Povežite se sa nama

Izdvojeno

PROTESTI RADNIKA U SVIJETU, KOD NAS MUK: Kad nam (ne) živi rad

Objavljeno prije

na

Crna Gora je tokom pandemije izgubila preko 30.000 radnika, a najviše u trgovini, ugostiteljstvu i administrativnim uslužnim djelatnostima

 

„Drugarska se pjesma ori, pjesma koja slavi rad, srce gromko nek nam zbori, da nam živi, živi rad“, stihovi su koje su širom bivše Jugoslavije pjevali tokom praznika rada. Velikim radničkim paradama nekada je obilježavan 1. maj, dok su građani sa porodicama piknikovali na izletištima. Bilo nekad.

Tokom ovogodišnjeg praznika rada, obilježenog nakon teške zdravstvene i ekonomske krize, radnici u Crnoj Gori, ali i cijelom svijetu nijesu imali mnogo razloga za slavlje. U razvijenim zapadnim zemljama (poput Belgije, Francuske, Njemačke, Švedske, Engleske) i onim manje razvijenim (Turska, Indonezija, Kuba, Filipini) radnici su masovno izašli na ulice uprkos COVID-19 krizi i protestovali zbog izgubljenih radnih mjesta. Policija je gotovo u svim zemljama reagovala zbog kršenja zdravstvenih mjera, a najbrutalnije su scene viđene u Turskoj, gdje je na stotine građana uhapšeno u nasilnim demonstracijama.

Za to vrijeme situacija u Crnoj Gori je, stiče se utisak, prilično relaksirana kada je riječ o radnicima. Sindikati su otkazali tradicionalnu radničku paradu zbog zdravstvenih mjera, dok su se njihovi predstavnici oglasili sa nekoliko komentara. Međutim, uprkos zdravstvenim mjerama tokom cijele godine svjedoci smo brojnih auto-kolona, političkih i vjerskih okupljanja, kojima su se takođe branila (i brane) neka prava i uvjerenja. Radničke organizacije su, ipak, odlučile da ostanu pasivne iako je za godinu dana posao izgubilo preko 30.000 radnika.

„I ove, kao i prošle godine, aktivisti i članovi Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) prinuđeni su da Međunarodni praznik rada obilježe bez tradicionalne prvomajske protestne šetnje, poštujući mjere za sprečavanje širenja koronavirusa i štiteći na taj način prvenstveno one svoje kolege koji su od marta 2020. godine, na prvoj liniji odbrane od ove pošasti… Uz želju da što prije dobijemo borbu sa nevidljivim neprijateljem i što prije pažnju sa dnevnopolitičkih previranja usmjerimo na očuvanje radnih mjesta, ekonomsku stabilnost i dostizanje socijalne pravde, Unija slobodnih sindikata Crne Gore svim radnicima čestita Prvi maj – Međunarodni praznik rada“, navodi se u prvomajskom proglasu USSCG-a.

Prema podacima Zavoda za statistiku (MONSTAT) na kraju 2020. godine bilo je blizu 28.000 manje zaposlenih (ukupno 176.693), u odnosu na 2019. godinu, kada je bilo zaposleno 203.545 radnika. Prema istim podacima do marta 2021. bez posla je ostalo još 6.000 radnika. Samo u Podgorici je za godinu dana bez posla ostalo više od 10.000 stanovnika. Najviše otpuštanja, prema statistici MONSTAT-a bilo je u trgovinama, uslugama smještaja i ishrane i preduzećima koja su pružala administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti. Trgovina je privredna grana u Crnoj Gori koja, pored državne uprave, zapošljava najviše ljudi. Najviše radnika je otpušteno u tom sektoru, iako su, tokom cijele pandemije, prodavnice radile svakog dana. Naravno, radno vrijeme je bilo skraćeno, ali neke druge privredne grane, poput ugostiteljstva, nijesu radile uopšte po nekoliko sedmica.

Zamjenica Generalnog sekretara Unije slobodnih sindikata Ivana Mihajlović za Monitor kaže da su podaci o broju nezaposlenih u posljednjih godinu dana alarmantni. Na kraju marta 2020. godine, na evidenciji Zavoda za zapošljavanje nalazilo se 35.515 osoba (stopa nezaposlenosti 15,31 odsto), dok se na kraju marta mjeseca tekuće godine na evidenciji nalazilo 55.283 osoba (stopa nezaposlenosti 23,83odsto) – gotovo 20.000 više nezaposlenih za gotovo godinu dana. Iako za sada, kako ocjenjuje Mihajlovićeva, nije bilo takozvanih masovnih otpuštanja, veliki broj naših sugrađana koji su radili pod „prekarnim“ ili poslovno nesigurnim ugovorima (ugovor o radu na određeno vrijeme, agencijski ugovor, privremeni i povremeni poslovi, ugovor o djelu, honorarni ugovori) ostali su bez posla, odnosno nijesu im produžavani ugovori o radu usljed situacije izazvane pandemijom.

„Čak i ako pretpostavimo da je ovako ogroman priliv nezaposlenih na evidenciji uzrokovan i činjenicom da je u prethodnom periodu Vlada obezbjeđivala određenu jednokratnu novčanu pomoć nezaposlenim osobama, opet je i takav podatak alarmantan jer pokazuje kolika je u prethodnom periodu bila takozvana prikrivena nezaposlenost u Crnoj Goru. Naime, radi se o ljudima koje sistem uopšte ne prepoznaje (i nije ih prepoznavao) budući da oni nijesu ni u sistemu obrazovanja, niti su formalno zaposleni, niti su do sada bili prijavljena na evidenciji“, pojašnjava Mihajlovićeva.

Ona smatra da je stvaranje ambijenta za otvaranje novih radnih mjesta u trenutnim uslovima veoma izazovno i kompleksno, ali ono mora biti prioritetno i stavljeno u fokus svih politika – jer od rješavanja tog pitanja zavisi razvoj i buduća održivost cjelokupnog sistema. Radnici u Crnoj Gori su, tvrdi, umorni od predizbornih obećanja o otvaranju novih radnih mjesta, punoj zaposlenosti i povećanju zarada.

„Radnici u Crnoj Gori žele konkretne aktivnosti, stvarno otvaranje novih, kvalitetnih i sigurnijih radnih mjesta, više zarade, dostojanstveni uslovi rada, smanjenje socijalnih razlika. Ukoliko se nastavi trend povećanja nezaposlenosti, naše društvo, koje već to jeste, postaće ozbiljno raslojeno što u konačnom može dovesti do socijalnih nemira i emigracionih talasa“, kazala je Mihajlović.

Konkurentski Savez sindikata Crne Gore, većinom sastavljen od radnika iz državnog sektora, nije odgovarao na pitanja Monitora. U svom prvomajskom proglasu, koji je više targetirao opšta mjesta nego konkretne probleme, pozvali su Vladu da njen prioritet u narednoj godini bude otvaranje novih radnih mjesta.

Proteste ne pominje ni jedan ni drugi sindikat.

Ivana Mihajlović tvrdi da činjenica što ove godine nijesu organizovali protestnu šetnju, ne umanjuje njihovu odlučnost u borbi za dostojanstven život i rad zaposlenih. Ovogodišnji Praznik rada, radnici Crne Gore dočekali su sa možda nikada većom neizvjesnošću i zabrinitošću za svoj budući radni status i ekonomski standard. Suočeni već više od godinu sa epidemijom koja je do kraja ogolila sve nedostatke sistema i njegovu ranjivost, pred radnicima koji su stajali na braniku odbrane od pošasti koja nas je zadesila, stoje ogromni izazovi.

„Zato smo u našem prvomajskom proglasu pozvali javnost da pažnju i energiju sa dnevnopolitičkih previranja i apstraktnih ideoloških konstrukcija usmjere ka onom najvažnijem, ka onom egzistencijalnom – očuvanju radnih mjesta, otvaranju novih radnih mjesta i povećanju stope zaposlenosti, ekonomskoj stabilnosti i dostizanju socijalne pravde“, kazala je Mihajlović.

Međutim, između „dnevnopolitičkih previranja“ i „apstraktnih ideoloških konstrukcija“ svakog dana povećavamo broj nezaposlenih ili broj zaposlenih u „srećnijim“ zemljama, gdje je iz Crne Gore na stalni ili privremeni rad otišlo više desetina hiljada ljudi. Ukoliko država svojim državljanima ne obezbjeđuje osnovne uslove za egzistenciju i normalan život, koja je njena uloga? Stihovi „Pjesme radu“ s početka teksta idu „podignimo u vis čela/mi – junaci rada svog,/naša biće zemlja cela,/da nam živi, živi rad“. „Junaka rada svog“ je sve manje ili su junaci u drugim zemljama, jer ova država očito više nije zemlja koja živi od „rada svog“.

 

Peticija protiv ukidanja neradne nedjelje sakupila dovoljno glasova

Epidemiološka situacija i kriza je novi razlog da se ponovo pokrene priča o radnoj nedjelji, kako bi i sedmog dana u sedmici veliki trgovinski lanci zarađivali.

Skupština Crne Gore je 2019. godine izglasala neradnu nedjelju što je i tada naišlo na opšte nezadovoljstvo poslodavaca, dok su sindikati i radnici to vidjeli kao svoju pobjedu. Međutim, predstavnici nove Vlade su u više navrata izjavili da razmišljaju o ukidanju neradne nedjelje.

Unija poslodavaca je i zvanično uputila Ministarstvu ekonomskog razvoja inicijativu za ukidanje neradne nedjelje u toku turističke sezone zbog, kako su kazali, zabrinjavajuće ekonomske situacije koja zahtijeva hitnost u pronalaženju rješenja za urgentno stanje u privredi. Ukidanje neradne nedjelje traži i Odbor Udruženja trgovine Privredne komore (PKCG).

Zbog toga je Unija slobodnih sindikata pokrenula peticiju protiv ukidanja neradne nedjelje, koja je sakupila 3.194 glasa. To je dovoljno da se peticija razmatra na sjednici Vlade.

Ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović ranije je najavio da ponovno uvođenje radne nedjelje treba razmotriti, jer će se tako povećati privredna aktivnost, ali uz obavezno paralelno jačanje zaštite prava radnika. Nakon toga, Vlada je odlučila da ideju o uvođenju radne nedjelje stavi po strani, sve dok se ne unaprijede uslovi da se prava radnika u potpunosti zaštite.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

FOKUS

MANJINSKA VLADA IZMEĐU DPS-A I DF-A: Blagoslovi, oče Gabrijele

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sadašnja vlast je izgubila smisao, a alternative imaju ozbiljnih mana. Rasplet u parlamentu počinje početkom februara. Prethodno će nas, kažu, pohoditi izaslanik SAD-a Gabrijel Eskobar. Da posavjetuje. I podsjeti

 

Opet uza zid. Razbojnici, izdajnici, krijumčari, falsifikatori… nanovo odjekuje Crnom Gorom, dok se politički akteri pripremaju za februarski rasplet. Ili novo odlaganje.

Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović obznanio je, početkom nedjelje, naum da uskrati podršku ekspertskoVladi, i pozvao ,,svih 81 poslanika” da podrže formiranje nove, manjinske. U toj vladi nema mjesta za DPS i DF, naglasio je. Ko bi u nju htio, ko bi smio, a ko bi je predvodio – Abazović nije precizirao. Licitiranje je u toku.

Onda se obratio i premijer Zdravko Krivokapić. Po njegovom sudu,  manjinska vlada je prevara. ,,Građani su 30. avgusta imali referendumsko pitanje koje se odnosilo na to da li su za nastavak korumpiranog režima ili ne, i vrlo jasno su poslali poruku da neće više da žive u hibridnom režimu”, rekao je Krivokapić. Potom je u jedva uvijenoj formi, bez dokaza, svom potpredsjedniku prebacio  veze sa kriminalom. Preciznije, sa švercerima narkotika.

Slijedilo je izjašnjavanje ,,po dubini”. Podijelila se Vlada, vladajuća većina se posvađala, čak je i u poslaničkom klubu DPS-a došlo do  diferencijacije. Pa prijedlog poslaničkog kluba Crno na bijelo nijesu potpisali: Duško Marković, Branimir Gvozdenović, Petar Ivanović, Mevludin Nuhodžić, Predrag Bošković, Miomir M. Mugoša, Luiđ Škrelja… Potpisa je, i bez njih, dovoljno (31) da inicijativa dođe na plenum.

Očigledno je da ni svi ministri u Krivokapićevoj Vladi nijesu na istoj strani. Premijer je pritvrdio raskol zahtjevom Skupštini da razriješi Abazovića. Dok su njegovi organizovali proteste podrške u Podgorici i Beranama. Da bi se, već sjutradan, na sjednici Vlade našao Krivokapićev prijedlog o skraćenju mandata Skupštini. Što bi značilo nove izbore u organizaciji njegove Vlade. Rezultat, do zaključenja broja, nijesmo saznali.

Abazovićeva inicijativa najavljivana je mjesecima. A ozvaničena kada je izgledalo da se vlast privremeno stabilizovala, nakon usvajanja budžeta i (konačnog) kompletiranja Tužilačkog savjeta.

To je predsjednika Skupštine Aleksu Bečića  podstaklo  da ustvrdi: „Ekonomski smo konsolidovali zemlju. Povećali smo plate, penzije, staračke naknade, uveli dječije dodatke i besplatne udžbenike, vratili naknade majkama, obezbijedili veliko povećanje plata, kao i besplatno ljetovanje ili zimovanje za sve zdravstvene i prosvjetne radnike, donijeli novi Zakon o slobodi vjeroispovijesti, izabrali novi Tuzilački savjet, obezbijedili energetsku stabilnost, ispravili poluvjekovnu nepravdu prema mještanima Valdanosa…, sproveli revolucionarne promjene u parlamentu izgradivši ga u jaku i moćnu instituciju”. Sa dijelom toga mogli bismo se složiti. Ne zanemarujući ekonomske rizike koje neke od pomenutih mjera mogu donijeti već u bliskoj budućnosti.

Moguća je i sasvim suprotna percepcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo