Povežite se sa nama

INTERVJU

KRISTIJAN ĐURANOVIĆ, MUZIČAR: Bluz crnih planina

Objavljeno prije

na

Crnogorski muzičar Kristijan Đuranović već godinama sa svojim kolegama donosi potpuno drugačiji zvuk na neveliku muzičku scenu naše zemlje. Nakon što je snimio solo instrumentalni album I Speak krenuo je u novu priču, sa sada već prepoznatim sastavo Light Under the Black Mountain. O muzici i onome što je okružuje popričali smo prije nego će se ovaj autor sa svojom ekipom otisnuti u još jedno snimanje debi materijala.

MONITOR: Nastupaš u više muzičkih sastava, ali najveći pečat ostavlja tvoj autorski sastav Light Under the Black Mountain. Znam da imate dosta usnimljenog materijala. Pominjali ste čak i dupli album. Šta se čeka? Kada će album biti objavljen?
ĐURANOVIĆ: Prošao sam kroz mnogo sastava tokom dvanaestogodišnje amaterske muzičke karijere.Od benda Retro i Nuklear Mame pa do Four Blues Driversa i Light Under The Black Mountain. Svaki od ovih bendova je ostavio neki trag, ali ne dovoljan da bih ja lično bio zadovoljan, jer muzičko stvaralaštvo je veoma složen proces u kojem ima više faktora osim onog kreativnog, ličnog. Za sada sam najviše ponosam na album benda Light Under The Black Mountain. Na njemu imam devet svojih kompozicija. Na tri kompozicije sam sarađivao sa Zoranom Mučalicom. Na jednoj je tekst pisao bubnjar Željko Samardžić, a na pet kompozicija mi je oko teksta pomogla moja supruga Danijela Đuranović.Album se još nije našao na nosaču zvuka jer tri snimanja nisu uspjela, a u septembru počinjemo još jedno i nadam se da ćemo uspjeti dobiti ono što želimo.U toku je i rad na drugom albumu sa kojeg smo na posljednjem koncertu na festivalu Maj Rock u Kotoru odsvirali dvije kompozicije, a vidjevši reakciju publike mislim da smo na dobrom putu.

MONITOR: Kako je svirati bluz u Crnoj Gori? Ima li publike zrele za ovakve vrste koncerata?
ĐURANOVIĆ: Današnji bluz je evoluirao, pa je tako i naša muzika u karakteru zvuka i pristupu ipak bluz rok koji je obogaćen usnom harmonikom, melodičnim pjesmama koje aranžmanima obuhvataju širok spektar muzičkih pravaca. Tu se može čuti i južnjački rok, grandž itd. Moja inspiracija je ipak Danijel Petkovski usnoharmonikaš koji me je natjerao da sve ovo započnem i dam sve od sebe da naša muzika dobije oblik koji su prepoznali mnogi, a to govori i da smo za dvije godine dijelili binu sa velikim svjetskim muzičarima i muzičarima iz okruženja. Iza nas su mnogi festivali a vjerujem i ispred nas.

MONITOR: Iza sebe imaš solo materijal i par singlova sa bendom LUTBM.
ĐURANOVIĆ: Radio sam muziku i za Nuklear Mamu.Kompozicija Voda Nosi Nas je jedan splet angažovanog i eksplicitnog teksta sa mekim funk ritmom i sjajnim glasom Marka Vlahovića. To je jedan eksperiment koji je imao budućnost, ali nije bio prepoznat od kolega iz benda. Ja sam gurao autorski rad ali za to nije bilo previše sluha, pa sam nekoliko mjeseci poslije razlaza sa Nuklear Mamom izdao solo album I Speak – gitarski bluz fank rok album sa osam instrumentalnih kompozicija koji je vjerujem ostavio dubok trag, jer eto poslije 4 godine ništa slično kod nas nije izdato. Snimio sam i drugi album u istom fazonu koji nije izdat, a nadam se da ću i to privesti kraju.

MONITOR: Koliko mislite da je muzika bitna za odrastanje i pravilno formiranje nekih osnovnih ličnih stavova?
ĐURANOVIĆ: Pogled na muziku,umjetnost, književnost, nauku i sam život je lična karta svakog čovjeka. Nekada vam je dosta da čujete što čovjek sluša ili čita ili kako posmatra svijet da odmah istog časa promijenite društvo. Ja sam izabrao muziku, to je moj svijet i želim da mi je okolina čista, svako muzičko smeće odmah završava u kanti, a ljude pokušavam naučiti da je bitnije što kaže Phil Colins nego Aca Lukas, a najčešće tada ispadam budala ali uporna budala.

MONITOR: Evo ovih dana vidimo koliko pogrešnih poruka šalju fudbaleri nekoliko reprezentacija sa, uslovno rečeno, ovih naših prostora, ne razmišljajući da će možda uticati na vojsku fanova. Koliko toga ima u muzici ovih prostora?
ĐURANOVIĆ: Navijam za Hrvatsku na ovom prvenstvu, ali iskreno kritikujem svaki vid navijanja koji podupire mržnju, fašizam i sukobe. Ljudi na Balkanu moraju da shvate da nekada nije bilo nacija. Da su nacija i država moderan oblik društvenog uređenja i identiteta, i te stečene razlike među nama moramo pobijediti kad već genetskih razlika nema.Takođe moramo isključiti crkvu iz politike, jer se pokazalo da je crkva usko vezana za nacionalizam i crkva nije jednako vjera, vjera je u srcu.Biti Hrvat, Srbin ili Crnogorac je pitanje vaspitanja a ne nacionalna pripadnost, a mi moramo biti vaspitani da se poštujemo i volimo.

MONITOR: Kao dugogodišnji radijski tonac, možete li nam predstaviti ulogu ovog nekad veoma važnog medija u današnjem vremenu? Koliko se sluša, kakav mu je uticaj…?
ĐURANOVIĆ: Već šesnaest godina radim na radiju Radio Kotor. Tonski sam realizator i volim taj posao. Muzička scena u Crnoj Gori postoji i ja vjerujem da ona može dobiti oblik cjeline u budućnosti. Za sada to više liči na neki entuzijazam pojedinaca koji idu glavom kroz zid.

MONITOR: Vratimo se za kraj bluzu. Hrvatski bluzer Bebe na Vole je uradio meni jako zanimljiv spoj klasičnog bluza sa tužbalicom iz svojih krajeva. Koliko se uspješno nose regionalni autori sa ovim ukrštanjem žanrova?
ĐURANOVIĆ: Bebe Na Vole je sjajan i pratim ga godinama. Njegov glas je takav da što god otpjeva to može da se uklopi u bluz, pa i te tužbalice koje si pomenuo. Podržavam to što radi, ali inače nisam ljubitelj kalemljenja etno muzike sa bilo kojim pravcem, a ni sam bluzom.

MONITOR: S obzirom na to da u svojim rukama imate svjetski proizvod, ima li planova da se Light Under the Black Mountain okuša u postojbini bluza ili makar evropskom tržištu?
ĐURANOVIĆ: Plan benda Light Under The Black Mountain benda je četvrto i nadam se posljednje snimanje prvog albuma u septembru. Onda idu prijave za predgrupu nekom velikom bendu po Evropi. Zato se i trudim da to što snimimo bude na nivou.

Dragan LUČIĆ
Foto: Aleksandar RATKOVIĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo