Povežite se sa nama

INTERVJU

PROF. DR PERKO VUKOTIĆ, AKADEMIK CANU: Stanovi puni radona

Objavljeno prije

na

MONITOR: Prije nekoliko dana mediji su objavili da građani Crne Gore udišu 2,8 puta više radona, kancerogenog gasa, u odnosu na ostale stanovnike planete. Zbog čega je u našoj državi visoka koncentracija radona?
VUKOTIĆ: Moram da Vas ispravim – nije 2,8 puta više od ostalih stanovnika planete, nego toliko puta više od svjetskog prosjeka. Prema tome, u svijetu ima država u kojima su koncentracije radona u stanovima znatno manje nego u Crnoj Gori, ali ih ima i sa značajno većim koncentracijama. Crna Gora je u Evropi po koncentracijama radona u stanovima između vrha i sredine.

Koncentracije radona u zgradama zavise od geološke podloge, konstruktivnih karakteristika zgrade, građevinskog materijala i od navika stanara. Poznato je da krečnjačke stijene, široko rasprostranjene po Crnoj Gori, zbog pukotina u njima olakšavaju dotok radona iz dubine tla do temelja zgrade, a tlo ispod zgrade je najznačajniji izvor radona kod nas.

MONITOR: Je li taj procenat zabrinjavajući?
VUKOTIĆ: Svaka koncentracija prirodnog radioaktivnog gasa radona u vazduhu koji udišemo donosi određeni rizik po naše zdravlje. Taj rizik linearno raste za 16 procenata sa svakim povećanjem koncentracije aktivnosti radona od 100 Bq/m3. Svjetska zdravstvena organizacija zato preporučuje da je poželjno imati u stanu koncentraciju radona ispod 100 Bq/m3, kako bi rizik od udisanja radona bio manji od drugih opasnosti po zdravlje i život kojima smo svakodnevno izloženi.

MONITOR: Koje još evropske države imaju takvu koncentraciju?
VUKOTIĆ: U Crnoj Gori je prosječni nivo koncentracije radona u stanovima 110 Bq/m3. Na tom nivou su Bugarska (111 Bq/m3), Švedska i Slovačka (po 108 Bq/m3) i Srbija i Makedonija (po 105 Bq/m3). Znatno je veći taj nivo u Luksemburgu i Češkoj (po 140 Bq/m3) i u Finskoj (120 Bq/m3), a nešto manji od našeg je u Austriji (97 Bq/m3), Španiji (90 Bq/m3), Irskoj i Norveškoj (po 89 Bq/m3) i u Sloveniji (87 Bq/m3).

MONITOR: Šta su pokazala najnovija istraživanja radona u stanovima?
VUKOTIĆ: Ona su nam donijela dosta novih saznanja, od kojih je možda najznačajnija procjena da 7,4 odsto stalno nastanjenih stanova u Crnoj Gori ima koncentracije radona iznad referentnog nivoa od 300 Bq/m3, a 0.8 odsto stanova čak iznad nivoa od 1000 Bq/m3. Za stanove sa više od 1000 Bq/m3 neophodno je hitno sprovođenje mjera za smanjenje tako visoke koncentracije radona, uz finansijsku podršku vlasnicima tih stanova od strane države.

Istraživanja su pokazala i da se u šest opština u Crnoj Gori može očekivati da više od 10 odsto stanova ima koncentracije radona iznad 300 Bq/m3. Predloženo je da se te opštine smatraju prioritetnim područjima za sprovođenje aktivnosti za zaštitu stanovništva od izlaganja radonu.

MONITOR: Radon je istraživan i u obrazovno-vaspitnim institucijama u Crnoj Gori. Kakvi su rezultati tih istraživanja?
VUKOTIĆ: Realizacija projekta istraživanja radona u objektima obrazovno-vaspitnih institucija u Crnoj Gori je u toku i trajaće do kraja ljeta iduće godine. Tada će i rezultati ovog projekta biti poznati.

MONITOR: Preduzima li Crna Gora adekvatne mjere za smanjenje koncentracije radona?
VUKOTIĆ: Do sada takvih mjera nije bilo osim u slučaju nekoliko osnovnih škola i dječijih vrtića, a postojeći propisi o radonu se nijesu mogli primjenjivati jer institucije nijesu bile dovoljno osposobljene da ih sprovedu i zato što nije bilo poznato stanje prisutnosti radona u Crnoj Gori. Nadam se da će nacionalna strategija i akcioni plan mjera za zaštitu od radona, koji se prvi put sad donose u Crnoj Gori, kao i nova legislativa učiniti da mjere zaštite građana od radona budu sveobuhvatne i efikasne. U tom pravcu ohrabruje činjenica da je Crna Gora u posljednjih pet godina uložila značajnu sumu novca u istraživanja radona, a Međunarodna agencija za atomsku energiju značajna sredstva za kadrovsko i tehničko jačanje institucionalnih kapaciteta u Crnoj Gori za kontrolu radona.

MONITOR: Imate li podatke o tome koliko ljudi u Crnoj Gori obolijeva zbog radona od raka pluća?
VUKOTIĆ: Nemam takve podatke ni ja niti iko drugi, jer da bi se oni dobili, neophodno je prethodno uraditi odgovarajuću, veoma komplikovanu epidemiološku studiju u Crnoj Gori. Do tada mogu se raditi samo vrlo aproksimativne procjene na osnovu rezultata studija u drugim zemljama Evrope i svijeta. Tako analiza 13 evropskih epidemioloških studija pokazuje da je od svih smrti usljed kancera pluća u Evropi 9% njih uzrokovano udisanjem radona i produkata njegovog radioaktivnog raspada u stanovima, dok nedavno objavljena analiza za 66 zemalja širom svijeta kaže da je taj procenat kod njih još i veći – u srednjem čak 13,6 do 16,5, zavisno od korišćenog modela procjene.

MONITOR: Kao preventivna mjera u novi zakon o gradnji uvedena je, po Vašoj peporuci, zaštita od radona. Da li to građevinari poštuju?
VUKOTIĆ: Uvođenje te preventivne mjere u novi Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata je rezultat argumentovanog stava i čvrstog nastojanja našeg Projektnog tima, kao i Mitigacionog tima Građevinskog fakulteta u Podgorici i naših saradnica u Ministarstvu održivog razvoja i turizma.

Lično sam veoma zadovoljan što je u Zakon uveden zahtjev da objekat mora biti projektovan i izveden na način da ne ugrožava zdravlje korisnika prisustvom radioaktivnog gasa radona unutar objekta. To je od posebnog značaja stoga što su preventivne mjere pri gradnji tehnički jednostavne i mnogo puta jeftinije od eventualne rekonstrukcije zgrade u cilju smanjenja neprihvatljivo visokog nivoa radona u njoj. Sem toga, sa protokom vremena, zbog intenzivne stambene gradnje u Crnoj Gori, primjena ove zakonske odredbe rezultiraće u osjetnom smanjenju prosječne koncentracije radona u stanovima ispod sadašnje vrijednosti od 110 Bq/m3. Međutim, da bi ova preventivna mjera mogla biti primijenjena u građevinskoj praksi, prethodno je neophodno donijeti odgovarajući pravilnik o gradnji objekata i odgovarajuća tehnička uputstva za izvođače radova, zasnovana na najboljim iskustvima evropskih zemalja koje takvu preventivnu zaštitu od radona uspješno primjenjuju godinama.

MONITOR: Da li su crnogorski propisi o zaštiti od radona usklađeni sa direktivama Evropske unije i smjernicama Međunarodne agencije za atomsku energiju?
VUKOTIĆ: Nacionalna strategija zaštite od radona, koja je sada na javnoj raspravi, u punoj je saglasnosti sa dokumentima koje pominjete, tako da će i crnogorski propisi koji će na osnovu nje proisteći biti takođe usaglašeni sa njima. Važno je napomenuti da je predložena strategija zasnovana ne samo na tim dokumentima, već konačno i na poznavanju stvarnog stanja u vezi sa radonom u Crnoj Gori, što daje realnu mogućnost da predložene mjere iz Strategije i akcionog plana budu stvarno i realizovane.

MONITOR: Rukovodilac ste nacionalnih projekata o radonu. Da li imate odgovarajuće uslove za istraživanja?
VUKOTIĆ: Ja sam već više godina u penziji, tako da mi fond Ministarstva nauke za finansiranje naučno-istraživačkih projekata nije dostupan. Međutim, kao član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti imam mogućnost da prijavim Akademiji naučno-istraživački projekt koji finansijski nije baš mnogo zahtjevan i da od nje dobijem sredstva za njegovu realizaciju. Tu mogućnost, naravno, redovno koristim. Sem toga, kao što je to slučaj sa ova dva radonska projekta (radon u stanovima i radon u školama i vrtićima), za dobre istraživačko-razvojne nacionalne projekte znatna finansijska sredstva mogu se dobiti od međunarodnih institucija i od Vlade Crne Gore. Sve u svemu, ja sam u ovim svojim poodmaklim godinama veoma zadovoljan sa mogućnostima koje imam za istraživački rad.

Nikad čuli za radon

MONITOR: Da li su građani, odnosno vlasnici kuća i stanova, dovoljno informisani o tome šta treba da preduzmu da bi smanjili koncentraciju tog, po zdravlje opasnog gasa?
VUKOTIĆ: Tokom realizacije dva radonska projekta, sproveli smo brojne aktivnosti na informisanju i edukaciji građana o radonu: uspostavljen je direktni kontakt sa oko 1200 vlasnika stanova, održana su javna predavanja o radonu u svakoj od opština u Crnoj Gori i predavanja direktorima škola i nastavnicima fizike, flajeri o radonu u stanovima i u školama distribuirani su u više hiljada primjeraka, održano je nekoliko konferencija za štampu o projektima i više intervjua za elektronske i štampane medije. Ipak, informisanost građana Crne Gore o radonu i opasnosti od njega daleko je od poželjnog nivoa.

U dva navrata, 2014. i krajem 2016. godine, sprovedeno je anketiranje građana o radonu, oba puta na uzorku od oko 1000 ispitanika. I pored svih gore navedenih naših aktivnosti, rezultati ankete iz 2016. su neznatno bolji od onih iz 2014. I dalje je samo oko 30 odsto građana čulo za radon, a samo 16 odsto zna što je radon zaista. Ipak, značajno je da krajem 2016. godine 52 odsto građana Crne Gore želi da zna koncentraciju radona u stanu i da bi 15 odsto više građana nego 2014. godine dozvolilo mjerenje radona kod njih.

Za značajniji porast svijesti i znanja građana o radonu očigledno je neophodno kontinuirano i dugovremeno angažovanje većeg broja subjekata na svim nivoima društvenog organizovanja.

Provjetravanje kao prva mjera

MONITOR: Kako je moguće smanjiti procenat radona u stanovima?
VUKOTIĆ: Niske koncentracije radona u zgradama mogu se obezbijediti prilikom njihovog projektovanja i gradnje, jednostavno i jeftino. U već postojećim zgradama, za redukciju visokog nivoa radona neophodne su rekonstruktivne mjere kojima se sprječava dotok radona iz tla u zgradu, uglavnom ventilacionim usmjeravanjem radona iz prostora ispod temeljne ploče u prostor izvan zgrade, a ako to nije dovoljno i poboljšanjem kvaliteta temeljne ploče. Rekonstruktivne mjere na zgradama su naravno znatno skuplje od preventivnih.

Kao prva mjera za smanjenje koncentracije radona u stanu ili radnoj prostoriji, nažalost ne uvijek i dovoljna, preporučuje se što češće provjetravanje prostorije, čime u stan ulazi spoljašnji vazduh u kojem je koncentracija radona veoma niska, na nivou od oko 10 Bq/m3.

Arza je dekontaminirana

MONITOR: Bili ste rukovodilac značajnih radioekoloških projekata. Pored ostalog i projekta dekontaminacije rta Arza. Je li Arza dekontaminirana?
VUKOTIĆ: Jeste i to veoma uspješno, o čemu objektivno svjedoče objavljeni rezultati ekspertske misije UNEP-a na rtu Arza, kao i rezultati koje smo mi publikovali u naučnim časopisima i u zbornicima naučnih skupova. Sve drugačije informacije i priče su bez ikakvog osnova, a posebno su to neistinita zlonamjerna naklapanja o obolijevanju i umiranju od osiromašenog uranijuma nas koji smo realizovali taj projekat.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

EDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bosanskohercegovački političari zorno pokazuju da se ne može govoriti o političkim elitama, već je ovdje riječ o političkim klasama, koje su same sebi svrha

 

MONITOR: Još nema Vlade Federacije BiH, gdje SDA koristi procedure i pokušava da pokaže svoju nezamjenljivost i kroz predlog Bakira Izetbegovića o koncentracionoj vladi. Kako gledate na formiranje državnih institucija BiH poslije opštih izbora održanih početkom oktobra prošle godine?

OMERČIĆ: Dakle, sami ste rekli, gotovo je pola godine prošlo, polako se usvajaju budžeti na različitim nivoima vlasti, a to je čini se i najvažnije. Kako političarima, jer tako pokazuju da nešto ipak rade, te na taj način s jedne strane kupuju socijalni mir, a s druge pokazuju mladima, kako pojedincima tako i mladim ljudima s porodicama, da se stvari neće promijeniti, te da je zarad istog tog socijalnog mira, njihov odlazak iz ove zemlje poželjan, prihvatljiv i razumljiv. A što se tiče samog načina i ideja za formiranjem vlasti i ostanak u takvoj vlasti, bosanskohercegovački političari kroz ovakve primjere zorno pokazuju da se ne može govoriti o političkim elitama, već je ovdje riječ o političkim klasama, koje su same sebi svrha. Naravno, radi se o jednoj latentnoj prijetnji tipa: „Bez nas propadamo“. Pri čemu se svakako u obzir treba uzeti i svojevrsni politički mit o SDA kao jedinom organizatoru otpora i jedinoj političkoj organizaciji koja je branila međunarodni bosanskohercegovački politički subjektivitet tokom devedesetih, ali i nakon rata, kroz određene metamorfoze tog mita, sve do danas. Pri tome se mogu čuti ogromne ne samo revizionističke tendencije, nego i namjerne faktografske, činjenične zloupotrebe prošle historijske zbilje koje rukovodsvo te stranke gotovo svakodnevno plasira.

MONITOR: Kako gledate na spremnost građanskih partija kakvima se smatraju SDP i Naša stranka da uđu u široku koaliciju sa etno-nacionalnim partijama i formiraju Savjet ministara BiH kojim predsjedava Borjana Krišto iz HDZ-a BiH?

OMERČIĆ: Odlično ste primijetili, manifestacija simbola crvene, crvenog, u Bosni i Hercegovini ne znači da se radi o lijevim, radničkim partijama. Ljevica ne postoji, simbolika crvene boje u vanjskom identitetu ovih stranaka je još jedna laža. I, da, ovdje se samo možemo nadovezati na naprijed rečeno. Dakle, apsolutna je odsutnost bilo kakve odgovornosti prema vlastitom biračkom tijelu. Mene stvarno zanima na koji način ove stranke uspijevaju svoje članove, simpatizere i glasače uvjeriti na dobijanje glasa. To je prava marketinška umjetnost. Ali na ovakva su razočarenja ljudi u BiH navikli, i njihov je odgovor na to bio jedan, gotovo do umjetničke razine razvijen način, ne života, življenja, već preživljavanja, koji je em postao izlizan i iscrpljen, em pozivao na promjenu, koja se sada manifestira migracijama, stalnom nadom da je negdje drugdje, u stabilnijem društveno-političkom, kulturnom i ekonomskom  okruženju – bolje. Znamo da je približavanje ljevice desnici opasno po društvo, po zajednicu. No, kako se ovdje ne radi o ljevici, može se na pitanje njena nepostojanja nadovezati i pitanje: Postoji li zapravo i šta je to, kakvo je to, bosanskohercegovačko društvo?

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEMO REDŽEMATOVIĆ, PREVODILAC, GLAVNI IMAM ZA PODGORICU I NIKŠIĆ: Mahmud Derviš – poezija otpora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Derviševu poeziju suštinski može čitati samo onaj ko voli čitanje, pa onda voli čitanje poezije, a uz to voli i Palestinu. U suštini, onaj ko ima, i u sebi gaji, slobodarski duh, a protiv je bjelosvjetskih tirana i tiranija. Zbog svog otmeno hedonistilčkog stila života, teško da je on ikad pomislio da će njegovu poeziju prevoditi jedan imam. A, ja sam se toliko uživio u njegov svijet da sam ga doživio kao najrođenijeg

 

MONITOR: Protekle sedmice u Podgorici je održana promocija sabranih djela najpoznatijeg palestinskog i jednog od najznačajnijih arapskih pjesnika Mahmuda Derviša. Preveli ste sabrana djela u četiri toma. Kako ste došli na tu ideju da prevedete baš ovog pjesnika?

REDŽEMATOVIĆ: Ključ za ulazak u galaksiju Mahmuda Derviša bila je njegova kratka pjesma o cijeni rata. Ta pjesma je smirivala u sebi čitavu golgotu palestinskog naroda i države. Ona je glavni motiv mog bavljenja poezijom otpora o kojoj sam ranije imao tek skromno znanje. Evo te pjesme.

Rat će se okončati, lideri će se rukovati.

 Ostat će ta starica da čeka svoga sina šehida, i ta djevojka da čeka svoga voljenog muža i ona djeca da čekaju svoga oca junaka;

 ja ne znam ko izdade vatan ali vidjeh ko mu plati cijenu

MONITOR: Na promiciji prevoda je rečeno: „Mahmud Derviš je svjetskoj javnosti poznat po poeziji otpora, ali on piše i o izgubljenom djetinjstvu, neproživljenoj mladosti, identitetu, gubitku jezika…“ Njegova poezija nije posvećena samo Palestincima i Arapima, već je to poezija svih nas. Kako biste opisali ovog pjesnika?

REDŽEMATOVIĆ: Derviševa poetika ne govori samo o palestinskom iskustvu nepravde kosmičkih razmjera, već obuhvata univerzalnu borbu za slobodu svih ugnjetavanih i obespravljenih naroda. On svojim pjesmama pozdravlja i opisuje borbu za slobodu Španaca, Kurda, Egipćana i drugih naroda koji vape za slobodom i mirom, a njegovi pjesnički uzori su Dereck Walcott, Yanis Ritsos, Pablo Neruda… Često u svojim pjesmama pravi paralelu između Endelusa i Palestine, kao i autohtonih stanovnika Amerike nad kojim je izvršen genocid i Arapa. Njegova borba i nada u pobjedu izvire iz brojnih pjesama i stihova. On vjeruje i pjeva da će krv polomiti mač i   da Palestinac živi pola života, ali i da je ta pola bolja od smrti. Iako će kasnije u nekom intervjuu kazati da je splasnula njegova nada u bolje sjutra, Derviš u jednom distihu kaže da kad god napiše dvadeset redaka pjesme, primijeti da se opsada povukla za dvadeset metara.

Mahmud Derviš često u pjesmama govori novozavjetnim narativom i iskazuje miroljubivost i nadu u humanost ljudi. Njegov pjesnički genij je u sebi sažimao visprenog govornika i vizionara. Bio je čovjek širokih shvatanja, nije robovao stereotipima, bio je altruista, volio je ljude. Svojoj voljenoj djevojci Riti, Jevrejki koju su ubili cionisti, posvetio je divne pjesme. Bio je otmeni hedonista, vjerovatno naživljavajući život koji nije uspio živjeti u normalnim okolnostima. Zbog svog stila života,  teško da je ikad pomislio da će njegovu poeziju prevoditi jedan imam. Još u dalekoj Crnoj Gori. A ja sam se toliko uživio u njegov svijet da sam ga doživio ga kao najrođenijeg. Sanjao sam Mahmuda, dok sam prevodio. Nekad sam se znao nasmijati, nekada zasuziti. (Volimo život kad god možemo do njega doprijeti. Gdje god se smjestimo uzgajamo brzorastuće biljke, gdje god se nastanimo, požnjemo ubijenog čovjeka (…). Ruža manje).

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD OSNIVAČA „PREOKRETA“: Ostanak Đukanovića štetan za Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Alternativa Đukanoviću valjalo bi da bude ona koja znači promjenu i istinsku građansku opciju

 

MONITOR: Pred nama su najneizvjesniji predsjednički izbori od 1997. Šta mogu donijeti?

PERIĆ: Izbori će donijeti ili produženje vlasti DPS-a u hibridnom obliku ili će se DPS nepovratno na dug rok razvlastiti. U slučaju svoje pobjede, Đukanović bi dobio politički džek pot – konsolidaciju u stranci – ako ga je iko ikad i ugrožavao, jer bi pokazao da je on jedina „karta” na koju mogu igrati. Potom bi dobio legitimaciju da je demokrata, jer nije onemogućio tranziciju vlasti. S obzirom da novo rukovodstvo ničim nije dovelo, u formalnom-pravnom smislu, u pitanje zakonitost u vezi sa porijeklom, odnosno sticanjem njegovog bogatstva, oni bi mu time i tu potvrdu pribavili. Dakle, on bi tako dobio maltene snagu suštinskog monarha koji bi birao ko će biti u Vladi, jer bi imao neposredan izborni legitimitet i snažnu stranku, sa kojom bi izvjesno – prije ili kasnije – sarađivali i oni koji nam govore da to sada ne rade, mada među njima ima i onih koji to tvrde i pored činjenice što su izabrani glasovima DPS-a. Kao kruna svega, on bi ponovo bio prihvatljiv za međunarodnu zajednicu. Ovo bi bila rezultanta nove vlasti i „zasluga” pobjednika od 30. avgusta – nekog manje, nekog više. Što je najgore, ovaj saldo bi bi porazan po crnogrosko društvo i obesmišljavao bi političke procese i izvjesno vodio pojačanoj apatiji koja bi ponovo išla naruku Đukanoviću.

U drugom scenariju i on i njegova partija bi izgubili i posljednju značajnu uporišnu tačku.

Da ne budem nedorečen: smatram da bi za Crnu Goru bio štetan njegov opstanak na vlasti. Jednako, cijenim da bi alternativa njemu valjalo da bude ona koja znači promjenu i istinsku građansku opciju. A koja bi to bila – akteri na sceni su to izjašnjavanje učinili besmislenim. Koga bi god podržali, bili biste optuženi za izdaju. Ta strana je imala pobjedničku kartu, ali je sebi otežala poziciju. To je njihova odgovornost – ne građana. Odgovornost treba tražiti od svih – ne samo od prethodne vlasti.

MONITOR: Kako vidite incident na Cetinju, i reakcije nakon toga?

PERIĆ: Potrebno je podrobno ispitati sve okolnosti. Naravno da nasilje treba osuditi, ali utvrdimo tačno šta se dogodilo. To je trebalo da bez uvijanja saopšti rukovodstvo Ministarstva unutrašnjih poslova. Kako je to izostalo – ostaje da uz pomoć medija tumačimo motive i ocjenjujemo u kolikoj mjeri je čiji iskaz tačan.

Da ne ostavim dilemu – svako ima pravo na slobodu govora i na okupljanje – sviđalo vam se to ili ne – do granice dok ne narušava nečije dostojanstvo. Jednako sam i za to da svako ima i pravo da protestuje ne narušavajući ničiji integritet – posebno ne onaj fizički. Svako odstupanje od toga je nedopustivo.

MONITOR: Šta je najbolji izlaz iz političke krize u ovom trenutku?

PERIĆ: Rješenje su izbori. Kada imate ovakav i ovoliki deficit legitmiteta izvršne vlasti uz velik broj promjena stavova u odnosu na one od prije 30. avgusta, onda je u redu da se konsultuju građani šta misle o svemu tome. To se radi na izborima.

Nova većina je i ovdje pokazala svu raskoš samodestrukcije pa će sada o tome, ali i o datumu izbora odlučivati poraženi na izborima iz 2020. godine i to sa biračkim spiskom koji je njihovo „čedo”. Uz očitu prećutnu saglanost obje strane da niko ne dira birače na koje oni drugi računaju, a koji bi se primjenom zakona morali brisati iz biračkog spiska. Od „fantoma” do onih koji su izgubili osnov da budu u njemu.

Na djelu je totalna destrukcija političkog sistema iz jednog osnovnog razloga: želja da se vlada bez podrške građana.

MONITOR: Nakon izbora troje sudija Ustavnog suda, stvorli su se uslovi za konačno proglašenje rezultata izbora i tranziciju vlasti u Podgorici. Očekujete li da će se to i desiti?

PERIĆ: Izgleda da se ne žuri sa tim da se izbori u Podgorici zaokruže i čeka se rasplet trke za predsjedničke izbore. Već čujemo najave koalicionih partnera, od kojih zavisi formiranje te vlasti, da sada nakon kandidature gospodina Milatovića za predsjednika države treba razmotriti ko bi bio kandidat za gradonačelnika. Dakle, predstava u najavi. Model preslikan sa državnog nivoa.

Mlad politički subjekt je dobio podršku od različitih faktora na javnoj sceni koja je bila lišena gotovo ikakve kritičke note. Nama se u kontinuitetu ponavljaju identične situacije – nova partija koja pobere simpatije, uzlet, glorifikovanje, potom ide u stagnaciju i pad. Kada bi se njegovala kritička misao ne samo u odnosu na bivšu vlast, već i odnosu na sadašnju ali i nove aktere – to bi svima pomoglo da se taj obrazac nastanka i razvoja novih subjekata ne dešava. Ako se to ne promijeni – nastavićemo sa istim uzletima i padovima.

Priče o mesijanskim atributima predsjednika stranaka su nezrele i na kraju koštaju mnogo. Da li smo zaboravili da smo imali „jezde“ i „dafine“ koji su nekada predstavljani spasiocima naših finansija i privrede? I tada kao i sada, ako samo posumnjate u nepogrešivost ekonomskog modela koji se promoviše, proglašavani ste neprijateljem „svijetle budućnosti”.

Nama su potrebni političari koji će biti dosadni, koji će raditi svoj posao, koji će nam polagati račune a ne pričati bajke o sebi, koji neće pripovijedati o etici i emociji, već nuditi i sprovoditi program.

MONITOR: Kako vidite tendenciju države da preuzima prethodno privatizovanja preduzeća i najavu osnivanja novih državnih preduzeća?

PERIĆ: Sve je podređeno partijskoj promociji i želji da se bude što duže na vlasti. Nedvosmislena potvrda tome su nasmijana ili zamišljena lica direktora državnih kompanija, zavisi od prilike. Riječ je o ljudima koje su partije postavile na čelna mjesta, a onda se oni promovišu na partijskim stranicama na društvenim mrežama kako fantastično upravljaju našim preduzećima. Nude se podaci koje ne možete provjeriti i na kraju taj oglas plati opet građanin – doduše posredno, jer prvo novac iz državnog budžeta ide stranci, a onda stranka plaća Facebook-u ili kome već.

Kada je to bazična postavka, onda je pretenciozno očekivati strategiju privrednog razvoja i akcione planove koje iz nje proističu. Sve je tu od prilike do prilike, od kamere do kamere. Tako ni dobre ideje ne mogu imati ni izbliza efektuaciju koju bi mogle ostvariti.

Nema ništa sporno u tome što je upravljanje trajektnom linijom Kamenari – Lepetani prešlo u državne ruke. Smatram tu inicijativu vrlo dobrom. Međutim, sve se odigralo nepripremljeno i traljavo. A mogla se upravo tu pokazati efikasnost i spremnost. Da se nekoliko mjeseci spremala ta odluka, i da država pokaže i snagu i efikasnost.

Onda imamo kupovinu imovine Željezare od strane EPCG, a da javnost osim opšte priče nije imala dostupan biznis plan i kalkulaciju da li je bilo jefitnije promijeniti sistmetizaciju EPCG i priključiti te radnike ovoj kompaniji – ako je cilj bio socijalna briga – što isto može biti u redu. Umjesto toga čuli smo najave, ali bez jasnih rokova i indikatora kada i šta će konkretno biti postignuto. Direktori javnih preduzeća kao da ne razumiju da oni upravljaju našim resursom i da su dužni da građanima objasne šta rade. Slična situacija je i sa Lukom. Ponavljam, u načelu to mogu biti i dobre ideje, ali one moraju imati jasne računice. Potom imamo najavu moguće privatizacije turističkog kompleksa na primorju. Ista stvar – nemamo konkretne cifre i javno dostupne podatke šta se želi time postići.

Takav opšti pristup nije iznenađujući od ljudi koji nemaju iskustva u privredi.   Čudi kada on dolazi od onih koji imaju nekog predznanja u realnom biznisu i koji znaju koliko je teško otvoriti jedno održivo radno mjesto, a ne pričati bajke o sveopštem blagostanju i rekordima.

Slikanje premijera, ministara svih naših vlada su možda najskuplje plaćene fotografije koje ćemo ikada imati. Vrijeme je da fokus usmjerimo ka građaninu, a da od političara umjesto samohvale dobijemo bilans učinjenog i to uporedimo sa obećanjima. Tako bi valjalo da gradimo odgovornost u praksi.

 

Nismo čuli snažnu integrativnu ideju

MONITOR: Kako ocjenjujete dosadašnju kampanju, koja se, čini se, prilično zaoštrava pred početak izbora?

PERIĆ: Sasvim je očekivano da kampanja kako ide prema svom finišu dobija na intenzitetu. Poenta je što ona nije porodila novu demokratsku vrijednost. Nismo čuli snažnu integrativnu ideju, jasnu viziju kako pokrenuti opštedruštveni dijalog, kako zaokružiti zajednicu koja je na ivici cijepanja – to je ono što bi predsjednik mogao da radi. Umjesto toga smo od većine kandidata slušali da će oni raditi ono što je zapravo posao premijera – povesti zemlju u prosperitet. No, kada izbezumite javnost neprestanim političkim spektaklom – drugačije nije bilo ni realno očekivati.

 

Igra oko izbora nove vlade vrijeđa inteligenciju

MONITOR: Politička kriza čeka rasplet. Vlada koju bi okupio Miodrag Lekić nema potrebnu većinu. Govori se i o rekonstrukciji tehničke, ali vremena je sve manje, pošto bi, kako je najavljeno, Milo Đukanović ove sedmice mogao raspustiti parlament. Kako to sve vidite?

PERIĆ: Igra oko izbora nove vlade i izmjene Zakon o predsjedniku do te mjere potcjenjuje inteligenciju građana da to postaje uvredljivo. Donešen je Zakon o predsjedniku, odnosno njegove izmjene i dopune, koji daje mogućnost da se izabere premijer bez da mu predsjednik povjeri mandat. Taj Zakon je veoma upitan sa stanovišta ustavnosti – ali ostavimo to da Ustavni sud utvrdi.

Dakle, donešen je Zakon koji omogućava izbor mandatara bez da ga predloži predsjednik, ali razrađuje i opciju da predsjednik može raspustiti Skupštinu. Nemam nikakve dileme da se u ovaj proces ušlo s namjerom da se dogovoreni mandatar ne izabere za premijera iako se kao o tome usaglasio 41 poslanik. Onda smo gledali medijsko prenemaganje, mentalno maltretiranje nacije pregovorima za koje je bilo jasno da su predstava. Šta god da je u pozadini, saldo je takav da je Đukanović dobio još jedan poklon – nova većina mu je dala novim zakonom mogućnost da on određuje kada će biti izbori.

Vratimo se sada i aspektu ustavnosti, jer je zakonom uređeno ono što propisuje Ustav. Dileme oko toga je već mogao da razriješi Ustavni sud. To bi bilo blagotvorno i pokazalo bi se da taj sud dobija na proaktivnosti. Međutim, to se nije desilo.

 

Dok sudije ne pokažu da su iznad partija, mi smo besudna zemlja

MONITOR: Imamo li sada zaista odblokiran Ustavni sud?

PERIĆ: Hajde da jednom pomjerimo perspektivu očekivanja. Tražimo da nam Ustavni sud pokaže nezavisnost, a ne da se nadamo da će to biti tako. Sve što je prethodilo izboru sudija ukazuje da se radi o partijskom dogovoru.

Neka sudije pokažu da su iznad toga. Do tada, mi smo suštinski besudna zemlja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo