Povežite se sa nama

MONITORING

PRIVOĐENJE VUKA RAJKOVIĆA I ZORANA ĆOĆA BEĆIROVIĆA: Kad kumovi ne slušaju Kuma

Objavljeno prije

7 godina

na

zoran-becirovic-svetozat-ma

Nije da nismo navikli da se crnogorskim ulicama uzvikuje protiv režima. Pa i da se pjeva Milo lopove u parlamentu. Ali da kumovi bivšeg premijera , dvojica zaslužnih biznismena, sočno psuju sistem svoga Kuma, koji je baš po njihovom ukusu kreirao, e to je novina. Bar za javnost.

Mediji su objavili da je policija još u aprilu privela Zorana Ćoća Bećirovića i Vuka Rajkovića, prijatelje i kumove bivšeg premijera Mila Đukanovića, kada je intervenisala zbog lažne dojave da je u diskoteci Beagle u Podgorici podmetnuta bomba. Prema zabilješkama policije, koje su objavile Vijesti, Bećirović i Rajković nijesu htjeli da napuste objekat iako je policija to od njih zahtijevala.

,,Pose… se ja na ovaj sistem i na ovu državu. Vi ste Milovi plaćenici. Jeb.. vam ovaj sistem države i one koji su vas poslali”, uzvikivao je policajcima , navodno, Rajković. Ni Bećirović im nije ostao dužan. On je prema policijskim zabilješkama policajce nazvao ,,pič….” , ,,izrodima” i govorio im da nemaju ,,mu..”.

Zbog svega, Rajković i Bećirović uhapšeni su te noći, a sutkinja Suda za prekršaje Mirjana Đurović trebalo je krajem ove sedmice da presudi da li su se Bećirović i Rajković ogriješili o zakon. Njihov advokat Bojan Korać, kazao je juče Vijestima da ništa od navedenog u prijavi koju je policija podnijela protiv njegovih klijenata nije istina i da je to bio nesporazum.

Šta se dešava na dvoru, što je pomutilo kumovsku sreću, ne zna se.

„Milo pregovara za imunitet. Sa Amerikancima. To izaziva haos kod njegovog okruženja”, tvrde dobro obaviješteni izvori Monitora. „Uz sve Đukanović provodi vrijeme u Dubajiu, pa se ovdje prijatelji i okruženje slobodnije osjećaju”.

Da li su i zajednički poslovi pokvarili kumovske odnose, nije sasvim jasno. Ipak zanimljivo je da u evidenciji Prirednog registra stoji zabilješka da se Rajkovićev dio kompanije Global Montenegro, u kojoj je skupa vlasnik sa Milom Đukanovićem, prodaje zbog rešenja javnog izvršitelja Aleksandra Boškovića i izvršiteljke Aleksandre Tomković-Vukoslavčević.

Global Montenegro uz sve to godinama ne plaća porez Opštini Budva. Kompanija je već tri godine zbog toga u blokadi. To su podaci o blokiranim kompanijama koje je objavila Centralna banka (CBCG). Dug Globala prema Opštini Budva iznosi 63 hiljade eura, bez kamata. Đukanović je obećao da će taj dug, koji se nagomilao dok je on bio premijer, isplatiti, ali nije sigurno da li je to učinio. U svakom slučaju na njegovom dijelu kompanije nema nikakvih zabilješki u Privrednom registru. Možda se Rajkoviću učinilo da je to neki selektivni pristup ovdašnjih organa, pa je odlučio da protestuje protiv sistema u diskoteci Beagle.

Global Montenegro je vlasnik zemljišnog kompleksa od 20 hiljada kvadrata na brdu Košljun na ulazu u Budvu, gdje je predviđena gradnja naselja luksuznih vila. Na toj zemlji, prema elektronskoj evidenciji Uprave za nekretnine, još je upisana hipoteka zbog poreskog duga kompanije Rajkovića i Đukanovića. Premijer je 11. februara ove godine obećao da će taj dug izmiriti. U katastru je još upisana i hipoteka zbog kredita od pet miliona eura koje su Đukanović i Rajković uzeli u Hipo Alpe Adria banci još 2008. godine. Godinu kasnije aneksom ugovora, kredit je ,,premješten” u nadležnost Hypo Alpe Adria Bank Developmenta. Đukanovićeva firma je uzela još jedan kredit u iznosu od 625.410,71 eura, kod iste banke i to je kao teret upisano u katastru. Višemilionski kredit Global Montenegra našao se na listi rizičnih kredita 2013. godine, ali na Đukanovićevom dijelu firme, prema evidenciji CRPS, nema nikakve zabilješke. Kao ni u katastru.

Možda im u zajedničkom biznisu ne ide jednako, ali je Rajkoviću za vrijeme kumove vladavine dobro išlo. Od poslova sa naftom, preko Sunčanih skala, do biznisa s automobilima, cigaretama, medijima. Rajković je list Pubilka koji je kontrolisao od 2001. do 2004. godine za jedan euro prodao drugom akteru ove priče – Zoranu Ćoću Bećiroviću.

Bećirović je u medijima monogo puta označavan kao čuvar gazdinog blaga. Bio je vlasnik komopanije Beppler & Jacobson Montenegro koja je gazdovala hotelom Avala u Budvi. Pod Bećirovićevom kontrolom bili su i hoteli Lipka i Bjanka u Kolašinu, te tamošnji Ski centar.

Više puta je objavljeno, o čemu je i Monitor pisao, da je Beppler privatizovao budvanski hotel iako nije posjedovao potrebne reference, a da je toj odluci pomogla sudska presuda u čijem je vijeću sjedjela Ana Đukanović, tada Kolarević, premijerova sestra. Ona je nakon presude, poznato je, prešla u advokate, postala i zastupnica Bepplera. Više izvora je tvrdilo da je Bećirović navodno front za kapital porodice Đukanović. Bećirović je međutim izašao iz te kompanije, koju su preuzeli ruski partneri. Nakon izlaska Bećirovića, Rusi su imali niz probema sa državnim organima ovdje.

Medji su objavili da je specijalni tužilac za organizovani kriminal Milivoje Katnić naložio da se ispitaju sumnje da je prilikom privatizacije dva crnogorska hotela, Avale i Bjanke, investiran novac sumnjivog porijekla preko firmi iz Paname. Objavljeno je da Katnić provjerava sumnje da je ,,novac opran preko švajcarskih banaka i to u višemilionskim iznosima, legao na račun Beppler & Jacobson Montenegro u jednoj od crnogorskih komercijalnih banaka”. Za sada nema glasa o toj istrazi iz Specijalnog tužilaštva.

Bećirović inače ima sreće sa organima reda i pravosuđem. Tokom izgradnje hotela Avala, on je radnike na građevini stimulisao šamarima. Slučaj je završio pred tužilaštvom, koje je tri godine kasnije odustalo od krivičnog gonjenja protiv njega.

Osnovno tužilaštva u Kotoru obrazložilo je da se odustalo od krivičnog gonjenja zbog nasilničkog ponašanja, iz prefinjenih razloga. Tadašnji tamošnji Osnovni tužilac Boris Savić pojasnio je medijima: „Nakon nalaza vještaka, koji se izjašnjavao o medicinskoj dokumentaciji, utvrđeno je da nema elemenata krivičnog djela za koje se teretio Bećirović. Vještačenje je pokazalo da nema tjelesnih povreda, već samo crvenilo”. Dakle, samo crvenilo.

Gdje je Bećirović, tu su šamari. On je bio u društvu Veselina Pejovića, vlasnika KAP-a kada je ovaj fizički napao na beogradskom aerodromu lidera PzP Nebojšu Medojevića. Bećirovića je sud odlučio da ne saslušava tim povodom dok je Pejović uslovno kažnjen.

Ništa ni od prijave koju je 2011. godine ruski državljanin Vladimir Andrejev podnio budvanskoj policiju i Osnovnom sud na Cetinju protiv Bećirovića i grupe njegovih saradnika iz firme Operantio treding Montenegro. Andrejev je tvrdio da su mu prodali nepostojeći stan na brdu Prijevor iznad plaže Jaz u Budvi za koji je dao milion dolara koje potražuje.

Nakon svega ispada logično što je smatrao kako je red da ga ne uznemiravaju dok sjedi u dioskoteci i sa kumom Rajkovićem ispija piće.

„Od sjutra napuštam ovu državu i uzeću azil u Gruziju’, kazao je navodno policajcima Rajković. Prema pisanju Vijesti Kum svega postojećeg je upoznat sa slučajem. Kazao je navodno da ga to ne zanima i da policajci treba da rade svoj posao. I to nešto govori, ali ne nužno o Đukanovićevoj volji da podrži funcionisanje reda i zakona.

Koliko je poznato, Rajković nije otišao u Gruziju. I Bećirović je još tu. U Crnoj Gori im je najljepše. Čudo je domoljublje.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

5 dana

na

4 Oktobra, 2024

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

5 dana

na

4 Oktobra, 2024

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

2 sedmice

na

27 Septembra, 2024

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo