Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Srećan rođendan, revolucijo

Objavljeno prije

na

domr

Posrnulog industrijskog giganta na dan grada – 18. septembra posjetili su predsjednik i premijer Crne Gore. Na proslavi dana Opštine Nikšić pomenuti su uspjesi osmogodišnje vladavine kabineta odlazećeg gradonačelnika Nebojše Radojičića, poput rekonstruisanih puteva, gradskih, prigradskih i seoskih ulica, kvartova…

Doma revolucije nigdje. Niko da se sjeti da betonski monstrum upravo toga dana proslavlja jubilarni 35. rođendan. Na postavljanje kamena temeljca koje se desilo 18. septembra 1977. godine podsjetili su nedavno aktivisti dvije NVO iz ovog grada. Tokom akcije čišćenja, u krugu oko Doma, pronađena je ploča sa kamena temeljca. Na smetlištu. Simbolično.

Istorija ovog zdanja je poznata. Prihvaćeni plan Marka Mušiča je nekoliko puta mijenjan, pa je prvobitna građevina od 7.230 m², povećavana tri puta, u konačnici zahvatila površinu od 21.738 m².

Izgradnja objekta je trebalo da traje oko dvije godine i košta 120 miliona dinara koje bi izdvajali građani.

U ovom gigantu trebalo je da se nađu depoi, umjetnički kabineti, sale, amfiteatri, biblioteka, čitaonice, TV i radio centar, centar za mlade, restorani… Najupečatljivija je bila velika multimedijalna dvorana sa gledalištem od 500 sjedišta koja se mogla povećati do 1.487 sjedišta. U to vrijeme bila je treća po veličini na Balkanu. Svega 250 m² od ukupnog prostora Doma je trebalo da ima memorijalnu funkciju.

Ovdje su kako je rekao otac ovog zdanja „sarađivale stotine stručnjaka iz čitave Evrope. To je jedan objekat koji je pripremljen za sva vremena”

U neku ruku i jeste tako. Crna Gora se još bavi ovom mukom.

Radovi su obustavljeni 1989. godine. Tri godine kasnije građevina je konzervirana, a od tada Dom revolucije spominje se po potrebi. Najčešće uoči izbora. Uvijek su, baš kao na početku u planu zalogaji veći nego se može odgristi.

Prije četiri godine kada je raspisan prvi tender za izradu studije za rješavanje problema Doma revolucije, bilo je malo onih koji su vjerovali u rješenje. Nakon što je u ponovljenom tenderu jedino Građevinski fakultet iz Podgorice ispoštovao uslove, krenule su nove priče o sudbini betonskog giganta. Tako se na ogromnu sumu već uloženih sredstava nakalemila i nova od 200.000 eura koliko su koštale izrade studija.

Od tri rješenja – završetak po originalnim planovima, rušenje i prevođenje terena u drugu funkciji i djelimično rušenje Doma i adaptacija ostatka, vlast se odlučila za nastavak gradnje za čije izvođenje je potrebno 57 miliona eura, iako je i za tim sa građevinskog fakulteta logičnija i optimalnija bila ona verzija u kojoj je bilo potrebno svega pet miliona za rušenje Doma.

Upravo ova građevina, bolje od svega, priča priču o posljednjih gotovo pola vijeka. Velikim nadama i još većoj propasti. Politički nasljednici Saveza komunista su se do sada pokazali dobri u samo jednome kada je ne samo ovo zdanje u pitanju. Oni su mjastori za umnožavanje nevolja i istovremeno podgrijavanje nade da će se čudo ipak dogoditi.

U javnosti je najzastupljenije mišljenje da čak ni pola ove grdosije ne bi bilo moguće ispuniti sadržajem. Ovo bi moglo biti najtačnije za onaj njen dio predviđen za trgovine. U ponudi Nikšića ne nedostaje poslovnih prostora i na boljim lokacijama od ove. Za grad koji po posljednjem popisu ima 72.443 stanovnika Dom revolucije je pregolem objekat i u skraćenoj verziji.

Ukoliko bi se desilo čudo i projekat bio završen, grad i zemlja bi se suočili sa novim nevoljama. Snabdijevanje strujom, ventilacija, grijanje ogromne zapremine ovog projekta.

Na Domu revolucije i pored obećanja iz Vlade od 2008, jedine promjene nastaju radom zabrinutih građana i aktivista poput NVO Alfa centra i 4Life. U njihovim akcijama od procijenjenih 850 kubika smeća i 2,5 hiljada kubika rastinja i raznog otpada otklonjeno je preko 20 tona, ali i oko 500 komada špriceva, igala, kuvala, konzervi i ostalog pribora koji koriste narkomani – najčešći posjetioci Doma. Aktivisti su popravili i ogradu koja se pokazala kao nedovoljna da spriječi ljude od ulaska u opasni prostor. U katakombama Doma revolucije smrt je našlo petnaestak ljudi, a oko 150 njih je teže ili lakše povrijeđeno. Čak ni osobe koje imaju iskustva sa radom na ovom terenu nijesu u stanju prići mnogim kutovima Plave grobnice.

Čišćenju se pridružio i tvorac betonskog džina i pred okupljenima izjavio da redovno dolazi u Nikšić i nada da će nešto biti promijenjeno. „Ovo je prvi put da vidim da se nešto dešava, da ljudi koji žele dobro ovom gradu sami rade, punog srca i dobrih čistih namjera”, rekao je tada Marko Mušič.

Negdje u isto vrijeme u jednoj od ministrovih izjava stajalo je: „Ako uspijemo da uradimo isplanirano, puno smo uradili za Nikšić. U suprotnom nijesmo uradili ništa za taj grad”.

Pola roka do završetka planiranih radova je isteklo. U iščekivanju 2016. kada je planirano da gradnja bude privedena kraju događa se ministrovo suprotno.

Za zastoj u radovima kriva je ekonomska kriza. I pored krize premijer je krajem prošle godine obećao Nikšićanima Master plan namjene Doma revolucije koji će koštati novih 100 hiljada eura.

Optimizma nije nedostajalo ni u kabinetu gradonačelnika Radojičića: ,,Tu će biti smješten Centar savremene umjetnosti Crne Gore, pozorišna dvorana i slično. Nadamo se da će radovi na tom kao i još nekim investicijama, uprkos krizi krenuti u ovoj godini i biti okončani kako je to predviđeno do 2016. godine”.

Na tribini koju je u aprilu ove godine organizovao Alfa centar iz Ministarstva kulture najavili su: ,,Vlada je u svom planu za sljedećih deset godina dala prioritet rješavanju ovog problema i radovi će početi 2012. godine. Planirano je da do 2016. godine bude završeno 10.000 kvadrata za potrebe kulture dok će ostatak prostora pripasti partnerima iz privatno-javnog partnerstva”.

Jedna od najskupljih crnogorskih investicija ujedno je i jedno od najjeftinijih predizbornih obećanja. Negdje po sredini isteka roka od kada je donešena odluka da se Dom revolucije revitalizuje, padaju i izbori. Između ostalih i oni za lokalnu upravu. Nekih od glavnih igrača iz prethodnog saziva gradskog parlamenta nema ni na „proširenom spisku reprezentativaca”.

Zbog nečega, „glavna gradska teme” potpuno je izostala iz razgovora prilikom posjete Filipa Vujanovića i Igora Lukšića Nikšiću 18. septembra.

Dok je nakratko nestao iz lokalnih priča, preko britanskog magazina Architecture today ušao je u svjetsku javnost. „Ideologija i luksuz u ovakvim spomenicima ne isključuju jedno drugo. Neke građevine, poput Doma revolucije u Nikšiću u Crnoj Gori, sada su napuštene i prepuštene propadanju, iznutra zarasle u travu. One evociraju sveprisutni mit zone Andreja Tarkovskog”, piše ovaj medij. Pa poslije kažu da stvarnost ne zna ličiti na fikciju.

Dragan LUČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo