Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Prva sestra opet u žarištu

Objavljeno prije

na

Poslije bure koju je izazvala afera Dojče Telekoma u Crnoj Gori kada je pominjano ime podgoričke advokatice Ane Kolarević, sestre višestrukog premijera Crne Gore Mila Đukanovića, mediji u Srbiji doveli su je u vezu sa aferom koja bi mogla dobro da protrese tu državu. Navodno, iza firme Srbija nikl, koja je zainteresovana da ulaže u istraživanje i eksploataciju rude nikla na području Topole, Mokre Gore i Vrnjačke Banje, stoji Ana Kolarević, saznao je beogradski Blic iz dobro obaviještenih izvora. Prema Blicu, koji je u vlasništvu njemačkog medijskog koncerna Špringer, kada je srpski ministar prirodnih resursa, rudarstva i prostornog planiranja Milan Bačević, saopštio da postoji investitor spreman da na tri lokacije u Srbiji uloži 1,2 milijarde eura u nalazišta nikla, imao je na umu Srbija nikl. Bačević (on i predsjednik Srbije su se inače prije neku godinu orodili udajom ministrove kćeri za Nikolićevog sina) nije želio da kaže o kome je riječ.

Bačević je rekao da ta kompanija posjeduje prava za istraživanje nikla u Srbiji i da je do sada završila veliki dio istraživanja, a u postupku je otkupa nove dokumentacije za druge istražne terene. ,,Ja ću kao ministar da im pomognem da u taj istraživački postupak uđu sa što manje prepreka”, naglasio je Bačević.

Sagovornik Blica dobro upućen u najavljena istraživanja tvrdio je kako je riječ o Srbija niklu, koji predvodi Ana Kolarević. ,,Sa Anom Kolarević tu je i Radomir Vukčević, bivši profesor na jednom metalurškom fakultetu u Australiji. On je i predstavnik australijske firme BHP Biliton, koja ima akcije u Europijan niklu, inače kompaniji koja 2006. nije uspjela da ostvari namjeru da u Mokroj Gori pravi rudnike nikla”, naveo je sagovornik lista.

Kolarevićeva i Vukčević su, prema tom izvoru, prethodno tražili dozvolu da za niklom tragaju kod Višegrada, poznatom po izdašnoj žili ove rude. Tamo su ih odbili. ,,Znali su da će time biti uništeni prirodni parkovi i ugroženi najbistriji djelovi rijeke Drine”, dodao je izvor Blica.

Sagovornik lista je dalje naveo kako se ruda nikla odvaja od otpada sumpornom kiselinom, što u radijusu do 100 kilometara izaziva oboljenje čak 40 odsto stanovništva. ,,Srbija po svaku cijenu mora da osujeti ambicije Ane Kolarević koje, vjerovatno ni sam ne znajući o kakvoj se opasnosti radi, podržava i Milan Bačević. Uvjeravanje da će se selekcija rude vršiti bezopasno ne pije vodu. Da je tako, nikl bi se eksploatisao i u planinama Velsa, gdje su ogromna nalazišta, ali ih niko ne dira”, tvrdio je sagovornik Blica.

U Srbiji se na planu eksploatacije nikla još ništa ozbiljnije nije uradilo, pa se, prema dekanu Rudarsko-geološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu Vladice Cvetkovića, ne može sigurno tvrditi kako bi to bila opasnost za životnu sredinu. ,,Na mnogim mjestima postoje dokazi da je eksploatacija nikla ugrozila prirodu. Međutim, sve zavisi koja je ruda u pitanju i na koji način će se eksploatisati. Moraju prvo da se urade ozbiljne studije i da se vidi šta bi se i na koji način radilo kod nas”, smatra Cvetković.

Kritičari navode kao primjer Norilsk u Rusiji, gdje se iskopava ruda nikla, a koji je jedan od 10 najzagađenijih gradova na svijetu. U gradu sa 130.000 stanovnika najveći zagađivač su kisele kiše i smog, koji oslobađa 500 tona oksida bakra i nikla godišnje, kao i dva miliona tona sumpor-dioksida. Takav vazduh uzrokuje učestale bolesti disajnih organa, komplikacije u trudnoći i rak pluća.

Neki zovu Norlisk i ,,Grad horora”. Zagađenje u tom gradu prelazi maksimalno dozvoljene nivoe u ukupno 350 dana godišnje. U 280 dana, nivoi štetnih supstanci u atmosferi su pet puta viši od maksimalnog dozvoljenog nivoa napisao je Rasel Norman, jedan od najčuvenijih blogera o ekologiji.

Najglasniji je u dosadašnjoj kritici mogućeg projekta bio režiser i direktor Parka prirode Mokra gora Emir Kusturica. Kusturica, koji je izgradio etno-selo Drvengrad u Mokroj Gori, upozorio je da bi kopanje nikla na pomenute tri lokacije bilo direktan udar na zdravlje građana Srbije i susjednih područja u Bosni i Hercegovini.

,,Požar se još nije ni ugasio, a već nam prijete neki anonimni rudari”, reagovao je Kusturica na najavu ministra Bačevića. On je podsjetio na ,,bitku” koja je već vođena za Mokru Goru sa Dinara niklom i naveo da je na kraju te bitke svima bilo jasno da bi u radijusu od 100 kilometara odmah oboljelo 40 odsto ljudi kada bi bila otkopana prva lopata nikla i krenulo odvajanje rude od otpada. ,,Kada bi se ista lopata zakopala u Topoli, ona više ne bi postojala, a Čačak bi odmah obolio”, rekao je Kusturica. ,,Kada se zakopa lopata u Mokroj Gori i kada se ostrašćeno desetine miliona dolara zarade na niklu, više neće biti ni Zlatibora, ali ni Užica”.

Ana Kolarević je u pismu Blicu negirala da je za eksploatisanje nikla u Srbiji zainteresovana firma Srbija nikl, iza koje stoje ona i Radomir Vukčević.

,,Sa indignacijom odbijam sve vaše navode koji liče na prljavu kampanju, a koju ste objavili bez provjera. Ako je to što sam u privatnoj vezi sa gospodinom Vukčevićem, dokaz da ulažem toliki novac, savršeno je jasno o čemu se tu radi. Namjera da se neko miješa u moj privatni i poslovni život je skandalozna i kriminalna. O priči koju mi podmećete znam ponešto od čovjeka s kojim živim i kome, valjda imam pravo da dajem stručna i pravna mišljenja u vezi sa bilo čim, pa i u vezi sa ovim projektom. Nisam se sastala sa ministrom Bačevićem i nisam ga u životu vidjela”, kaže Ana Kolarević.

No, krčag je već polomljen. Najnovija pisanja po štampi u regionu o Srbija niklu i Ani Kolarević dolaze poslije pominjanja sestre Đukanovića u još nekoliko spornih događanja proteklih godina.

Posljednje je bilo u januaru ove godine kada su mediji prenijeli kako su finansijske vlasti Sjedinjenih Američkih Država utvrdile su da je Dojče Telekom, preko podružnice Mađar Telekoma, pri kupovini Telekoma Crne Gore podmitio više crnogorskih zvaničnika sa ukupno 7,35 miliona eura.

Sporni ugovori su svojevremeno zavedeni u knjige Mađar Telekoma, kao i matične firme Dojče Telekom. To je bio okidač da američko Ministarstvo pravde pokrene istragu 2006. godine, jer se obje kompanije kotiraju na Njujorškoj berzi.

U presudi je navedeno da se jedan od sedam spornih ugovora odnosi na nezakonitu isplatu 580.000 eura ,,sestri jednog od najviših vladinih zvaničnika u Crnoj Gori, koja se bavi advokaturom”.

Jedini renomirani advokat, prema pisanju medija, kojeg bi angažovao strani operater, bila je Ana Kolarević. Kolarevićeva je rekla da nema ništa sa ovim slučajem i da joj nikada nije uplaćen novac od tih kompanija.

Parlamentarni Anketni odbor formiran povodom sumnje u korupciju u postupku privatizacije Telekoma Crne Gore, odlučio je u četvrtak da do 1. oktobra, između ostalih, ispita bivšeg premijera Mila Đukanovića. Na spisku su još bivši potpredsjednik Savjeta za privatizaciju Veselin Vukotić, nekadašnji predsjednik Agencije za prestrukturiranje privrede Branko Vujović, bivši ministar ekonomije Darko Uskoković, bivši direktori Telekoma Oleg Obradović, Milan Perović i Miodrag Ivanović, kao i bivši direktor Euromarket banke Branimir Pajković i predsjednik Atlas grupe Duško Knežević.

Iako je još u martu pominjana kao jedan od svjedoka, Ana Kolarević se ne nalazi na najnovijem spisku.

Do 3. oktobra znaće se ko će iz Crne Gore biti ispitan pred Okružnim sudom u Njujorku u vezi sa aferom Telekom. Sudija tog suda Ričard Saliven, u pismu koje je poslao strankama u postupku, zatražio je da do tog datuma u 16 sati dostave svu dokumentaciju neophodnu za početak suđenja.

Saliven je pripremno ročište u procesu koji je američka Komisija za hartije od vrijednosti pokrenula protiv trojice bivših direktora Mađar Telekoma zbog podmićivanja crnogorskih zvaničnika, zakazao za 12. oktobar.

Dojče Telekom i njegova podružnica Mađar Telekom pristali su da plate kaznu od oko 95 miliona dolara u okviru nagodbe u sudskoj tužbi u kojoj se utvrdilo da su bivši rukovodioci te kompanije potkupili državne funkcionere u Crnoj Gori i Makedoniji.

Sutkinja, advokatica, milionerka

Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ) je 2010. objavio da Ana Kolarević posjeduje 3,5 miliona eura u dionicama i nekretninama. U analizi naslovljenoj Đukanovićeva Crna Gora kao porodični biznis u čijoj izradi su učestvovale i lokalne novinarske organizacije, navedeno je, takođe, da Ana Kolarević posjeduje četiri stana u centru Podgorice.

Bivša sutkinja Vrhovnog suda, gdje je imenovana u vrijeme Đukanovićevog mandata, specijalizovala se za privredno pravo. Vlasnica je advokatske kancelarije i firme za konsalting i manadžment Edu Kons. Njen 25-godišnji sin Edin je takođe preduzetnik, vlasnik tri firme za dizajn, konsalting i građevinarsto, pisalo je u analizi ICIJ.

U ICIJ smatraju i da je Ana Kolarević vlasnik 0,5 odsto udjela akcija u Prvoj banci, u kojoj su njena braća Milo i Aco, te porodični prijatelj većinski vlasnici, što predstavlja konflikt interesa, smatraju u ICIJ. Aco Đukanović i Ana Kolarević odbili su da komentarišu za ICIJ, saopšteno je iz te organizacije.

,,Ja bih rado govorila o svemu drugom, ali ne bih govorila o Prvoj banci. Ja sam mali akcionar, sa jako, jako malim procentom. Nijesam ni verifikovana da o tome govorim”, rekla je Kolarević za ICIJ.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOUPOTREBE DJECE U POLITIČKE I VJERSKE SVRHE SVE UČESTALIJE: Pošast pred kojom žmurimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe na Cetinju nije prvi te vrste u našoj državi. Slično se događalo i tokom trajanja litija prošle godine, kao i za vrijeme predizbornih kampanja. Pa čak i u školama. Na sve brojnije  primjere kršenja osnovnih prava djeteta institucije ne reaguju

 

Fotografija koja je osvanula na društvenim mrežama sa protesta građana na Cetinju minulog vikenda, kojim su tražili ostavku premijera Zdravka Krivokapića, sablaznula je javnost u Crnoj Gori. Na njoj su dječak i djevojčica, obučeni u majice sa političkim porukama: Pucaj! Ne možeš mi ništa. Ja sam šćer (sin) Crne Gore, mene metak neće! Meni pancir ne treba, ja imam crnogorsko srce. Nije to prvi slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe u našoj državi. Ta pojava zabrinjavajuće raste.

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja roditelja   upozorava da se, već neko vrijeme u Crnoj Gori ne vodi računa o ovakvim i sličnim zloupotrebama djece. ,,Da i ne govorimo o tome kakve im poruke šaljemo našim ponašanjem koje pokazuje neuvažavanje drugih. Sve to zajedno je već trebalo da nam upali crvenu lampicu, da se dobro preispitamo i promijenimo ponašanje, ako ni zbog čega drugog ili ni zbog koga drugog, onda upravo zbog njih – naše djece”, kaže ona u izjavi za Monitor

Nešto slično se na Cetinju dogodilo i tokom protesta 4. i 5. septembra povodom ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Tada je zabilježen snimak, na kom su glavni protagonisti djevojčica, ogrnuta zastavom Crne Gore, i policajac iz kordona koji je obezbjeđivao manastir. Djevojčici je neko  sugerisao da policajcu pruži ruku, nakon čega su okupljeni iščekivali da li će joj on  uzvratiti pozdrav. Jeste. Potom su pojedini mediji, bliski bivšem režimu, snimak objavili sa senzacionalističkim naslovima. Na kraju joj je ipak, pružio ruku – jedan je od njih. Zaštita identiteta i interesa djeteta, o kojima su novinari posebno dužni da vode računa prilikom izvještavanja, potpuno su izostali.

Niko od nadležnih nije reagovao – ni u jednom od dva sporna slučaja. Monitor se obratio Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, kojim rukovodi ministar Milojko Spajić, a u čijoj je nadležnosti dječja zaštita, sa pitanjem koji su sve pravni mehanizmi koje to ministarstvo može da iskoristi kako bi zaštitilo djecu od zloupotrebe u političke i vjerske svrhe. Pitali smo i da li su do sada preduzimali neke radnje sličnim povodima. Odgovore, do zaključenja ovog broja, nijesmo dobili.

,,Naš načelan stav je nepromjenjiv – odluku o pojavljivanju djece na javnim skupovima i u aktivnostima koje nisu primarno njima namijenjene, trebalo bi donijeti u odnosu na njihov uzrast, zrelost, odnosno sposobnost da razumiju kontekst događaja, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, što mislimo da nije bio slučaj u datoj situaciji. Važno je napomenuti da takvu odluku donose njihovi roditelju, odnosno staratelji”, kazali su Monitoru iz Sektora za prava djece, mladih i socijalnu zaštitu Institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) povodom sporne fotografije sa početka teksta.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SRPSKA POLICIJA TRENIRA STROGOĆU NAD KOMŠIJAMA: Vulin disciplinuje crnogorske političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretres  sina premijera Krivokapića u Beogradu uz repetiranje pištolja vrhunac je neprijatnosti koje crnogorski državljani povezani sa politikom i državnim strukturama, doživljavaju od strane policije u Srbiji

 

U kasnim večernjim satima, dok je bio u posjeti sestri u Beogradu, dva policajca  Republike Srbije uperila su pištolj u sina premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića. Na snimku koji su objavili mediji čuju se krici njegove kćerke Jelene koja policajce pita zašto to rade i obavještava ih da je riječ o štićenoj ličnosti. Iz srbijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) saopštili su da je riječ o rutinskoj kontroli, a Krivokapićeva porodica je nakon toga, uplašena,  napustila Srbiju.

To je bio posljednji u nizu događaja, gdje su pripadnici srbijanskog MUP-a, maltretirali crnogorske zvaničnike. Prethodno su na granici priveli i podnijeli prijavu protiv poslanice Demokratske partije socijalista (DPS) i bivše ministarke ekonomije Dragice Sekulić jer je posjedovala nekoliko tableta lijeka bromazepam. Zbog toga je srbijanska policija tereti za posjedovanje psihoaktivnih supstanci. Nešto ranije na granici su zaustavljani i zadržavani poslanici iz Crne Gore Draginja Vuksanović-Stanković (SDP), Suada Zoronjić (URA), Božena Jelušić (URA), Damir Šehović (SD), Ervin Ibrahimović (BS).

Sagovornici Monitora iza ovih dešavanja vide aktuelnog minista unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina. On je nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u crnogorskom parlamentu javno pozvao na zabranu ulaska u Srbiju poslanicima i poslanicama koji su za rezoluciju glasali.

Iz njegovog resora nijesu se izvinili premijerovoj porodici zbog neprijatnosti, već su održali predavanje vlastima u Crnoj Gori o nadležnostima policije. Navodno je premijerov sin pretresan jer je policija primila prijavu da se u vozilu nalaze naoružana lica.

,,Naši pripadnici umiju da povise i ton dok prilaze naoružanim licima i nadamo se da to nije mnogo uznemirilo legitimisanu gospodu. Pripadnici Policijske uprave za grad Beograd ne znaju i ne treba da znaju da li je na našoj teritoriji sin predsjednika Vlade Crne Gore, niti da li ima obezbjeđenje. Nijedan pripadnik MUP-a Srbije takođe ne kontroliše kretanje članova porodice Krivokapić i njihovog obezbjeđenja. Niti imamo tu želјu, niti imamo to pravo. Da tako nešto radimo bez saglasnosti porodice Krivokapić bili bismo optuženi da ih uhodimo i ometamo”, navodi se u saopštenju srbijanskog MUP-a. Odiše cinizmom.

Advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć za Monitor kaže da policija u Srbiji ima ovlašćenja da reaguje i da pretrese sumnjive osobe i da niko ne treba da bude pošteđen toga. Međutim, kod aktuelnih događaja kaže da je bilo očito da su učinjeni kako bi se dobio publicitet i poslala poruka.„Neko je to, čini mi se, uradio sa namjerom da se dođe do medija i izazove incident. Očito su poslate poruke, kakve ja ne znam. Očigledno je da se poruka šalje samo onima koji se na ovaj ili onaj način ne slažu sa politikom vlasti u Srbiji“, kazao je Šoć.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DPS I CETINJE: Decenije raznog nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinje i magistrala do Podgorice vidjeli su opsadu policije  14. januara 1998.  u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. Bila je to ceremonija  visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu.Velike zasluge što je on tada i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku SPC-a uz prijem kod patrijarha Pavla

 

Nedavno ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinjskom manastiru i sukob policije sa demostrantima koji su se protivili ustoličenju na pomenutom mjestu je ponovo dovelo Cetinje u medijski fokus glavnih regionalnih i evropskih medija. Poljednji put  kada su Cetinje i magistrala sve do Podgorice vidjeli takvu opsadu policije je bilo 14. januara 1998. god. u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. I tadašnja ceremonija je bila skup visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu. Nesporno je da se novoizabrani predsjednik osjećao sigurnijim na Cetinju nego u Podgorici zbog izrazito procrnogorskog sentimenta kojim je grad odisao još od početka krize i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Velike zasluge što je Đukanović tada uopšte i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori uz prijem i slikanje kod patrijarha srpskog Pavla. Amfilohijevi napori su na kraju doveli da Đukanović pobijedi Bulatovića sa nešto preko pet hiljada glasova razlike i spasi sebe od političke smrti, a možda i zatvora. Zauzvrat, kako to često biva u politici, petog septembra ove godine je Đukanović preko svojih udbaško-partijskih struktura sve učinio da onemogući Amfilohijevog nasljednika Joanikija da sjedne na duhovni tron Svetog Petra Cetinjskog u istoimenom manastiru.

Kao što je Crkva ranije iskorištena da pomogne Đukanoviću u osvajanju apsolutne vlasti tako je i prijestoni grad postao žrtva Đukanovićevih i DPS manipulacija i demagogije i to ne jednom ili dvaput.

Cetinje je kao opština na popisu 1991. godine imalo 20.171 stanovnika. U grad se dolazilo u potrazi za poslom. Fabrika obuće Košuta je imala 1.200 radnika, Elektroindistrija Obod koja je proizvodila rashladne uređaje i frižidere je zapošljavala 4.200 radnika od kojih je preko 1.500 došlo iz sjevernih nerazvijenih opština. Obodovi proizvodi su bili dio inventara maltene svake kuće u Crnoj Gori i izvoženi su na tržišta dvanaest evropskih zemalja što je dokazivalo njihov kvalitet.

Na Cetinju je bila i velika prevozna kompanija – Tara. Tara je u svoje doba imala preko 170 autobusa koji su saobraćali diljem bivše zemlje. Međutim, devedesete donose crne dane cetinjskoj privredi. Ono što su započele sankcije UN-a zbog Miloševićevih ratnih pohoda koje je podržavao vrh tada jedinstvene Demokratske partije socijalista (DPS) dovršila je Vlada Crne Gore sa svojim privatizacijama i „reformama privrede“. Prilikom posjete Obodu 1996. godine, tada premijer Đukanović je okupljenim radnicima izjavio „da nema Oboda, ponovo bi ga gradili“. Na kraju je od izjave ostalo samo prvi dio – da nema fabrike dok je poslovna zgrada Oboda kasnije postala zvanična rezidencija predsjednika države za vrijeme mandata Filipa Vujanovića u koju je rijetko svraćao ali u čiju rekonstrukciju je uloženo oko 1.300.000 eura poreskih obveznika. Takođe i Plavi dvor je postao predsjednikova rezidencija, izgrađen za potrebe prijestolonasljednika i sina kralja Nikole I.

Vlada Crne Gore i njeni tajkuni ne samo da su uništili velika preduzeća već ono što su kanili zadržati za sebe sele u Podgoricu i druge gradove. Fabrika lijekova, preduzeće za promet istih, očna klinika koja je donirana Cetinju iz Italije se preseljavaju u Podgoricu. Takođe se sele i Poštanski muzej, Kinoteka i Cetinjski forum. U Budvu će se preseliti sjedište Fondacije Svetog Petra.

To neće smetati DPS vlasti da osvaja glasove većine Cetinjana koji (kao i ostatak zemlje) tokom crnih 90-ih glasa Mila i Momira u vrijeme kada se razaraju Dubrovnik, Mostar, Sarajevo… DPS je forsirao narodsko logiciranje je da ih „treba glasati da ne bi bilo gore“. Međutim javlja se i jaka opozicija ratnim pokličima iz Beograda i Podgorice, prije svega predvođena Slavkom Perovićem i Liberalnim savezom Crne Gore (LSCG). Liberali postaju glavni protivnici srbijanizacije Crne Gore i šverc-komerca vrha DPS-a koji se tada transformiše od  komunista u mafijaške bosove slične onima u Italiji. Cetinjska opozicija će se otvoreno suprotstaviti i ulozi DPS-ovog „duhovnog partnera“ mitropolita Amfilohija čija je tada glavna misija da se Crna Gora što više utopi u Veliku Srbiju čiji obrisi su se naslućivali.

Đukanovićeva policija će surovo prebijati cetinjske momke zbog nošenja crnogorskih zastava i obilježja i pjevanja slobodoljubivih pjesama kojima će se isti Đukanović ogrnuti prošle nedjelje na protestima. Slavko Perović će biti pod stalnom obradom tajne policije koja je par puta optužena i za organizovanje napada na maloljetnu djecu Perovića dok su se vraćala kući iz škole.

Ostaće zapamćen događaj iz septembra 1993. godine tokom naučnog skupa Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i njene tada crnogorske filijale (CANU) koja je prekinuta protestima grupe građana predvođene Bobom Bogdanovićem i pjevanjem Oj svijetla majka zoro koja će kasnije postati himna Crne Gore. Tada je na skupu akademika bio prisutan i mitropolit Amfilohije koji je ustao i sa Cetinjanima zajedno pjevao buduću himnu. Demonstranti su onda prešli u skandiranje protiv mitropolita. Crnogorski predsjednik Momir Bulatović i njegovo obezbjeđenje su takođe bili meta psovki nakon što im je Bulatović pokazao srednji prst a oni njemu da je „izdajnik i kopile Slobodana Miloševića“. Šestorica mladića su na kasnijem suđenju dobili ukupno 17 godina zatvora zbog napada na predsjednika i prekidanja skupa. „Nezavisni“ sud je uzeo u obzir samo izjave ljudi bliskih vlasti i policiji.

Razdor u DPS-u 1997. godine oko kontrole poslova šverca cigareta i druge akcizne robe će javnosti biti predstavljen kao borba između „reformski orjentisanog“ Đukanovića, koji se tada sjetio da su pored njegovih unosnih privatnih poslova ugroženi i interesi Crne Gore, i Momira Bulatovića koji je zagovarao bezuslovnu poslušnost porodičnoj kriminalnoj organizaciji Slobodana Miloševića pod vidom borbe za očuvanje Jugoslavije. Ogromna većina Cetinjana se tada upecala na propagandu da je Đukanović borac za slobodnu i demokratsku Crnu Goru i da će donijeti konačni boljitak gradu pa su ga nastavili glasati. Kako su „reforme“ napredovale tako se sve više počelo osipati i stanovništvo grada. Mnogo mladih se iselilo a jedan broj njih je otišao vani „u šanu“ povremeno se vraćajući sa skupim odijelima, naočarima za sunce i satovima koje su prodavali upola cijene. Od jednog broja „šanera“ kasnije će se profilirati grupa koju će Interpol nazvati Pink Panteri. Njihova umješnost u krađama skupocjenih dijamanata po svjetskim metropolama će im donijeti popularnost u javnosti ali i kod inostranih policija. Oni će se pravdati inostranim medijima da ih je nemaština i nevolja natjerala to da rade, ali da paze da niko ne bude povrijeđen tokom pljački. Takođe Panteri tvrde da ukradeni novac donose u Crnu Goru, za razliku od Pink Pantera u Vladi Crne Gore i DPS-u koji ukradeni novac od običnih građana iznose vani.

Cetinje od industrijskog grada postaje grad penzionera i lažnih obećanja DPS-a o budućem prosperitetu. U opštini je 2007. godine živjelo preko 4.500 penzionera od kojih je preko trećine imalo penziju manju od 100 eura. U takvim okolnostima DPS-ova ponuda od 50 eura za glas na izborima je mnogima bila prihvatljiva.

Kako su se smjenjivale opštinske DPS vlasti ponavljana su obećanja o revitalizaciji grada. Najavljivana je ukrajinska fabrika čokolade u halama zatvorenog Oboda, te fabrika konoplje, da će Vlada uložiti 20 miliona samo u razvoj kulture, da će se mnoge državne institucije preseliti na Cetinje. Od svih obećanja život običnih građana se sveo na, popularno nazvano, tri K – kapela, kafić i kladionica. Na popisu stanovništva 2011,  broj stanovnika opštine je pao na 16.657 (skoro 20 posto manje u 20 godina). Broj mladog radno sposobnog stanovništva pao je za 40 posto.

Cetinjski kadar DPS-a u opštini i privredi sve više napreduje u državnoj hijerarhiji uprkos katastrofalnim rezultatima njihovog rada u opštini. Bivši direktor Oboda Miroslav Ivanišević je obećavao da će sačuvati Obod jer ga „boli muka radnika i muka građana Cetinja“. Sam Ivanišević će napredovati u Vladi i biće njen vicepremijer, ministar finansija i kasnije predsjednik Senata Državne revizorske institucije (DRI). Drugi direktor Oboda Branko Vujović je kasnije dobio šansu da svoje „uspješno“ menadžersko iskustvo dalje primjenjuje kao ministrar trgovine, pa direktor Agencije za restrukturiranje privrede i strana ulaganja i ministar ekonomije. Svaki projekat privatizacije koji je vodio završavan je brojnim kontroverzama i optužbama za korupciju dok je njegov privatni imetak rastao bez objašnjenja i prikazanih prihoda što je bio u obavezi da prijavljuje kao funkcioner. Džabe su nevladine organizacije i policija pisali krivične prijave protiv Vujovića za razne korupcionaške ili sumnjive projekte. Đukanovićevo „nezavisno pravosuđe“ je spremno sve dočekivalo i odbacivalo.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo