Povežite se sa nama

Izdvojeno

ZAVISNICI PROTESTOVALI ZBOG NESTAŠICE „BUPRENORFINA“: Bez lijeka su bliži igli

Objavljeno prije

na

Načelnik Centra za mentalno zdravlje Ljubinko Kaluđerović tvrdi da postoji problem između institucija uključenih u proces nabavke i naručivanja ovog lijeka, ali da će situacija od petka biti redovna. Nažalost, tvrdi on, postoji i zloupotreba buprenorfina. S tim se suočavaju sve zemlje koje su uvele buprenorfinsku terapiju

 

Prolazi peta godina otkad je u Crnoj Gori počela da se primjenjuje buprenorfinska terapija, koja pomaže heroinskim zavisnicima koji još nijesu spremni da ostave drogu. Riječ je o lijeku buprenorfin koji ovisnici uzimaju umjesto heroina. Stručnjaci kažu da je riječ o mnogo efikasnijoj metodi od metadonske, koja se u Crnoj Gori primjenjuje od 2005. godine.

U svijetu postoje dvije vrste buprenorfinskih programa – visokopražni i niskopražni. Kod prvog je riječ o visokom pragu očekivanja i plan je da ovisnik bude samo neko vrijeme na bupreborfinu, mjesec, dva ili malo duže, nakon čega ulazi u neki od rehabilitacionih programa i potpuno „se skida“ sa droge. U niskopražnim programima osnovni cilj je „smanjenje štete“. Kada ovisnik ne uzima heroin, već zamjenski lijek buprenorfin, smanjuje se stopa kriminala, sprečava se širenje infekcija koje se prenose putem krvi – Hepatitis B, Hepatitis C, HIV…

Zdravstveni sistem, međutim, još nije došao do zadovoljavajućeg nivoa u sprovođenju ovog programa. Gotovo cijeli sistem počiva na psihijatrima, koji ne mogu sve da drže pod kontrolom, dok su ostali djelovi zdravstva i države pasivni. Zbog neorganizovanosti, ali i zloupotreba često se dešava da nema dovoljno buprenorfina.

U ponedjeljak se više desetina ovisinika okupilo oko Doma zdravlja u podgoričkom naselju Konik kako bi protestovalo zbog nestašice lijeka. Prijetili su i da će blokirati saobraćajnice ukoliko uskoro ne prime terapiju.

U Podgorici trenutno postoji oko 500 registrovanih pacijenata, a u državi ih ima blizu hiljadu. Buprenorfinsku terapiju u Glavnom gradu mogu dobiti u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG) i u Domu zdravlja na Koniku. Međutim, jedan dan je bila nedostupna.

Jedan od zavisnika tvrdi da osam miligrama buprenorfina ima dejstvo kao „petica heroina“ (pet grama). Drugi kaže da je velika mogućnost da neko od njih „počini krivično djelo“, jer bez lijeka nisu uračunljivi.

„Vi ne znate koji su to bolovi… Ovo je mnogo gore od heroina, da sam znala što su mi dali, nikad ga ne bih uzela“, kazala je jedna ovisnica.

Načelnik Centra za mentalno zdravlje Ljubinko Kaluđerović kaže za Monitor da u utorak nije bilo isporuke, ali da su sjutradan domovi zdravlja dobili količinu za dva dana. On očekuje da će već od petka stanje biti redovno.

„Postoji problem između institucija uključenih u proces nabavke i naručivanja ovog lijeka. To nije jedna institucija. U neposrednoj komunikaciji menadžmenta Doma zdravlja, Ministarstva zdravlja i Fonda zdravstva imam informaciju da će se premostiti ovaj nedostatak“, rekao je Kaluđerović.

Korisnik buprenorfina dobija odgovarajući lijek u zdravstvenoj ustanovi u količini koju odobri doktor medicine – specijalista psihijatar uzimajući u obzir zdravstveno stanje korisnika i prema potrebi odgovarajuću količinu lijeka. Prethodno su pacijenti buprenorfin dobijali na recept, u državnim apotekama, a kako nijesu postojali protokoli o izdavanju, nije bilo najjasnije ko ima pravo na ovaj lijek, koju dozu i pod kojim uslovima.

To je često dovodilo do nestašica, uslovljenih zloupotrebom ovog lijeka među zavisnicima od heroina. Vijesti su ranije pisale kako pojedini ovisnici podignu lijek u apoteci pa ga prodaju na „crnom tržištu”, a od tih para kasnije kupe heroin.

Bivši zavisnik je ispričao Vijestima da je do nestašica dolazilo i zbog toga što pojedini pacijenti manipulišu – pričaju izabranim doktorima da navodno idu na selo da se liječe i da im treba veća doza. Tvrdi da nakon toga u državnim apotekama podižu odjednom i po 10 do 15 kutija.

„Čudi od tih doktora koji su završili velike fakultete da kod njih upali ta priča. To mi u glavu ne ide. I nek se zna zašto nema ljekova. Ako ti je propisana dnevna doza, toliko ima da piješ i dođeš ponovo kod doktora kada ti treba”.

Nakon toga su organizovali primanje terapija u Domovima zdravlja i u Kliničkom centru. Kaluđerović kaže da se na ovom program nalazi 380 pacijenta na Koniku i oko 120 pacijenata u KCCG.

„Nažalost postoji i zloupotreba buprenorfina. I to je nešto sa čime se suočavaju sve zemlje koje su uvele buprenorfinsku terapiju. Naš zadatak kao profesionalaca je da to svedemo na minimum. Jačanjem kadrovskog potencijala u Domu zdravlja situacija bi trebalo da se mijenja. S druge strane i razumijem da su moje kolege često izložene izuzetnom pritisku od strane problematičnih  pacijenta što je sigurno najneprijatniji dio posla“, pojašnjava Kaluđerović.

On kaže da je metadonski programa u Crnoj Gori bio bolje organizovan. Tvrdi da je bilo i više edukacija, ali da se radilo i planski. Smatra da je buprenorfinski program uveden „na brzinu“.

„Brzo se ušlo u sve to, pa se nije znalo gdje treba lijek da se daje, da li u apotekama, da li u Domu zdravlja. Pa se onda krenulo u domu zdravlja. Recimo u Podgorici lijek se propisuje u KCCG, a daje se u domu zdravlja. Bilo je mnogo takvih tehničkih problema koji su napravljeni olako i koje treba rješavati“, ističe Kaluđerović.

Direktor nevladine komisije 4 Life i član Komisije za droge Saša Mijović kazao je ranije kako je i komisiji ukazao da ne postoje propisani protokoli za izdavanje buprenorfina, ali i da se lijek prodaje na ulici. Smatra da se nestašice terapije za opijatske zavisnike ne smiju dešavati.

„To ljudi moraju da koriste svakodnevno. Ako je buprenorfin već uveden kao terapija, nestašice se ne smiju dešavati”, naglasio je.

Kaluđerović smatra da je problem u jačanju strukture centara za mentalno zdravlje kao i adekvatnoj logistici svih institucija koje treba da budu uključene u ovaj posao. Mnoge nevolje su naslijeđene i ne mogu se riješiti preko noći. Neophodan je dovoljan broj psihijatara koji će raditi sa zavisnicima, adekvatan prostor, dovoljno obezbjeđenja…

Kaluđerović ukazuje da posljednju situaciju sa nestašicom buprenorfina treba da iskoristimo kao povod da radimo sistemski organizovano na rješavanju problema.

 

Oprečne informacije Montefarma i Doma zdravlja

U Montefarmu tvrde da su podgoričkom Domu zdravlja u sedmici, koja je prethodila protestu, isporučili 650 kutija buprenorfina koji primaju zavisnici, dok su od početka mjeseca sve zdravstvene ustanove dobile oko 7.000 kutija ovog lijeka.

Međutim, to su negirali u podgoričkom Domu zdravlja. Doktor Ljubinko Kaluđerović tvrdi da su u posljednjoj isporuci dobili 250 kutija od osam i 100 kutija od dva miligrama ovog lijeka. To im, kaže, nije bilo dovoljno za tri dana.

Montefarm je u periodu od 1. avgusta do 23. avgusta ove godine isporučio 4.027 kutija lijeka buprenorfin tablete dva miligrama svim domovima zdravlja u Crnoj Gori, u kojima zavisnici primaju terapiju. Za isti period je isporučeno i 2.780 kutija lijeka od osam miligrama”, saopštili su iz ove ustanove.

Iz Doma zdravlja tvrdili su da su, prilikom redovne nedjeljne potražnje buprenorfina od Montefarma, dobili odgovor da tog lijeka trenutno nema u toj ustanovi i da ne znaju kada će biti dostupan. Oni su naveli da su uputili više urgentnih dopisa Ministarstvu zdravlja, Fondu zdravstva i Odboru direktora da ih upoznaju s tim problemom.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

FOKUS

HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Belivuk, koja se, između ostalog,  stavlja na teret Lazoviću i Katniću  nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je priča, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda,  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

 

 

U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić.  Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT),  nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT,  Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za  stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti  za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično  saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo