Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Prva sestra opet u žarištu

Objavljeno prije

na

Poslije bure koju je izazvala afera Dojče Telekoma u Crnoj Gori kada je pominjano ime podgoričke advokatice Ane Kolarević, sestre višestrukog premijera Crne Gore Mila Đukanovića, mediji u Srbiji doveli su je u vezu sa aferom koja bi mogla dobro da protrese tu državu. Navodno, iza firme Srbija nikl, koja je zainteresovana da ulaže u istraživanje i eksploataciju rude nikla na području Topole, Mokre Gore i Vrnjačke Banje, stoji Ana Kolarević, saznao je beogradski Blic iz dobro obaviještenih izvora. Prema Blicu, koji je u vlasništvu njemačkog medijskog koncerna Špringer, kada je srpski ministar prirodnih resursa, rudarstva i prostornog planiranja Milan Bačević, saopštio da postoji investitor spreman da na tri lokacije u Srbiji uloži 1,2 milijarde eura u nalazišta nikla, imao je na umu Srbija nikl. Bačević (on i predsjednik Srbije su se inače prije neku godinu orodili udajom ministrove kćeri za Nikolićevog sina) nije želio da kaže o kome je riječ.

Bačević je rekao da ta kompanija posjeduje prava za istraživanje nikla u Srbiji i da je do sada završila veliki dio istraživanja, a u postupku je otkupa nove dokumentacije za druge istražne terene. ,,Ja ću kao ministar da im pomognem da u taj istraživački postupak uđu sa što manje prepreka”, naglasio je Bačević.

Sagovornik Blica dobro upućen u najavljena istraživanja tvrdio je kako je riječ o Srbija niklu, koji predvodi Ana Kolarević. ,,Sa Anom Kolarević tu je i Radomir Vukčević, bivši profesor na jednom metalurškom fakultetu u Australiji. On je i predstavnik australijske firme BHP Biliton, koja ima akcije u Europijan niklu, inače kompaniji koja 2006. nije uspjela da ostvari namjeru da u Mokroj Gori pravi rudnike nikla”, naveo je sagovornik lista.

Kolarevićeva i Vukčević su, prema tom izvoru, prethodno tražili dozvolu da za niklom tragaju kod Višegrada, poznatom po izdašnoj žili ove rude. Tamo su ih odbili. ,,Znali su da će time biti uništeni prirodni parkovi i ugroženi najbistriji djelovi rijeke Drine”, dodao je izvor Blica.

Sagovornik lista je dalje naveo kako se ruda nikla odvaja od otpada sumpornom kiselinom, što u radijusu do 100 kilometara izaziva oboljenje čak 40 odsto stanovništva. ,,Srbija po svaku cijenu mora da osujeti ambicije Ane Kolarević koje, vjerovatno ni sam ne znajući o kakvoj se opasnosti radi, podržava i Milan Bačević. Uvjeravanje da će se selekcija rude vršiti bezopasno ne pije vodu. Da je tako, nikl bi se eksploatisao i u planinama Velsa, gdje su ogromna nalazišta, ali ih niko ne dira”, tvrdio je sagovornik Blica.

U Srbiji se na planu eksploatacije nikla još ništa ozbiljnije nije uradilo, pa se, prema dekanu Rudarsko-geološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu Vladice Cvetkovića, ne može sigurno tvrditi kako bi to bila opasnost za životnu sredinu. ,,Na mnogim mjestima postoje dokazi da je eksploatacija nikla ugrozila prirodu. Međutim, sve zavisi koja je ruda u pitanju i na koji način će se eksploatisati. Moraju prvo da se urade ozbiljne studije i da se vidi šta bi se i na koji način radilo kod nas”, smatra Cvetković.

Kritičari navode kao primjer Norilsk u Rusiji, gdje se iskopava ruda nikla, a koji je jedan od 10 najzagađenijih gradova na svijetu. U gradu sa 130.000 stanovnika najveći zagađivač su kisele kiše i smog, koji oslobađa 500 tona oksida bakra i nikla godišnje, kao i dva miliona tona sumpor-dioksida. Takav vazduh uzrokuje učestale bolesti disajnih organa, komplikacije u trudnoći i rak pluća.

Neki zovu Norlisk i ,,Grad horora”. Zagađenje u tom gradu prelazi maksimalno dozvoljene nivoe u ukupno 350 dana godišnje. U 280 dana, nivoi štetnih supstanci u atmosferi su pet puta viši od maksimalnog dozvoljenog nivoa napisao je Rasel Norman, jedan od najčuvenijih blogera o ekologiji.

Najglasniji je u dosadašnjoj kritici mogućeg projekta bio režiser i direktor Parka prirode Mokra gora Emir Kusturica. Kusturica, koji je izgradio etno-selo Drvengrad u Mokroj Gori, upozorio je da bi kopanje nikla na pomenute tri lokacije bilo direktan udar na zdravlje građana Srbije i susjednih područja u Bosni i Hercegovini.

,,Požar se još nije ni ugasio, a već nam prijete neki anonimni rudari”, reagovao je Kusturica na najavu ministra Bačevića. On je podsjetio na ,,bitku” koja je već vođena za Mokru Goru sa Dinara niklom i naveo da je na kraju te bitke svima bilo jasno da bi u radijusu od 100 kilometara odmah oboljelo 40 odsto ljudi kada bi bila otkopana prva lopata nikla i krenulo odvajanje rude od otpada. ,,Kada bi se ista lopata zakopala u Topoli, ona više ne bi postojala, a Čačak bi odmah obolio”, rekao je Kusturica. ,,Kada se zakopa lopata u Mokroj Gori i kada se ostrašćeno desetine miliona dolara zarade na niklu, više neće biti ni Zlatibora, ali ni Užica”.

Ana Kolarević je u pismu Blicu negirala da je za eksploatisanje nikla u Srbiji zainteresovana firma Srbija nikl, iza koje stoje ona i Radomir Vukčević.

,,Sa indignacijom odbijam sve vaše navode koji liče na prljavu kampanju, a koju ste objavili bez provjera. Ako je to što sam u privatnoj vezi sa gospodinom Vukčevićem, dokaz da ulažem toliki novac, savršeno je jasno o čemu se tu radi. Namjera da se neko miješa u moj privatni i poslovni život je skandalozna i kriminalna. O priči koju mi podmećete znam ponešto od čovjeka s kojim živim i kome, valjda imam pravo da dajem stručna i pravna mišljenja u vezi sa bilo čim, pa i u vezi sa ovim projektom. Nisam se sastala sa ministrom Bačevićem i nisam ga u životu vidjela”, kaže Ana Kolarević.

No, krčag je već polomljen. Najnovija pisanja po štampi u regionu o Srbija niklu i Ani Kolarević dolaze poslije pominjanja sestre Đukanovića u još nekoliko spornih događanja proteklih godina.

Posljednje je bilo u januaru ove godine kada su mediji prenijeli kako su finansijske vlasti Sjedinjenih Američkih Država utvrdile su da je Dojče Telekom, preko podružnice Mađar Telekoma, pri kupovini Telekoma Crne Gore podmitio više crnogorskih zvaničnika sa ukupno 7,35 miliona eura.

Sporni ugovori su svojevremeno zavedeni u knjige Mađar Telekoma, kao i matične firme Dojče Telekom. To je bio okidač da američko Ministarstvo pravde pokrene istragu 2006. godine, jer se obje kompanije kotiraju na Njujorškoj berzi.

U presudi je navedeno da se jedan od sedam spornih ugovora odnosi na nezakonitu isplatu 580.000 eura ,,sestri jednog od najviših vladinih zvaničnika u Crnoj Gori, koja se bavi advokaturom”.

Jedini renomirani advokat, prema pisanju medija, kojeg bi angažovao strani operater, bila je Ana Kolarević. Kolarevićeva je rekla da nema ništa sa ovim slučajem i da joj nikada nije uplaćen novac od tih kompanija.

Parlamentarni Anketni odbor formiran povodom sumnje u korupciju u postupku privatizacije Telekoma Crne Gore, odlučio je u četvrtak da do 1. oktobra, između ostalih, ispita bivšeg premijera Mila Đukanovića. Na spisku su još bivši potpredsjednik Savjeta za privatizaciju Veselin Vukotić, nekadašnji predsjednik Agencije za prestrukturiranje privrede Branko Vujović, bivši ministar ekonomije Darko Uskoković, bivši direktori Telekoma Oleg Obradović, Milan Perović i Miodrag Ivanović, kao i bivši direktor Euromarket banke Branimir Pajković i predsjednik Atlas grupe Duško Knežević.

Iako je još u martu pominjana kao jedan od svjedoka, Ana Kolarević se ne nalazi na najnovijem spisku.

Do 3. oktobra znaće se ko će iz Crne Gore biti ispitan pred Okružnim sudom u Njujorku u vezi sa aferom Telekom. Sudija tog suda Ričard Saliven, u pismu koje je poslao strankama u postupku, zatražio je da do tog datuma u 16 sati dostave svu dokumentaciju neophodnu za početak suđenja.

Saliven je pripremno ročište u procesu koji je američka Komisija za hartije od vrijednosti pokrenula protiv trojice bivših direktora Mađar Telekoma zbog podmićivanja crnogorskih zvaničnika, zakazao za 12. oktobar.

Dojče Telekom i njegova podružnica Mađar Telekom pristali su da plate kaznu od oko 95 miliona dolara u okviru nagodbe u sudskoj tužbi u kojoj se utvrdilo da su bivši rukovodioci te kompanije potkupili državne funkcionere u Crnoj Gori i Makedoniji.

Sutkinja, advokatica, milionerka

Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ) je 2010. objavio da Ana Kolarević posjeduje 3,5 miliona eura u dionicama i nekretninama. U analizi naslovljenoj Đukanovićeva Crna Gora kao porodični biznis u čijoj izradi su učestvovale i lokalne novinarske organizacije, navedeno je, takođe, da Ana Kolarević posjeduje četiri stana u centru Podgorice.

Bivša sutkinja Vrhovnog suda, gdje je imenovana u vrijeme Đukanovićevog mandata, specijalizovala se za privredno pravo. Vlasnica je advokatske kancelarije i firme za konsalting i manadžment Edu Kons. Njen 25-godišnji sin Edin je takođe preduzetnik, vlasnik tri firme za dizajn, konsalting i građevinarsto, pisalo je u analizi ICIJ.

U ICIJ smatraju i da je Ana Kolarević vlasnik 0,5 odsto udjela akcija u Prvoj banci, u kojoj su njena braća Milo i Aco, te porodični prijatelj većinski vlasnici, što predstavlja konflikt interesa, smatraju u ICIJ. Aco Đukanović i Ana Kolarević odbili su da komentarišu za ICIJ, saopšteno je iz te organizacije.

,,Ja bih rado govorila o svemu drugom, ali ne bih govorila o Prvoj banci. Ja sam mali akcionar, sa jako, jako malim procentom. Nijesam ni verifikovana da o tome govorim”, rekla je Kolarević za ICIJ.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I FALSIFIKOVANE DIPLOME: U redu je to

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić ponovo nas je upozorila na činjenicu da ,,stručnjaka” u javnoj upravi, policiji, obrazovanju, zdravstvu i ostalim oblastima u kojima bilježimo nenapredak ima na hiljade. I nikom ništa

 

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić razobličila je svu nemoć države i institucija da se uhvate u koštac sa armijom zaposlenih u državnim institucijama kojima na osnovu kupljenih  ili falsifikovanih uvjerenja dobijaju posao i napreduju u službi.

O kakvom se haosu i nekoordinaciji između državnih službi radi govori podatak da je Pavličić za 12 godina koliko radi u IJZ konstantno napredovala u službi i radila na poslovima koji zahtijevaju stručnost. Pored falsifikovane diplome, niko u njenoj ustanovi ali ni u nadležnim ministarstvima kao da nije znao da je ona početkom 2014. proglašena krivom zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave.

Prema presudi iz 2014, Pavličić je na sudu priznala krivično djelo lažiranja diplome Hemijskog fakulteta u Beogradu. Sud je tada ocijenio da je ona ,,bila svjesna svog djela, čije je izvršenje htjela, postupajući sa direktnim umišljajem”.  I pored toga sud je cijeneći olakšavajuće okolonosti ,,izrekao uslovnu osudu kojom je utvrdio kaznu zatvora od četiri mjeseca i istovremeno je odredio rok provjeravanja od dvije godine, odnosno da se utvrđena kazna neće izvršiti ako okrivljena za vrijeme od dvije godine od pravosnažnosti presude ne učini krivično djelo”. Kako su sud i ostali provjeravali, dovoljno govori podatak da je Pavličić napredovala u službi i došla do mjesta pomoćnice direktora. Možda bi bila izabrana i za direktoricu da nije bilo višemjesečnog istraživanja novinarki Vijesti koje su razobličile ovaj slučaj.

Da sve nije prošlo bez odjeka, potvrđuje ostavka dosadašnjeg direktora  Instituta za javno zdravlje Igora Galića. ,,Vezano za navode iz medija gdje se pominju falsifikovane diplome, želim jasno da stavim do znanja da se principijelno protivim svakom vidu malverzacija i molim da se istrage u ovom pravcu nastave u cijelom državnom sistemu”, saopštio je Galić.

I kako to obično biva nakon skandala ovakvih razmjera, iz Ministarstva prosvjete i ostalih su najavili da će sada podrobnije ispitivati diplome a iz tužilaštva da će prilježnije ispitati ovaj i ostale slučajeve lažnih diploma.

Za sada se tužilaštvu ne žuri u ispitivanju i kažnjavanju ovakve prakse. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su nakon izbijanja afere upozorili da su posljednjih godina podnijeli desetine krivičnih prijava protiv lica za koje je dobijena potvrda da su njihove diplome nevalidne, ali da nijedan slučaj nije procesuiran.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OŽIVLJAVANJE PRAVOSUĐA: Deblokada počela od Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović (PES) tražio je nedavno od šefa Skupštine Andrije Mandića (ZBCG) da se hitno pokrene dijalog unutar parlamentarne većine, ali i organizuju uporedni sastanci s opozicijom o popuni ključnih pozicija u pravosuđu – jednog mjesta u Ustavnom sudu, tri u Sudskom savjetu, te pozicije vrhovnog državnog tužioca (VDT)

 

Poslanici Skupštine Crne Gore su u drugom krugu sa 56 glasova izabrali Faruka Resulbegovića za sudiju Ustavnog suda. Tako je omogućeno da Ustavni sud, poslije višegodišnje krize, ponovo radi u punom sastavu, sa sedam sudija.

Lokalni izbori prošle godine pokazali su neophodnost funkcionalnog Ustavnog suda (US). Četiri opštine nisu mogle da proglase rezultate izbora i formiraju vlast  nakon što su odbijene žalbe, podnijete opštinskoj izbornoj komisiji, došle do Ustavnog suda. US nije mogao  odlučiti po žalbama jer je nekoliko mjeseci ranije ostao bez kvoruma za odlučivanje, sa samo troje sudija.

Nakon mnogo odugovlačenja i pritisaka međunarodne zajednice, prije svega Evropske komisije (EK), početkom ove godine izabrano je troje sudija US.  Poslanici su  izabrali  Snežanu Armenko, Momirku Tešić i Draganu Đuranović. Alija Beganović i Faruk Resulbegović nijesu dobili dovoljan broj poslaničkih glasova. Izabrane sudije bile su kompromis između tehničke Vlade,  Dritana Abazovića, i velikih koalicija okupljenih oko Demokratske partije socijalista (DPS), Za budućnost Crne Gore i Demokrata.

Kako nije izabran sedmi sudija, Ustavni sud u nekim slučajevima nije mogao  imati većinu. Tako u slučaju ukaza bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da raspusti Skupštinu, Ustavni sud nije mogao da se izjasni da li je on  prekršio Ustav. Odluka o ocjeni ustavnosti izostala jer je troje sudija glasalo da je riječ o pojedinačnom pravnom aktu, a troje  je  bilo protiv.

“Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik Budimir Šćepanović i sudije – Snežana Armenko, Dragana Đuranović, Milorad Gogić, Desanka Lopičić i Momirka Tešić, u predmetu U-II broj 11/23, nije donio Odluku, jer predlog sudije izvjestioca nije dobio Ustavom propisanu potrebnu većinu”, saopšteno je iz Ustavnog suda.

Nakon  formiranja nove vlasti, lideri vladajuće koalicije istakli su da je reforma pravosuđa prioritet.  Za izbor sudije Ustavnog suda potrebna je dvotrećinska većina (54) u prvom krugu, ili tropetinska (49) u drugom. Ubrzo je pokrenuta  procedura i na red je ponovo došlo glasanje o rukovodiocu ulcinjskog tužilaštva Faruku Resulbegoviću. Bošnjačka stranka (BS)  je tražila da sedmi član US bude Bošnjak. Lider Bošnjačke stranke (BS) Ervin Ibrahimović, je kazao da  Bošnjaka nema u Sudskom i Tužilačkom savjetu, Državnoj revizorskoj instituciji, Centralnoj banci Crne Gore… “Da li Bošnjak može da vjeruje u institucionalni i pravni sistem Crne Gore? Pozivam vas da ne glasate za sedmog sudiju, nego da otvorimo dijalog”, rekao je Ibrahimović.

Poslanik Albanskog foruma Nikola Camaj, ocijenio je da je funkcionalan Ustavni sud prioritet. Kaže da je iznenađen stavovima Bošnjačke stranke. “Nešto što pripada manjinama ne pripada po difoltu najjačoj manjinskoj starnci. U suprotnom bi u našim dokumentima pisalo da ta mjesta pripadaju BS-u”, smatra Camaj.

Skupština je u drugom krugu, glasovima 56 poslanika izabrala Ruselbegovića za sedmog sudiju Ustavnog suda. Uzdržani su bili poslanici iz redova Demokratske partije socijalista i Bošnjačke stranke. Šef poslaničkog kluba DPS-a Andrija Nikolić objasnio je stav DPS: “Upravo iz odgovornosti prema politici multietničke demokratije u Crnoj Gori. Ta odgovornost pripada predstavnicima manjinskih naroda, a ton na današnjoj sjednici je pokazao da saglasnosti nema”.

Poslanik sa liste vladajuće i najjače partije u ovom sazivu Pokreta Evropa sad Seid Hadžić, kazao je da je on Bošnjak i da će se uvijek boriti da predstavnici tog naroda budu na  pozicijama gdje se odlučuje. Tvrdi da je nezadovoljan što „izvjesni period“ u Ustavnom sudu neće biti Bošnjaka. „Ali, nije problem u današnjem kandidatu, nego u prethodnih šest. Mizerno je pričati oko kvota za manjine. Ne interesju me kvote, ako imamo stabilne kandidate – zašto ne bi bilo sedam kandidata koji su Albanci, koji su Bošnjaci”, upitao je.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati savjet bivšeg premijera Duška Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”.  Pa ne zaboraviti ni ko je  otćutao  mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju

 

Da, nevjerovatno je što je knjiga sa takvim naslovom uopšte ugledala svjetlost dana, primijetili su neki.  Nije prva koju je isti autor, ratni zločinac, sa raznim vulgarnim naslovima  lansirao u javni prostor. Autor  je odavno  upisan u mračne i krvave stranice regionalne istorije: Vojislav Šešelj,  predsjednik Srpske radikalne stranke (SRS) i haški osuđenik. Naslov njegovog uratka, objavljenog ove godine,  nije za pristojne, a kamoli profesionalne medije.  Pa ni sa mnogo zvjezdica..  Ovoga puta ne meti je bivša poslanica i liderka Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković.

Knjigu je  izdala Šešeljeva izdavačka kuća Velika Srbija, a zavedena je u Narodnoj biblioteci Srbije, sa tiražom od hiljadu primjeraka i predmetnom odrednicom – Srbi – Progoni – Crna Gora – 21. v.  Prije tri godine, u julu 2020 godine, ista izdavačka kuća izdala je Šešeljevu knjigu sličnog naziva. Meta je tada bila Aleksandra Jerkov, funkcionerka tamošnje Demokratske stranske. Ta stranka i Stranka slobode i pravde tada su zahtijevale od srpskog tužilaštva da hitno zabrani njenu distribuciju i prodaju. Ništa. Šešelj je nastavio. Na meti njegovih uradaka prethodno su bili i pokojna predsjednica Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM) Biljana Kovačević – Vučo, funkcionerka Stranke slobode i pravde Marinika Tepić, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak

Jerkov je prije objavljivanja Šešeljeve knjige prijavila prijetnje koje je dobila od lidera SRS. Ona je saopštila tada da je “ohrabruje međunarodna i domaća podrška”, ali da ona ne može da “zameni to što nadležni već treći dan ne reaguju na pretnje”. Šešelj joj je uputio prijetnje putem društvene mreže Tviter pošto se javno upitala zašto lideru radikala ni godinu dana posle pravosnažne presude za ratne zločine nije oduzet poslanički mandat u Skupštini Srbije.

I Draginja Vuksanović Stanković je prije objavljivanja posljednjeg Šešeljevog naslova, bila na njegovoj meti.  Zbog uvreda koje je na njen račun  saopštio u programu beogradske TV Hepi u januaru 2022, televizije koja je pod kontrolom Šešeljevog nekadašnjeg partijskog saborca,  danas predsjednika Srbije Aleksandra Vučića,  Agencija za elektronske medije (AEM) je privremeno zabranila emitovanje programa te televizije u Crnoj Gori.

Objavljivanje Šešeljeve knjige o Vuksanović Stanković naišlo je na brojne osude u Crnoj Gori. Reakcije su stigle sa gotovo svih adresa.  Oglasile su se partije na vlasti, ministri, predsjednik države, opozicione partije, civilni sektor…Pokrenuta je i  onlajn peticija kojom se od ministra spoljnih poslova Crne Gore Filipa Ivanovića traži da uputi protestnu notu Srbiji zbog objavljenje knjige Vojislava Šešelja sa uvredljivim, mizoginim naslovom.

“Ovo je nažalost samo posljednji u nizu primjera Šešeljevih vulgarnih i uvredljivih javnih objava. On je i prije gospođe Vuksanović-Stanković na sličan način pokušavao da našteti i ženama prisutnim u javnom životu Srbije, političarkama, novinarkama i aktivistkinjama koje mu nijesu bile po volji, uključujući i Povjerenicu za zaštitu ravnopravnosti Republike Srbije koja je više puta kritikovala njegove ispade kao nezakonite. Tačno je i da se Šešelj jednako vulgarno obrušavao i na svoje neistomišljenike, muškarce, kako iz Srbije tako i iz inostranstva”, navodi se u saopštenju  Akcije za ljudska prava (HRA) i Centra za ženska prava (CŽP).

Ove organizacije  ističu da “koliko god Šešelj bio personalno groteskna i primitivna figura, ne smije se potcijeniti da je on suštinski na vlasti u Srbiji i da ima sistemsku medijsku i drugu podršku države, što i ovaj i sve prethodne slučajeve čini još ozbiljnijim”.

Takođe, ocjenjuju da “brojnost negativnih reakcija na crnogorskoj javnoj sceni povodom ovog događaja “ohrabruje”.

Primijećena su, međutim, i neka ćutanja.  Nakon što se predsjednik parlamenta i jedan od lidera ZBCG nije oglasio ovim povodom, reagovao je DPS tvrdeći da je to ćutanje odobravanje.

„Postoje stvari koje se ne komentarišu i koje su ispod svakog nivoa a to je situacija u kojoj se u knjizi Vojislava Šešelja pominje bivša poslanica Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković” kazao je kasnije  Mandić upitan da to prokomentariše, Šešeljevo djelo. “Gospođa Vuksanović Stanković se više ne bavi politikom i primijetio sam da pojedini to sada žele da nametnu kao temu. Ovolika povika u Crnoj Gori je želja što više nametnuti tu temu ne vodeći računa o ugledu gospođe Vuksanović Stanković. Niti ću to čitati niti ću to komentarisati. Ja ne želim da namećem tu temu i ponavljam, to je ispod nivoa komentarisanja”, preczirao je Mandić

Na portalu Borba, koji se vezuje za bivši Demokratski front, međutim, više nego komentarišu Šešeljevu knjigu. Oni su nakon reakcija i osuda Šešeljevog uratka, objavili i njegovu izjavu tim povodom i dali mu priliku da dodatno vrijeđa bivšu poslanicu SDP-a.  Na kraju teksta ogradili su se konstatcijom da Šešeljev stav „nije stav redakcije“. Šteta je, naravno, učinjena.

Zanimljive su i reakcije koje su došle iz Demokratske partije socijalista. Iz te partije su kazali da nije prvi put da autor tog ogavnog nedjela napada na ono, u Crnoj Gori, najsvetije – ženu, i to ne bilo koju nego jednu iz reda onih koji su život podredile odbrani vlastite kuće i njenog dostojanstva od „ovih i ovakvih, jadnih i bijednih, kakav je ovaj mrzitelj svega crnogorskoga“.

Neki od napada na “ono najsvetije – ženu”, dolazili su iz krugova bliskih upravo dugogodišnje partije na vlasti. Uz gromoglasno ćutanje poslanika i funkcionera te partije.  Poput slučaja Vanje Ćalović Marković, recimo.

Interesantan je i savjet bivšeg DPS premijera Duška Markovića, nekadašnjeg dugogodišnjeg šefa tajne službe:“… Da manje bilježimo ko je dao podršku Draginji, već dobro i tvrdo da upamtimo ko nije osudio ovaj sramni napad”.

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”. I ne zaboraviti ko je  otćutao  mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo