Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Prva sestra opet u žarištu

Objavljeno prije

na

Poslije bure koju je izazvala afera Dojče Telekoma u Crnoj Gori kada je pominjano ime podgoričke advokatice Ane Kolarević, sestre višestrukog premijera Crne Gore Mila Đukanovića, mediji u Srbiji doveli su je u vezu sa aferom koja bi mogla dobro da protrese tu državu. Navodno, iza firme Srbija nikl, koja je zainteresovana da ulaže u istraživanje i eksploataciju rude nikla na području Topole, Mokre Gore i Vrnjačke Banje, stoji Ana Kolarević, saznao je beogradski Blic iz dobro obaviještenih izvora. Prema Blicu, koji je u vlasništvu njemačkog medijskog koncerna Špringer, kada je srpski ministar prirodnih resursa, rudarstva i prostornog planiranja Milan Bačević, saopštio da postoji investitor spreman da na tri lokacije u Srbiji uloži 1,2 milijarde eura u nalazišta nikla, imao je na umu Srbija nikl. Bačević (on i predsjednik Srbije su se inače prije neku godinu orodili udajom ministrove kćeri za Nikolićevog sina) nije želio da kaže o kome je riječ.

Bačević je rekao da ta kompanija posjeduje prava za istraživanje nikla u Srbiji i da je do sada završila veliki dio istraživanja, a u postupku je otkupa nove dokumentacije za druge istražne terene. ,,Ja ću kao ministar da im pomognem da u taj istraživački postupak uđu sa što manje prepreka”, naglasio je Bačević.

Sagovornik Blica dobro upućen u najavljena istraživanja tvrdio je kako je riječ o Srbija niklu, koji predvodi Ana Kolarević. ,,Sa Anom Kolarević tu je i Radomir Vukčević, bivši profesor na jednom metalurškom fakultetu u Australiji. On je i predstavnik australijske firme BHP Biliton, koja ima akcije u Europijan niklu, inače kompaniji koja 2006. nije uspjela da ostvari namjeru da u Mokroj Gori pravi rudnike nikla”, naveo je sagovornik lista.

Kolarevićeva i Vukčević su, prema tom izvoru, prethodno tražili dozvolu da za niklom tragaju kod Višegrada, poznatom po izdašnoj žili ove rude. Tamo su ih odbili. ,,Znali su da će time biti uništeni prirodni parkovi i ugroženi najbistriji djelovi rijeke Drine”, dodao je izvor Blica.

Sagovornik lista je dalje naveo kako se ruda nikla odvaja od otpada sumpornom kiselinom, što u radijusu do 100 kilometara izaziva oboljenje čak 40 odsto stanovništva. ,,Srbija po svaku cijenu mora da osujeti ambicije Ane Kolarević koje, vjerovatno ni sam ne znajući o kakvoj se opasnosti radi, podržava i Milan Bačević. Uvjeravanje da će se selekcija rude vršiti bezopasno ne pije vodu. Da je tako, nikl bi se eksploatisao i u planinama Velsa, gdje su ogromna nalazišta, ali ih niko ne dira”, tvrdio je sagovornik Blica.

U Srbiji se na planu eksploatacije nikla još ništa ozbiljnije nije uradilo, pa se, prema dekanu Rudarsko-geološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu Vladice Cvetkovića, ne može sigurno tvrditi kako bi to bila opasnost za životnu sredinu. ,,Na mnogim mjestima postoje dokazi da je eksploatacija nikla ugrozila prirodu. Međutim, sve zavisi koja je ruda u pitanju i na koji način će se eksploatisati. Moraju prvo da se urade ozbiljne studije i da se vidi šta bi se i na koji način radilo kod nas”, smatra Cvetković.

Kritičari navode kao primjer Norilsk u Rusiji, gdje se iskopava ruda nikla, a koji je jedan od 10 najzagađenijih gradova na svijetu. U gradu sa 130.000 stanovnika najveći zagađivač su kisele kiše i smog, koji oslobađa 500 tona oksida bakra i nikla godišnje, kao i dva miliona tona sumpor-dioksida. Takav vazduh uzrokuje učestale bolesti disajnih organa, komplikacije u trudnoći i rak pluća.

Neki zovu Norlisk i ,,Grad horora”. Zagađenje u tom gradu prelazi maksimalno dozvoljene nivoe u ukupno 350 dana godišnje. U 280 dana, nivoi štetnih supstanci u atmosferi su pet puta viši od maksimalnog dozvoljenog nivoa napisao je Rasel Norman, jedan od najčuvenijih blogera o ekologiji.

Najglasniji je u dosadašnjoj kritici mogućeg projekta bio režiser i direktor Parka prirode Mokra gora Emir Kusturica. Kusturica, koji je izgradio etno-selo Drvengrad u Mokroj Gori, upozorio je da bi kopanje nikla na pomenute tri lokacije bilo direktan udar na zdravlje građana Srbije i susjednih područja u Bosni i Hercegovini.

,,Požar se još nije ni ugasio, a već nam prijete neki anonimni rudari”, reagovao je Kusturica na najavu ministra Bačevića. On je podsjetio na ,,bitku” koja je već vođena za Mokru Goru sa Dinara niklom i naveo da je na kraju te bitke svima bilo jasno da bi u radijusu od 100 kilometara odmah oboljelo 40 odsto ljudi kada bi bila otkopana prva lopata nikla i krenulo odvajanje rude od otpada. ,,Kada bi se ista lopata zakopala u Topoli, ona više ne bi postojala, a Čačak bi odmah obolio”, rekao je Kusturica. ,,Kada se zakopa lopata u Mokroj Gori i kada se ostrašćeno desetine miliona dolara zarade na niklu, više neće biti ni Zlatibora, ali ni Užica”.

Ana Kolarević je u pismu Blicu negirala da je za eksploatisanje nikla u Srbiji zainteresovana firma Srbija nikl, iza koje stoje ona i Radomir Vukčević.

,,Sa indignacijom odbijam sve vaše navode koji liče na prljavu kampanju, a koju ste objavili bez provjera. Ako je to što sam u privatnoj vezi sa gospodinom Vukčevićem, dokaz da ulažem toliki novac, savršeno je jasno o čemu se tu radi. Namjera da se neko miješa u moj privatni i poslovni život je skandalozna i kriminalna. O priči koju mi podmećete znam ponešto od čovjeka s kojim živim i kome, valjda imam pravo da dajem stručna i pravna mišljenja u vezi sa bilo čim, pa i u vezi sa ovim projektom. Nisam se sastala sa ministrom Bačevićem i nisam ga u životu vidjela”, kaže Ana Kolarević.

No, krčag je već polomljen. Najnovija pisanja po štampi u regionu o Srbija niklu i Ani Kolarević dolaze poslije pominjanja sestre Đukanovića u još nekoliko spornih događanja proteklih godina.

Posljednje je bilo u januaru ove godine kada su mediji prenijeli kako su finansijske vlasti Sjedinjenih Američkih Država utvrdile su da je Dojče Telekom, preko podružnice Mađar Telekoma, pri kupovini Telekoma Crne Gore podmitio više crnogorskih zvaničnika sa ukupno 7,35 miliona eura.

Sporni ugovori su svojevremeno zavedeni u knjige Mađar Telekoma, kao i matične firme Dojče Telekom. To je bio okidač da američko Ministarstvo pravde pokrene istragu 2006. godine, jer se obje kompanije kotiraju na Njujorškoj berzi.

U presudi je navedeno da se jedan od sedam spornih ugovora odnosi na nezakonitu isplatu 580.000 eura ,,sestri jednog od najviših vladinih zvaničnika u Crnoj Gori, koja se bavi advokaturom”.

Jedini renomirani advokat, prema pisanju medija, kojeg bi angažovao strani operater, bila je Ana Kolarević. Kolarevićeva je rekla da nema ništa sa ovim slučajem i da joj nikada nije uplaćen novac od tih kompanija.

Parlamentarni Anketni odbor formiran povodom sumnje u korupciju u postupku privatizacije Telekoma Crne Gore, odlučio je u četvrtak da do 1. oktobra, između ostalih, ispita bivšeg premijera Mila Đukanovića. Na spisku su još bivši potpredsjednik Savjeta za privatizaciju Veselin Vukotić, nekadašnji predsjednik Agencije za prestrukturiranje privrede Branko Vujović, bivši ministar ekonomije Darko Uskoković, bivši direktori Telekoma Oleg Obradović, Milan Perović i Miodrag Ivanović, kao i bivši direktor Euromarket banke Branimir Pajković i predsjednik Atlas grupe Duško Knežević.

Iako je još u martu pominjana kao jedan od svjedoka, Ana Kolarević se ne nalazi na najnovijem spisku.

Do 3. oktobra znaće se ko će iz Crne Gore biti ispitan pred Okružnim sudom u Njujorku u vezi sa aferom Telekom. Sudija tog suda Ričard Saliven, u pismu koje je poslao strankama u postupku, zatražio je da do tog datuma u 16 sati dostave svu dokumentaciju neophodnu za početak suđenja.

Saliven je pripremno ročište u procesu koji je američka Komisija za hartije od vrijednosti pokrenula protiv trojice bivših direktora Mađar Telekoma zbog podmićivanja crnogorskih zvaničnika, zakazao za 12. oktobar.

Dojče Telekom i njegova podružnica Mađar Telekom pristali su da plate kaznu od oko 95 miliona dolara u okviru nagodbe u sudskoj tužbi u kojoj se utvrdilo da su bivši rukovodioci te kompanije potkupili državne funkcionere u Crnoj Gori i Makedoniji.

Sutkinja, advokatica, milionerka

Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ) je 2010. objavio da Ana Kolarević posjeduje 3,5 miliona eura u dionicama i nekretninama. U analizi naslovljenoj Đukanovićeva Crna Gora kao porodični biznis u čijoj izradi su učestvovale i lokalne novinarske organizacije, navedeno je, takođe, da Ana Kolarević posjeduje četiri stana u centru Podgorice.

Bivša sutkinja Vrhovnog suda, gdje je imenovana u vrijeme Đukanovićevog mandata, specijalizovala se za privredno pravo. Vlasnica je advokatske kancelarije i firme za konsalting i manadžment Edu Kons. Njen 25-godišnji sin Edin je takođe preduzetnik, vlasnik tri firme za dizajn, konsalting i građevinarsto, pisalo je u analizi ICIJ.

U ICIJ smatraju i da je Ana Kolarević vlasnik 0,5 odsto udjela akcija u Prvoj banci, u kojoj su njena braća Milo i Aco, te porodični prijatelj većinski vlasnici, što predstavlja konflikt interesa, smatraju u ICIJ. Aco Đukanović i Ana Kolarević odbili su da komentarišu za ICIJ, saopšteno je iz te organizacije.

,,Ja bih rado govorila o svemu drugom, ali ne bih govorila o Prvoj banci. Ja sam mali akcionar, sa jako, jako malim procentom. Nijesam ni verifikovana da o tome govorim”, rekla je Kolarević za ICIJ.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo