Voter grup Suza, Lipovo Akva Monta, Gorska i Akva Bjanka, fabrike za flaširanje vode, koje koriste izvore sa područja kolašinske opštine bile su, ne tako davno, razlog za neumjereni optimizam lokalnih i državnih čelnika. Očekivalo se mnogo, a otvaranje tih fabrika bio je motiv da i drugi krenu u komplikovane i skupe procedure za dobijanje koncesija nad mnogim, kako tvrde, vrlo kvalitetnim izvorima na području te opštine. Deset godina kasnije, situacija je takva da ne daje mnogo razloga za optimizam. Planovi o tome da Kolašin ,,napoji” i potrošače na bliskoistočnom tržištu sve se tiše i stidljivije pominju. Proizvođači flaširane vode svih ovih godina teško su stizali i do potrošača na domaćem tržištu, a neke od fabrika pomacima u zadobijanja crnogorskih kupaca tek sada mogu da se pohvale.
Četiri kolašinske fabrike različito su se snašle na tržištu, pa je i njihov trenutni status u skladu sa tim. Miro Perović, jedan od osnivača preduzeća Voter grup Suza, za Monitor kaže da Kolašin i dalje može imati reputaciju ,,grada voda”. Za to je, kaže on, dovoljna i jedna ,,ozbiljna industrija”.
,,Brojnost nije mjerilo toga. Međutim, postavlja se pitanje koliko možemo biti kvalitetni. Za tržište kao što je crnogorsko, tvrdim, dovoljna su dva zatvorena sistema. U našoj državi na zdrav način, u uslovima kada uvoz ne bi bio viši od 15 odsto, mogle bi da funkcionišu dvije fabrike vode. Neznanje je razlog tih planova o otvaranju fabrika voda, koji su još aktuelni”, kaže on.
Perović pojašnjava da se njegova kompanija odavno skoncentrisla na domaće tržište i da ne razmišljaju o stranim. Ambiciozni planovi o izvozu vode, takođe su, tvrdi on plod laičkog pristupa toj oblasti. Industriju vode, smatra, treba sagledati u relanim okvirima.
,,Voda, definitivno, nije artikal izvoznog karaktera. Ona je isplativa samo za transport ne udaljeniji od 300 km. Kamion vode vrijedi oko 2.000 eura i to je artikal koji se lokalno pakuje i prodaje. Sve mimo toga je nepoznavanje i laički pristup. Mogućnost izvoza na bliskoistočno tržište je bajka”. Svjetski giganti u toj oblasti, objašnjava Perović, vodu pune na više izvorišta pod istim brendom.
Rosa je jedna od rijetkih kolašinskih fabrika koja bilježi rast prozvodnje. Sada je količina flaširane vode u pogonima tog preduzeća oko 10 miliona litara. No i dalje se, kaže Perović suočavaju sa brojnim problemima na tržištu.
,,Proizvođači vode se i dalje suočavaju sa nelikvidnšću tržišta, nemogućnošću pristupa jednom segmentu tržišta koji je rizičan za male proizvođače, što mi i jesmo u poređenju sa gigantima iz okruženja. Ti veliki prizvođači koji imaju širi asortiman i veće mogućnosti mogu da se izbore i za urednost naplate. Male trgovine su i dalje bitan dio tržišta, naročito u sezoni. Mi kod njih ne možemo obezbijediti urednost naplate”, objašnjava. On tu vidi prostor da država poboljša ambijent, to jest reguliše sitem naplate. On smatra da su promjene u Privrednoj komori ohrabrujuće, pa se nada da će projekat, prema kojem je planirano da se police u radnjama plaćaju za domaće proizvođače, značajno popraviti stanje. Ipak, tvrdi sagovornik Monitora mora se mnogo raditi na razvijanju svijesti Crnogoraca da je kupovina domaćeg višestruko korisna.
U fabrici Gorska smatraju da se velikim uvozom voda iz regiona pravi presedan jer se zapostavljaju domaće kompanije čija su izvorišta proglašena među najboljim u Evropi. U toj kompaniji ističu kako aktivnosti Ministarstva poljoprivrede nijesu dovoljne da bi se stalo na put ovakvom stanju. ,,Nikakve olakšice nijesmo dobili od države, a svoje proizvode plasiramo samo na domaćem tržištu. Ne znam zašto se ne forsira domaći proizvod, koji definitivno može doprinijeti i rastu BDP.”
Dok u Perovićevoj fabrici bilježe pozitivan poslovni bilans, njihove kolege iz fabrike u Lipovu su godinama u ogromnim problemima. U Privrednom sudu, 12. februara biće održanao ročište, poslije kojeg će se znati da li će u tu fabriku biti uveden stečaj. Sve to prema zahtjevu Poreske uprave (PU) da se pokrene stečajni postupak , zbog dospjelog, a nenaplaćenog potraživanja, u iznosu od oko 341 hiljadu eura. Fabrikom vode Lipovo gazduje kompanija Atlas Invest, iz Atlas grupacije Duška Kneževića i javnosti nepoznata arapska firma Mega Gulf Investments Holding iz Dubaija.
Punomoćnica PU Anka Medojević kazala je juče pred sudom da PU ostaje pri predlogu za pokretanje stečaja u fabrici vode, kao i da je dužnik, u međuvremenu, platio samo 20.448 eura, što je nedovoljno u odnosu na ukupan iznos duga.
Ta kolašinska fabrika je prema posljednjim podacima, bila u blokadi oko 382 hiljade eura, a blokada je prema podacima saopštenim na zaključnom ročištu 13. oktobra minule godine, trajala neprekidno od 25. februara 2016. godine. Fabrika nije aplicirala kod PU za reprogram poreskih obaveza.
Sa druge strane, neki Kolašinci koji imaju planove da u budućnosti zarade eksploatacijom izvorišta i dalje su sigurni da je voda za piće proizvod koji Crna Gora može da izvozi na strana tržišta i najznačajniji resurs koji treba koristiti.
,,Najveći problem kod koncesionara je taj što je za početak rada to jako skupa investicija. Kreditni uslovi za ovu oblast su dosta nepovoljni, to je osnovni razlog što se pojedine planirane koncesije nijesu realizovale”, rekao je nadavno novinarima Zoran Rakočević, koji je dugo u poslovnim planovima vezanim za industriju vode.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ