Povežite se sa nama

OKO NAS

PROBLEMI NA GRANICAMA NP BIOGRADSKA GORA I SUSJEDNIH LOVIŠTA: Divljač bez zaštite

Objavljeno prije

na

U NP Biogradska gora zvanično postoji  zona I, II i III stepena zaštite. Tu je i zaštitna (bafer) zona u kojoj je sada dozvoljen „planski odstrijel i pažljiva selekcija divljači, nakon popunjavanja  kapaciteta u odnosu na prirodni potencijal“. U stvarnosti, divljač je prepuštena na milost i nemilost (krivo)lovcima

 

Iz Nacionalnog  parka (NP) Biogradska gora godinama na državne adrese upućuju apele da se između prašume i lovišta uspostavi  zaštitna „bafer“ zona u kojoj je zabranjen lov. Na taj način, smatraju u NP, efikasnije bi se obavljala fizička zaštita prostora Biogradske gore. Nepostojanje takve kontakt zone omogućava krivolovcima da love divljač koja izađe iz granica NP, a Služba zaštite rezervata ne može da  ih zaštiti.

„To je veliki problem, koji nam zadaje ozbiljne  muke i na više načina ugrožava čuvanje divljači.  Krivolovci se dovijaju na razne načine, pa i kad oni ne upadaju, puste kerove u NP. Psi istjeruju divljač van oboda prašume, a krivoloci spremni s puškama čekaju i ubijaju. Više puta smo  apelovali  na resorno Ministarstvo da riješi tu situaciju. Do sada nije bilo sluha“, kazali su nam, iz uprave NP, krajem prošle godine, kada je u prašumi odstijeljen jelen. Od tada do sada, tvrde, ništa se nije promijenilo, osim što su poslali još nekoliko inicijativa prema Ministarstvu poljoprivrede.  Rezervat se graniči sa lovištima, pa ponašanje na tom prostoru zavisi isključivo od sistema kontrole lovačkih društava i savjesti onih koji love.

Dragiša Dožić, nekadašnji direktor NP, sjeća se da je zona u kojoj je lov bio zabranjen svojevremeno postojala. Nestala je usvajanjem Prostornog plana posebne namjene (PPPN) za Bjelasicu i Komove kada je, kaže, napravljena „podvala društvenom interesu“.  Brisanje „kontakt“ zone, kakva je nekad bila,  samo je  jedna od problematičnih stavki kada je riječ o zaštiti prostora prašume.

„Od proglašenja Biogradske gore za nacionalni park 1952. godine,   zakonom su bile određene dvije zone, ali i zaštitna, koja nije bila nadležnost NP. Usvajanjem PPPN je mnogo šta učinjeno na štetu prašumskog rezervata, pa, između ostalog, i brisanje tog područja, koje bi na pravi način  štitilo i divljač i ostale resurse NP“, kaže Dožić.

Stariji kolašinski lovci se sjećaju da je „bafer“ zona nekad bila od Kraljevog kola do Sjerogošta, obalom Tare. Takođe, obalom Bukovice, od katuna Goleš do ušća te rijeke u Taru. Na tom dijelu lov, za razliku od sadašnjeg stanja, nije bio dozvoljen, pa krivlovci nijesu imali priliku da se primaknu granici prašume.

„U situaciji kada je sve više nesavjesnih, sve više krivolovaca u odnosu na lovce, taj zaštitini pojas bi trebalo ponovo regulisati zakonom. Pokušavao sam to u više navrata sa različitih funkcija u lovačkom društvu, ali niti je bilo sluha države niti  kritične mase koja bi me podržala. Mislim da će biti uzaludni napori i onih koji su na čelu NP“, rekao je za Monitor  jedan od bivših predsjednika kolašinskog Lovačkog društva.

U tom društvu, pred otvaranje lovne sezone prve sedmice oktobra, smatraju da  treba sihronizovati aktivnosti na zaštiti divljači.  Radojica Milošević predsjednik LD kaže da se sprema da organizuje sastanak sa kolegama iz Mojkovca, Bijelog Polja i Berana , ali i sa mendžemetnom NP. „Bez kvalitetne saradnje svih nas nema pomaka. Naravno da nam ne smeta ni ako bi se zakonom ponovo uspostavila zaštitna zona, ali, vjerujte, nije to jedini problem. Kako lovački pas može znati gdje je granica i kako to može uticati na nesavjesne lovce, to jest, krivolovce? Rješenje je, prije svega, jača kontrolna funkcija  LD na svojoj teritoriji“, ocjenjuje Milošević.

Iako se rovačko lovište ne graniči sa NP, predsjednik tamošnjeg lovačkog društva Miličko Bulatović kaže da je neophodno što hitnije uspostavljanje zaštitnog pojasa. On se sjeća perioda kad je na području kolašinske opštine postojalo jedinstveno LD, ali i prostor  neposredno uz granice Biogradske gore na kojem lov nije bio dozvoljen. „Smatram da pored rezervata treba jedan pojas proglasiti lovnim zabranom. To bi zaštitilo divljač i smanjilo krivolov“, kaže predsjednik LD Rovca. „Sa više adresa treba pokrenuti tu incijativu. U vrijeme kad su sva sadašnja kolašinska lovačka društva bila jedno, taj pojas je postojao. Ne sjećam se kada je izbrisan, ali se, izgleda,  pokazalo da je to bila greška“.

U planovima o budućem upravljanju NP  sugerisano je da bi „kroz sistem detaljnijih prostorno-planskih dokumenata trebalo podržati implementaciju proširenja mreže zaštićenih područja prirode“. Treba, objašnjava se, razmotriti mogućnosti proširivanja granica postojećih zaštićenih područja prirode sa područjima koja bi bila u istoj ili drugoj kategoriji zaštite. Naveden je primjer, eventualnog, povezivanja  NP Biogradska gora sa planinskim masivom Regionalnog parka Komovi.

Granica NP definisana je Zakonom o Nacionalnim parkovima, iz 2009. godine. Biogradska  gore je na neki način zaštićena od oslobođenja Kolašina od Turaka,  1878. godine, kada su  Rovčani i Moračani svoj dio šuma na tom području poklonili knjazu Nikoli Petroviću. Od tada su te šume, kao dvorsko lovište, nazvane Knjažev zabran ili Branik. To je bilo samo šest godina nakon proglašenja prvog Nacionalnog parka na svijetu Yellowstone (USA). Tokom prošlog vijeka na različite načine i sa različitom pažnjom upravljano je tim  područjem. Od 1992. godine, NP  Biogradska gora posluje u okviru Javnog preduzeća za nacionalne parkove Crne Gore. Prostorni plan NP  Biogradska gora usvojen je 1997. godine kada je definisana površina parka od  5.650 ha.

U NP zvanično postoji  zona I, II i III stepena zaštite. Tu je i zaštitna (bafer) zona u kojoj je sada „dozvoljen planski odstrijel i pažljiva selekcija divljači, nakon popunjavanja  kapaciteta u odnosu na prirodni potencijal“. U stvarnosti, divljač je prepuštena na milost i nemilost (krivo)lovcima.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZLOUPOTREBA SISTEMA JAVNIH NABAVKI U ZDRAVSTVU: Preko beba do ekstraprofita

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvoznici hranu za odojčad praktično poklanjaju porodilištima. Uz jasnu ekonomsku računicu. Onu hranu koju novoronđeče konzumira u porodilištu, mora koristiti do kraja perioda dohranjivanja. Zato  apotekama kutija „poklonjene“ hrane za bebe košta do 20 eura

 

 

Komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki je u junu prošle godine odlučivala u sporu između tri firme koje se bave uvozom hrane za odojčad. Spor je nastao oko ponuđene cijene hiljadu kutija hrane za bebe – Farmegra je dala ponudu od 0,01 euro, Gruppp tessile cijena 0,00001 euro, a Glosarij cijenu po kutiji od 0.00.

Pomenute tri firme uvoze hranu za porodilišta u Crnoj Gori, a kako se tenderi za nabavku hiljadu ili 2.000 paketa hrane za odojčad kreću u rasponu od nula od 0,01 euro, tenderi se završavaju tako što se najbolji ponuđač određuje žrijebanjem.

U apotekama i prodavnicama cijena ove hrane: Humana, Hipp, Aptamil,  za jednu kutiju kreće se od 15 do preko 20 eura, u zavisnosti od gramaže i proizvođača.

,,Dobavljači se pozivaju na svoje proizvođače koji im dozvoljavaju da praktično doniraju tu hranu, ali nigdje ne kažu da ćete tu hranu kad počnete da je upotrebljavate stalno morati da koristitie. Vi sa 2.000 kutija možete da dovedete u zavistan položaj 4-5.000 beba, dosta je jedanput da se tom hranom nahrane. I onda roditelji dolaze u situaciju da to plaćaju 100 i 200 puta skuplje nego što je tobož država obezbijedila kroz tenderske procedure. Zato tvrdim da su i u ovom slučaju ti tenderi potpuno beskorisni i nemaju nikakve svrhe u javnom zdravstvu”, kaže za Monitor Goran Marinović, bivši direktor Montefarma.

Iz kompanije Farmerga objašnjavaju da se procijenjena vrijednost nabavke utvrđuje na osnovu metodologije koju propisuje Ministarstvo zdravlja, a da je naručilac Zdravstvena ustanova apoteke Montefarm tenderskom dokumentacijom utvrdio tehničku specifikaciju predmeta nabavke kojom je predvidio da procijenjena vrijednost nabavke za partiju  – dječija hrana i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci iznosi 0,01 eura.

,,Naša kompanija uz saglasnost proizvodjača u predmetnim postupcima javnih nabavki nudi dječiju hranu i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci po raspisanoj cijeni”, kazali su iz Farmerge.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO JE KOŠARKAŠKA IGRA POSTALA POSAO: Crnci i Crnogorci

Objavljeno prije

na

Objavio:

ABA liga pretvorila se u surogat onoga što je trebala biti. Krivci su svi: rukovodstva klubova, menadžeri, finansijeri, Euroliga. Žrtve su mladi košarkaši

 

 

Odmah da pojasnimo: u tekstu koji slijedi biće rasizma taman koliko i u poznatoj pjesmi Janka Đonovića.

Godina 2001. Pametni i preduzimljivi košarkaški poslenici sa prostora bivše SFRJ, napravili su sjajan projekat i osnovali regionalnu košarkašku Jadransku ligu. Utemeljivači su bili predstavnici sarajevske Bosne, podgoričke Budućnosti, zagrebačke Cibone i ljubljanske Olimpije. Formirana je firma Sidro koja je imala procenat u učešću. Obezbijeđen je glavni sponzor lige, po kojem se zvala Good Year liga (američki koncern koji je kupio slovenačku gumarsku industriju Sava), a sponzorski je pul pokrio troškove takmičenja učesnicima iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore (tada dio državne tvorevine Srbije i Crna Gora).

Ubrzo su u ligu ušli timovi iz Srbije, pa Makedonije, priključivali se povremeno mađarski, bugarski klubovi, Makabi iz Tel Aviva. Proklamovani cilj je bio da se podigne kvalitet košarke – kraljice igara u nekad zajedničkoj državi, da se timovima obezbijedi jako takmičenje u kojem bi sazrijevali i dokazivali se mladi igrači. Da se nastavi tradicija.

Sad malo košarkaške istorije. SFRJ je važila za košarkašku velesilu. Imala je sjajnu ligu, sjajne igrače koje su pravili treneri – stvaraoci. Reprezentacija se od 1970. godine, s manje više svakog takmičenja vraćala s medaljama. Dominacija je naročito bila izražena od 1989. kad su klubovi redom bili prvaci Evrope, a jedna vanserijska reprezentacija (stvorena i odgojena u jugoslovenskoj školi košarke) kao od šale pobjeđivala na svim takmičenjima na kojima se pojavljivala.

Četiri jugoslovenska tima osvajala su titule klupskih prvaka Evrope, kako se tada zvao pobjednik Kupa šampiona. Od Bosne, u Grenoblu 1979., pa preko dvije uzastopne Cibonine, 1985. i 1986. i tri splitske Jugoplastike/ Pop ’84 od 1989. do 1991., zaključno sa Partizanovom 1992. dokazali su kvalitet rada trenera u klubovima. Mlađi čitaoci treba da imaju na umu da je to period u kojem je svaki klub mogao da ima maksimalno dva strana igrača. Dakle, čisti kvalitet, kao plod talenta nadograđenog marljivim radom.

Treneri su bili genijalci da prepoznaju talenat, ubijede ga da dođe kod njih, da ga razviju kao igrača, kreativno i košarkaški. Nije bilo potrebe da crtaju akcije na tablama košarkašima koji su u svakoj situaciji imali više rješenja. Zato sad u NBA dominiraju izdanci tog načina shvatanja košarke Luka Dončić i Nikola Jokić.

Milivoje KOVAČEVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PROCESI PROTIV VISOKIH FUNKCIONERA: Suđenje u (ne)razumnom roku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni procesi protiv visokih funkcionera, po ko zna koji put, u Višem sudu u Podgorici  ovih dana odloženi su za jesen ove godine. I tako prolaze godine

 

 

„Nijesu ispunjeni zakonski uslovi za održavanje glavnog pretresa“, rečenica je koju sudije podgoričkog Višeg suda izgovaraju u mnogobrojnim postupcima posljednjih dana. Bez obzira što je riječ o pritvorskim predmetima, početak ili nastavak suđenja zakazuju potom  za septembar i oktobar. Idu kolektivni odmori.

Da se sudije odmore moraće da čeka  nekadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica. U slučaju koji protiv njenog sina Miloša, i članova njegove kriminalne grupe i dalje nijesu saslušani svi optuženi, sutkinja Nada Rabrenović suđenje je nedavno odgodila za sredinu septembra i početak oktobra. Razlog tome je  nedolazak otpuženog Vasilija Petrovića.

U oktobru će biti dvije godine od podizanja optužnice protiv ove kriminalne grupe, pa se  nameće i pitanje ko je odgovoran što do sada optuženi nijesu iznijeli svoju odbranu i šta je tokom dvije godine preduzeto da se obezbijedi nesmetano vođenje sudskog postupka. Ovaj slučaj nije usamljen i to je ono što bi trebalo za zabrine borce za suđenje u razumnom roku.

Advokat Stefan Jovanović u razgovoru za Monitor kaže da to što se pretresi zakazuju za jesen za posljedicu ima povredu prava na suđenje u razumnom roku. “Istovremeno,  akav način zakazivanja pretresa je posljedica svega onoga na šta ukazuje esnaf kojem ja pripadam, to je da Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici nema prostora i kapaciteta niti uslova da svoj posao radi onako kako je to zakon predvidio”,  kaže Jovanović. Podsjeća da ima samo šest sudija Specijalnog odjeljenja. “Od tih šest sudija formiraju se dva vijeća za ogroman broj predmeta budući da se preko 90 odsto optužnica Specijalnog tužilaštva u suštini zasniva na onome sto je dobijeno putem Sky aplikacije. Imamo optužnice koje se potvrđuju, makar je to do sada bio slučaj, bez prave kontrole kako je to propisano odredbama ZKP-a. To su optužnice sa velikim brojem lica od kojih su neka dostupna nadležnim organima, neka nijesu. Dakle svi ti činioci utiču na to da jednostavno suđenja ne mogu da se završavaju u nekom doglednom vremenskom period”, smatra advokat Jovanović.

On podsjeća da je u slučaju procesa protiv njegovog branjenika Miloša Medenice samo Medenica do sada iznio odbranu. “Drugi  nijesu, i njemu suđenje praktično treba da počne u septembru.”.  Jovanović ocjenjuje da je njegov klijent Medenica odavno izgubio status pritvorenog lica i postao taoc.

Za jesen su sudije Višeg suda odgodile mnogobrojna suđenja među kojima su i premedti u kojima je optužnica podignuta još pre više od šest godina, ali do danas u njima nije doneta ptrvostepena sudska odluka. To je slučaj sa postupkom pokrenutim protiv nekadašnjeg prvog čovjeka Berana Vuke Golubovića. Optužnica je podignuta u februaru 2018.godine, ali do danas nije bilo prvostepene presude.

Jesenje dane da iznese svoju odbranu će čekati i kontroverzni bankar Duško Knežević. Specijalno tužilaštvo protiv njega je podiglo nekoliko optužnica zbog višemioniskih malverzacija i pranje novca. Njegova odbrana je nedavno tvrdila da ne može pripremiti kvalitetenu odbranu zbog Kneževićevog lošeg zdravstvenog stanja. Knežević je tada sudu dao izvještaj zatvorskog ljekara, koji potvrđuje njegov medicinski pregled. U izvještaju je navedeno i da je pod terapijom koja mu utiče na koncentraciju.

I postupak u javnosti poznat kao “Stanovi” sudiće se od septembra. Podsjetimo, radi se o optužnici Specijalnog tužilaštva kojom se članovi Komisije za rješavanje stambenih pitanja Vlade koja je postojala od 2016 – 2020. terete za zloupotrebu službenog položaja. Optužnica je podignuta protiv funkcionera Demokratske partije socijalista Predraga Boškovića, kojeg SDT, uz još 12 osoba sumnjiči da je počinio navedeno krivično djelo. Osim Boškovića, da su budžet Crne Gore oštetili za dva miliona i 600 hiljada eura, SDT sumnjiči i Budimira Šegrta, Suada Numanovića, Sanju Vlahović, Ivana Brajovića, Dražena Miličkovića, Damira Šehovića, Dragicu Sekulić, Osmana Nurkovića, Suzanu Pribilović, Jelenu Radonjić i Aleksandra Jovićevića.

Za razliku od ovog sudskog postupka koji tek treba da započne, u podgoričkom Višem sudu, više od dvije godine se sudi, nekadašnjem direktoru tajne policije Dejanu Peruničiću koji se tereti za zloupotrebu službenog položaja. Peruničiću i njegovom kolegi Srđanu Pavićeviću za nezakonito snimanje i praćenje se sudi iza zatvorenih vrata, a suđenje će im biti nastavljeno u septembru. Peruničić i Pavićević se sumnjiče za krivična djela prisluškivanje i praćenje funkcionera Demokratskog fronta, bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i više drugih osoba.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo