Povežite se sa nama

MONITORING

FESTIVAL KOTORART POD UPITNIKOM: Kako podnijeti opozicioni Kotor

Objavljeno prije

na

Da li će se i pod kakvim uslovima održati ovogodišnji festival KotorArt u Kotoru, biće poznato nakon sastanka ugovorenog za 26. maj između ministra za kulturu Janka Ljumovića i predstavnika Opštine Kotor. Opstanak poznatog festivala koji uživa status kulturne manifestacije od državnog značaja, uveliko zavisi od politike i spremnosti državnih organa da sarađuju sa lokalnom upravom u Kotoru, u kome je vlast preuzela opozicija.

KotorArt je pravi ispit te vrste. U ovom trenutku, nešto više od tridesetak dana do početka Festivala, ne zna se da li će ga i u kojoj formi biti, odnosno da li će Ministarstvo kulture ispoštovati svoj dio obaveza, kao što je to činilo tokom duge vladavine DPS-a u ovom drevnom gradu.

Dešavanja oko održavanja KotorArta još jednom pokazuju kako mnoge kulturne manifestacije zavise od afiniteta i političke volje onih koji su u prilici da o tome odlučuju. U slučaju KotorArta problemi oko utvrđivanja programa i raspodjele sredstava nastali su zbog zategnutih odnosa na relaciji između Ministarstva kulture i nove lokalne uprave u Kotoru, na čelu sa predsjednikom Opštine Vladimirom Jokićem.

Međutim, glavni problem odjednom je postao način finansiranja Festivala za koji Ministarstvo izdvaja trećinu potrebnih sredstava dugih osam godina.

Ukupan budžet festivala prošlog ljeta iznosio je 628.766 hiljada eura, od čega je Ministarstvo uplatilo 230.000 eura, Opština 204.000 hiljade eura, dok ostatak čine sredstva pribavljena od sponzora. Kotorani su svoj dio sredstava već opredijelili a pregovori sa Ministarstvom su zapeli zbog pogoršanih međusobnih odnosa.

Da će politika uveliko odlučiti dalju sudbinu KotorArta sasvim je izvjesno. Dogovoreni sastanak ministra sa Kotoranima unaprijed je time opterećen. Na zahtjev Ministarstva da se sastanak na kome se očekuje potpisivanje sporazuma o organizovanju Međunarodnog festivala KotorArt za 2017. godinu, održi na nivou ministar – predsjednik, iz Opštine je upućen dopis u kome se ministar obavještava da će delegaciju Kotora predvoditi jedan od potpredsjednika Opštine. Diplomatski rečeno, niži nivo od traženog.

Predsjednik Jokić istrajan je u odluci da ne želi susret sa ministrom Ljumovićem sve dok se ne ispuni njegov zahtjev upućen Ministarstvu za razrješenje Anastazije Miranović sa funkcije direktorice Uprave za zaštitu kulturnih dobara.

Jokić je više puta pozvao ministra Ljumovića da kao nadležni, drugostpeni organ, reaguje na podnijetu prijavu u vezi sa postupanjem Uprave i direktorice Miranović u slučaju izgradnje ugostiteljskog objekta na lokaciji Turski rt na Verigama, koji je nedavno svečano otvoren u prisustvu bivšeg premijera Mila Đukanovića.

U tako zaoštrenim odnosima Opština i Ministarstvo treba da zaključe sporazum o zajedničkom finansiranju KotorArta koji će se ovog ljeta održati u posve drugačijoj atmosferi i novom poltičkom okruženju.

Kako se nezvanično saznaje u Ministarstvu kulture spremaju novi koncept organizacije KotorArta u kome će pozicija Ministarstva biti posve drugačija, koju će ministar Ljumović javno prezentirati na konferenciji za novinare zakazanoj za 29. maj.

Da u KotorArtu stvari ne funkcionišu kako bi trebalo uoči početka nove festivalske sezone, pokazalo je i reagovanje proslavljenog pijaniste Ratimira Martinovića, povodom njegovog otkazivanja učešća na svečanom koncertu u dvorani Kolarčeve zadužbine u Beogradu, priređenom povodom proslave Dana nezavisnosti Crne Gore. Martinović se obratio javnosti otvorenim pismom u kome navodi kako su razlozi njegove spriječenosti principijelne prirode. On je javno problematizovao uslove pod kojima se odvija život umjetničke muzike i ukupne kulturne produkcije u Crnoj Gori i govorio, između ostalog i o KotorArtu:

„Odvija se tako da ministar kulture mjesec dana prije početka državnog festivala KotrArt za koji je spreman kompletan program za 50 dana njegovog trajanja, ne zna kojim budžetom raspolaže za isti..”

Martinović je jedan od osnivača KotorArta, koordinator je programa Festivala i umjetnički direktor muzičkog programa pod nazivom Don Brankovi dani muzike, koji samostalno i u okviru KotorArta uspješno traje punih 16 godina. Osnovni problem daljeg funkcionisanja KotorArta koji ulazi u devetu godinu od osnivanja, je način organizovanja na koji prigovaraju i predsjednik Jokić i ministar Ljumović.

KotorArt posluje kao nevladina organizacija sa ciljem afirmacije umjetničkog stvaralaštva iz oblasti muzičke umjetnosti. Iako je to festival sa više različitih segmenata, od muzike, preko pozorišta za djecu i odrasle pa sve do arhitekture. Zapravo svi programski segmenti Festivala pojedinačno su registrovani kao NVO ili kao fondacije, što je slučaj sa Kotorskim festivalom pozorišta za djecu, Međunarodnim festivalom klapa Perast, dok je u Registru nevladinih fondacija upisana Fondacija Don Branko Sbutega- DBS, čiji je osnivač i ovlašćeno lice pijanista Martinović.

Finansijska sredstva iz budžeta Ministarstva kulture uplaćuju se Opštini Kotor koja sa svakim umjetničkim direktorom festivalskih programa zaključuje poseban ugovor.

Izgleda da je takvoj praksi došao kraj i da će ideja o transformaciji KotorArta u javnu ustanovu ovoga puta zaživjeti. Takva preporuka postojala je 2012. godine, ali je tadašnja predsjednica Marija Ćatović propustila da je realizuje. Međutim na novom modelu organizacije KotorArta radiće odvojeno ili zajedno i lokalna uprava i Ministarstvo kulture.

Nezvanično iz Ministarstva ocjenjuju kako je KotorArt izgubio prvobitnu koncepciju, kako je zaživjela neka vrsta privatizacije KotorArta koji je u osnovi dobra ideja ali da sistem NVO i plaćanja preko Opštine mora da se mijenja u vidu javne ustanove sa odgvornom upravljačkom strukturom.

Ministar Ljumović je godinama bio dio KotorArta, na funkciji izvršnog producenta Festivala, u vrijeme kada je pokrivao funkciju poslovnog direktora Crnogorskog narodnog pozorišta. Bio je i umjetnički direktor programa pod nazivom Pisanje grada u ime Fakulteta dramskih umjetnosti sa Cetinja, na kome je predavač. Kao član Nacionalnog komiteta za UNESCO pomogao je u pribavljanju pokroviteljstva za KotorArt, pa je za očekivati da sa pozicije ministra za kulturu na jedan novi i učinkovitiji način, pruži punu podršku Festivalu koji predstavlja važnu stavku u njegovoj radnoj biografiji.

Bivši ministar za kulturu i aktuelni ambasador Crne Gore u Beogradu Branislav Mićunović utemeljivač je KotorArta i počasni predsjednik kotorskih ljetnih igara. KotorArt je od početka bio osuđen na uspjeh, na kome su radile mnogobrojne državne institucije. Već na startu dobio je epitet međunarodnog, evropskog, mediteranskog i državnog festivala. Osnovan je tako što je preuzeo već afirmisani Kotorski pozorišni festival za djecu i Don Brankove dane muzike. Na inicijativu Mićunovića kao ministra i predsjednika Nacionalnog komiteta za saradnju sa UNESCO, KotorArt dobija pokroviteljstvo ove međunarodne organizacije.

Kakva je njegova uloga u nastanku kotorskog multimedijalnoig festivala najbolje je objasnio prvi umjetnički direktor Festivala, poznati zagrebački reditelj Paolo Mađeli. U uvodnom tekstu programa za ljeto 2012, pod nazivom Ipak se okreće, napisao je: „Međutim, ne bi se pokrenulo ni za milimetar bez podrške Ministarstva kulture… Dakle bez ministra Branislava Mićunovića koji je uspio da nam u teškim vremenima za kulturu pronađe, osim finansijskih sredstava, koja u poslednje vrijeme fale širom Evrope i jedan adekvatan prostor za potrebe Festivala u Kotoru. Okreće se znači i zahvaljujući Vladi Crne Gore, zahvaljujući njenom Ministarstvu kulture”.

Zlobnici su tada komentarisali da je za meteorski uspon KotorArta zapravo zaslužna supruga tadašnjeg ministra, rediteljka Radmila Vojvodić, koja je u Kotoru dobila vrhunske uslove i najljepšu scenu na moru za izvođenje svojih rediteljskih ostvarenja, pozorišnih predstava čije su premijere obilježavale svaku festivalsku sezonu.

Umjetnički par Mićunović-Vojvodić nagrađen je novim visokim državnim funkcijama. To ne znači da posle njih sve treba da propadne. Naprotiv. KotorArta će biti, samo pod novim, mnogo realnijim okolnostima.

Revizija poslovanja

„Mi smo opredijelili naše učešće u finansiranju KotorArta za ovu godinu u iznosu od 205.000 eura”, kazao je predsjednik Opštine Vladimir Jokić. Festival će ove godine ići prema programu koji smo zatekli, a za dogodine ćemo vidjeti. Svaka od manifestacija u okviru KotorArta zaslužuje reviziju poslovanja”, poručio je Jokić. On je kazao da je neodrživo da KotorArt radi kao fondacija i da će se u tom pogledu napraviti neka nova organizacija ove kutlurne manifestacije od značaja za Kotor.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo