Povežite se sa nama

INTERVJU

Prva globalna kriza

Objavljeno prije

na

MONITOR: Sudbinom svijeta odlučuju zatvorene skupine – elite koje grade moć na monopolu nad informacijama. Kakva je uloga tih elita u izbijanju krize?

JOVANOVIĆ: Tačna je konstatacija da, pored drugih subjekata, o sudbini svijeta odlučuju zatvorene skupine-elite… Sve više živimo u vremenu u kojem umjesto modernosti nacionalnog dominira postmodernost transnacionalnog. Umjesto nekadašnjih velikih država, čak i umjesto onih ,,super powers”, neku vrstu svjetske uprave sve više preuzimaju organi i organizacije koji se pozicioniraju na nivou iznad nivoa suverenih nacionalnih država, uključujući i SAD. Tu mislim, prije svega, na dvije organizacije: Evropsku uniju i MMF koje de facto već određuju ili naređuju nacionalnim vladama šta da rade, ali isto tako, važno je navesti, i organizacije kao što je Rimski klub, NATO, STO (Svjetska trgovinska organizacija), Trilateralna komisija i Svjetska banka. Ove organizacije ,,odozgo” realno upravljaju procesom koji nazivljemo i globalizacija. Budući da je – sad možemo reći i deklarisani – cilj ovih organizacija i stvaranje neke vrste planetarne državne organizacije, onda je jasno da je eo ipso cilj globalizacije isto to – stvaranje neke vrste globalne državne vlasti, Države-Planete.

Ostvarenje tog cilja podrazumijeva (iznuđeni) transfer ovlašćenja sa nacionalnog na transnacionalni nivo, sa nacionalnih vlasti na nadnacionalne vlasti. Sasvim je očigledno da takozvana globalna kriza operativno ,,utire” put ostvarenju tog cilja globalizacije.

MONITOR: Krizu različito definišu i objašnjavju. Polemiše se o njenom kraju, a izgleda kao da nema konkretnih pomaka. Ko je pustio ,,duha iz boce”?
JOVANOVIĆ: Najvažnije je shvatiti da je kriza imanentna tržištu. Društvo koje postaje tržišno samim tim ulazi u krizu. Istovremeno, potrebno je insistirati i na onome što, koliko je meni poznato, nigdje ne može da se čuje ili čita: ovo je prva globalna kriza u povijesti. Konsekventno prethodnom postulatu, globalna kriza je imanentna globalnom tržištu.
Bankrot američkog bankarskog giganta Lehman&Brothers, pokrenuo je lavinu globalne finansijske krize, a ona je pokrenula globalnu ekonomsku krizu, ali slom jedne banke ne bi mogao da izazove ono što danas rutinski nazivamo globalna kriza, kada ne bi postojala bar neka vrsta globalne tržišne strukture. Čim je – makar i u rudimentarnom obliku – postavljena osnova globalnog tržišta, tada je bila postavljena i osnova – prve globalne krize.
,,Azijska kriza” iz 1997, nije samo najavila tekuću globalnu krizu, već je, po mišljenju nekih autora, bila i neka vrsta ,,probe” za nju. Može se primijetiti da bi i ,,Azijska kriza” bila globalna kriza da je tada postojala infrastruktura krize – odnosno, globalno tržište. Ono što je, recimo, za električnu energiju mreža dalekovoda i trafo-stanica, to je za krizu jedinstveno globalno tržište.

MONITOR: Kriza donosi novu preraspodjelu. Ko gubi a ko dobija?
JOVANOVIĆ: Gubitnici krize – i globalizacije uopšte – su i savremene, još postojeće, nacionalno-teritorijalne države. Država koja uvodi tržišnu ekonomiju u stvari samu sebe dovodi u krizu, u teško stanje, čak dovodi u pitanje njezin vlastiti opstanak, kao što to danas sve bolje razumiju ljudi koji su na vlasti i u Crnoj Gori, koji su, izgleda, (bili) hipnotisani (neo)liberalnom ideologijom. Jer, kao što piše britanski teoretičar Džon Grej, u studiji Lažna zora, još ,,sredinom viktorijanskog laissez-fairea pokazalo se da socijalna stabilnost i slobodno tržište ne mogu dugo ići zajedno”.

MONITOR: Kakav odnos prema krizi imaju međunarodne finansijske institucije? Ko su ljudi na čelu ovih institucija?
JOVANOVIĆ: Strateški cilj internacionalnih finansijskih institucija je, da i formalno postanu transnacionalne institucije. Te institucije – MMF i Svjetska banka prije svega, žele za sebe mnogo veća ovlašćenja. Ta ovlašćenja bi inicijalno, po formi, bila iz finansijskog i ekonomskog domena, ali bi, logično, imala direktne političke konsekvence.
Indikativan je i predlog koji je iznio britanski premijer Gordon Braun – inače glasnogovornik globalističkih elita – da se MMF transformiše u neku vrstu svjetske Centralne banke, dakle, da štampa svjetski novac i vodi monetarnu politiku na Planeti.

Politiku ove dvije, ali i svih drugih transnacionalnih institucija, karakteriše koncepcijski dualizam: one istovremeno vode i kapitalističku i socijalističku politiku. Dok, na ,,donjem” nivou, prinuđavaju države da se indirektno autoegzekutiraju, kroz ludačke ,,tržišne reforme” – riskantno smanjenje javne potrošnje, ukidanje carina, ukidanje granica, smanjenje poreza čak i na nulu da bi se privukli investitori itd.- transnacionalne institucije na ,,gornjem” nivou pripremaju neku vrstu svjetske socijalističke tvorevine, svjetskog socijalizma. U nizu analiza sam objasnio da i globalne finansijske institucije vode, zapravo, socijalističku politiku, da su kripto i konsekventno socijalističke.
Pametnom čitaocu može dosta toga da kaže, u tom novom kontekstu saznata i sagledana, i činjenica da se, recimo, na čelu MMF nalazi čovjek po imenu Dominik Štros Kan, koji je eminentni član i funkcioner Socijalističke partije Francuske.
Opet, mislim da i skeptičnom čitaocu dosta toga može da kaže i malo poznata činjenica da se na čelu Svjetske trgovinske organizacije nalazi čovjek po imenu Paskal Lami, koji je, inače, takođe eminentni član i funkcioner Socijalističke partije Francuske.

MONITOR: Kritičari neoliberalizma kažu da se on iskazuje kao eutanazija života na Zemlji jer uskraćuje osnovne uslove za život većini stanovništva.
JOVANOVIĆ: Najveća opasnost kada je u pitanju katastrofa deregulacije je u onome što dolazi nakon dominacije samoregulatornog tržišta. Kao što pokazuju iskustvo i istorija, liberalizam je po pravilu relativno kratkotrajan sistem koji, po prirodi stvari, ne može dugo da traje, i okončava se ili u velikim radovima, ili u velikim ratovima.
Ekonomski istoričar Karl Polanji je, u studiji Velika transformacija, objasnio i upozorio: ,,Fašizam je, slično socijalizmu, bio ukorijenjen u tržišnom društvu koje nije funkcionisalo”. I Hana Arent je upozorila da je ,,osnovni materijal” nacizma ono što je opisala kao ,,suvišni ljudi”, koje inherentno liferuje tržištem devastirano društvo. Liberalizam je, posmatran na široj razvojnoj skali, tek neka vrsta uvoda u ili pripreme za totalitarizam. Jedan monstrum priprema put još gorem monstrumu.

MONITOR: Finansijski kapital ulazi unutar geopolitičkih granica drugih država, preuzima profit te napušta te granice bez odgovornosti za socijalne potrese. Do kada je to moguće?
JOVANOVIĆ: Riječ je i o stalnom rastu snage multinacionalnih kompanija, koji predstavlja prijetnju, jer se, kako o tom problemu piše i britanski teoretičar Entoni Gidens, ,,ogromna moć koncentriše u rukama poslovnih tajkuna koje niko nije izabrao”.
Do kada je to moguće? Kako Gidens dalje primjećuje, ,,suprostavljanje toj moći može biti samo stvar državne politike”.
Ovaj uticajni Britanac ne misli na državnu politiku na nivou sadašnjih država, već prije svega na državnu politiku na nivou Evropske unije i buduće planetarne državne organizacije.
To opet znači prenošenje ovlašćenja sa državnih vlasti na naddržavne vlasti, postojeće ili neke nove, kako bi, navodno, mogle da se adekvatno suprotstave moći finansijskih mogula, ali i rušilačkim posljedicama tržišta uopšte. I u vezi sa tim se pokazuje dualizam transnacionalne politike, vrlo lukav: dok se od državnih vlasti traži imperativna deregulacija finansijskih i privrednih tokova – što je vrlo ,,kapitalistički”, dotle se na nivou Kontinenta i Svijeta zahtijeva i traži kontrola i regulacija tih tokova – što je vrlo socijalistički.
Prema tome, takvo rješenje – za koje se podjednako zalažu i predsjednik Evropske komisije Barozo, Dominik Štros Kan ili pomenuti Britanac Braun – za bilo koju državu, pa tako i za Crnu Goru, je gore od početnog problema, jer očigledno i operativno pretpostavlja faktičko razdržavljenje.

MONITOR: Kažete da transnacionalne institucije vode paralelno kapitalističku i socijalističku politiku, zar nije isto i sa malim nacionalnim državama, poput Crne Gore, čije vlasti se deklarišu kao socijalističke, a vidimo da je u pozadini vulgarno kapitalistička. Kakve su posljedice ove mutacije na crnogorsko društvo?
JOVANOVIĆ: Za Crnu bi Goru bilo najbolje, u savremenim uslovima, da napravi agendu razvoja koja bi se zasnivala na amalgamu tržišta i društvene stabilnosti, razvoja i razuma, profita i pravičnosti… Bilo bi dobro kada bi crnogorska vlast vodila politiku koja bi bila miks socijalizma i kapitalizma. To nije u interesu upravo realne transnacionalne uprave, koja želi, u osnovi, sljedeće: da jedna država, pa tako i Crna Gora, vodi samo kapitalističku politiku, i da se naprosto slomi pod teretom onoga što sam nazvao ,,razvoj kao razaranje”, otprilike kao što je to slučaj sa Islandom, i da onda krene u najgoru moguću trgovinu: mi vama dio po dio suvereniteta, vi nama još jedan kredit ili finansijsku injekciju.
Tačno je da je cilj MMF ili Svjetske banke socijalizam, ali ne državni socijalizam, već, prosto, svjetski socijalizam. Tačno je da je cilj, čak, neka vrsta socijalne države – tzv. postoskudično društvo – ali, opet, ne na nivou država, nego na globalnom nivou.
U tom smislu, nije nerealno procjenjivati da će u (relativno) bliskoj budućnosti, recimo jedna trećina, penzija i socijalnih davanja u Crnoj Gori biti servisirana od strane odgovarajućih fondova, ili iz budžeta Evropske unije.
Možda nije nerealno procjenjivati da će ,,obični Crnogorac” malo po malo prihvatati ,,novu realnost”, i odricati se svog nacionalnog identiteta i suvereniteta, pod uslovom da pomenute penzije i apanaže budu visoke i – redovne.

Miodrag RAŠOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TOMISLAV JAKIĆ, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR: Nadam se da će svijet biti multipolaran

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska je unija nedvosmisleno na razmeđi: hoće li pokušati još jednom, možda i posljednji put, uzeti zalet prema poziciji samostalnog faktora na svjetskoj sceni ili će se zadovoljiti sadašnjom ulogom ‘rezervnog igrača’ Amerike

 

MONITOR: Koliko se kriza izazvana invazijom Rusije na Ukrajinu, koja je prije svega humanitarna, a onda i bezbjednosno-ekonomska i politička, „prelila“ i na odnose u hrvatskom državnom vrhu?

JAKIĆ: Ne bih rekao da se ta kriza prelila na odnose u hrvatskom državnom vrhu, ona je samo pridonijela tome da se ti odnosi dalje zaoštre – na štetu digniteta nositelja dviju visokih funkcija u državi i na štetu cijele Hrvatske.

MONITOR: Bili ste savjetnik Stipe Mesića za vrijeme njegovog predsjedničkog mandata. Sadašnji hrvatski predsjednik, socijaldemokrata Zoran Milanović unaprijed najavljuje veto Hrvatske u vezi sa eventualnim zahtjevom Finske i Švedske za prijem u NATO, uslovaljavajući hrvatski pristanak rješavanjem pitanja položaja Hrvata u BiH. Kako Vama izgleda ova Milanovićeva „kombinacija“?

JAKIĆ: To je nešto što se s pravom može nazvati nemogućom kombinacijom. Najaviti veto u slučaju primanja Švedske i Finske u NATO s obrazloženjem da će to samo još više pogoršati sigurnosnu situaciju u Evropi, to bi imalo itekako smisla. Ucjenjivati na način da se kaže: ili ćete vi djelovati u smjeru promjene izbornog zakona u BiH onako kako to nama odgovara, ili ćemo mi spriječiti vaš ulazak u Atlantski pakt, nema ni smisla, ni svrhe.

MONITOR: Kritikovali ste prve izjave Visokog predstavnika Kristijana Šmita. Ipak, on je nedavno upotrijebio Bonska ovlašćenja i suspendovao Zakon o javnoj imovini u RS, do odluke Ustavnog suda BiH. Da li i dalje smatrate da bi Šmit trebalo više da učini i od čega bi to, po Vama, moglo zavisiti?

JAKIĆ: Svaki Visoki predstavnik može da učini ono i onoliko koliko mu omogućava podrška zemlje iz koje dolazi, ne međunarodne zajednice, nego njegove matične zemlje. Pri čemu je, naravno, izuzetno važno i to kakvu specifičnu težinu ima ta zemlja na svjetskoj sceni. Paddy Ashdown je imao punu podršku Londona i on je koristio i Bonske ovlasti, povlačio radikalne poteze i nastojao spriječiti najgore. Lajčak, Petritsch, pa i Schmidtov prethodnik Valentin Inzko, jedva da su imali podršku svojih zemalja, Slovačke i Austrije. Dapače, kada je Inzko, praktično na odlasku, nametnuo amandman na Kazneni zakon, šef austrijske diplomacije je izjavio kako mu je žao zbog toga poteza. Schmidt će, dakle, uz to što ga hendikepira rusko neprihvaćanje njegovog imenovanja, moći ići dotle, dokle će se to uklapati u politiku Berlina.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Država je bila – kriminalac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega

 

MONITOR: Dobili smo novu, manjinsku Vladu – kako vidite sastav nove Vlade i njene domete?

GRAHOVAC: Sastav nije toliko bitan, bitni su postavljeni ciljevi i odlučnost da se isti ostvare. Vidim da ima veoma kompetentnih pojedinaca ali je bitno da se sve radi timski, transparentno, i da se trenutno preuzima odgovornost za ono što nije dobro urađeno.

MONITOR: Slažete li se sa stavovima da će kontrolu nad ovom  Vladom imati DPS od čije parlamentarne podrške Vlada i zavisi?

GRAHOVAC: Decenijama javno DPS kvalifikujem kao kriminalnu, zločinačku i neofašističku organizaciju. U isto vrijeme ističem da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je Crnoj Gori i te kako potrebno. Ovakav DPS će Vladu „glodati“ iznutra a ovakvi DF i Demokrate će je lomiti spolja. To je velika šansa za ovu vladu. Ovakav stav će vam djelovati čudno. Ova Vlada ima šansu da što prije (trenutno) otkriva  sva nepočinstva mnogih članova DPS-a kao i sa njima povezanih lica. Kada građani to prepoznaju onda postaje manje bitno da li će DPS u parlamentu davati podršku Vladi ili neće. Pošto će ova vlada kratko trajati, građani će znati i kazniti i nagraditi  na izborima, koji su skora neminovnost. Ukoliko Vlada ovih dana ne uradi ovo što sam  sugerisao  onda građani neće imati za čime žaliti ukoliko ona padne.

MONITOR:  Može li ovakva Vlada, sa nekim starim imenima, i uz DPS po dubini, obezbijediti ono što premijer Abazović obećava  – vladavinu prava, ekonomski razvoj  i  odblokiranje evrointegracijskog procesa?

GRAHOVAC:  Građani Crne Gore više vjeruju u ono što vide svojim očima negoli u ono šta piše u programima svih partija. Dobro je što su se u Vladi našla neka imena iz ranijih  saziva a koja su sačuvala čist obraz i čiste ruke. Sve što je premijer obećao biće  lakše ostvarivo ukoliko vrlo brzo budu privedena pravdi lica koja su bila sklona korupciji i organizovanom kriminalu. Građanima su poznata njihova imena i građani neće oprostiti bilo kojoj vlasti koja im gleda kroz prste i najmanji grijeh. Predugo traje ova nevolja i dosadašnja nepravda. Ovoj Vladi je otvorena šansa kao niti jednoj do sada. Ova Vlada se nalazi između šanse i kazne. Od nje sve zavisi.

MONITOR: Demokrate su najavile da će osporiti sve odluke nove Vlade. Koliko ova Vlada može biti stabilna?

GRAHOVAC: Iracionalno je, po svaku cijenu, juriti stabilnost Vlade. Dobro je što je u Crnoj Gori mnogo toga ogoljeno. Ova Vlada će ispuniti svoju misiju ako ogoli i ono što je građanima dobro poznato a na šta su institucije decenijama žmurile. Ogolijevanje problema je najbolja investicija ovoj Vladi za parlamentarne izbore koji su uskoro neminovni.

MONITOR: Jedan od argumenata premijera Abazovića za koncept manjinske vlade, odnosno izglasavanje nepovjerenja prethodne, bile su i geopolitičke prilike, odnosno rat u Ukrajini. Da li je u tom smislu ova Vlada pomak?

GRAHOVAC: Može biti pomak ako prepozna geopolitičke procese globalno, a posebno procese u regionu. To je široka oblast kojom se decenijama bavim, a sada napominjem samo jedan princip – ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega.

MONITOR: Svijet se našao u svekolikim problemima. Šta možemo očekivati u budućnosti?

GRAHOVAC: Odavno upozoravam da se skoro čitava planeta našla u opasnom fašizmu; da se duštvo nalazi u  klasičnom robovlasničkom odnosu; da je neoliberalizam kome je generika na Zapadu, u stvari, opaki fašizam; da je Istok izvorište organizovanog kriminala i korupcije; te da u Rusiji i Kini vlada najvulgarniji oblik kapitalizma. Svijet se nalazi u jednom obliku svjetskog rata a klasno-socijalne revolucije, koje će uskoro biti vidljivije, će biti osnovno obilježje tog rata.

MONITOR: Da li je ovo što se dešava u Ukrajini nagovještaj globalnog zapleta?

GRAHOVAC: Jeste. Svaki oblik fašizma pokazuje nasilje i imperijalizam, koji nikada nije napuštao politiku Rusije, i to prvenstveno demonstrira oružjem. U ovom sukobu Rusija će biti zaglavljena decenijama, sve do momenta kada će SAD i Rusija početi pregovarati – kako obje da izađu iz ovog ćorsokaka. Možda Amerikanci imaju dojam da imaju neko preimućstvo. To je tačno, ali je to taktičko preimućstvo jer u slučaju da ranjenog tigra (Rusiju) bace u naručje Kini onda će SAD ući u strategijski inferioran položaj.

MONITOR: Kako bi se to moglo završiti?

GRAHOVAC: Mislim da će ishod ipak biti povoljan a posebno po naš region – Rusija će priznati nezavisnost Kosova, SAD će biti tolerantniji prema ruskoj okupaciji Krima, Donjecka i Luganjska, otpočeće gradnja američko-evropsko- ruskog partnerstva na novim osnovama kao garanta svjetskog mira. Velike sile često sebi daju za pravo da urušavaju principe međunarodnog javnog prava. Srbija će konačno prestati da živi u svojim hegemonističkim iluzijama, Albanci na Kosovu će biti tolerantniji prema svojim sugrađanima Srbima, a država BiH će konačno profunkcionisati. Sve ovo sam dataljno objasnio prije nekoliko godina u knjizi Tri cunamija – Evropa je ranjena u izdanju  IK Laguna.

MONITOR: Geopolitički gledano, u kakvom položaju je Crna Gora?

GRAHOVAC: U veoma povoljnom je položaju ali treba da transparentnije i efikasnije rješava svoje unutrašnje probleme.

MONITOR: A kako vidite zaostavštinu prethodne Vlade?

GRAHOVAC: Višedecenijsko štetočinstvo DPS-a je odavno vidljivo a sada je ogoljeno štetočinstvo DF-a što je za državu Crnu Goru veoma dobro. Posebna korist je u činjenici što danas gube tlo pod nogama kako spski klerofašizam kome je generika u srpskom nacionalizmu tako i crnogorski neofašizam kome je generika u korupciji i organizovanom kriminalu.

MONITOR: Kako komentarišete slučaj Medenice, odnosno to što je dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda i bivša državna tužiteljka, osumnjičena da je članica organizovane kriminalne grupe, te da je u tom svojstvu uticala na pojedine odluke sudija?

GRAHOVAC: Tvrdo se držim principa – u dobroj namjeri upozoravam šta je nužno uraditi, šta se nikako ne smije uraditi i konkretne pojedince javno posavjetujem šta lično da preduzmu.

U više objavljenih kolumni  bavio sam se Vesnom Medenicom. Citiraću jednu rečenicu iz kolumne Vrhovnica objavljene  na praznik  Dan žena 2010. godine: ,,Javno pozivam predsjednicu Vrhovnog suda da podnese ostavku jer onima koji ne poslušaju moj savjet ostaje kajanje. Ali u zatvoru”. U jednoj kolumni iz 2008. godine jedna rečenica glasi: ,,Kada vidite da je gospođa na visokoj državnoj funkciji na svaki čukalj nabacila zlatnu kajlu, znajte da se radi o malograđanskoj sitnosopstveničkoj psihologiji koju će jednoga dana država Crna Gora skupo platiti”.

Ako sam radeći analize sa strane prije četrnaest godina ja uočavao velike probleme u sudsko–tužilačkoj grani vlasti, onda nije teško zaključiti da je državnim institucijama to, i još mnogo toga, bilo poznato sve. Zaključak je jednostavan – država Crna Gora je bila kriminalac.

Opet imam savjet za Vesnu Medenicu. Sama je sebi i svojoj porodici uništila život. Savjetujem je da istinom i nemilosrdno nadležnim organima otkrije sve i za svakoga uključujući i svoju porodicu jer će na taj način, kako-tako, sprati bar malo ljage kojom je okaljala sebe i sve svoje. Pa neka košta koliko košta! Bar će nekada u nekom vremeplovu neko reći da je imala kičmu. Pored ogromne štete koju je decenijama činila sada ona ima šansu da bar malo iscijeli grijeh i pomogne državi Crnoj Gori,  a građani će to znati da cijene.

MONITOR: Očekujete li da će se taj slučaj do kraja rasvijetliti i pokazati kako je zaista kontrolisano i zloupotrebljavano crnogorsko pravosuđe?

GRAHOVAC: Najveći interes za to ima Vesna Medenica. Ona je sama sebe nagrdila, a ukoliko postupi kako sam je posavjetovao bar će spriječiti razne kreacije slučaja „na narodne teme“ u kojima je glavni lik baš ona.

Siguran sam da će sva nepočinstva prethodnih vlasti biti otkrivena i da će veći broj istih biti i procesuiran i sankcionisan. Saradnja građana i državnih institucija po ovom pitanju dovešće do prvog, i poslije više decenija, pravog izmirenja podijeljene (i posvađane) Crne Gore.

Više puta sam izjavio da će ovo biti srećna zemlja. Ostajem pri toj ocjeni i dalje jer se proces utvrđivanja istine o mnogim problemima već otvorio i nezaustavljiv je.

Ovoj Vladi je data šansa da te procese ubrza. U protivnom, ostaće joj kajanje!

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo