Crna Gora je tokom pandemije izgubila preko 30.000 radnika, a najviše u trgovini, ugostiteljstvu i administrativnim uslužnim djelatnostima

„Drugarska se pjesma ori, pjesma koja slavi rad, srce gromko nek nam zbori, da nam živi, živi rad“, stihovi su koje su širom bivše Jugoslavije pjevali tokom praznika rada. Velikim radničkim paradama nekada je obilježavan 1. maj, dok su građani sa porodicama piknikovali na izletištima. Bilo nekad.

Tokom ovogodišnjeg praznika rada, obilježenog nakon teške zdravstvene i ekonomske krize, radnici u Crnoj Gori, ali i cijelom svijetu nijesu imali mnogo razloga za slavlje. U razvijenim zapadnim zemljama (poput Belgije, Francuske, Njemačke, Švedske, Engleske) i onim manje razvijenim (Turska, Indonezija, Kuba, Filipini) radnici su masovno izašli na ulice uprkos COVID-19 krizi i protestovali zbog izgubljenih radnih mjesta. Policija je gotovo u svim zemljama reagovala zbog kršenja zdravstvenih mjera, a najbrutalnije su scene viđene u Turskoj, gdje je na stotine građana uhapšeno u nasilnim demonstracijama.

Za to vrijeme situacija u Crnoj Gori je, stiče se utisak, prilično relaksirana kada je riječ o radnicima. Sindikati su otkazali tradicionalnu radničku paradu zbog zdravstvenih mjera, dok su se njihovi predstavnici oglasili sa nekoliko komentara. Međutim, uprkos zdravstvenim mjerama tokom cijele godine svjedoci smo brojnih auto-kolona, političkih i vjerskih okupljanja, kojima su se takođe branila (i brane) neka prava i uvjerenja. Radničke organizacije su, ipak, odlučile da ostanu pasivne iako je za godinu dana posao izgubilo preko 30.000 radnika.

„I ove, kao i prošle godine, aktivisti i članovi Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) prinuđeni su da Međunarodni praznik rada obilježe bez tradicionalne prvomajske protestne šetnje, poštujući mjere za sprečavanje širenja koronavirusa i štiteći na taj način prvenstveno one svoje kolege koji su od marta 2020. godine, na prvoj liniji odbrane od ove pošasti… Uz želju da što prije dobijemo borbu sa nevidljivim neprijateljem i što prije pažnju sa dnevnopolitičkih previranja usmjerimo na očuvanje radnih mjesta, ekonomsku stabilnost i dostizanje socijalne pravde, Unija slobodnih sindikata Crne Gore svim radnicima čestita Prvi maj – Međunarodni praznik rada“, navodi se u prvomajskom proglasu USSCG-a.

Prema podacima Zavoda za statistiku (MONSTAT) na kraju 2020. godine bilo je blizu 28.000 manje zaposlenih (ukupno 176.693), u odnosu na 2019. godinu, kada je bilo zaposleno 203.545 radnika. Prema istim podacima do marta 2021. bez posla je ostalo još 6.000 radnika. Samo u Podgorici je za godinu dana bez posla ostalo više od 10.000 stanovnika. Najviše otpuštanja, prema statistici MONSTAT-a bilo je u trgovinama, uslugama smještaja i ishrane i preduzećima koja su pružala administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti. Trgovina je privredna grana u Crnoj Gori koja, pored državne uprave, zapošljava najviše ljudi. Najviše radnika je otpušteno u tom sektoru, iako su, tokom cijele pandemije, prodavnice radile svakog dana. Naravno, radno vrijeme je bilo skraćeno, ali neke druge privredne grane, poput ugostiteljstva, nijesu radile uopšte po nekoliko sedmica.

Zamjenica Generalnog sekretara Unije slobodnih sindikata Ivana Mihajlović za Monitor kaže da su podaci o broju nezaposlenih u posljednjih godinu dana alarmantni. Na kraju marta 2020. godine, na evidenciji Zavoda za zapošljavanje nalazilo se 35.515 osoba (stopa nezaposlenosti 15,31 odsto), dok se na kraju marta mjeseca tekuće godine na evidenciji nalazilo 55.283 osoba (stopa nezaposlenosti 23,83odsto) – gotovo 20.000 više nezaposlenih za gotovo godinu dana. Iako za sada, kako ocjenjuje Mihajlovićeva, nije bilo takozvanih masovnih otpuštanja, veliki broj naših sugrađana koji su radili pod „prekarnim“ ili poslovno nesigurnim ugovorima (ugovor o radu na određeno vrijeme, agencijski ugovor, privremeni i povremeni poslovi, ugovor o djelu, honorarni ugovori) ostali su bez posla, odnosno nijesu im produžavani ugovori o radu usljed situacije izazvane pandemijom.

„Čak i ako pretpostavimo da je ovako ogroman priliv nezaposlenih na evidenciji uzrokovan i činjenicom da je u prethodnom periodu Vlada obezbjeđivala određenu jednokratnu novčanu pomoć nezaposlenim osobama, opet je i takav podatak alarmantan jer pokazuje kolika je u prethodnom periodu bila takozvana prikrivena nezaposlenost u Crnoj Goru. Naime, radi se o ljudima koje sistem uopšte ne prepoznaje (i nije ih prepoznavao) budući da oni nijesu ni u sistemu obrazovanja, niti su formalno zaposleni, niti su do sada bili prijavljena na evidenciji“, pojašnjava Mihajlovićeva.

Ona smatra da je stvaranje ambijenta za otvaranje novih radnih mjesta u trenutnim uslovima veoma izazovno i kompleksno, ali ono mora biti prioritetno i stavljeno u fokus svih politika – jer od rješavanja tog pitanja zavisi razvoj i buduća održivost cjelokupnog sistema. Radnici u Crnoj Gori su, tvrdi, umorni od predizbornih obećanja o otvaranju novih radnih mjesta, punoj zaposlenosti i povećanju zarada.

„Radnici u Crnoj Gori žele konkretne aktivnosti, stvarno otvaranje novih, kvalitetnih i sigurnijih radnih mjesta, više zarade, dostojanstveni uslovi rada, smanjenje socijalnih razlika. Ukoliko se nastavi trend povećanja nezaposlenosti, naše društvo, koje već to jeste, postaće ozbiljno raslojeno što u konačnom može dovesti do socijalnih nemira i emigracionih talasa“, kazala je Mihajlović.

Konkurentski Savez sindikata Crne Gore, većinom sastavljen od radnika iz državnog sektora, nije odgovarao na pitanja Monitora. U svom prvomajskom proglasu, koji je više targetirao opšta mjesta nego konkretne probleme, pozvali su Vladu da njen prioritet u narednoj godini bude otvaranje novih radnih mjesta.

Proteste ne pominje ni jedan ni drugi sindikat.

Ivana Mihajlović tvrdi da činjenica što ove godine nijesu organizovali protestnu šetnju, ne umanjuje njihovu odlučnost u borbi za dostojanstven život i rad zaposlenih. Ovogodišnji Praznik rada, radnici Crne Gore dočekali su sa možda nikada većom neizvjesnošću i zabrinitošću za svoj budući radni status i ekonomski standard. Suočeni već više od godinu sa epidemijom koja je do kraja ogolila sve nedostatke sistema i njegovu ranjivost, pred radnicima koji su stajali na braniku odbrane od pošasti koja nas je zadesila, stoje ogromni izazovi.

„Zato smo u našem prvomajskom proglasu pozvali javnost da pažnju i energiju sa dnevnopolitičkih previranja i apstraktnih ideoloških konstrukcija usmjere ka onom najvažnijem, ka onom egzistencijalnom – očuvanju radnih mjesta, otvaranju novih radnih mjesta i povećanju stope zaposlenosti, ekonomskoj stabilnosti i dostizanju socijalne pravde“, kazala je Mihajlović.

Međutim, između „dnevnopolitičkih previranja“ i „apstraktnih ideoloških konstrukcija“ svakog dana povećavamo broj nezaposlenih ili broj zaposlenih u „srećnijim“ zemljama, gdje je iz Crne Gore na stalni ili privremeni rad otišlo više desetina hiljada ljudi. Ukoliko država svojim državljanima ne obezbjeđuje osnovne uslove za egzistenciju i normalan život, koja je njena uloga? Stihovi „Pjesme radu“ s početka teksta idu „podignimo u vis čela/mi – junaci rada svog,/naša biće zemlja cela,/da nam živi, živi rad“. „Junaka rada svog“ je sve manje ili su junaci u drugim zemljama, jer ova država očito više nije zemlja koja živi od „rada svog“.

Peticija protiv ukidanja neradne nedjelje sakupila dovoljno glasova

Epidemiološka situacija i kriza je novi razlog da se ponovo pokrene priča o radnoj nedjelji, kako bi i sedmog dana u sedmici veliki trgovinski lanci zarađivali.

Skupština Crne Gore je 2019. godine izglasala neradnu nedjelju što je i tada naišlo na opšte nezadovoljstvo poslodavaca, dok su sindikati i radnici to vidjeli kao svoju pobjedu. Međutim, predstavnici nove Vlade su u više navrata izjavili da razmišljaju o ukidanju neradne nedjelje.

Unija poslodavaca je i zvanično uputila Ministarstvu ekonomskog razvoja inicijativu za ukidanje neradne nedjelje u toku turističke sezone zbog, kako su kazali, zabrinjavajuće ekonomske situacije koja zahtijeva hitnost u pronalaženju rješenja za urgentno stanje u privredi. Ukidanje neradne nedjelje traži i Odbor Udruženja trgovine Privredne komore (PKCG).

Zbog toga je Unija slobodnih sindikata pokrenula peticiju protiv ukidanja neradne nedjelje, koja je sakupila 3.194 glasa. To je dovoljno da se peticija razmatra na sjednici Vlade.

Ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović ranije je najavio da ponovno uvođenje radne nedjelje treba razmotriti, jer će se tako povećati privredna aktivnost, ali uz obavezno paralelno jačanje zaštite prava radnika. Nakon toga, Vlada je odlučila da ideju o uvođenju radne nedjelje stavi po strani, sve dok se ne unaprijede uslovi da se prava radnika u potpunosti zaštite.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari