Povežite se sa nama

Izdvojeno

PROTESTI U ZETSKOM SELU  BOTUN PROTIV IZGRADNJE KOLEKTORA: Traže da Opština nađe drugu lokaciju

Objavljeno prije

na

Mještani Botuna četiri mjeseca svakodnevno protestuju protiv namjere da se glavni gradski kolektor izgradi ispred njihovih kuća. Duže od deceniju mještani ovog sela u Zeti tvrde da bi nakon ekološke katastrofe koju im je nanio KAP, kolektor bio završni udarac. Do sada nije imao ko da ih čuje

 

,I, sad, oni nama pričaju da je taj kolektor strašno dobar za nas. A i u Budvi im smrdi… Oni se igraju sa nama. Može doći do velikih problema ako se ovo ne shvati ozbiljno”, pričaju uglas mještani Botuna koji već četiri mjeseca svakodnevno protestuju tražeći da se lokacija za kolektor premjesti.

Postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda i preradu otpadnog mulja po planu treba da se gradi u Botunu. Mještani se protiv te odluke bune duže od deceniju. Dosadašnje iskustvo sa Kombinatom aluminijuma ih je naučilo da budu vrlo oprezni – bazeni crvenog mulja, kade za piralen i teške metale, kaustična soda, silosi glinice, fabrika za preradu šljunka, sve se to nalazi u blizini Botuna. ,,Očigledno da život na ovom lokalitetu nema nikakvu perspektivu”, zaključak je Centra za ekotoksikološka ispitivanja iz 2004. o kvalitetu zemljišta u Botunu. Od tada se situacija dodatno pogoršala. Kolektor bi bio kap koja preliva čašu.

,,Problem sa kolektorom nije priča od prije četiri mjeseca nego traje od 2004. godine. Mještani Botuna se konstantno tome protive. Imamo gomilu papira kome smo se sve obraćali, ali rijetko nas je ko saslušao. Bila je i ostala samo jedna priča – tu, tu i samo tu. To niđe ne može da se gradi bez tu”, kaže za Monitor Jagoš Bećirović, jedan od učesnika protesta.

On objašnjava da kolektor nije u startu bio planiran u Botunu. ,,Jedne prilike sam rekao – selio se kao mačka s mačadima. Kako je imao ko koga mijenjao je lokaciju. Prvo nije odgovarao u Donjoj Gorici nekome od moćnika pa je premješten. Ne odgovara kod mosta u blizini Dajbaba, zato što i tu ima neki moćnik, i na kraju su ga nacrtali u Botunu”.

Podgorici je kolektor neophodan. Postojeći kolektor, kod Krivog mosta, sagrađen je 1978. godine, sa kapacitetom za 55 hiljada stanovnika, a sada prečišćava vodu za duplo više stanovnika, preko 100.000. Novo postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda projektovano je za 275.000 stanovnika.

Botunjani ističu da shvataju da je novi kolektor spas za Podgoricu i da nemaju ništa protiv njegove izgradnje. Samo zahtijevaju da se pronađe druga lokacija.

,,Tražimo promjenu lokacije, da ne bude u našem naselju. Predložili smo par lokacija još prije pet i 10 godina, ali niko to nije htio ni da sasluša. Jedan od predloga je bilo i Ćemovsko polje. Predlog za lokaciju su i barake KAP-a, zatim iza ovog brda pored Kombinata, kod otpada anoda, i to smo predlagali, tamo nema naselja, a već postoji otpad iz Kombinata. No niko to neće da sasluša. Samo nas ubjeđuju kako je to dobro i lijepo, ali kako to treba maći iz grada i staviti u Botun”, priča Bećirović.

Promjena lokacije i premještanje centralnog postrojenja iz Botuna je skupo, kazali su mještanima iz Opštine. Na pitanja Monitora o projektu i da li je moguće izmještanje iz Opštine odgovori nijesu stigli.

Zna se da se radi o projektu vijeka za Podgoricu, čija realizacija je otpočela još za mandatra Miomira Mugoše. U vrijeme gradonačelnika Slavoljuba Stijepovića, 2017. godine, potpisan je ugovor o kreditu sa Njemačkom bankom za obnovu i razvoj od 35 miliona i dobijena donacija Evropske unije od 10 miliona. Početkom prošle godine direktor Vodovoda i kanalizacija Filip Makrid i direktor kompanije Bemax Veselin Kovačević potpisali su ugovor za izgradnju primarnog kolektora u okviru sistema za prečišćavanje otpadnih voda. Nakon potpisivanja ugovora gradonačelnik Ivan Vuković je podsjetio da je u pitanju projekat vijeka za Glavni grad, projekat izgradnje sistema za prečišćavanje otpadnih voda, procijenjene vrijednosti preko 50 miliona eura.

,,Nije mi jasno zašto ga ne prave tamo ispod onog brda, gdje je Kombinat ionako sve zatrovao i gdje nikome ne smeta”, pita se mještanin Botuna Milan Ćetković. Objašnjava da se radi o ,,500 metara razlike, a mi bismo bili spašeni. Ubjeđuju nas da će to biti dobro, da ćemo imati toplu vodu, da će zaposliti ljude. Makrid je najavio da će zaposliti 20 momaka na tom kolektoru. Ne pominju spalionicu, koja tu treba da bude”.

I prilikom ranijih protesta Botunjani su zamjerali Opštini da su im godinama tajili da će kolektor imati i spalionicu. Kod Botuna je predviđen puni tretman prečišćavanja otpadnih voda, kanalizacionog mulja i ostatka mulja kroz proces spaljivanja. Strahuju da će spaljivanje mulja u blizini njihovog naselja dodatno ugroziti ionako zatrovanu životnu sredinu.

Iz Vodovoda su, kada je ranije Monitor pisao o ovoj temi, tvrdili da imaju rješenje za opasni otpad koji će nastajati u procesu spaljivanja mulja. Opasni otpad koji se bude stvarao na filterima će se izvoziti u Njemačku, s obzirom na to da u Crnoj Gori ne postoji deponija opasnog otpada.

Mještani Botuna su nedavno kroz javno saopštenje poručili Ivanu Vukoviću, gradonačelniku Podgorice, da ne raspisuje tender za postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda i preradu otpadnog mulja sve dok ne uradi studiju uticaja na životnu sredinu. Objasnili su da prilikom odlučivanja o gradnji postrojenja nije urađena strudija uticaja na životnu sredinu i Glavni grad, kao nosilac projekta, nije omogućio da Botunjani učestvuju u radu komisije. Od Vukovića traže da obustavi svaku dalju preceduru i gradnju na ovoj lokaciji, samim tim što nije urađena sveobuhvatna analiza životne sredine Botuna i nije urađena procjena uticaja postrojenja na životnu sredinu, kao ni studija izvodljivosti izgradnje.

Bećirović navodi i da ih optužuju da namjerno protestuju protiv DPS vlasti u Podgorici. Ističe da to nije političko pitanje, da protestuju članovi vlasti i opozicije, jer brane svoje naselje i ognjišta.

,,U četiri mjeseca intenzivnih protesta imali smo jedan sastanak sa opštinskim rukovodstvom, dva puta u ministarstvu ekologije, i jedan u Vodovodu, pošto su oni nosioci posla. Oni kažu da je to odmakla faza i da ne može nigdje drugdje. A mi ovu našu priču pričamo evo već 15 godina i tražimo da se nađe druga lokacija”, priča Bećirović.

Prije mjesec dolazio je i ministar ekologije Ratko Mitrović, sa dva pomoćnika, obišli su lokaciju na kojoj se planira gradnja kolektora i bazane crvenog mulja.

U utorak je organizovan sastanak predstavnika mještana Botuna,  gradonačelnika Vukovića, njegovog zamjenika Časlava Vešovića i direktora Vodovoda Makrida sa predstavnicima Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma zbog neslaganja oko lokacije za gradnju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Ministarstvo je formiralo Komisiju za zaštitu životne sredine, koja bi trebalo, kako tvrde Botunjani, da za deset dana iznese  stav o ovom pitanju i da ga preda Vladi Crne Gore.

Što god odluči komisija mi ne odustajemo od naših zahtjeva, poručuju mještani koji protestuju.

Botun je naselje u kome živi preko 1.200 ljudi. Mještanin Vukašin Stojanović napominje. ,,Ovo selo je 1943. izgorelo, ali je svaka kuća obnovljena. Poslije dosadašnje ‘odbrane’ ekologije imamo, do sada, iseljene 32 porodice iz Botuna. Ako nastave sa ovim kolektorom biće ih još. Gradonačelnik je naslijedio problem, ali umjesto da ga ispravi on ga nastavlja. Sa ovom izgradnjom kolektora mi, građani Botuna, doživljavamo nastavak ‘43, đe će biti uništeno čitavo selo”.

Bećirović kaže da u krugu Kombinata cijena kvadrata zemljišta košta oko 100 eura: ,,Toliko je valjda i u Botunu, pa nek nam plate tržišnu cijenu i nek nas isele”. Predlaže, i ponavlja da od svojih zahtjeva mještani neće odustati.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DIPLOMATSKA I MEDIJSKA OFANZIVA MILA ĐUKANOVIĆA: Ponovno aktiviranje ruskih zavjera kao slamka spasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi

 

Nakon što su slab odziv crnogorskih građana i akcija policije pokvarili cetinjski happening 5. septembra da se preko ulice i uz pomoć tajnih službi i medijske demagogije opet krene u novu „odbranu Crne Gore“ (tj. nagomilanog bogatstva i nekažnjivosti DPS vrhuške) lopta se opet prebacila na diplomatski i medijski teren ne bi li se povratilo sve više poljuljano povjerenje u stari režim. Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi.

U toku je godišnje zasijedanje Generalne skupštine Ujedinjenih Nacija u Njujorku koje traje od 21. do 27. septembra i koje je okupilo preko 130 šefova i vlada država članica. U utorak je govorio i američki predsjednik Džo Bajden kome je ovo prvo pojavljivanje na tako velikom samitu svjetskih državnika. Nije tajna da mnogi državnici priželjkuju, ako ne susret, a ono slikanje i razgovor od desetak sekundi za koji se raznim lobističkim firmama u Americi nude milionske svote. Kod nas su se već pojavile nepotvrđene tvrdnje u regionalnoj štampi da se nudi nevjerovatnih 15 miliona dolara za Đukanovićevo slikanje sa Bajdenom i razmjenu od pet-šest riječi. Takav scenario bi dobro došao kao potvrda da DPS klika i dalje stoji na putu evroatlantskih integracija i da ponovo uživa podršku Amerike koja se počela distancirati od režima nakon Đukanovićevog povratka na mjesto predsjednika njegove „države“ u maju 2018. godine.

Nevezano za gore spomenutu sumu, nesporno je da DPS diplomatija, lobisti i inostrani saveznici pokušavaju ovih dana da dogovore termine za susrete sa visokim američkim zvaničnicima, kako je Monitoru potvrdilo nekoliko izvora u Vašingtonu. Uz zahtjeve za susret se obavezno prilaže i nedavno objavljena studija Digitalnog forenzičnog centra Crne Gore (DFC), čije osnivanje je podržala Vlada Sjedinjenih Američkih Država  2019. godine i koji djeluje u okviru Atlantskog saveza Crne Gore (ASCG). Njegov predsjednik Savo Kentera je prije dvije godine, u vrijeme čvrstorukaške vladavine Đukanovića, izjavio Vijestima da je jedan od primarnih ciljeva DFC-a da „razotkriju sve one koji pokušavaju da podrivaju naš politički i demokratski sistem i unesu haos i nerede u određenim zemljama“. Neki su se ponadali, s obziromna to da Atlantski savez promovira zapadne i evroatlantske vrijednosti, da će to raditi i njihova podružnica u Crnoj Gori, uprkos Kenterinoj retorici koja podsjeća na sovjetsko-komunističku borbu protiv unutrašnjih i vanjskih neprijatelja.

Gorepomenuta studija od stotinu stranica nosi naziv Uloga Rusije na Balkanu: Slučaj Crne Gore i opširno se bavi raznim ruskim subverzivnim oblicima djelovanja kojim se „potkopava prozapadna politika Đukanovića“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo