Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DEPORTACIJA BIH IZBJEGLICA – 29. GODINA OD NAJVEĆEG ZLOĆINA U NOVIJOJ ISTORIJI CRNE GORE: Bez dana sjećanja

Objavljeno prije

na

Građanski aktivista Omer Šarkić je 19. aprila uputio Inicijativu predsjedniku Skupštine Aleksi Bečiću da se 27. maj proglasi danom sjećanja na deportaciju BiH izbjeglica. Iz Skupštine je odgovoreno ćutanjem. ,,Činjenica da  nije proglašen dan sjećanja na deportaciju bih izbjeglica ne umanjuje naš pijetet prema žrtvama a ni saosjećanje u boli sa porodicama nastradalih”, odgovoreno je Monitoru iz Bečićevog kabineta

 

Bez krivične pravde za žrtve, bez spomenika, bez dana sjećanja i izvinjenja države za nezakonito hapšenje civila i njihovo izručenje u logor i smrt, obilježena  je 29. godina od najvećeg zločina u modernoj istoriji Crne Gore.

Memorijalni skup je održan u utorak ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi. Pored članova porodica deportovanih i ubijenih, skup već 12 godina organizuju Akcija za ljudska prava, Centar za građansko obrazovanje i Centar za žensko i mirovno obrazovanje Anima. Učestvovali su i predstavnici URA-e, Bošnjačke stranke, SDP-a, Demosa, Socijaldemokrata, a prisustvovali su i predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova.

,,Crnogorska policija je učinila korak naprijed u suočavanju sa sopstvenom prošlošću prisustvom pomoćnika direktora na ovogodišnjoj komemoraciji. Prošle godine je bio prisutan samo načelnik CB Herceg Novi a sve ranije komemoracije su zvanično ignorisane”, izjavio je Aleksandar Saša Zeković, aktivista za ljudska prava. On ističe da je ,,nažalost opet izostalo izvinjenje i nije govorio prisutni pomoćnik direktora policije, nego savjetnica u MUP-u što je neprihvatljiv nivo da se sami dolazak neke delegacije prepozna i kao izvinjenje. Izvinjenje ne treba da se doživljava nego da ga jasno saopšti visoki zvaničnik policije ili Vlade Crne Gore”.

Crnogorska policija je u maju 1992. nezakonito uhapsila najmanje 66 civila (po nekim podacima uhapšeno je čak 150 civila) bosanskohercegovačkih izbjeglica  starosti od 18 do 66 godina, i predala ih vojsci bosanskih Srba.

Svi  izručeni iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni. Dva dana ranije, jedna grupa je upućena u  logor u Foči. Samo je nekolicina preživjela. Još nisu pronađena tijela svih žrtava deportovanih iz Herceg Novog niti se pouzdano zna gdje su stradali.

O ovom zločinu ne uči se u školama. DPS koji je vladao i te 1992. sve do prošle godine svim silama je nastojao da zataška ovaj zločin. Promjenom vlasti nijesu stigle promjene u odnosu prema zločinima i suočavanju sa prošlošću.

Civilni aktivista Omer Šarkić je 19. aprila uputio Inicijativu predsjedniku Skupštine Aleksi Bečiću da se 27. maj proglasi danom sjećanja na deportaciju BiH izbjeglica.

,,Na moje iznenađenje, inicitijava je odbijena i to na način na koji je to upravo radila prethodna vlast kada joj nešto nije po volji –  šutnjom”, objavio je Šarkić prošle sedmice.  

On za Monitor objašnjava da je u inicijativi naveo da se taj datum obilježi kao dan sjećanja u holu Skupštine, sa adekvatnom postavkom, domaćim i međunarodnim zvanicama. ,,Kontaktirao me jedan od savjetnika gospodina Bečića, desetak dana prije nego sam javnosti objavio inicijativu. Uglavnom iz telefonskog razgovora sam shvatio da inicijativa neće biti prihvaćena – iako mi to nije eksplicitno rečeno, ali sam mislio da ću dobiti pisani odgovor i obrazloženje, što se nije desilo”.

Ovu inicijativu je podržala Bošnjačko-američka nacionalna asocijacije (BANA) i zatražila, u otvorenom pismu, od Bečića da se 27. maj proglasi danom sjećanja. Oni su prekorili Bečića zbog šutnje. I optužili ga da je time  stao na stranu bivšeg režima, kada su u pitanju zločini protivu Bošnjaka.

Nevladine organizacije HRA, CGO i ANIMA su 19. maja Bečiću takođe uputile inicijativu da Skupština proglasi dan sjećanja.

Šarkić kaže da je ovim i njegova inicijativa osnažena: ,,Vidjećemo reakcije – ako ih uopšte bude. I nereagovanje je veoma jasan stav”.

On navodi da je stupio u kontakt i sa ,,jednom nacionalnom partijom Bošnjaka, iako smatram da ovo nije pitanje bilo koje nacije već opšteljudsko i civilizacijsko, koja je takođe obećala podršku, a koja je izostala”.

Bošnjačka stranka se ove nedjelje oglasila reagovanjem, u kome navode da je ,,krajnje vrijeme da, nakon skoro tri decenije, nadležni konačno utvrde odgovornost onih koji su učestvovali u vršenju deportacije”. BS traži od tužilaštva da se taj proces ponovo aktuelizuje, kako bi se svi koji su u njemu na bilo koji način učestvovali doveli pred lice pravde.

Čelnici ove stranke dobro znaju da je u vrijeme deportacija premijer bio Milo Đukanović, i da je izručenje izbjeglih Karadžiću i Mladiću naložio Pavle Bulatović, ministar unutrašanjih poslova njegove vlade. Tokom dugogodišnjeg staža u vlasti imali su kad da ga priupitaju o ovom zločinu. Pa i da ga politički uslove, da im je to bio prioritet. Imali su i političku moć da traže  da  tužilaštvo radi svoj posao.   Samokritičog  tona u saopštenju BS nije bilo.

Država Crna Gora je priznala odgovornost plaćanjem odštete porodicama deportovanih u iznosu od 4,1 milion eura, ali do danas za zločin niko nije odgovarao.

,,Tužilaštvo već šest godina, od kako je to obećano, nije uradilo ništa po pitanju komandne odgovornosti za ratni zločin deportacije”, izjavila je u Herceg Novom direktorica HRA Tea Gorjanc- Prelević. Ona je kazala da je deportacija, ,,a zapravo, lov na taoce po crnogorskom primorju za potrebe vojske Srpske Republike”, bio ratni zločin, iako to crnogorski sudovi, pod političkim pritiskom, nijesu utvrdili.

Profesor Pravnog fakulteta Milan Popović, glavni urednik Monitora Esad Kočan i poslanik Pokreta za promjene Koča Pavlović podnijeli su 2012. krivičnu prijavu protiv Đukanovića i vrha tadašnje, izvršne i pravosudne vlasati Crne Gore. Prijavu su podnijeli zbog ratnog zločina ,,deportacija 1992. i pomaganja počiniocima zločina da izbjegnu pravdu”.

Kao ključni dokaz za taj zločin, navode svjedočenje Momira Bulatovića u podgoričkom Višem sudu u novembru 2010. godine, koji je u vrijeme izvršenja tog zločina bio šef države: ,,Bulatović je pred sudom nedvosmisleno potvrdio: svi smo sve znali, a Milo najviše”. Momir Bulatović je sve ovo što je priznao označio ,,državnom greškom”. Krivična prijava je  odbačena.

Dugo je ovaj zločin u Crnoj Gori bio tabu. Prvi koji je progovorio o deportaciji bio je policijski inspektor Slobodan Pejović. Nakon toga, na njega su pucali, napadali, prijetili, ucjenjivali… Na kraju su DPS i njeni falsifikatori pokušali da od heroja naprave zločinca. Nijesu uspjeli. Uz Pejovića su stali ugledni crnogorski intelektualci, antiratni aktivisti, vođe antiratnih stranaka i, naravno,  Monitor.

Policijski funkcioneri kojima je suđeno za deportacije, 18 godina nakon zločina, su oslobođeni. Uz obrazloženje da to i nije bio ratni zločin, već nešto grublja deložacija.

Iz kabineta predsjednika Skupštine Monitoru je odgovoreno da Skupština obilježava datume koji su dio međunarodne prakse. Objasnili su i da su datumi koji se obilježavaju na državnom nivou oni koji su regulisani Zakon o državnim i drugim praznicima, Zakon o svetkovanju vjerskih praznika te datuma koji su donešeni na nivou lokalnih samouprava.

,,Danas, kada se navršava 29 godina od deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore želim da iskažem veliku žalost, zbog svega  kroz šta su prošli i prolaze njihovi najbliži članovi porodica tih teških i tužnih godina na teritoriji naše države”, navodi se u odgovorima Bečića. On napominje: ,,Naša intencija jeste da se takvi zločini ne ponove, da se takvi zločini ne zaborave i da nadležne institucije na odgovoran, predan i profesionalan način učine sve što je u njihovoj nadležnosti da počinioci ovog zločina budu procesuirani i kažnjeni. Uvijek ću se zalagati da kada je nepravda, da se ona ispravi”.

Usvajanje pedloga o danu sjećanja bilo je prilika da se bar dio nepravdi ispravi. Nažalost, propuštena je.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Nespremnost za suočavanje sa prošlošću

Dužnost društva je da najzad  pošaljemo poruku da su ratni zločini kažnjivi, te da će sve zločince i njihovi nalogodavce kad-tad stići ruka pravde. U suprotnom, oni će nam se ponoviti. To nam je i moralna, ljudska obaveza prema porodicama deportovanih i ubijenih nevinih civila, koji još traže grobove najbližih.

Očigledno je, međutim, da ni nova vlast – iako nema odgovornosti za počinjene zločine, nije spremna da se, kao ni stara,  suoči sa tim teškim bremenom bliske prošlosti ali i evropskom obavezom. Zašto je to tako? Prošla vlast, DPS prije svega, odgovoran je za ovaj i ostale zločine iz devedestih. Stoga joj Inicativa ne ide u prilog. Takozvana Bošnjačka stranka je mogla da pokrene ta pitanja dok je bila u vlasti, ali nije, jer joj  je pitanje pokretanja odgovornosti za ratne zločine bilo očigledno samo lažno predizborno obećanje i način da zadobije povjerenje dijela Bošnjaka. Aktuelna vlast je stvorila klimu sličnu onoj koja je vladala 90-ih kada su ovi zločini smatrani patriotskim činom, tako da ni njoj ne odgovaraju nikave inicijative koje bi jasno i glasno osudile takva činjenja i istinski pokrenule procese suočavanja sa prošlošću. Pokretanje tog pitanja ne odgovara ni zarobljenom tužilaštvu i sudstvu, koje snosi najveći dio odgovrnosti što su praktično svi ratni zločini iz devedestih ostali neprocesuirani, a što možda najbolje pokazuje stepen njihove zarobljenosti i zavisnosti od političke moći i uticaja.

Suočavanje sa prošlošću je najbolji test promjena u društvu: da li su one fingirane i kozmetičke ili suštinske i stvarne. Bez toga nema pravne države, a pravna država je osnov svega.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POLICIJSKA AKCIJA U LUCI BAR: Borba protiv kriminala ili predstava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Procesa zbog šverca cigareta, za  koji je prethodna vlast decenijama optuživana da se odvijao pod njihovim pokroviteljstvom, u Crnoj Gori  nije bilo. Procesi koji su pokrenuti van zemlje, arhivirani su. Ako institucionalnu borbu sa švercom cigareta nova vlast bude vodila poput  ovosedmične akcije u Luci Bar, načekaćemo se i na istinu o današnjim putevima šverca cigareta

 

Policija je ove sedmice  za crnogorsku javnost izvela, po svemu sudeći, još jednu predstavu za javnost. Specijalci Sektora za borbu protiv kriminala ušli su u Luku Bar, tražeći dokaze o milionskom švercu cigareta.

Očekivano ili ne, cigarete su pronašli, ali kako je zvanično saopšteno, za sada, ne i dokaze da je riječ o robi koja je bila namijenjena krijumčarenju . Kako je objašnjeno, riječ je o dugom procesu i tek treba da bude utvrđeno da li se u konkretnom slučaju može govoriti kao o švercu cigaretama.

To što su specijalci pretraživali magacine, dovelo je do održavanja prve sjednice Biroa za operativnu koordinaciju bezbjednosnih službi kojom je predsjedavao vicepremijer Dritan Abazović.

,,Na prvoj sjednici BOK-a dogovorene su aktivnosti i strategija rada svih bezbjednosnih službi u Crnoj Gori, koje će prioritetno biti usmjerene protiv rada organizovanih kriminalnih grupa i njihovih
povezanih aktivnosti. Nijedna kriminalna grupa u Crnoj Gori neće i ne može biti jača od države, a bezbjednosne službe će kroz pojačan operativni rad i saradnju sa međunarodnim institucijama preduzti sve aktivnosti na inteziviranju i konkretizovanju te borbe”, navodi se u saopštenju, izdatom nakon sjednice. Saopštenje je izdato sa sve naslovom –  „Održana sjednica BOK-a: Kreće rat protiv organizovanog kriminala, šverca cigara“. Oni koji su akciju posmatrali, doduše,  zaista su mogli i pomisliti da je krenuo rat, jer su magacine „napali“ specijalci sa dugim cijevima.

Na sjednici su bili i direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić i direktor
Uprave policije Zoran Brđanin, čije kontrolno saslušanje je upravo zbog šverca cigareta, tražio lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević. On je krajem maja tvrdio da je u 15 dana iz carinskog skladišta iz slobodne zone Bar izašlo od 80 do 100 kontejnera švercovanih cigareta. On je iznio optužbe da je u taj posao ,,ušla” garnitura bliska premijeru Zdravku Krivokapiću.

,,Vukšić je bio pod mjerama ANB-a kao advokat kavačkog klana. Nije obezbijeđena saglasnost Skupštine za njegov izbor. Premijer vrlo direktno krši ustavni poredak, ugoražava ustavnu-civilizacijsku kategoriju, a to je civilna kontrola, građanska kontrola vojske i službi bezbjednosti”, kaže  Medojević.

Premijer Krivokapić je za tvrdnje Medojevića ranije rekao da su laž.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SVETI STEFAN U NEVOLJAMA: Radnicima prijete otkazima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se u MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora

 

Nakon prve godine rada elitnih crnogorskih hotela pod imenom Aman Sveti Stefan, u maju 2014. godine, u tekstu američkog portala USA Today, naslovljenom „Za 1 posto iznad najboljih evropskih hotela“ Hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi. Sa ekskluzivnom ponudom za „Jet set turiste“ Aman Sveti Stefan opisan je kao „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Sedam godina kasnije, uoči turističke sezone 2021. Aman resort, hotelski operater u projektu  višedecenijskog zakupa hotela Miločer i Sveti Stefan, najavljuje zatvaranje hotela i odlazak iz Crne Gore. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti, nakon što mještani okolnih naselja, traže pristup manjem dijelu plaža kojima zakupac gazduje.

Zatvaranje hotela makar i na jednu turističku sezonu, najprije su na svojoj koži osjetili zaposleni radnici prema kojima se poslodavac, kompanija Adriatic properties, u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, ponio na krajnje ponižavajući i nehuman način. Oni koji su do juče opsluživali super bogate goste najpoznatijeg hotelskog brenda na svijetu, Aman resorta, ostavljeni su na cjedilu u jednom trenu. U toku jednog sata, koliko je 17. aprila trajao sastanak sa izvršnim direktorom firme, Goranom Bencunom, radnicima su saopšteni uslovi pod kojima mogu da odu iz firme ili da ostanu.

Usmeno im je saopšteno da su od tog dana na odmoru, da mogu da traže posao negdje drugo zbog čega se „Aman neće ljutiti“, da uzmu otpremnine ili prihvate nove uslove rada za ostanak u firmi.

Kompanija Adriatic properties zapošljava ukupno 100 radnika, od kojih jedan broj radi u administraciji, drugi u ugostiteljstvu, treću grupu čine sezonci. Na udaru su se našla 43 radnika iz ugostiteljstva, na poslovima kuvara, poslastičara, konobara, sobarica, koji imaju ugovore o stalnom zaposlenju i u hotelima Svetog Stefana rade dugi niz godina. Oni su dio grupe od 220 zaposlenih u HTP Budvanska rivijera i HTP Miločer, koje je zakupac preuzeo nakon zaključenja ugovora o zakupu. Najveći broj njih uzeli su tada povoljne otpremnine i napustili firmu.

Radnici navode podatak da za 14 godina trajanja zakupa Adriatic properties nije primio nijednog novog radnika u stalni radni odnos. Primali su samo sezonce sa kojima zaključuju ugovore o djelu i to najčešće na rok od dva mjeseca.

Priču oko zatvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer zakupac koristi da se oslobodi ugostitelja preuzetih 2007. pod uslovima suprotnim Zakonu o radu. Njima su ponuđene otpremnine čiji je iznos u rasponu od 8-15.000 eura, koje mnogima nisu pirhvatljive, posebno radnicima sa dužim radnim stažom.

„Jako je ružno od Amana i njegovih predstavnika da nam kažu ko bude našao posao da se oni neće ljutiti. Mi možemo uvijek da nađemo posao, ovo su vrlo kvalitetni ljudi, oni su proveli svoj radni vijek na pozicijama koje su ovdje vrlo zahtjevne i pružili svoj maksimum. Ostavili su dio života i postali dio ovog hotela i da im neko sada na najgori mogući način kaže da treba da idu“, kazao je Bogdan Krsmanović, predsjednik sindiklane organizacije Adriatic properties.

„Ove godine smo imali odlične najave, spremali smo se za sezonu a doživjeli smo ovo. To što poslodavac ne može da obezbijedi gostima privatnost i da nađe kompromis sa mještanima, nije naš problem. Mi tražimo da nas neko podrži i zaštiti naša prava dok se problem ne prevaziđe“, poručuje Krsmanović

Radnicima su ponuđene tri mogućnosti za produžetak radnog odnosa.

„Da čistimo, radimo na plaži ili da održavamo bašte uz smanjenje plate za 50 odsto. Mi smo bašte jednom već prošli, prije 15 godina kada je Aman preuzeo Sveti Stefan. Mi smo njih lijepo dočekali, radili smo sve vrste poslova bez ikakvih rješenja. Bili smo i mlađi 15 godina i imali entuzijazam zbog dolaska poznatog hotelskog brenda, a oni nam sada vraćaju đonom. Ovakvu ponudu sada ne prihvatamo. Za rad u bašti, šumi ili na plaži dobijali bismo 350 eura mjesečno. Među nama ima i visoko obrazovanog i stručnog kadra, ugostitelja koji svoj posao rade decenijama, pa je ova ponuda za nas ponižavajuća“, ističu zaposleni.

Radnici Svetog Stefana prepušteni su sami sebi. Žalili su se inspekcijskim organima, ali nisu dobili nikakve odgovore. Obratili su se predsjedniku države, premijeru, ministrima…

„Neko bi u ovoj državi trebao da se nama pozabavi. Mi samo želimo da radimo i ostanemo na svom radnom mjestu. Mi smo ovdje svoji na svome, radili smo kod Adriatic propertiesa na više radnih mjesta, nismo odbijali poslove… Hotele možemo otvoriti za 5 dana… pitamo se šta će biti sljedeće godine, hoće li raditi bez nas i zapošljavati druge“, rezignirano govore novinarima.

Ovo je epilog priče o „ugovoru stoljeća“ o „povratku starog sjaja Svetog Stefana“ o dolasku grčkih milionera i Amana. Sa jedne strane investicije u stotinama miliona eura, poznati brend i super bogata klijentela a sa druge surova realnost u kojoj se nalaze zaposleni. Lice i naličje  Statisovog „najljepšeg mjesta na svijetu“.

Ljepotu turističkog mjesta, hotela, parkova i plaža ne čine samo nesporne prirodne ljepote, nego i odnos poslodavca prema zaposlenima. Kako ultra bogati mogu uživati u ponudi koja počiva na nezadovoljstvu i eksploataciji zaposlenih, na neuvažavanju društvene zajednice sa granica rajskog odmarališta.

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predstavnici MZ Sveti Stefan i JP Morsko dobro iznijeli su svoje viđenje nastale situacije ministrima ekonomskog razvoja i ekologije, Jakovu Milatoviću i Ratku Mitroviću na sastanku održanom u Ministarstvu ekologije i prostornog planiranja.

Oni su istakli kako nisu smetnja poslovanju zakupca, kompanijama Adriatic properties i Aman, koje nisu pokazale spremnost da riješe probleme na koje mještani ukazuju godinama. Zbog nedostatka dijaloga suočili su se sa izolovanim incidentima, kako je ocijenjeno uklanjanje ograda na Kraljičinoj plaži.

Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se članovi MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora.

Što bi trebalo da znači da odustaju od svojih zahtjeva za korišćenje djelova plaža Svetog Stefana.

Sastancima u Vladi nisu prisustvovali predstavnici zakupca Adriatic propertiesa i menadžmenta Aman resorta.

Da li će Aman prihvatiti ponudu i povući odluku o zatvaranju hotela Sveti Stefan i Miločer, znaće se uskoro.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U TOKU DEVASTACIJA MAREZE: Žrtva opet zaštićeno područje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Insitucije, po ko zna koji put, rade ono što znaju najbolje – prebacuju odgovornost s jednih na druge

 

Ko ovih dana iz pravca Danilovgrada, glavnim nikšićkim putem krene ka Podgorici, na samom prilazu Marezi, sa lijeve strane, svjedočiće – masakru nad prirodom. Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Opet, isplivava na vidjelo nemar nadležnih – putnu infrastrukturu razvijaju na uštrb životne sredine, prebacujući pri tom odgovornost s jednih na druge.

U julu prošle godine otpočeli su radovi na izgradnji dijela glavnog puta za Nikšić – od Podgorice do Danilovgrada. Vrijednost izgradnje 15 kilometara dugog bulevara je 24 miliona eura, a rok za izgradnju je dvije godine. Izvođač radova je podgorička firma Bemaks, poznata po tome da, nekako, dobije svaki ,,veliki posao”. Nelegalna deponija građevinskog otpada, vidljiva u blizini Mareze, posljedica je tih radova.

Mareza, inače glavno podgoričko vodoizvorište, kao ekološki nedjeljiva cjelina Parka prirode Dolina rijeke Zete, zaštićena je 2019. godine, kada je, na osnovu Studije zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra dolina rijeke Zete, odlučeno da se dolina te rijeke proglasi za park prirode. Da je biodiverzitet Zete neprocjenjiv, pokazala su istraživanja u kojima je učestovalo 19 stručnjaka. Utvrđeno je da su glavni uzročnici ugrožavanja flore i faune tog područja: urbanizacija, neracionalna eksploatacija drveća i građevinskih materijala, požari, hemijski zagađivači i deponije.

,,Mareza i Lužnica su nakon izglasavanja u lokalnim parlamentima Danilovgrada i Podgorice, nakon što su prošle skupštinske odbore i uz punu podršku gradonačelnika Glavnog grada Ivana Vukovića i predsjednice Opštine Danilovgrad Zorice Kovačević, ušle u Park prirode Dolina rijeke Zete, kao jedna od najvrednijih cjelina. Plavne livade Mareze i Lužnice su stavljene u II zonu sa aktivnim režimom zaštite, gdje se mogu izvoditi samo intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprijeđenja zaštićenog područja“, ističe Darko Saveljić, ornitolog i jedan od autora pomenute studije.

Prema njegovim riječima, studija zaštite je prepoznala proširenje puta od Podgorice do Danilovgrada kao važnu stavku razvoja zajednice, i jasno navela da nema prepreka realizaciji te investicije. ,,No, u II zoni zaštite izvođač radova je masakrirao plavne livade koje su od posebnog interesa, kako za Crnu Goru, tako i na nivou Evropske unije (EU), suprotno studiji zaštite i dokumentima vezanim za samu investiciju. Glavni grad je bio dužan da brine o teritoriji kojom upravlja, uključujući i zaštićena područja, zbog javnog dobra i interesa“, kaže Saveljić i napominje da je, prilikom procjene uticaja na životnu sredinu ove investicije, striktno navedeno da je, zbog biodiverziteta i ekskluzivnosti područja, zabranjeno odlaganje i deponovanje šuta na navedenim područjima.

Iz Glavnog grada demantuju da snose odgovornost zbog stanja u ovom dijelu Mareze. ,,Investitor nije Glavni grad, već Uprava za saobraćaj, koja je sada u nadležnosti Ministarstva kapitalnih investicija, pa je stoga, kao nosilac projekta, odgovorna da prilikom izgradnje implementira mjere koje su definisane Elaboratom procjene uticaja na životnu sredinu, na koji je data saglasnost. Ispunjenje tih mjera kontroliše Ekološka inspekcija koja je u nadležnosti Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma”.

Kako su još kazali iz resora gradonačelnika Ivana Vukovića, nadležnim državnim organima ukazali su na problem. ,,U aprilu ove godine naša Agencija za upravljanje zaštićenim područjima Podgorice je uputila dopis Upravi za inspekcijske poslove, odnosno Ekološkoj inspekciji. Tom prilikom iskazali smo zabrinutost zbog stanja na lokalitetu i zatražili preduzimanje mjera, u skladu sa nadležnostima. Nemamo odgovor na to zašto nadležni državni organi nijesu reagovali na naš dopis“.

Iz Ekološke inspekcije za Monitor pak kažu da su odradili inspekcijski nadzor, kao i da je Uprava za saobraćaj pribavila građevinsku dozvolu u martu prošle godine od tadašnjeg Ministarstva održivog razvoja i turizma. ,,Konstatovali smo u prethodnom mjesecu da je u neposrednoj blizini gradilišta uspostavljeno skladištenje zemlje i kamena (materijala iz iskopa), koji su stvoreni u toku izvođenja radova, na zemljištu u privatnom vlasništvu koje obuhvata park prirode. U toku inspekcijskog nadzora, prisutni predstavnik izvođača radova tvrdio je da je u pitanju materijal koji je iskopan na dijelu gradilišta koji je u zoni parka prirode, da nije bilo miješanja sa bilo kojim drugim materijalom, te da je dio područja, koje je od strane inspekcije prepoznato kao sporno, zapravo gradilište, a da će privremeno skladišteni materijal biti upotrijebljen u daljem izvođenju radova“, navode.

Od izvođača radova, napominju, zatražene su i informacije koje bi identifikovale vlasnike parcela, ugovorni odnos sa njima, kao i eventualno postojanje drugih skladišta materijala iz iskopa. Tvrde i da će, nakon što dobiju odgovore na ta pitanja, preduzeti dalje mjere shodno ovlašćenjima.

Iz kompanije Bemaks Monitoru su kazali da sva nasipanja materijalom vrše ,,isključivo iz iskopa, uz pisanu saglasnost vlasnika zemljišta“. ,,U dogovoru sa vlasnicima zemljišta na kraju radova u obavezi smo da parcelu koja se nasipa uredimo kako bi vlasnicima bilo omogućeno korišćenje iste. Naša obaveza, kao izvođača radova, jeste da po završetku svih radova na bulevaru gradilište očistimo i vratimo u prvobitno stanje“, kaže  Jovana Vuksanović, koordinatorka Bemaksa za niskogradnju. Ona je pozvala da se toj kompaniji, ukoliko je napravila bilo kakav propust, ukaže na njega ,,te će ga otkloniti“.

Zona Parka prirode Dolina rijeke Zete gdje se izvode radovi je, kako još kažu iz Ekološke inspekcije, već duže vrijeme, znatno prije uspostavljanja tog statusa, pod negativnim uticajem zbog sličnih razloga. Zbog čega se onda do sada čekalo sa reakcijom – nije poznato.

Iz tog odsjeka Uprave za inspekcijske poslove nadležnost ponovo usmjeravaju na Glavni grad. ,,Parkom prirode, shodno odluci o njegovom proglašenju, upravljaće privredno društvo koje će osnovati opštine Danilovgrad i Podgorica, a do njegovog osnivanja za upravljača je određen organ lokalne uprave nadležan za poslove zaštite životne sredine u tim opštinama“.

Monitor se obratio i Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, no i odatle su odgovornost prebacili na Glavni grad: ,,Upravljanje građevinskim otpadom je u nadležnosti jedinica lokalne samouprave (opština) tako da pitanja treba adresirati tom organu”, navodi se u odgovoru.

Iz Glavnog grada smatraju da se radi o ,,organizovanoj hajci” usmjerenoj ka toj instituciji: ,,Kako od nekih politički motivisanih pojedinaca, tako i onih nevladinih organizacija za koje želimo da vjerujemo da nijesu time vođene”.

,,Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj, vrlo vjerovatno, obustaviće finansiranje izgradnje puta zbog ugrožavanja zaštićenog područja. Nastaviće da ga finansira kad se šut odatle izmjesti. Stotine hiljada kubika nasutog materijala neko mora da izmjesti od nečijih para“, upozorava Saveljić.

Da državne insitucije funkcionišu kako treba, neko bi, shodno Zakonu o zaštiti prirode, bio kažnjen sa 40 hiljada eura jer zatvara oči na devastaciju u zaštićenom području Mareze. No, s obzirom na to da se i dalje bave prebacivanjem odgovornosti, implementacija zakona i zaštita prirode Crne Gore još uvijek su daleko.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo