Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Vlast, pa sve

Objavljeno prije

na

Prije tačno 25 godina, u septembru 1987. godine, RTS je dva dana, čitavih 30 sati, uživo prenosila osmu vanrednu sjednicu Centralnog komiteta SK Srbije (osam se naravno pisalo velikim slovom). Bilo je to i zlatno doba državne RTCG, ni pomena o medijskim slobodama i pluralizmu. Dvije i po decenije kasnije, kada su crnogorskim zvaničnicima usta puna svih sloboda pa i medijskih, na portalu RTCG, koju su 2003. krstili u javni servis, podugačak, gotovo netaknut govor šefa vladajuće partije Mila Đukanovića, sa sjednice Glavnog odbora DPS-a. Đukanović natenane o državi, o izdajnicima, o neprijateljima, o nacionalnom identitetu… Tekst je prenešen iz državne Pobjede. Da ne bude greške. Naravno, Đukanoviću je i Dnevniku u pola osam pripalo mjesto kakvo dolikuje šefu vladajuće partije na državnoj televiziji.

Da RTCG nije mrdnula na putu transformacije u javni servis pokazuju i najsvježije interne analize informativnog programa te televizije, urađene u saradnji sa misijom OEBS-a u Crnoj Gori.

Možda najupečatljiviji primjer koliko je RTCG servis vlasti je frapantni podatak da je jedina vijest tokom dva ljetnja mjeseca (jul, avgust) koju je javni servis objavio na temu korupcije, jednog od gorućih društvenih problema – izvještaj sa skupa na kom je o korupciji govorio potpredsjednik Vlade i ministar pravde Duško Marković!

,,Institucije i zvaničnici visokog ranga najvažniji su kriterijum za pokrivanje određenog događaja, a ne važnost samog događaja, gledano iz perspektive javnog interesa”, navodi se u analizi informativnog programa za jul.

Analize pokazuju da su najčešći izvori informacija na RTCG zvaničnici raznih nivoa izvršne i parlamentarne vlasti. U julu su u vijestima tako citirana 384 zvaničnika, uglavnom izvršne i zakonodavne vlasti i samo 11 civilnih aktivista!

Nije svejedno ni koja je vlast u pitanju. Vlada je ipak na prvom mjestu. Poslije šefa DPS-a, naravno. Tako se od ukupno devedeset udarnih vijest 22 odnosilo na izvršnu vlast, devet na političke partije, sedam na zakonodavnu vlast i šest na predsjednika države.

Teme koje se ne tiču vlasti javni servis izgleda ne nalazi važnim.

,,U Dnevniku 2 tokom jula nije objavljen nijedan prilog u kome se na produbljen, kritički način osvjetljava neki aktuelni problem iz perspektive javnog interesa. Primjetna je bojazan da se zvaničnicima postave pitanja koja se tiču njihove odgovornosti”, stoji u analizi.

Samo jedna vijest u julu se odnosila na temu ljudskih prava. Riječ je o incidentu kada je bivšeg lidera liberala Slavka Perovića fizički napao policajac prilikom hapšenja u Herceg Novom. Javni servis se, pri tom, slučajem bavio samo toliko da prenese policijsko saopštenje i saopštenje Komisije za građansku kontrolu policije.

Vijest o poskupljenju električne energije nije objavljena kao vrednosno neutralna informacija, već u vrednosnoj interpretacija premijera Igora Lukšića: „Najavljeno poskupljenje struje od 1. avgusta neće pogoditi redovne platiše”.

Ni u avgustu ništa bolje. „Uređivačka logika prema kojoj rang vijesti određuje pozicioniranost njenog izvora u sistemu institucionalne moći, pokazana je drastično na primjeru iz emisije od 4. avgusta. U prvom dijelu emisije je objavljena izjava predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića koja se tiče budućih predsjedničkih izbora, a tek potom, i nakon međunajava, vijest o tome da je suša prepolovila prihode u poljoprivredi”, navodi se u analizi.

Jedini pokušaj da se upita za odgovornost vlastodržaca je primjer novinarke, navodi se u analizi, koja je pozvala Institut za javno zdravlje da dobije informaciju o zagađenju vazduha. Šteta, u Institutu se tog dana nijesu javljali na telefon.

Odavno je jasno – suštinska promjena, odnosno transformacija RTCG u javni servis, onemogućena je izmjenama medijskog zakonodavstva kojima je ojačan uticaj vlasti na Savjet RTCG.

Da vlast nema namjeru da dopusti transformaciju, jasno je bilo i kada je na čelo RTCG došao novi generalni direktor, prijatelj Đukanovića Rade Vojvodić. Vojvodić je javni servis pretvorio u sportski kanal. Informativu nije dirao. Radojka Rutović, sestra pomoćnika ministra kulture, svoj je ostanak na javnom servisu uslovila ostankom svojih kadrova koje je Vojvodić navodno imao namjeru da mijenja.

Šef je tvrd. Zna da neke stvari ne treba mijenjati.

GORAN ĐUROVIĆ, ČLAN SAVJETA RTCG
Ako se ovako nastavi, tražiću smjenu generalnog direktora

MONITOR: Analize pokazuju da je RTCG kad je riječ o informativnom programu i dalje daleko od javnog servisa.
ĐUROVIĆ: RTCG je pod uticajem autocenzure i neznanja, ali i vlasti u dovoljnoj mjeri da još ne možemo govoriti o javnom servisu. U Dnevniku je važnije da objave šta neki državni funkcioner misli o predstojećim izborima nego da je suša prepolovila prihode u poljoprivredi. Novinari se svađaju sa liderima opozicionih stranaka a predsjedniku DPS-a tokom emisije, koja neprimjereno dugo traje, obrate se na početku sa ,,dobro veče” i na kraju zahvale na učešću.

Za ovakvo stanje odgovorne su ključne osobe u TVCG i bez njihove zamjene ne možemo očekivati poboljšanja. Javnom servisu nedostaje analitičko i objektivno izvještavanje o aktivnostima svih pojedinaca, organizacija i institucija koje djeluju u javnoj sferi, sa posebnom pažnjom na aktivnosti Vlade, Skupštine i ostalih državnih organa. Uskoro će RTCG realizovati istraživanje javnog mnjenja i ako se ponove nalazi koji govore o neuravnoteženom, neobjektivnom, navijačkom informativnom programu, tražiću smjenu generalnog direktora jer Savjet RTCG jedino na taj način može uticati na poboljšanje situacije.

MONITOR: Šta Savjet radi da bi se to promijenilo? Ili je s obzirom na sastav tog tijela iluzorno očekivati rad na istinskoj transformaciji državne televizije?
ĐUROVIĆ: Savjet RTCG je odavno pozvao sve zaposlene u javnom servisu, a posebno novinare i urednike da dostave sva saznanja kojima eventualno raspolažu, a odnose se na postojeće pritiske političke ili bilo koje druge vrste a koji se mogu negativno odraziti na njihov savjestan i profesionalan rad.

Zatraženo je uvođenje novih informativnih sadržaja koji će uskoro postati dio programske šeme. To svakako nije dovoljno. Savjet RTCG mora jasno formulisati svoj stav u pogledu prioriteta za izvještavanje kroz centralnu informativnu emisiju. Očekujem da u naredne dvije godine, do kraja mandata ovog Savjeta, ipak dođe do novih kadrovskih promjena i poboljšanja informativnog programa. Blagi optimizam ne počiva na sadašnjem sastavu Savjeta u kojem neki još plaču zbog smjene Branka Vojičića, već na povećanom interesovanju Evropske komisije koje u procesu evropskih integracija neće zaobići ni RTCG.

Dok ne dođe do značajnijih promjena u crnogorskom društvu proces transformacije biće usporen. Ukoliko ovaj Savjet ne popravi utisak o svom radu do kraja mandata, ostaje nada da novi Savjet u kojem će po aktuelnom Zakonu učestvovati predstavnici Unije slobodnih sindikata i Unije poslodavaca donese stabilnu većinu spremnu na promjene koje su prijeko potrebne.

MONITOR: Može li se RTCG u ovakvim okolnostima transformisati?
ĐUROVIĆ: Savjet RTCG treba da artikuliše potrebe građana, a svi segmenti društva, uključujući i privatne medije treba da iskazuju stalno interesovanje za rad RTCG. Konstantno praćenje rada RTCG ali i davanje konkretnih sugestija i prijedloga za unapređenje rada, pomoći će da se put koji moramo preći do istinskog javnog servisa skrati. Politička volja stranačkih elita se manifestuje na vidljiv način a posljedice se ogledaju u povjerenu građana u javni servis.

Nije dovoljno da politička volja za nezavisnošću javnog servisa bude skoncetrisana na jednoj ili dvije uticajne političke adrese. To treba da bude opšteprihvaćen način razmišljanja u političkim elitama. Oni koji vrše vlast imaju naravno najveću odgovornost i svojim primjerom treba da pokažu spremnost da javni servis funkcioniše samostalno. To za sada nije slučaj. Da je zakonom osigurano da većinu članova Savjeta imenuju nevladine organizacije siguran sam da bi rezultati bili bolji.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo