Povežite se sa nama

OKO NAS

PROBLEMI NA GRANICAMA NP BIOGRADSKA GORA I SUSJEDNIH LOVIŠTA: Divljač bez zaštite

Objavljeno prije

na

U NP Biogradska gora zvanično postoji  zona I, II i III stepena zaštite. Tu je i zaštitna (bafer) zona u kojoj je sada dozvoljen „planski odstrijel i pažljiva selekcija divljači, nakon popunjavanja  kapaciteta u odnosu na prirodni potencijal“. U stvarnosti, divljač je prepuštena na milost i nemilost (krivo)lovcima

 

Iz Nacionalnog  parka (NP) Biogradska gora godinama na državne adrese upućuju apele da se između prašume i lovišta uspostavi  zaštitna „bafer“ zona u kojoj je zabranjen lov. Na taj način, smatraju u NP, efikasnije bi se obavljala fizička zaštita prostora Biogradske gore. Nepostojanje takve kontakt zone omogućava krivolovcima da love divljač koja izađe iz granica NP, a Služba zaštite rezervata ne može da  ih zaštiti.

„To je veliki problem, koji nam zadaje ozbiljne  muke i na više načina ugrožava čuvanje divljači.  Krivolovci se dovijaju na razne načine, pa i kad oni ne upadaju, puste kerove u NP. Psi istjeruju divljač van oboda prašume, a krivoloci spremni s puškama čekaju i ubijaju. Više puta smo  apelovali  na resorno Ministarstvo da riješi tu situaciju. Do sada nije bilo sluha“, kazali su nam, iz uprave NP, krajem prošle godine, kada je u prašumi odstijeljen jelen. Od tada do sada, tvrde, ništa se nije promijenilo, osim što su poslali još nekoliko inicijativa prema Ministarstvu poljoprivrede.  Rezervat se graniči sa lovištima, pa ponašanje na tom prostoru zavisi isključivo od sistema kontrole lovačkih društava i savjesti onih koji love.

Dragiša Dožić, nekadašnji direktor NP, sjeća se da je zona u kojoj je lov bio zabranjen svojevremeno postojala. Nestala je usvajanjem Prostornog plana posebne namjene (PPPN) za Bjelasicu i Komove kada je, kaže, napravljena „podvala društvenom interesu“.  Brisanje „kontakt“ zone, kakva je nekad bila,  samo je  jedna od problematičnih stavki kada je riječ o zaštiti prostora prašume.

„Od proglašenja Biogradske gore za nacionalni park 1952. godine,   zakonom su bile određene dvije zone, ali i zaštitna, koja nije bila nadležnost NP. Usvajanjem PPPN je mnogo šta učinjeno na štetu prašumskog rezervata, pa, između ostalog, i brisanje tog područja, koje bi na pravi način  štitilo i divljač i ostale resurse NP“, kaže Dožić.

Stariji kolašinski lovci se sjećaju da je „bafer“ zona nekad bila od Kraljevog kola do Sjerogošta, obalom Tare. Takođe, obalom Bukovice, od katuna Goleš do ušća te rijeke u Taru. Na tom dijelu lov, za razliku od sadašnjeg stanja, nije bio dozvoljen, pa krivlovci nijesu imali priliku da se primaknu granici prašume.

„U situaciji kada je sve više nesavjesnih, sve više krivolovaca u odnosu na lovce, taj zaštitini pojas bi trebalo ponovo regulisati zakonom. Pokušavao sam to u više navrata sa različitih funkcija u lovačkom društvu, ali niti je bilo sluha države niti  kritične mase koja bi me podržala. Mislim da će biti uzaludni napori i onih koji su na čelu NP“, rekao je za Monitor  jedan od bivših predsjednika kolašinskog Lovačkog društva.

U tom društvu, pred otvaranje lovne sezone prve sedmice oktobra, smatraju da  treba sihronizovati aktivnosti na zaštiti divljači.  Radojica Milošević predsjednik LD kaže da se sprema da organizuje sastanak sa kolegama iz Mojkovca, Bijelog Polja i Berana , ali i sa mendžemetnom NP. „Bez kvalitetne saradnje svih nas nema pomaka. Naravno da nam ne smeta ni ako bi se zakonom ponovo uspostavila zaštitna zona, ali, vjerujte, nije to jedini problem. Kako lovački pas može znati gdje je granica i kako to može uticati na nesavjesne lovce, to jest, krivolovce? Rješenje je, prije svega, jača kontrolna funkcija  LD na svojoj teritoriji“, ocjenjuje Milošević.

Iako se rovačko lovište ne graniči sa NP, predsjednik tamošnjeg lovačkog društva Miličko Bulatović kaže da je neophodno što hitnije uspostavljanje zaštitnog pojasa. On se sjeća perioda kad je na području kolašinske opštine postojalo jedinstveno LD, ali i prostor  neposredno uz granice Biogradske gore na kojem lov nije bio dozvoljen. „Smatram da pored rezervata treba jedan pojas proglasiti lovnim zabranom. To bi zaštitilo divljač i smanjilo krivolov“, kaže predsjednik LD Rovca. „Sa više adresa treba pokrenuti tu incijativu. U vrijeme kad su sva sadašnja kolašinska lovačka društva bila jedno, taj pojas je postojao. Ne sjećam se kada je izbrisan, ali se, izgleda,  pokazalo da je to bila greška“.

U planovima o budućem upravljanju NP  sugerisano je da bi „kroz sistem detaljnijih prostorno-planskih dokumenata trebalo podržati implementaciju proširenja mreže zaštićenih područja prirode“. Treba, objašnjava se, razmotriti mogućnosti proširivanja granica postojećih zaštićenih područja prirode sa područjima koja bi bila u istoj ili drugoj kategoriji zaštite. Naveden je primjer, eventualnog, povezivanja  NP Biogradska gora sa planinskim masivom Regionalnog parka Komovi.

Granica NP definisana je Zakonom o Nacionalnim parkovima, iz 2009. godine. Biogradska  gore je na neki način zaštićena od oslobođenja Kolašina od Turaka,  1878. godine, kada su  Rovčani i Moračani svoj dio šuma na tom području poklonili knjazu Nikoli Petroviću. Od tada su te šume, kao dvorsko lovište, nazvane Knjažev zabran ili Branik. To je bilo samo šest godina nakon proglašenja prvog Nacionalnog parka na svijetu Yellowstone (USA). Tokom prošlog vijeka na različite načine i sa različitom pažnjom upravljano je tim  područjem. Od 1992. godine, NP  Biogradska gora posluje u okviru Javnog preduzeća za nacionalne parkove Crne Gore. Prostorni plan NP  Biogradska gora usvojen je 1997. godine kada je definisana površina parka od  5.650 ha.

U NP zvanično postoji  zona I, II i III stepena zaštite. Tu je i zaštitna (bafer) zona u kojoj je sada „dozvoljen planski odstrijel i pažljiva selekcija divljači, nakon popunjavanja  kapaciteta u odnosu na prirodni potencijal“. U stvarnosti, divljač je prepuštena na milost i nemilost (krivo)lovcima.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SPORNA SERIJA RTCG: Režiranje istorije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon odbijanja Skupštine krajem godine da uvrsti u dnevni red Rezoluciju o genocidu u Šahovićima,  režiranje istorije i nesuočavanje sa prošlošću nastavljeno je na RTCG.   Emitovanje dokumentarnog serijala Vraneš, zemlja i ljudi na Javnom servisu RTCG izazvalo je burne reakcije

 

 

Emitovanje dokumentarnog serijala Vraneš, zemlja i ljudi na Javnom servisu RTCG izazvalo je burne reakcije.

,,Emitovati tkz. dokumentarni serijal o Vraneškoj dolini (Šahovićima), pod nazivom Vraneš, zemlja i ljudi, a ne pomenuti ljude čijom je nevinom krvlju u monstruoznom genocidu natopljena Vraneška (Šahovićka) zemlja predstavlja grubo falsifikovanje istorije tog kraja, ruganje žrtvama i porodicama žrtava jednog od najstrašnijih mirnodopskih zločina – genocida nad Bošnjacima Šahovića (Vraneške doline), i grubu zloupotrebu javnog servisa koji se finansira novcem svih nas, pa i Bošnjaka u Crnoj Gori, i da budem lična, mojim kao direktne potomkinje šahovićkih Bošnjaka”, reagovala je, između ostalih, poslanica Bošnjačke stranke Kenana Strujić-Harbić uz poziv javnom servisu da hitno obustavi emitovanje ovog serijala.

Iz PEN centra su pozvali Agenciju za sudiovizuelne medijske usluge da zabrani dalje emitovanje serije, koja, kako tvrde, predstavlja klasičnu propagandnu fabrikaciju s ciljem produbljivanja nacionalne i vjerske mržnje i aproprijacije crnogorskoga nasljeđa. ,,Kad se zanemari bizarno neprofesionalna produkcija i to što najveći dio emisije liči na katalog krsnih slava i katastarski popis, s upitnim toponimima za koje su rođeni Vranešani premijerno imali prilike čuti tek u toj emisiji, jedino čemu može poslužiti taj jeftini propagandistički pamflet je promocija teze da je u Vranešu sve srpsko”, saopštili su.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZA I PROTIV KAMENOLOMA U BJELOPOLJSKOM SELU SRĐEVAC: Borba za životnu sredinu ili za monopol   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani više bjelopoljskih sela, duže od godinu, bore se da preduzeće Imperijal ne otvori kamenolom u njihovom kraju. Država ćuti, Opština pere ruke od tog projekta, a koncesionar tvrdi da ima sve dozvole i da se njegovim poslovnim planovima protive samo oni koji nelegalno trguju kamenom

 

 

Za nekoliko desetina mještana bjelopoljskih sela Srđevca, Poda, Bioče i Lozne i ova godina počela je protestima, blokadom magistrale i nepokolebljivim stavom da neće dozvoliti da firma Imperijal izgradi kamenolom blizu njihovih domova.  Od Vlade, po ko zna koji put, traže raskid ugovora s koncesionarom.  Taj projekat je naumio da sprovede Vojislav Smolović, brat predsjednika Opštine Bijelo Polje Petra Smolovića.

Mještani, koji se protive tom projektu, još od kraja 2023. godine, ponavljaju da Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu, urađen za kamenolom, nema veze sa stanjem na terenu. Kažu da je u dokumentu mnogo netačnih podataka, u šta se, tvrde, lako uvjeriti na terenu.

,,Recimo, najbliža kuća je oko 100 metara udaljena od kamenoloma, a ne, kako piše u Elaboratu oko 300 metara. Da su ga spustili još 300 metara, bio bi u centru Srđevca. A ovim kamenolom nije samo zagađen Srđevac, već i Poda, Jagoče, jedan dio Crnče, Štitari, sve je to u opsegu kamenoloma.  Investitor kaže da tu nema vodoizvorišta, da nas nagovara Bemax i još neki pojedinci. Nas interesuje samo zdravlje građana”,poručuju mještani sela na granici bjelopoljske i beranske opštine.

Preduzeće Imperijal je ugovor o koncesiji zaključilo 1. decembra 2020. godine, sa Ministarstvom ekonomije, u tehničkoj Vladi Duška Markovića. Smolovićeva kompanija tako je postala vlasnik koncesionih prava za eksploataciju tehničko-građevinskog kamena na ležištu Poda. Predviđena je eksploatacija površine od 23,42 hektara. Za prvih deset godina planirana je eksploatacija od 27,291 metara  kvadratnih, ili 11 odsto ukupne površine koncesionog ležišta.  Cijeli postupak koji je prethodio potpisivanju koncesionog ugovora vodila je bjelopoljska Opština, odnosno,Sekretarijat za ruralni i održivi razvoj. Mještani tvrde da u taj postupak nije uključivana javnost, pa tako ni  Mjesna zajednica (MZ) Lozna.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AKCIJA “GENERAL” I MISTERIOZNI BERANAC: Borovnice  i kokain

Objavljeno prije

na

Objavio:

U akciji „General“ slobode je lišeno devet osoba, a među vođama grupe koja se sumnjiči za šverc dvije i po tone kokaina iz Južne Amerike u Australiju, pored Vasa Ulića i Radoja Zvicera, vrlo visoko se kotirao i  neupadljivi i skoro neprimjetni Beranac, Mileta Božović. Božović se u Beranama bavio proizvodnjom borovnice i jabuke, zlatarskim i ugostiteljskim poslovima

 

 

Tek kada je nedavno, u decembru prošle godine,  Specijalno državno tužilaštvo blokiralo imovinu jednog broja   uhapšenih u akciji „General“ koja je izvedena nekoliko mjeseci ranije, Beranci su mogli doznati šta makar od dijela nekretnina u ovom gradu posjeduje njihov sugrađanin Mileta Božović.

U akciji „General“ slobode je lišeno devet osoba, a među vođama grupe koja se sumnjiči za šverc dvije i po tone kokaina iz Južne Amerike u Australiju, pored Vasa Ulića i Radoja Zvicera, vrlo visoko se kotirao i ovaj neupadljivi i skoro neprimjetni Beranac.

Nakon zahtjeva SDT-a da se stavi zabrana raspolaganja, Božović neće moći da raspolaže imovinom u naselju Lužac, kao i nekretninama u gradu.

Privremeno su mu blokirani njiva površine 588 kvadratnih metara i  osam voćnjaka ukupne površine 26.211 kvadratnih metara. Zabrana raspolaganja upisana je i na njegov poslovni prostor 112 kvadratnih metara, zemljište u Lužcu ukupne površine 7.916 kvadratnih metara, kao i na još dva voćnjaka površine 3.313 i 4.603 kvadrata.

Božoviću je blokirana  i  imovina upisana na firmu, ukupne površine 681 kvadrat,  šuma površine 8.950 kvadratnih metara, kao i zemljište od 2.736 metara kvadratnih. Vjeruje se da se  još značajan dio imovine Božovića u ovom sjevernom gradu formalno vodi na druge.

Mediji su  pisali da je ovom Berancu koji se nalazi u pritvoru u Spužu, početkom novembra u  ranim jutranjim satima, oko 4.30, u prigradskom naselju Lužac u Beranama, zapaljena jedna moderna drvena kuća velike vrijednosti.

Već tada se moglo saznati da Božović u ovom naselju na dvije lokacije, nedaleko jedna od druge, ima dvije velike plantaže jabuka i američke borovnice. Božović je u ovom prigradskom naselju napravio prave hacijende. Tu je preko noći nikla velelepna vila,  sa pomoćnim objektom ogromne vrijednosti. Upravo je na ovoj lokaciji policija u akciji „General“ tokom pretresa pronašla veliku količinu satova, zlata i oružja. Nekoliko dana je policija obezbjeđivala ovo mjesto, dok su dovedene specijalne mašine za prekopavanje zemlje i traženje podzemnih bunkera.

Ko je, zapravo, Mileta Božović, za koga veliki broj Beranaca, posebno mlađe generacije, nikada nije čuo?

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo