istinu koju je bivši režim širio devedesetih. Da je rat za mir vođen zbog odbrane srpskog naroda od regionalne i međunarodne zavjere, a ne zbog širenja velike Srbije do granice Karlobag-Karlovac-Ogulin-Virovitica.

MONITOR: Govori se o rekonstrukciji Vlade, pa i novim izborima. Kako vidite izlaz iz političke krize?

JOVANOVIĆ VUKOTIĆ: Nažalost, ne vidim ga ni u rekonstrukciji Vlade ni u novima izborima. Rekonstrukcija nema smisla bez ulaska Bošnjaka, Albanaca i Hrvata u Vladu. Da bi do toga došlo, premijer i najmanje polovina ministara morali bi promijeniti svoj pogled na prošlost, sadašnjost i budućnost Crne Gore, što nije realno očekivati.

Prijevremeni izbori nijesu rješenje, prije svega zbog toga što su novac, moć i najvažnije institucije i dalje u rukama DPS-a. Glasali mi sjutra ili narednog maja rezultat će biti isti, a to podrazumijeva iste konstituente vlasti, ukoliko neko ne prelomi u džep pa ode sa DPS-om.

Slobodni izbori mogu biti održani tek nakon stvarnog razvlašćivanja bivšeg režima, a to sa ovako nestabilnom vlašću nije moguće.

MONITOR: A kako vidite procese u građanskom dijelu nove vlasti, odnosno URA-i? Dio članova Savjeta napustio je to tijelo.

JOVANOVIĆ VUKOTIĆ: Paradoksalno je ali i tačno da su URA i njen lider gubitnici među  pobjednicima. I ne samo to, umjesto da budu nagrađeni zbog spremnosti da partijske interese podrede interesima Crne Gore, njih svakoga dana pokušava da nagrdi bar po jedna uticajna baraba, domicilna ili uvozna, svejedno. Treći paradoks je što izbjegavanje crnogorsko-srpskih podjela nije ojačalo građansku ideju.

Zbog čega su stvarno neki članovi Savjeta otkazali podršku znaćemo kad vidimo koje će konkretne posljedice ta odluka donijeti i njima i partiji. Nije realno da ih je Dritan Abazović tek nakon deset mjeseci obavijestio s kim je URA sklopila sporazum, a još manje da su tek prije neki dan primijetili kojem narodu pripada većina birača Demokratskog fronta.

Naročito mi je simptomatičan trenutak koji su odabrali za oglašavanje. Ako se nijesu slagali sa odlukom partije da podrži Vladu, trebalo je ili da napuste Savjet početkom septembra ili da sačekaju kongres u julu i tamo razriješe svoje dileme.

A kad su već požurili da javno optuže partijsko vođstvo zbog nekih odluka nove vlasti, nije pošteno što su javnosti prećutali s kojom bi to partijom oni svoju partiju rado vidjeli u koaliciji…

MONITOR: Može li se, i šta može, vratiti stari režim opet na vlast, i šta bi to značilo za Crnu Goru?

JOVANOVIĆ VUKOTIĆ: Bivši režim je definitivno otišao u istoriju. Njegov povratak moguć je samo ako neki od tri koaliciona partnera odluči da izda svoje birače. To bi bilo ne samo političko samoubistvo nego i kraj Crne Gore u ovim granicama. Ili u bilo kojim.

MONITOR: Šta Vas u Crnoj Gori danas plaši najviše?

JOVANOVIĆ VUKOTIĆ: Mržnja! Zato što se iza nje skriva manjak ljudskosti koja je preduslov za razumijevanje među pojedincima, ali i među narodima. Jeza me uhvati kad čitam komentare na društvenim mrežama, a čitam ih zato što su crnogorci svih nacija i vjera najiskreniji pod pseudonimom.

Taj govor mržnje može lako prerasti u mržnju na djelu. Onaj ko je spreman da anonimno ubija riječima, biće spreman da to stvarno i uradi ako mu bude zagarantovana anonimnost…

Nema te vlasti kojoj je stalo do slobodnog novinarstva

MONITOR: Kako vidite objavljivanje snimka urednice Teleskopije Tamare Nikčević i Miodraga Živkovića i najavu Demokrata da će objaviti nove snimke? Ali i uopšte poziciju RTCG-a?

JOVANOVIĆ  VUKOTIĆ: Kao posljedicu objavljivanja snimaka razgovora između vođa Demokrata Alekse Bečića, Borisa Bogdanovića i Dragana Krapovića, ali i mnogih drugih protivnika bivšeg režima. Tzv. javni medijski servis ne da nije protestovao, nego je (zlo)upotrebljavao citate izvučene iz konteksta.

Nije taj medij brinuo zbog iznošenja privatnih razgovora u javnost ni kad su prije četiri godine javnom linču izloženi mladi advokati Marija Radulović i Siniša Gazivoda, i to samo zbog lične osvete specijalnog tužioca njihovom mentoru Goranu Rodiću.

Umjesto da služe pravu javnosti da zna, urednici i novinari su – čast izuzecima – svojom voljom i pri punoj svijesti odabrali da budu sluge režima. Zbog toga nijednom profesionalnom novinaru ne pada na pamet da ih brani…

Od pozicije RTCG-a danas mnogo je važnije može li takozvani javni servis postati pravi ako budu smijenjeni samo članovi Savjeta, uprave i kolegijuma. Iskustvo ne uliva optimizam, nema te vlasti kojoj je stalo do slobodnog novinarstva. Za oslobađanje medijske Jusovače mogu da se izbore samo profesionalni novinari, a tamo ih – računajući i one koji su davno sklonjeni – nema više od desetak…

Milena PEROVIĆ