Povežite se sa nama

INTERVJU

JOŽE MENCINGER, ČLAN EVROPSKE AKADEMIJE NAUKA I UMJETNOSTI: Vakcine protiv “janšizma” još nijesmo pronašli

Objavljeno prije

na

Slovenija je zbog  predsjedavanja EU u žiži  odmjeravanja liderske moći koju je do sada  imala Angela Merkel sa velikim autoritetom. Njen odlazak i praznina koju ostavlja nisu korisni za perspektive članstva zemalja Zapadnog Balkana u EU

 

MONITOR: Slovenija je nedavno donijela pravila u vezi sa uslovima za prelazak granice u pandemiji. Za razliku od Mađarske i Grčke, takođe članica EU, ona „ne priznaje“ ruske i kineske vakcine za ispunjenje tog uslova. Kako ocjenjujete ponašanje Brisela u pandemiji i „preduzimljivost“ nekih članica koje su nabavile ili se tvrdi da namjeravaju da se snabdiju vakcinama koje nije odobrila Evropska agencija za ljekove?

MENCINGER: Priznavanje pojedinih vakcina je pre svega političko pitanje. Slovenija se u pogledu vakcine ponaša kao dobra članica EU, pa čeka na odobrenje vakcine sa strane EU, dok se Grčka i Mađarska ponašaju  racionalnije. Valja dodati da i Brisel pandemiju iskorištava za politiku: nepriznavanje ruske vakcine koristi kao mjeru za „sankcije“ protiv Rusije.

MONITOR: Kovaks, sistem SZO za snabdijevanje vakcinama siromašnih zemalja, nije dao zadovoljavauće rezultate. Ova agencija UN nedavno je saopštila da su bogati upotrijebili 82 posto raspoloživih vakcina. Kako je onda moguće stati na kraj pandemiji KOVID-19, za šta je neophodno postići globalni imunitet?

MENCINGER: Da su veliku većinu raspoloživih vakcina upotrebili bogati je sasvim razumljivo, to je situacija i sa ostalim dobrima. U siromašnim zemljama je prisutnost pandemije i manje uočena nego u razvijenim. U Jemenu, Eritreji, Avganistanu i Sahelu sigurno mnogo više ljudi umire od gladi i od ratova za koje su barem su krive zapadne zemlje, pogotovo  SAD, nego od kovida. I drugde se vakcinisanje koristi kao sramotna politika.Tako,  na primer, Izrael s možda najvišim postotkom cepljenih, sprečava dolazak cepiva u Gazu.

Pored toga je organizacija zdravstva u siromašnim zemljama očigledno užasno slaba, na što ukazuje Indija. No, mislim da će nakon nekoliko godina kovid biti sličan drugim zaraznim bolestima za koje postoji vakcinisanje, kao što su bile mnogo smrtonosnije velike boginje posle prvog svetskog rata ili gripa sada. Sada se kovidu često pripisuje i smrt ljudi koji bi umrli i bez  kovida, od drugih bolesti, a koje kovid samo prati. Kovid je i medijski populariziran i iskorištavan: pogledajte dnevne novosti na TV! Obično  počinju sa brojkama o kovidu.

MONITOR: U nekom od skorašnjih intervjua, ocijenili ste da će ova kriza biti gora od finansijske krize iz 2008,  jer je „nastala izvan ekonomskog sistema“. Ko bi mogao prosperirati od ove krize, sem što već postoje pokazatelji da pored farmaceutskih kompanija, ogromnu zaradu bilježe i kompanije on-line prodaje, kao Amazon?

MENCINGER: U tom pogledu ostajem pri svom mišljenju – da će sadašnja kriza biti gora od krize 2008. Ona je zaustavila i cele privrede, u kojima je bila potražnja dosta velika; zaustavljeni su od strane države. To je najviše pogodilo sektor ugostiteljstva i turizam, koji je značajan i za Crnu Goru i za Sloveniju. Pre dve godine Ljubljana je bila puna turista, sada ih uopšte nema. U Sloveniji su mnoge mere bile besmislene. Ljudi su, na primer, stajali ispred bifeaa, umesto da sede na terasama, uveden je policijski sat i zabranjeno kretanje među opštinama, datum i trajanje pandemije određeni su unapred. Nekoliko puta morao je čak Ustavni sud zaustaviti namere Vlade, s kojima je, da bi sprečila proteste, ograničavala druženje. Kovidne mere su još više od privrede – s nastavom i predavanjima preko računara, oštetile mlade. I od kovida imaju neki koristi: farmacija je nekakav „vojni profiter“. Isto važi i za internet trgovinu: ljudi zbog kovida sve više kupuju preko interneta.

MONITOR: Zalažete se za učešće države u regulaciji tržišnih odnosa, a svjedočimo o njenoj posebnoj ulozi kada nastupe velike krize. U SAD je od proljeća 2020. utrošeno oko četiri biliona dolara u vezi sa pandemijom. Kako ocjenjujete politiku Džozefa Bajdena u vezi sa tim i njegov predlog paketa ekonomske pomoći u pandemiji od 1,9 biliona dolara. Da li slijedi novi Nju dil?

MENCINGER: Bez države tržište ne radi, pogotovo ne u kriznim situacijama u kojima i protivnici državne intervencije mole za pomoć  državu.

Džozef Bajden me je pozitivno iznenadio sa svim merama, počevši sa povratkom u Pariski dogovor, pregovorima sa Iranom, postepenim otvaranjem granice s Meksikom, zabranom da Pentagon koristi novac za gradnju zida, što je bila jedna od glupih opsesija  Donalda Trampa, i drugim poduhvatima u vanjskoj politici. Još značajnije su njegove mere u zemlji, pogotovo pokušaj stvaranja normalnog zdravstvenog sistema „new dealom“ za stvaranje radnih mesta i popravljanje infrastrukture, povećanjem poreza za najbogatije i slično. Kako će produžiti zavisi od  republikanaca, koji će uraditi sve da bi smanjili njegovu uspešnost.

MONITOR: Kako i kao pravni stučnjak sa političkim iskustvom, razumijete pojavu dva non-pejpera za nekoliko dana. U vezi sa prvim, u centru pažnje je bio slovenački premijer Janša. Za ovaj drugi, „kosovski“, različite strane pominju različite autore: Vučić „jednu jako pametnu ženu“, a Kurti autore vidi u Beogradu i Rusiji. Da li se nešto ozbiljno „kuva“ i da li se nekome žuri?

MENCINGER: Mislim, da je u ovom slučaju Janša samo kurir i da su stvarni autori non-paperja drugi, dakle političari kojima iz različitih razloga  nestabilnost na Balkanu odgovara. Mogli bi dakle biti i u Rusiji, u Beogradu ili u Republici Srpskoj – mnogo se govori i o Budimpešti. Slovenija je s kurirstvom napravila lošu uslugu, mada sada Janša tvrdi da s tim nema ništa a Pahor ponavlja kako je za cjelovitu Bosnu. No, mislim da i ostale nekadašnje jugoslovenske republike uključujuči i Crnu Goru sa sadašnjim vlastima nemaju sreće.

MONITOR: Janša je bio u Parizu, na razgovoru sa Emanuelom Makronom. Rekao je da su teme tog razgovora buduće predsjedavanje Slovenije Savjetom EU i Zapadni Balkan. Ulazi li Slovenija tako u žižu predstojećeg odmjeravanja liderske moći u EU, nakon odlaska Angele Merkel sa čela Njemačke i kakve bi to posljedice moglo imati na perspektivu EU članstva za zemlje Zapadnog Balkana?

MENCINGER: Janez Janša je sa svojom vladom i sa parlamentom za Sloveniju katastrofa, daleko veća od kovida; dok se za kovid možemo vakcinisati, vakcine protiv janšizma još nismo pronašli. Protesti na ulicama ne pomažu. Nažalost je predsednik Pahor postao njegov sluga. Iako nema formalno pravo, on bi ga trebao upozoriti na to što radi, na njegove ispade protiv EU i sramoćenje Slovenije  u svetu. Ako je predsednik koga bi mogli poštovati, on bi trebao doći u parlament i postaviti zahtev o njegovom odlasku. Očigledno i EU ne nalazi vakcine protiv Orbana i Janše jer ne sankcionira njihove radnje. Slovenija od EU dobiva upozorenja o kršenju demokratskih pravila i zbog njegovih napada na medije, ali ostaje pri tome.

Slovenija je zbog  predsedavanja EU stvarno u žiži odmeravanja liderske moći koju je do sada imala Angela sa velikim autoritetom. Njen odlazak i praznina koju ostavlja nisu korisni za perspektive članstva zemalja Zapadnog Balkana u EU. Verujem da će EU postavljati nove i nove zahteve  za članstvo, jer će ono povećati probleme koje sada ima s Mađarskom, Poljskom pa i Slovenijom. Pored toga, veliki problem ostaju odnosi između Srbije i Kosova.

MONITOR: Sem „popravljanja kapitalizma“ i djelotvornih reformi, može li se u današnjem svijetu prepoznati održiva alternativa? Da li su razni ekološki pokreti ta alternativa? Kako vidite ulogu Bernija Sandersa, Janisa Varufakisa, bivšeg lidera laburista Džeremija Korbina?

MENCINGER: Ekološki pokreti su na neki način odgovor na sadašnji kapitalizam. Njihova pozitivna strana je da su na prvi pogled politički neutralni. Očekivano je da sam pristalica pomenutih političara. Nažalost, njihov se glas malo čuje. Izgleda pak da je Džozef Bajden preuzeo ideje Sandersa – koji je napravio političku grešku sa pričom o demokratskom socijalizmu što je za većinu Amerikanaca neprihvatljivo. Socijalista koji ima uticaj je, po mom mišljenju, Papa Franja koji se ponaša na pravi način.

 

Kina je vodeća svjetska ekonomija

MONITOR: Smatrate da će Kina uskoro biti prva svjetska ekonomija. Brisel zazire od kineskog ekonomskog upliva u EU, pa i u nečlanicama, kao što su zemlje Zapadnog Balkana. Kako vidite tu „dinamiku“ u skorijoj budućnosti i kakvo je vaše mišljenje u vezi sa „dužničkom krizom“ u Crnoj Gori zbok kineskog kredita?

MENCINGER: Kina je već prva svetska ekonomija, a to je postala u dvadesetak godina u kojima je stalno imala rast, dok je ostali svet imao recesiju. Zbog veličine zemlje i broja stanovništva mnogo je manje zavisna od svetske potražnje. Kao takva na sve načine širi svoj utjecaj u svetu. U Africi zamenjuje nekadašnje kolonialiste, na Balkanu sarađuje u gradnji  infrastrukture i preuzima  preduzeća: u Sloveniji su Kinezi, na primer, vlasnici Gorenja. Očigledno će s kreditima  „pomoći“  i  Crnoj Gori, kojoj  EU ne pomaže. No, o tome čitaoci vašeg nedeljnika znaju više od  mene.

 

EU neće trajati koliko habsburška imerija

MONITOR: Niste baš optimistični kada se radi o trajnosti EU. Da li je razlog problemima ekonomska nejednakost članica, pojačani nacionalistički sentimenti u zemljama nekadašnjeg Istočnog bloka, različit stepen razvijenosti demokratskih institucija, neoliberalizam, migrantska kriza?

MENCINGER: Uvijek ponavljam samo da EU neće trajati koliko je trajao habsburški imperij – tu ne mogu pogriješiti. Bregzit je bio dosta normalna stvar. Velika Britanija i nije bila najbolja članica, ona je, u stvari, smanjivala koheziju EU, s njezinim izlaskom je EU postala kohezivnija ali i zavisnija od Nemačke i Francuske. Ekonomska nejednakost članica je sigurno osnovni problem zbog kojeg je EU slična Jugoslaviji, ali EU treba priznati da ona nejednakost smanjuje i zbog novca koje dobivaju manje razvijene članice, što u Jugoslaviji nije bi slučaj.

Pojačani nacionalizam i stanje demokracije u zemljama nekadašnjeg  Istočnog bloka su sigurno opasniji od Bregzita, ali ih EU u stvarnosti tolerira. Migrantska kriza je mit koji je iskorištavan. Žalosno je da moraju evropske države dugo pregovarati o tome gdje smjestiti 50 ili 70 siromaha. I gledanje kroz prste turskom diktatoru Erdoganu je povezano sa  zadržavanjem migranta u Turskoj. Slovenija nije bolja: još uvijek održavamo žičane prepreke na granici s Hrvatskom, koje nikog ne zaustavljaju, ali su sramotne.

Ukratko, najznačajnija i najjača veza za održanje EU je strah od  nesigurnosti do koje bi došlo, ukoliko bi se EU raspala.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

INES MRDOVIĆ, AKCIJA ZA SOCIJALNU PRAVDU: Opet hljeba i igara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ništa manjinsku Vladu nije sprječavalo da joj standard građana bude prioritet, naročito zbog rata u Ukrajini i energetske krize, koje su uticale da cijene životnih troškova polete ka nebu. Dvocifrena inflacija u zemlji zahtijevala je propratnu zaštitu najugroženijih građana. U zemlji je maltene petina građanstva na margini

 

MONITOR: Kakav je Vaš stav po pitanju odluke Vlade da na ovakav način i sada riješi pitanje ugovora sa SPC-om?

MRDOVIĆ: Očito je ovaj tajming bio rezultat direktnog pritiska pojedinih političkih struktura u parlamentu da će podržati pravosudne reforme, ako se potpiše Temeljni ugovor, a to je bio i zahtjev jednog od konstituenata u  Vladi. Manjinski premijer je bio između dvije vatre, a potpisivanjem je pokušao da političke aktere u zemlji izgura na čistac uoči sjednice 16. avgusta, kada treba da se raspravlja o izboru članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika.

U politički iznuđenom potezu, a suočen sa padom povjerenja i sopstvene popularnosti kod građana, manjinski premijer je odlučio da presiječe.  Vrijeme će brzo pokazati da li će i koliko mu se ovaj potez ,,politički obiti o glavu” i da li će obezbijediti većinu za izbor nosilaca pravosudnih funkcija.

Način potpisivanja Temeljnog ugovora, bez obavještavanja javnosti i medija, implicira da je pokušao da izbjegne moguće incidente i podmetanja. On je potpisivanje tog ugovora sakrio ni manje ni više nego od onih koji su podrška njegovoj Vladi (a koji su u međuvremenu pokrenuli izglasavanje nepovjerenja Vladi) što dovoljno govori koliko je ta politička saradnja bila čvrsta. Neki će u javnosti reći da je imao kičmu da potpiše Temeljni ugovor. Ako pretpostavimo da je jeste imao, prosto se ne možete oteti utisku da je ta kičma, figurativno rečeno, ipak bila nešto savijena, a imajući u vidu tajnost potpisivanja Temeljnog ugovora.

Vidjeli smo i opšteprisutno licemjerstvo nakon tog čina – SDP ministri koji napadaju Vladu, ali neće da podnesu ostavke; DPS koji pokreće pitanje nepovjerenja Vladi, ali mu ne pada na pamet da povuče imenovanja i postavljenja svojih funkcionera ,,po dubini”, Demokrata koji tek treba da razmisle kakav će stav zauzeti u parlamentu oko izglasavanja nepovjerenja, a već sedmicama javnu scenu zasipaju porukama da su neophodni vanredni parlamentarni izbori.

Posebno naglasiti licemjerstvo DPS-a. Mislim da je za DPS Temeljni ugovor biti ili ne biti samo radi njihove političke propagande i pokušaja da se predstavljaju kao nekakvi zaštitnici nacionalnih interesa, odnosno da u predizbornoj kampanji drže i dalje fokus na vještačkim podjelama. Oni osim podjela nemaju šta drugo da ponude građanima,  nakon tri decenije u kojima je zemlja poharana i postala prepoznatljiva kao korumpirana, nepotistička i gdje nema vladavine prava. Da su željeli demokratiju i državu blagostanja imali su tri decenije da to postignu. Mislim da DPS ne ,,žulja” toliko Temeljni ugovor, koliko buduća postavljenja nosilaca pravosudnih funkcija. To je suština priče – da li će DPS uspjeti da utiče da se ponovo instaliraju neki od njihovih poslušnih kadrova, kako bi mnogi visoki funkcioneri te partije bili zaštićeni od nekih potencijalnih budućih sudskih procesa. U suštini,  manje se radi o Temeljnom ugovoru, već se iza brda valjaju bitnije stvari. Na Temeljni ugovor svakako treba staviti tačku, a vidjećemo da li će neki subjekti, koji javno iskazuju nezadovoljstvo njegovim sadržajem, iskoristiti pravne mehanizme koji stoje na raspolaganju.

MONITOR: Iz kabineta premijera Abazovića saopšteno je da nakon što je stavljena tačka na Temeljni ugovor mogu da se okrenu životnim temama. Zar to nije trebalo i do sada da čine?

MRDOVIĆ: Ništa manjinsku Vladu nije sprječavalo da joj standard građana bude prioritet, naročito zbog rata u Ukrajini i energetske krize, koje su uticale da cijene životnih troškova polete ka nebu. Dvocifrena inflacija u zemlji zahtijevala je propratnu zaštitu najugroženijih građana, poput penzionera sa najmanjim penzijama, socijalno ugroženih, nezaposlenih… U zemlji je maltene petina građanstva na margini i manjinska Vlada je već morala nešto preduzeti da pomogne, ali je to izostalo, dok je u isto vrijeme nastavila sa rasipništvom na nivou državne administracije, a zapaljive političke teme su konstantno zaokupljale javnost. Dakle, u ekonomsko-socijalnoj sferi Vlada se za najšire građanstvo drsko ponašala kao negdašnje vlade DPS-a po onoj matrici ,,hljeba i igara”.

MONITOR: Koje su sve važne priče i teme ostale u drugom planu zbog pitanja poput Temeljnog ugovora?

MRDOVIĆ: Povećanje plata, penzija, socijalnih davanja, jer inflacija ,,jede” ono što je dobijeno programom Evropa sad. Bila je neophodna kvalitetnija priprema turističke sezone.

Ništa se nije dogodilo ni sa pompezno najavljenim preispitivanjem porijekla imovine ili anti-mafija zakonom. Izborna reforma nije ni načeta, iako je prikazana kao jedan od prioriteta. Umjesto da se trasira put reformi javne uprave i njene depolitizacije, mi smo svjedočili ogromnom broju smjena nepodobnog političkog kadra i postavljanju novog politički podobnog kadra. Paradoksalno je da ste na međunarodnom konkursu doveli stručnjaka za direktora Aerodroma, a sada ga smjenjujete da biste postavili partijca, bez ikakvog iskustva u avioindustriji. Ili, poslednje imenovanje funkcionera DPS-a za predsjednika Upravnog odbora Fonda PIO. Imate manjinskog premijera, koji je prošle godine slavodobitno prikazivao podatke o povlašćenim stanovima nizu funkcionera, a sada jednog takvog funkcionera sa povlašćenim stanom njegova Vlada imenuje na ovako značajnu poziciju. To je poražavajuće. Stiče se utisak da DPS bira za imenovanja upravo onaj kadar koji će da dovede do najvećeg negodovanja javnosti, a time i najveću štetu pričini imidžu manjinskog premijera… Kod takvog stanja u stvari je sva priča o promjenama izlišna, a samo je dokazano da je partijski recept upravljanja državom, patentiran od DPS-a, i dalje živ.

MONITOR:  Pomjeramo li se na putu EU integracija?

MRDOVIĆ: Potenciraju se nekakvi štrikovi u evropskoj agendi, ali prosječan građanin ne može osjetiti da je ovdje stigla pravda, tako da je suštinski posmatrano naš put ka EU spor. Sve dok ruka pravde ne stigne do ključne adrese/a u zemlji, koje su tokom trideset godina kreirale korupcionaško, nepotističko društvo, uz sveopštu poharu državnih resursa, o nekakvoj pravnoj državi se ne može govoriti.

Za sada se pomaci vide kod SDT, koji pokazuje da se konačno neko počeo baviti svojim poslom. Građani su zadovoljni što su lisice na rukama vidjeli nekim pojedincima, koji su godinama u centru pojedinih afera, ali tek treba da se pokaže da li će to biti nastavljeno i kako će biti okončani pokrenuti postupci, pa su bilo kakve konkretnije ocjene u tom smislu preuranjene.

MONITOR: Kako komentarišete to što je Ustavni sud ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene?

MRDOVIĆ: Crnogorski pravni sistem je odavno doživio slom, tako da nepotpune i nedorečene (ili nezakonite) odluke bilo koje pravosudne strukture više nijesu iznenađenje. Mi prosto nijesmo zemlja vladavine prava, a to pokazuje i bahato ponašanje poslanika, koji usvajaju očigledno neustavne zakone. Zaogrnuti institutom imuniteta, odnosno zaštite da će krivično ili drugačije odgovarati zbog odluka koje donose (što jeste međunarodni standard), nije ih  briga kakav će uticaj njihove neustavne odluke i gaženja zakona imati na pravni poredak zemlje.

Na sceni je potpuna zloupotreba vlasti i prava od političkih partija. Navešću najnoviji primjer iz državnog parlamenta. Samo koji dan nakon odluke Ustavnog suda kojom su dopune Zakona o lokalnoj samoupravi oglašene neustavnim, ti isti parlamentarci su usvojili dopune drugog zakona, koji je opet neustavan, jer se oslanja na neustavne dopune Zakona o lokalnoj samoupravi. To pokazuje da je stepen njihove svijesti o odgovornosti prema javnom interesu na zapanjujuće niskom nivou. Njih nije briga za javni interes. Oni otvoreno krše princip ustavnosti i zakonitosti, čija je suština da kao što su građani dužni da se pridržavaju Ustava i zakona, to isto su dužni i nosioci vlasti.

MONITOR: Kako ocjenjujete dosadašnje rezultate manjinske Vlade?

MRDOVIČ: Kao vrlo „mršave“ u odnosu na ono što su realne, životne potrebe građana, ostavljenih na cjedilu. Vruće političke teme ne gube dah, kao ni partijska kadriranja, koja bivše i često kontroverzne DPS funkcionere vraćaju na mjesta odlučivanja. Riječi vladajuće većine sve više gube na težini, a poslije samo 100 dana od izbora manjinske Vlade mnogi se pitaju da li je i šava ostalo od ,,demokratskog odijela” manjinskog premijera!?

Neposredno nakon formiranja manjinske Vlade moglo se vidjeti da je to ,,loš brak”. U prilog tome je činjenica da se nova parlamentarna većina nije mogla dogovoriti oko imenovanja čelnih pozicija u odborima u Skupštini, To je jasan signal da su stvari odmah na početku išle lošim tokom. Kasnije su istupi pojedinih ministara, zatezanja oko skupštinskih zasjedanja i slično ukazali da se odnosi pogoršavaju.

Sada imamo u avgustu zakazanu sjednicu na kojoj će se raspravljati o nepovjerenju Vladi. Imajući u vidu sve političke okolnosti u zemlji u prethodnim mjesecima, a i onim ranijim, te ogromne izazove, ne samo političke, već prevashodno ekonomsko-socijalne prirode, mislim da je minimum političke korektnosti da se napravi dogovor između partija o vanrednim parlamentarnim izborima. Sve drugo bi bio novi krug političkih mrcvarenja za građane.

 

Izbor Sudskog savjeta – politički kompromis

MONITOR: Kako vidite izbor Sudskog savjeta koji je u toku? Politički kompromis ili unapređenje pravosuđa?

MRDOVIĆ: Prvo, poražavajuće je da je za privremenu predsjednicu Sudskog savjeta ponovo izabrana osoba, koja je svojevremeno podržala treći mandat Vesne Medenice. O kakvoj reformi treba da pričamo, kada su oni koji su ,,zabijali glave u pijesak” i dalje tu gdje jesu?

Sve nagovještava da će, ukoliko dođe do izbora preostalih članova Sudskog savjeta u parlamentu, to biti rezultat političkih kompromisa.  Svi  znamo šta to znači – tu gdje politika otvoreno umiješa prste, tu su po srijedi truli dogovori, koji kasnije donose benefite politici koja ih je birala, a ne građanima i javnom interesu. Nakon trodecenijske vlasti DPS-a, zahvaljujući kome je sudstvo u dobroj mjeri ,,betonirano” partijskim poslušnicima, za buduću vladavinu prava u ovoj zemlji (ako se ona ikada i uspostavi) bilo bi pogubno da se ponovo izabere sudsko/partijski kadar.

Zemlja se nalazi pred ogromnim izazovom da se na vrijeme izabere makar jedan sudija Ustavnog suda, kako bi najviša sudska instanca mogla da funkcioniše. Zastrašujuće je i pomisliti da se može dogoditi da Ustavni sud na jesen postane nefukcionalan i da građani nemaju kome da se obrate za zaštitu ljudskih prava

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR BELJANSKI, PREDSJEDNIK ADVOKATSKE KOMORE VOJVODINE, PREDSTAVNIK SRBIJE U MEĐUNARODNOJ UNIJI ADVOKATA: Sudstvo u Srbiji nije treća grana vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od toga šta ćemo sami preduzeti, koliko ćemo biti hrabri, mudri, uporni i sistematični zavisi u kakvoj ćemo zemlji živeti

 

MONITOR: Predsjednik Aleksandar Vučić je na TV Pink rekao je da se u Vojvodini radi o agresivnim građanski orijentisanim pojedincima i grupama. „Neću da kažem antisrpski orijentisanim“, rekao je pridajući  učesnicima protesta i niz „namera“ (uvođenje sankcija Rusiji, uništavanje Republike Srpske, podršku priznavanju nezavisnosti Kosova). Šta ovakva izjava govori?

BELJANSKI: Vučićeva izjava nije iznenađenje. Usmerena je na dodatnu diskreditaciju učesnika protesta i na opravdanje primene sile od strane policije i privatnog obezbeđenja. Vučić je veoma vešt političar i inteligentan čovek, ali čovek jedne dimenzije posvećen usmeravanju mišljenja građana. On se ovom izjavim ne obraća učesnicima protesta niti onima koji bi mogli da ih podrže, već onima koji imaju pojednostavljen način razmišljanja, a na čemu se u Srbiji vredno radi više od 30 godina. Batine su, dakle, dobili antisrbi, neprijatelji Rusije, srpskog Kosova i Republike Srpske. I tačka. Jednostavno, prihvatljivo, a da li je tačno je nešto do čega se uglavnom ni ne dolazi. Negovanje nekritičkog prihvatanja svega sto se ponudi sa pozicije autoriteta je preovlađujući način formiranja mišljenja većine. Odanost kao najveća vrlina je postala paradigma. Slepa vernost vođi, partiji, tuđim vrednosnim sudovima je postao skoro jedini način da se lagodno živi. To podrazumeva odricanje od značajnog dela slobode kojom bi trebalo da raspolažemo.

MONITOR: Svojevremeno ste se javno „pobunili“ zbog odbacivanja krivične prijave protiv dvojice policajaca koji su 2020. prebili mladića sa posebnim potrebama. Ovih dana svjedočimo i da moćnici preko tužilaštva pokušavaju da kriminalizuju poteze načelnika Odeljenja za borbu protiv trgovine narkoticima. Postoji li otpor prema pritiscima organizovanog kriminala i korumpiranog dijela policije?

BELJANSKI: Od policije se na opskuran način očekuje da se manje bavi svojim poslom, a više da štiti nezakonite aktivnosti pojedinih grupa. Načelnik Milenković je samo jedan od primera kakva je sudbina onih koji svoj posao pokušaju da rade nezavisno. Što se tiče premlaćivanja mladića sa posebnim potrebama u julu 2020-e, on nije bio učesnik demonstracija i tu je krivični postupak obustavljen nakon pogrešnih i deplasiranih istražnih radnji, jer bi inače mogao da bude osuđen policajac koji je podoban i potreban određenim grupama povezanim sa vlašću. Slično funkcionišu razne kriminalne organizacije. Sektor unutrašnje kontrole policije može da bude rešenje za ove probleme, ali se on mora izmestiti iz okvira MUP-a i mora postati vrsta nezavisne agencije. Nisam optimista  da će se to dogoditi, a ni da bi čak i tada takva agencija mogla da bude van domašaja vrha vlasti.

MONITOR: Poklanjali ste dosta pažnje „fenomenu“ javne uloge visokog funkcionera SNS-a i advokata Vladimira Đukanovića. Iz načina na koji obavlja advokatsku profesiju moglo bi se sumnjati da on  igra ulogu posrednika između optuženih i moćnika koji bi njihovim izjavama mogli biti ugroženi. Ima li to veze sa Vašom konstatacijom da postoje i „advokatski karteli“?

BELJANSKI: Advokatu je zabranjeno da javne nastupe koristi za agitovanje i podsticanje na nedozvoljene pritiske u korist klijenta u predmetu koji nije pravnosnažno okončan. To je propisano Kodeksom profesionalne etike advokata. Malo kome bi moglo pasti na pamet da je moguće da advokat ima svoje emisije u kojima intervjuiše klijente kojima su sudski postupci u toku. Videli smo kakav uticaj ovo ima na javnost. U vezi sa takvim postupanjem postoji mogućnost vođenja disciplinskog postupka u Advokatskoj komori Beograda. Drugo pitanje je da li advokat može istovremeno da bude na funkcijama na kojima se nalazi Đukanović i od kakvog je to uticaja na ispravan rad pravosuđa. Odgovor na to daje Zakon o sprečavanju korupcije. Advokat ima interes da njegov klijent bude oslobođen. Ako je advokat istovremeno predsednik skupštinskog Odbora za pravosuđe, član Odbora za bezbednost, član Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca i td.,  nema nikakve dileme da tada postoji sukob interesa. Đukanovićev način rada je samo namerno eksponiran na ovaj način. Postoje grupe advokata koje su privilegovane zbog bliskih odnosa sa vlašću, koji  honorare dele sa onima koji im poveravaju zastupanje i koji su se u poslednjih nekoliko godina domogli velikog bogatstva. To direktno utiče na egzistenciju brojnih drugih advokata, posebno mlađih. To izlazi van okvira sankcionisanja od strane advokatskih komora i predstavlja pitanje za tužilaštvo. Tužilaštvo, opet nema načine da delotvorno istraži važna pitanja jer iako ima formalnu vlast nad policjom, u stvarnosti je obrnuto.

MONITOR: Od kada je SNS na vlasti, vrlo često najviši funkcioneri govore o nečijim namjerama da se organizuje  državni udar, te da su  Vučić i njegova porodica glavne mete. Tu se povremeno upliću navodni pobunjenici iz bezbjednosnih snaga i službi, ali i osobe iz kriminogenog regionalno umreženog miljea. I nema posljedica?

BELJANSKI: Bezbednost svakog predsednika države je veoma ozbiljno pitanje. Srbija ima dugu tradiciju atentata, političkih ubistava i nasilnih promena vlasti. Nadležne službe moraju da obezbede bezbednost šefa države. Igranje kroz medije sa pitanjem pokušaja ubistva predsednika ili državnog udara nanosi veliku štetu. Posledica zato što se olako pristupilo izlasku u medije sa ovakim tvrdnjama. Od ozbiljnih službi bih prvo očekivao da uhapsi one koji se na tako nešto spremaju, a onda izađu u javnost sa činjenicama i kvalifikacijama. U suprotnom mogu da zaključim samo da je u pitanju manipulacija koja ima i obeležja krivičnog dela povezanog sa lažnim vestima i uznemiravanjem javnosti.

MONITOR: U kakvom je onda stanju „treća grana vlasti“?

BELJANSKI: Treća grana vlasti, sudstvo, zapravo nije vlast u Srbiji. Moralo bi i moglo bi da bude, ali mi se čini da ne želi. Da bi sudstvo bilo vlast neophodno je da tu vlast primenjuje, realizuje, da kazni svakog ko pokuša da utiče i da je ometa. Sudije imaju odgovornost ne samo za predmete u kojima postupaju nego i za položaj sudstva. Za predmete je potrebna stručnost i nepristrasnost. Za položaj sudstva je potrebna nezavisnost i hrabrost. Sudije ne treba i ne smeju da zastupaju interese političkih organizacija, ali moraju biti prisutni u javnom diskursu. Naše pravosuđe je tromo, nezainteresovano i posmatra svet sa bezbedne distance koju pogrešno pokušava da predstavi kao objektivnost. Tako tone još dublje, gubi poverenje, autoritet, ali i samopouzdanje.  Ne smemo smetnuti s uma ni broj slučajeva u kojima postoji sumnja da je odsustvo ekspeditivnosti ili osude, posledica neprimerenih i tendencioznih izjava s vrha vlasti.

MONITOR: Da li pitanje sankcija Rusiji zbog agresije na Ukrajinu i statusa Kosova, potpuno marginalizuje značaj unutrašnje situacije u Srbiji i položaj njenih građana čini nakaradno „stabilnim“?

BELJANSKI: Problem je u tome što većina učesnika u pravosuđu smatra da je jedino što mogu postići hrabrim i ispravnim stavom i postupanjem – sopstveno stradanje. Zbog toga svoj posao posmatraju sa sigurne udaljenosti. Kod nas se i dalje koriste slični metodi kao 90-ih i ista terminologija kada nekog treba diskreditovati ili sprečiti da dalje dela. Pitanje Kosova i Rusije je u prvom planu i vešto se koristi da u domaćoj javnosti stavi senku na druga važna pitanja. Vučić je vešto i uspešno sebe na svetskoj sceni prikazao kao dovoljno moćnog da u Srbiji održi stabilnost i kurs bez previše skretanja. To je još jedan od dokaza da liberalno demokratski poredak nije prioritet međunardone zajednice, bar kada je Srbija u pitanju, a da svetski poredak nije demokratski konstituisan. Ne preostaje nam ništa drugo nego da shvatimo da  od nas zavisi mnogo više nego što mislimo. Od toga šta ćemo sami preduzeti, koliko ćemo biti hrabri, mudri, uporni i sistematični zavisi u kakvoj ćemo zemlji živeti.

 

Do svojih prava – kroz bunt

MONITOR: Kraj jula obilježili  su protesti građana u Novom Sadu – prvo protiv usvajanja novog Generalnog urbanističkog plana i zbog primjene prekomjernog od strane privatnog obezbeđenja koje je angažovala gradska vlast. Kako ocjenjujete te događaje?

BELJANSKI: Mene su ovi događaji obradovali. Mislim da je važno da u demokratskom društvu postoji zdrava snaga koja će se probuditi i protestovati kada smatra da su odluke vlasti loše i koja je spremna da to javno pokaže. Nema ničeg lošeg da se to učini na ulici, ispred skupštine, bilo gde, pa čak i da se koriste sredstva koja su provokativna i koja prelaze granicu prihvatljivog na prvi pogled, sredstva primerena opravdanoj građanskoj neposlušnosti. Zar nisu mnogi obespravljeni dolazili do svojih prava kroz bunt? I možda je vreme da razmisljamo o još jednom, novom ljudskom pravu koga nema ni u aktima UN ni EU. Pravo na pobunu, pravo da kada ne možete da izdržite više pritisak, poniženja, egzistencijalnu ugroženost, zaglupljivanje, korupciju… Ne morate baš uvek da čekate sledeće izbore. Možete da izađete na ulicu i zahtevate da gradski planovi za koje smatrate da vas pogađaju i ometaju, budu preispitani ili stavljeni van snage.To je više od prava na slobodno izražavanje i slobodu javnog okupljanja. Možda je to jedini ispravan i preostali način u očima onih koji su zbog obespravljenosti odlučili da iznesu svoj revolt. A ako hoćete reakciju koja je neprimerena akciji onda je to parapolicija, plaćeni batinaši. Mislim da je to poruka koju šalje vlast – i mi možemo preko dozvoljene granice, a to će osetiti svi koji pokušaju da nas ometaju u našem naumu. Opet, s obzirom na prethodna prekidanja sednica, bilo je jasno da vlast neće biti beskonačno trpeljiva.

 

Članstvo u EU danas je više nego ikada političko pitanje

MONITOR: Srbija se ne miče u EU integracijama. Osim problema sa usklađivanjem sa spoljnom politikom EU, jasno je i iz godišnjih izvještaja EK, da će najveći problem biti sa vladavinom prava i zaštitom ljudskih prva tj. poglavljima 23 i 24. Ko će u vezi sa tim prvi da „popusti“ EU ili izvršna vlast u Srbiji?

BELJANSKI: Ne znam ko će da popusti jer je članstvo u EU danas više nego ikada političko pitanje zbog odnosa snaga u Evropi i svetu, rata u Ukrajini i širenja vojnog uticaja kao primarnog u odnosu na druge faktore. Licemerje je prisutno sa svih strana. Ogromna je šteta što reforma pravosuđa u Srbiji nije uspela. Nije ni mogla uspeti jer je bila vođena pogrešnim idejama i na pogrešan način. Sada se niko ne usuđuje da predloži novu reformu iako bi jedino to moglo doneti neki boljitak, pod uslovom da se ne dira u stalnost sudijskih funkcija i da postoji iskrena volja izvršne vlasti da se pravosuđu ,,oktroiše” nezavisnost. Te volje nema niti će je biti. U toku je izmena propisa o pravosuđu koje treba uskladiti sa izmena Ustava u ovom delu i to je još jedna šansa da se nešto popravi. Ove izmene je jedan od mojih kolega naznao ,,šminkanjem mrtvaca”. Brzo ćemo videti da li je bio u pravu.

 

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Partije u borbi protiv struke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa

 

MONITOR: U ovu godinu smo ušli sa idejom da ekonomija, uz evropske integracije, bude u centru naše pažnje. Da li je Abazovićeva vlada na tom kursu?

VUJOVIĆ: Teško je davati utemeljeniju ocjenu o radu Vlade a da ona nije završila ni svojih prvih sto dana. Ipak, može se vidjeti da je ona pokazala brojne nedosljednosti i protivrječnosti. Ne ulazeći u motive rasporeda koraka, počelo se sa temama koje nemaju direktne veze ni sa EU integracijama ni sa ekonomijom. Obrazloženje je bilo da se mora ostvariti pomirenje a dobili smo nove tenzije. Novi sastav Vlade očigledno još nije sasvim razumio da su oni najodgovorniji za stanje u državi – pocrtavam ne neko drugi, već oni.

MONITOR: Zašto ekonomske teme nemaju prioritet kod naših političara?

VUJOVIĆ: Lakše je ne baviti se konkretnim problemima već stalno indukovati krize. Ustaljuje se tako stil vladanja u kome ćemo biti obasipani ogromnim brojem informacija koje običan građanin ne može da obradi, dok se prividom izmjene političkih odnosa daje dovoljno materijala za „kupovinu vremena” za „velike teme”.

Ekonomija je mjerljiva, jasno je nakon relativno kratkog perioda da li neke ideje funkcionišu, da li se indikatori ispunjuju i da li mijenjate ekonomski krajolik. No, to podrazumijeva pun fokus i nerijetko situacije u kojima ćete objašanjavati zašto nijeste nešto ispunili, jer je ekonomija takva – dinamična i sa puno „dnevnih problema”. Mnogo je lakše stalno govoriti u apstrakntim kategorijama i ulaziti u političke rasprave bez kraja i smisla. Političari tu najbolje „plivaju” i ne žele da mijenjaju matricu koju su trasirale vlade i političari prije njih.

MONITOR: Talas poskupljenja je evidentan, a prema podacima Monstata već imamo dvocifrenu inflaciju na godišnjem nivou. Koliko je krivica naša, a koliko smo žrtve globalnih dešavanja i gdje nas to može odvesti?

VUJOVIĆ: Situacija nastala zbog stradanja Ukrajine se reflektuje i na našu ekonomiju. Inflacija postoji i u najrazvijenijim zapadnim ekonomijama. Sukob ovolikih razmjera koji prate sankcije nužno se održava na ekonomiju. Kod nas se nastavlja trend da kada imamo dobre vijesti iz regiona, one se ne prelivaju kod nas. Na primjer, mi nismo iskoristili godine velikog ekonomskog prosperiteta devedesetih već smo bili pod sankcijama i bavili smo se užasnim temama rata i njegovih posljedica.

Ali kada dođe negativni talas, čini se da on ne dolazi umanjen – već uvećan. Na to ukazuju i statistički podaci o rastu cijena iz maja 2022. godine u odnosu na isti mjesec prethodne. Inflacija u Crnoj Gori je 11,7 procenata, veća nego u Eurozoni gdje je izmjerena na 8,1 procenata.  Značajan dio uvećanja zarada koji se desio kroz Evropu sad su „pojela” poskupljenja. Litar ulja je u januaru koštao 1,04€, sada košta 2,04€. Mliječni proizvodi su u julu ove godine 25 procenata skuplji u odnosu na isti period prethodne godine.

Ako su prosječne neto zarade programom Evropa sad porasle za oko 26 procenata, a namirnice navedene kao primjer iznad poskupile između 25 i čak skoro 100 procenata, onda je jasno da su se oni građani koji koriste dosta ovih namirnica, koji ne žive u luskuzu, približili standradu iz decembra prošle godine, sa trendom daljeg opadanja.

MONITOR: Zvaničnici i turistički radnici sa primorja različito ocjenjuju tok glavne turističke sezone. Odoka se vidi da ne ide dobro. Zašto?

VUJOVIĆ: Priprema turističke sezone nije obavljena kako treba i za nas je sasvim irelevantno ko je kriv, dok bivši i sadašnji ministri razmjenjuju optužbe, a cijenu njihovog prepucavanja na kraju plaćamo mi – građani. Nijesmo nadomjestili gubitak tržišta Rusije i Ukrajine – koji su činili preko četvrtinu noćenja stranih turista u 2019. godini i da je priča o tome da smo hit u Evropi bila populistička fraza bez utemeljenja u realnosti.

Mada je najavljivana rekordna sezona, s obzirom na dosadašnju statistiku teško će se doseći 2019. kada smo prihodovali preko 1,1 milijardi eura od turizma.

MONITOR: Iz EPCG stižu apeli za štednju struje. Možemo li izbjeći restrikcije i poskupljenja?

VUJOVIĆ: Očigledno je da se i ovdje želio frizirati veliki uspjeh energetske kompanije sa početka godine, bez ideje koje posljedice mogu biti takvog „natezanja” sistema. Dosta zavisi od hidrologije i od toga kakvo će biti ljeto. Olakšavajuća okolnost je to što mi ne koristimo gas u omjeru u kojem ga troše velike evropske ekonomije. Izvjesno je da bi uvozna struja bila skupa do nepodnošljivih razmjera i da bi na kraju ona mogla dovesti do ugrožavanja solventnosti državnog elektronergetskog sistema, jer on toliki rast cijena teško da bi mogao „preliti” građanima.

Moramo ubrzno poboljšati energetsku efikasnost. Ujedno mora se ići u optimizovanje sistema sa stanovišta uključivanja solarnih i vjetroleketrana a,  koliko god nam se to sviđalo ili ne, moraćemo pokazati i dozu štedljivosti. Ako bogata Evropa na to priprema svoje stanovništvo, šta je sporno i da mi preduzmemo korake u tom pravcu? Neodgovorne su izjave koje minimizuju ove rizike.

MONITOR: Kako Vi gledate na ideju priključenja projektu Otvoreni Balkan?

VUJOVIĆ: Prvo da vidimo što je to Open Balkan. Mada to nije vezano za tu inicijativu, ali premijer i ministri su nakon posjete Beogradu obećavali uvođenje platnog prometa između Crne Gore i Srbije – kada će to biti gotovo? Ovaj detalj je lakmus papir koliko je nešto ekonomska, a koliko politička priča. Ako budemo imali brzo ovo obećanje ispunjeno, onda možemo govoriti o nečem opipljivom, ako ne, onda imamo nastavak obećanja sa malo ili nimalo realizacije.  Mi smo malo i ranjivo tržište i moramo biti jako oprezni u svakoj vrsti sklapanja aranžmana koje našu malu ekonomiju može oslabiti jer ona nije u poziciji da se takmiči sa ostalima. Njoj su najčešće potrebne subvenije a ne utakmica. Mi smo ekonomski gledano onaj igrač koji je umoran, dehidrirao i koji je povrijeđen, i vi sada želite prije nego ga oporavite i osvježite da pošaljete u utakmicu koja je još zahtjevnija za njega.

Ukupna spoljnotrgovinska robna razmjena Crne Gore u prošloj godini je bila skoro 3 milijarde eura, od čega je izvoz bio 437 miliona, a uvoz 2.505 miliona eura. Pokrivenost uvoza izvozom je bila svega 17,4 procenta. Naš najvažniji spoljnotgovinski partner u uvozu i izvozu je bila Srbija, s tim što je uvoz skoro 5 puta veći od izvoza i postavlja se pitanje da li ćemo kao mala ekonomija imati više benefita ili izazova kada je ovaj odnos u pitanju ukoliko zaživi projekat Otvoreni Balkan, ali ponavljam ostaje prvo da vidimo stvarno značenje projekta Open Balkan.

MONITOR: Menadžerske funkcije u državnim preduzećima ostale su predmet političke trgovine. Vidite li alternativu?

VUJOVIĆ: Alternativa je nužna. Moraju se uvesti javni konkursi i moraju se postavljati indikatori uspješnosti. Samo tako biste mogli zaštiti i one uspješne upravljačke strukture. Najočigledniji primjer naopake prakse je bio u Crnogorskoj plovidbi kada je jedan od najboljih i najuspješnijih menadžmenata u državnim preduzećima smijenjen da bi bio postavljen novi partijski kadar. Moramo izlaziti iz tog naopakog modela svemoći partija u borbi protiv struke i dobrog menadžemnta.

MONITOR: Projekat Evropa sad, nakon mjeseci primjene?

VUJOVIĆ: Taj projekat je dobio i svoj politički iskaz, jer su ministri koji su ga ključno promovisali osnovali politički pokret pod tim nazivom. Sad se i zove drugačije „Nova poreska politika” – što je istina i bliže stvarnom karakteru ove poreske reforme. Dobra stvar je što je tema, makar nakratko, bila povećanje plata i što su građani osjetli neku korist i tako amortizovali poskupljenja o kojima smo govorili. Upitno je koliko će biti održiva. Tačno je da će porastom inflacije biti veći i poreski prihodi i da bi poreska disciplina mogla dati određene rezultate, ali sve to bez sistemske promjene u našoj ekonomiji će biti gola kalkualcija u kojoj će uvijek faliti par stotina miliona eura da bi se isplatila budžetska godišnja davanja – a koja bi se obezbjeđivala iz kredita. Mi moramo imati poreske prihode iz realnih izvora koji generišu nova radna mjesta, nove tehnologije, novi privredni sektori i revitalizacija onih koji su nekada postojali. Od poljoprivrede, do zanatstva, ali i drugih djelatnosti koje bi davale finalni proizvod, koji i više vrijedi na tržištu. Na primjer, šansa bi mogla biti drvoprerađivačka industrija.

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa.

MONITOR: Problem nedostatka radne snage svih nivoa kvalifikacije sve je izraženiji. Ima li rješenja?

VUJOVIĆ: Ima dugoročno, ali za to je potrebna strategija i predan rad. Prvo se mora promijeniti populaciona, potom obrazovna i na kraju poslovna politika.  Sve mimo takvog sistemskog rješenja će nas vrlo brzo dovesti da smo tržište niskokvalifikovane i niskoplaćene radne snage – ako već i nijesmo tamo. Od nas zavisi.

 

Ko će snositi odgovornost za Montenegro Works

MONITOR: Vlada je odlučila da ugasi Montenegro Works. Kako komentarišete tu odluku i dosadašnji učinak tog preduzeća?

VUJOVIĆ: Nije bilo zakonito postojanje tog preduzeća sa stanovišta djelokruga rada. Da bi nešto tako bilo moguće, bilo je potrebno donijeti čitav set zakona koji bi to omogućio. Radilo se očigledno o političkim momentima da jedan ministar tada ima kontrolu nad što više resursa. I tako to biva kada sistemska rješenja prilagođavate personalnim rješenjima. Preambiciozno je bilo očekivati da to preduzeće može ispratiti toliko raznorodne sisteme, od avio i željezničkog saobraćaja, pa sve do energetike i poštanske djelatnosti.

Odluka je donešena na progrešan način, bez zakonskog utemeljnja i podređena političkim ambicijima. Jasno je bilo da to ne može trajati. Ključno pitanje je ko će snositi odgovornost za to? Nova vlada, koja je bila dio stare, raniji ministri, niko? Čini mi se ovo posljednje, to je naša boljka od koje se teško liječimo. Dok neko ne podnese odgovornost za svoje poteze, teško ćemo imati bolje rezultate, posebno u privredi.

Sada jedino znamo da će ovaj eksperiment platiti građani novcem iz budžeta – za plate i moguće otrpemnine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo