Povežite se sa nama

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR: Izbori su jedini način da građani uspostave kontrolu

Objavljeno prije

na

Meni je najrealnije da će rasplet zavisiti od toga kako ga žele vidjeti u Briselu i Vašingtonu, a oni su, čini se, skloniji krpežu koji stabilizuje na kraći rok, nego nekim neizvjesnim inovacijama. Profili i kvaliteti ovdašnjih političkih igrača im daju za pravo, nažalost. U konačnici, kriza mora proći kroz čistilište novih parlamentarnih izbora

 

MONITOR: U parlamentu je u petak izglasano nepovjerenje manjinskoj vladi na čelu sa Dritanom Abazovićem. Kako to komentarišete?

VUKOVIĆ: Mislim da sam u prethodnom razgovoru za Monitor rekao da se manjinskom vladom ne rješava politička kriza, već da se ona samo prenosi na drugi kolosijek. Od početka je bilo manje ili više jasno da je manjinska vlada vidljivi vrh sante skrivenih agendi političkih aktera i da će politički brak iz računa propasti čim onaj slabiji počne da jačem izmiče tepih ispod nogu. Galama oko potpisivanja Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom je samo politička dimna zavjesa kojom se pokušava zakloniti glavni razlog uskraćivanja podrške od strane Demokratske partije socijalista i njenih političkih trabanata, a to je otvaranja Pandorine kutije kriminala i korupcije. Demokratska Crna Gora je došla na mobu iz sopstvenih političkih razloga, koji su razumljivi, ali ostaje otvoreno pitanje kako će i hoće li uopšte moći da kapitalizuju ovakvo ponašanje.

MONITOR: Kako vidite rad te vlade do danas?

VUKOVIĆ: Ta vlada, objektivno govoreći, nije ni mogla da učini ništa značajno. Ne zbog kratkoće mandata, nego upravo zbog toga što taj tim nije mogao biti naštimovan da ima zajedničke prioritete i da se na njih fokusira. Mislim da je pokušaj sa manjnskom vladom koju podržava DPS i njegovi stari partneri bilo gubljenje vremena. Bilo je mnogo racionalnije i politički čistije da se odmah išlo na formiranje privremene vlade čiji bi zadatak bio priprema vanrednih parlamentarnih izbora. To je bio minimum koji je parlamentarna većina konstituisana nakon 30. avgusta 2020. godine dugovala građanima koji su joj dali povjerenje i državi Crnoj Gori. Izbori su jedini način da građani uspostave kakvu takvu kontrolu nad zakonodavnom, a indirektno i nad ostale dvije vlasti – izvršnom i sudskom.

MONITOR: Nakon što su Demokrate glasale za inicijativu koju je podnio DPS, zaoštrena je politička retorika između avgustovskih pobjednika. Mislite li da je, imajući to u vidu, moguća rekonstrukcija Vlade u okviru te većine, što je jedna od opcija nakon izglasavanja nepovjerenja Vladi?

VUKOVIĆ: Vrijeme za moguću rekonstrukciju je prošlo jer tako nešto više nije moguće. Vladi i premijeru je izglasano nepovjerenje i oni su – bivši. Kormilo političkog broda je ponovo u rukama predsjednika države i od njega sada zavisi kome će i hoće li ikome povjeriti mandat za sastav nove vlade. Predsjednik Đukanović će svakako prvenstveno voditi računa o tome da ne učini ništa što bi njegovu partiju dodatno slabilo a njega kao političara dodatno kompromitovalo u očima Brisela i Vašingtona. On će, osnovano pretpostavljam, nastojati da bude maksimalno kooperativan sa relevantnim inostranim faktorima od kojih će, u krajnjem slučaju, zavisiti kakvu će završnicu imati aktuelna crnogorska politička drama.

MONITOR: Kakav je onda najvjerovatniji rasplet ove krize?

VUKOVIĆ: Uvodite me u minsko polje spekulacija, kojim je nezahvalno hoditi čak i kada imate na raspolaganju makar nešto što je čvrsta izvjesnost. Kada to nemate, onda možete dati mašti na volju i modelirati buduću političku stvarnost u optimističkoj i pesimističkoj perspektivi, pri čemu je ova pesimistička nekako realnija, imajući u vidu zrelost ovdašnje političke kaste i njenih perjanica. Meni je najrealnije da će rasplet zavisiti od toga kako ga žele vidjeti u Briselu i Vašingtonu, a oni su, čini se, skloniji krpežu koji stabilizuje na kraći rok, nego nekim neizvjesnim inovacijama. Profili i kvaliteti ovdašnjih političkih igrača im daju za pravo, nažalost. U konačnici, kriza mora proći kroz čistilište novih parlamentarnih izbora, nakon čega će se vidjeti hoće li ova politička zajednica ući u fazu kakve-takve stabilnosti ili će uslijediti nastavak kovitlanja „grdne mješavine”.

MONITOR: A koje je najbolje rješenje?

VUKOVIĆ: Najbolje rješenje u datim okolnostima je da u postojećem sazivu parlamenta bude uspostavljen minimalni konsenzus oko vraćanja povjerenja građana i građanki u sistem predstavničke parlmentarne demokratije, a to znači da bude pripremljen i usvojen lex specijalis kojim bi, u nedostatku valjanog izbornog zakonodavstva, bila uspostavljena privremena pravila po kojima bi bili održani vanredni parlamentarni izbori. Inostrana pomoć i pritisak se podrazumijeva.

MONITOR: Kako vidite političku crnogorsku scenu – koliko je sve politička kalkulacija i  borba za vlast, a koliko borba za principe i javni interes?

VUKOVIĆ: Biću namjerno grub i izložiti se grdnjama i psovkama. Postojeće političke stranke, bez izuzetka, mene asociraju na bande koje se okupljaju da bi na izborima legitimisale moć da orobe društvene resurse, a ne da služe opštoj dobrobiti i da je unaprijede. Za uspostavljanje ovakve političke kulture treba, naravno, odati priznanje Demokratskoj partiji socijalista, koja je etalon kako treba iskarikirati politički sistem predstavničke, parlamentarne demokratije, zloupotrijebiti ga i iskoristiti bezobzirno za zadovoljenje vlastitih interesa.

MONITOR: Svi izreda obećavaju pomirenje i okretanje evropskom putu. Koliko smo daleko od ta dva cilja?

VUKOVIĆ: Ne vidim potencijal za pomirenje u ovoj generaciji političara. Za pomirenje je potrebno da se oni koji se bave politikom emancipuju do nivoa elementarne ljudske pristojnosti, što podrazumijeva da se u drugome ne vidi neprijatelj nego potencijalni saradnik u javnim poslovima sada ili u budućnosti.

Što se tiče evropskoga puta, najbolje se sjetiti šta su sve u ime toga puta činili najgorljiviji politički zagovornici ne skretanja sa toga puta. Sada vidimo kako njihovi tragovi ne vode dalje od Spuža. Kao što je s lakoćom, početkom posljednje dekade minulog vijeka, Crna Gora proglašena prvom ekološkom državom na svijetu, a onda učinjeno sve kontra kako bi ličilo na uspjelu sprdnju, tako se i naš evropski put sveo na parole kojima se skrivao kriminalno-koruptivni sistem koji je funkcionisao u andergraundu na dobrobit manjine. Hoće li Crna Gora biti prva ili posljednja u redu za prijem u EU je manje bitno, ali je i itekako bitno da se mi počnemo uljuđivati prema obrascima tradicionalnog morala na koji se tako često pozivamo.

MONITOR: Kada je formirana manjinska vlada, odnosno oborena vlada Zdravka Krivokapića,  Demokrate su optuživale URU da su ojačali poziciju DPS-a. Danas URA za to optuzuje Demokrate. Ko je osnazio poziciju DPS-a i kakva je ona danas?

VUKOVIĆ: Poziciju DPS-a su osnažili svi oni koji su nakon 30. avgusta 2020. godine slavodobitno kliknuli da su dobili glasove da razvlaste dugogodišnje vlasnike Crne Gore i da je to učinjeno, a nakon toga učinili sve da iznevjere tu većinsku volju za promjenama. Ne želim da dijelim odgovornost kao metražnu robu, jer ih smatram odgovorne sve. Odgovorne prije svega zbog nedoraslosti da iskoriste političku šansu koja im je data voljom građana i građanki.

URA je imala hrabrosti da se odupre snažnim pritiscima i nakon izbora ne uđe u savezništvo sa DPS-om, ali se ne može nazvati hrabrošću njena odluka da u to savezništvo uđe kroz model podrške manjinskoj vladi. Ja to smatram političkom neodgovornošću, ne samo prema vlastitim biračima nego prema samoj ideji promjena i uspostavljanju temelja za jednu novu političku kulturu. Sa stanovišta političke pragmatičnosti, lakše bi bilo pravdati da je URA ponudila podršku manjinskoj vladi DPS-a nakon posljednjih izbora i iz te pozicije pokušala da utiče na političke procese u državi.

Tek ćemo da vidimo da li je učešće Demokrata na političkoj mobi rušenja manjinske vlade promišljena politička akcija koja koristi njima a ne DPS-u ili je to rezultat afektivnog raspoloženja vođstva te stranke.

MONITOR: Kakva bi trebala da bude uloga medija u ovim turbulentnim političkim zbivanjima?

VUKOVIĆ: Mediji bi trebalo da blagovremenu obavještavaju građane o onome što ih očekuje u bliskoj budućnosti i da obezbjeđuju prostor da se o tome razgovara. Tako rade u interesu opšteg dobra i pomažu da se donesu najbolje moguće odluke, utemeljene na konsenzusu ili kompromisu kao osnovama demokratije.

Iskoristiću priliku da podsjetim na sugestije dvojice poznatih američkih teoretičara, Bila Kovača i Toma Rozenstila, koji kažu da „novinarstvo mora da obezbijedi forum za javnu kritiku i kompromis”, ali da javna diskusija mora da „počiva na istim prinicipima kao ostalo novinarstvo –počevši od istinitosti, činjenica i provjeravanja. „Debata prožeta predrasudama i pretpostavkama samo uzburkava strasti”, poučavaju Kovač i Rozenstil i upozoravaju na to da „debata usredsređena samo na ekstremne argumente ne služi javnosti”.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo