Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Vlast, pa sve

Objavljeno prije

na

Prije tačno 25 godina, u septembru 1987. godine, RTS je dva dana, čitavih 30 sati, uživo prenosila osmu vanrednu sjednicu Centralnog komiteta SK Srbije (osam se naravno pisalo velikim slovom). Bilo je to i zlatno doba državne RTCG, ni pomena o medijskim slobodama i pluralizmu. Dvije i po decenije kasnije, kada su crnogorskim zvaničnicima usta puna svih sloboda pa i medijskih, na portalu RTCG, koju su 2003. krstili u javni servis, podugačak, gotovo netaknut govor šefa vladajuće partije Mila Đukanovića, sa sjednice Glavnog odbora DPS-a. Đukanović natenane o državi, o izdajnicima, o neprijateljima, o nacionalnom identitetu… Tekst je prenešen iz državne Pobjede. Da ne bude greške. Naravno, Đukanoviću je i Dnevniku u pola osam pripalo mjesto kakvo dolikuje šefu vladajuće partije na državnoj televiziji.

Da RTCG nije mrdnula na putu transformacije u javni servis pokazuju i najsvježije interne analize informativnog programa te televizije, urađene u saradnji sa misijom OEBS-a u Crnoj Gori.

Možda najupečatljiviji primjer koliko je RTCG servis vlasti je frapantni podatak da je jedina vijest tokom dva ljetnja mjeseca (jul, avgust) koju je javni servis objavio na temu korupcije, jednog od gorućih društvenih problema – izvještaj sa skupa na kom je o korupciji govorio potpredsjednik Vlade i ministar pravde Duško Marković!

,,Institucije i zvaničnici visokog ranga najvažniji su kriterijum za pokrivanje određenog događaja, a ne važnost samog događaja, gledano iz perspektive javnog interesa”, navodi se u analizi informativnog programa za jul.

Analize pokazuju da su najčešći izvori informacija na RTCG zvaničnici raznih nivoa izvršne i parlamentarne vlasti. U julu su u vijestima tako citirana 384 zvaničnika, uglavnom izvršne i zakonodavne vlasti i samo 11 civilnih aktivista!

Nije svejedno ni koja je vlast u pitanju. Vlada je ipak na prvom mjestu. Poslije šefa DPS-a, naravno. Tako se od ukupno devedeset udarnih vijest 22 odnosilo na izvršnu vlast, devet na političke partije, sedam na zakonodavnu vlast i šest na predsjednika države.

Teme koje se ne tiču vlasti javni servis izgleda ne nalazi važnim.

,,U Dnevniku 2 tokom jula nije objavljen nijedan prilog u kome se na produbljen, kritički način osvjetljava neki aktuelni problem iz perspektive javnog interesa. Primjetna je bojazan da se zvaničnicima postave pitanja koja se tiču njihove odgovornosti”, stoji u analizi.

Samo jedna vijest u julu se odnosila na temu ljudskih prava. Riječ je o incidentu kada je bivšeg lidera liberala Slavka Perovića fizički napao policajac prilikom hapšenja u Herceg Novom. Javni servis se, pri tom, slučajem bavio samo toliko da prenese policijsko saopštenje i saopštenje Komisije za građansku kontrolu policije.

Vijest o poskupljenju električne energije nije objavljena kao vrednosno neutralna informacija, već u vrednosnoj interpretacija premijera Igora Lukšića: „Najavljeno poskupljenje struje od 1. avgusta neće pogoditi redovne platiše”.

Ni u avgustu ništa bolje. „Uređivačka logika prema kojoj rang vijesti određuje pozicioniranost njenog izvora u sistemu institucionalne moći, pokazana je drastično na primjeru iz emisije od 4. avgusta. U prvom dijelu emisije je objavljena izjava predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića koja se tiče budućih predsjedničkih izbora, a tek potom, i nakon međunajava, vijest o tome da je suša prepolovila prihode u poljoprivredi”, navodi se u analizi.

Jedini pokušaj da se upita za odgovornost vlastodržaca je primjer novinarke, navodi se u analizi, koja je pozvala Institut za javno zdravlje da dobije informaciju o zagađenju vazduha. Šteta, u Institutu se tog dana nijesu javljali na telefon.

Odavno je jasno – suštinska promjena, odnosno transformacija RTCG u javni servis, onemogućena je izmjenama medijskog zakonodavstva kojima je ojačan uticaj vlasti na Savjet RTCG.

Da vlast nema namjeru da dopusti transformaciju, jasno je bilo i kada je na čelo RTCG došao novi generalni direktor, prijatelj Đukanovića Rade Vojvodić. Vojvodić je javni servis pretvorio u sportski kanal. Informativu nije dirao. Radojka Rutović, sestra pomoćnika ministra kulture, svoj je ostanak na javnom servisu uslovila ostankom svojih kadrova koje je Vojvodić navodno imao namjeru da mijenja.

Šef je tvrd. Zna da neke stvari ne treba mijenjati.

GORAN ĐUROVIĆ, ČLAN SAVJETA RTCG
Ako se ovako nastavi, tražiću smjenu generalnog direktora

MONITOR: Analize pokazuju da je RTCG kad je riječ o informativnom programu i dalje daleko od javnog servisa.
ĐUROVIĆ: RTCG je pod uticajem autocenzure i neznanja, ali i vlasti u dovoljnoj mjeri da još ne možemo govoriti o javnom servisu. U Dnevniku je važnije da objave šta neki državni funkcioner misli o predstojećim izborima nego da je suša prepolovila prihode u poljoprivredi. Novinari se svađaju sa liderima opozicionih stranaka a predsjedniku DPS-a tokom emisije, koja neprimjereno dugo traje, obrate se na početku sa ,,dobro veče” i na kraju zahvale na učešću.

Za ovakvo stanje odgovorne su ključne osobe u TVCG i bez njihove zamjene ne možemo očekivati poboljšanja. Javnom servisu nedostaje analitičko i objektivno izvještavanje o aktivnostima svih pojedinaca, organizacija i institucija koje djeluju u javnoj sferi, sa posebnom pažnjom na aktivnosti Vlade, Skupštine i ostalih državnih organa. Uskoro će RTCG realizovati istraživanje javnog mnjenja i ako se ponove nalazi koji govore o neuravnoteženom, neobjektivnom, navijačkom informativnom programu, tražiću smjenu generalnog direktora jer Savjet RTCG jedino na taj način može uticati na poboljšanje situacije.

MONITOR: Šta Savjet radi da bi se to promijenilo? Ili je s obzirom na sastav tog tijela iluzorno očekivati rad na istinskoj transformaciji državne televizije?
ĐUROVIĆ: Savjet RTCG je odavno pozvao sve zaposlene u javnom servisu, a posebno novinare i urednike da dostave sva saznanja kojima eventualno raspolažu, a odnose se na postojeće pritiske političke ili bilo koje druge vrste a koji se mogu negativno odraziti na njihov savjestan i profesionalan rad.

Zatraženo je uvođenje novih informativnih sadržaja koji će uskoro postati dio programske šeme. To svakako nije dovoljno. Savjet RTCG mora jasno formulisati svoj stav u pogledu prioriteta za izvještavanje kroz centralnu informativnu emisiju. Očekujem da u naredne dvije godine, do kraja mandata ovog Savjeta, ipak dođe do novih kadrovskih promjena i poboljšanja informativnog programa. Blagi optimizam ne počiva na sadašnjem sastavu Savjeta u kojem neki još plaču zbog smjene Branka Vojičića, već na povećanom interesovanju Evropske komisije koje u procesu evropskih integracija neće zaobići ni RTCG.

Dok ne dođe do značajnijih promjena u crnogorskom društvu proces transformacije biće usporen. Ukoliko ovaj Savjet ne popravi utisak o svom radu do kraja mandata, ostaje nada da novi Savjet u kojem će po aktuelnom Zakonu učestvovati predstavnici Unije slobodnih sindikata i Unije poslodavaca donese stabilnu većinu spremnu na promjene koje su prijeko potrebne.

MONITOR: Može li se RTCG u ovakvim okolnostima transformisati?
ĐUROVIĆ: Savjet RTCG treba da artikuliše potrebe građana, a svi segmenti društva, uključujući i privatne medije treba da iskazuju stalno interesovanje za rad RTCG. Konstantno praćenje rada RTCG ali i davanje konkretnih sugestija i prijedloga za unapređenje rada, pomoći će da se put koji moramo preći do istinskog javnog servisa skrati. Politička volja stranačkih elita se manifestuje na vidljiv način a posljedice se ogledaju u povjerenu građana u javni servis.

Nije dovoljno da politička volja za nezavisnošću javnog servisa bude skoncetrisana na jednoj ili dvije uticajne političke adrese. To treba da bude opšteprihvaćen način razmišljanja u političkim elitama. Oni koji vrše vlast imaju naravno najveću odgovornost i svojim primjerom treba da pokažu spremnost da javni servis funkcioniše samostalno. To za sada nije slučaj. Da je zakonom osigurano da većinu članova Savjeta imenuju nevladine organizacije siguran sam da bi rezultati bili bolji.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo