Povežite se sa nama

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

,,Želim da ova presuda ohrabri žene da ne trpe nasilje i da ga na vrijeme prijave, kao i da institucije rade efikasno, brzo i da štite žrtve nasilja onako kako zakon nalaže”, istakla je izvršna direktorica Centra za ženska prava Maja Raičević.

Ova presuda, kako je ponovila, neće vratiti Šejlu – ali za njenu porodicu predstavlja određenu satisfakciju: ,,Jer oni već dvije i po godine čekaju da Sud donese pravičnu presudu koja će donekle poslati poruku da život njihove ćerke nije bio uzaludan”, ukazala je Raičević.

Podsjetimo da je nekon ubistva Đokaj pet dana bježao policiji. Par mjeseci prije ubistva Bakija je u prijavi Upravi policije opisala kako ju je Đokaj maltretirao i kako joj je prijetio. ,,Ni na nebu, ni na zemlji neće bit’ drugoga. Neću ti dat’ da se udaš za drugoga! Proliće se krv za ove stvari, život ti je u mojim rukama”, izgovorio je dok joj je nasilno upao u kuću. Svemu su prisustvovala njena maloljetna braća i sestre.

U prijavi je kazala – Zbog svega što mi radi Ilir Đokaj, osjećam se ugroženo i strahujem za svoju sigurnost.

Sa time je bio upoznat dežurni tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Podgorici koji se izjasnio da u konkretnom događaju nema elemenata bića krivičnog djela. Đokaj je, dan nakon prijave, lišen slobode zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti nasilja u porodici – prijetnja napadom, a odmah potom i priveden nadležnom sudiji za prekršaje na dalje postupanje.

Da se treba više potruditi i efikasnije reagovati u slučajevima nasilja, potvrđuju i podaci da je u posljednjih sedam godina u Crnoj Gori ubijeno 19 žena. U 16 slučajeva je riječ o femicidu, koji kao posebno krivično djelo ne prepoznaje crnogorsko zakonodavstvo.

Zvaničnih podataka o broju femicida nema jer sudovi nemaju preciznu statistiku, potvrdila je Radiju Slobodna Evropa (RSE) Marija Raković iz podgoričkog Višeg suda.

Najmlađa žrtva imala je 18, a najstarija 84 godine. Od 19 ubijenih žena, čak 16 su usmrtili emotivni partneri ili srodnici. Najmlađi ubica je imao 15, a najstariji 89 godina, najkraća kazna od tri godine odnosila se na maloljetnika, a najduža  40 godina. Samoubistvo je izvršilo šest počinilaca zločina.

RFE je objavio i spisak ubijenih žena. Veru Drobnjak (49) profesoricu iz Podgorice i njenog maloljetnog sina ubio je iz pištolja januara 2024. suprug, penzionisani policajac Mileta Drobnjak (52), a potom izvršio samoubistvo.

Branku Petrović (47) iz Herceg Novog ubio je juna 2022. hicima iz puške njen bivši suprug Bojan Rašović. Osuđen je na 20 godina zatvora za teško ubistvo sa umišljajem, pred podgoričkim Višim sudom. Sudija Igor Đuričković je naveo da je Rašović ubistvo “izvršio u stanju bitno smanjene uračunljivosti” i izrekao mu obavezno liječenje i čuvanje u kotorskoj psihijatrijskoj bolnici.

Zumritu Nerda (27) je nevjenčani suprug Dalibor Nikolić (33) tukao dva dana, od čega je podlegla povredama januara 2022. Osuđen je na 12 godina zatvora za nasilje u porodici. Presuda Višeg suda nije pravosnažna. Sudija Veljko Radovanović je zaključio da iako je Nikolić trudnu Zumritu satima tukao palicom i šakama ,,nije namjeravao da je ubije”.

Edisu Škrelja (36) je oktobra 2021. u Petnjici na sjeveru Crne Gore, tupim predmetom povrijedio suprug Ahmed Škrijelj (50) nakon čega je podlegla povredama. On je izvršio samoubistvo.

Ivanu Premović (39) iz Berana ubio je pred djecom novembra 2020. iz pištolja suprug, policajac, Puniša Premović (47). Viši sud mu je izrekao mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u psihijatrijskoj bolnici u Kotoru, što je potvrdio Apelacioni sud oktobra 2022.

Ljiljanu Simić (54) kanadsku državljanku 3. septembra 2020, su prema optužnici ubili ,,na podmukao način i iz koristoljublja” Radomir Delić i Zoran Marić (47), sa kojim je bila u emotivnoj vezi. Marić je osuđen na 40 godina zatvora, a Delić oslobođen presudom podgoričkog Višeg suda od aprila 2023. Presudu je osam mjeseci kasnije poništio Apelacioni sud i naložio ponovno suđenje.

Dušanku Jocović (25) je decembra 2019. u Novom Sadu ubio bivši momak Dejan Dabović iz Herceg Novog. Sudija Ivana Josifović, iz Novog Sada ga je osudila na doživotni zatvor ,,zbog teškog ubistva iz bezobzirne osvete”. Nakon što je Dabović tražio da u Crnoj Gori izdržava kaznu, Viši sud u Podgorici je ,,priznao presudu i osudio ga na 40 godina” jer u crnogorskom zakonu nema doživotnog zatvora.

Savicu Krivokapić (68) iz Cetinja je decembra 2019. ubio sin Pavle Krivokapić (47). Osuđen je na 20 godina zatvora za ,,ubistvo na svirep način”, nakon sklapanja sporazuma sa tužiocem 31. januara 2021.

Kristinu Raičević (18) iz Nikšića, učenicu srednje škole, ubio je septembra 2019. maloljetni N.B. (15). Podgorički Viši sud mu je odredio tri godine vaspitne mjere upućivanja u ustanovu zavodskog tipa. Presuda nije pravosnažna. Sutkinja Vesna Kovačević navela je u presudi da je N.B. sa umišljajem ubio Raičević nakon što je, pripremio nož i namamio je da taksijem dođu do mjesta gdje je 24 puta ubo nožem.

Senku Striković (64) iz Nikšića ubio je u maju 2019. sin, policajac, Rajan Striković i izvršio samoubistvo.

Anastaziju Lašmanovu (30), ukrajinsku državljanku i direktoricu više preduzeća, ubio je, sa 16 uboda oštricom, maja 2018. u Kotoru njen partner Arsenije Stanović (22). Osuđen je na 12 godina zatvora, ali presuda nije pravosnažna.

Sanju Radinović (52) je hicima iz pištolja ubio emotivni partner Sreten Boljević (55) u Podgorici marta 2018., nakon čega je izvršio samoubistvo.

Duriju Pojatić (78), profesoricu u penziji, ubio je oktobra 2017. bratanić Emir Sarvan (39). Osuđen je na 20 godina zatvora. Sudija Višeg suda Vesna Moštrokol izrekla mu je obavezno liječenja i čuvanja na psihijatriji zbog smanjene uračunljivosti u trenutku ubistva.

Milicu Nikolić (84) ubio je suprug Rade Nikolić (89) u Kotoru a potom izvršio samoubistvo, maja 2017.

Dudu Sokolaj (27) ubio je nožem februara 2017. nevjenčani muž Nedžat Beriša i izvršio samoubistvo.

U slučajevima Fate Beslimi (74) i Gordane Dašić (84) djela su kvalifikovana kao ubistvo iz koristoljublja, dok se ubistvo Galine Bernevek (52) dogodilo zbog neriješenih imovinskih odnosa. Kazna u slučaju Beslimi je bila osam godina, a za Bernevek osam godina i pet mjeseci i one su nepravosnažne. Kazna za ubistvo Dašić je po 40 godina za dva izvršioca.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PORUKA SVIJETU REZOLUCIJE UN O GENOCIDU U SREBRENICI: Pamtiti, ne ponoviti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucija UN o genocidu u Srebrenici će, sasvim izvjesno,  biti izglasana. Izvjesno je da će za usvajanje glasati i Crna Gora. Tu se drama Crne Gore i njeno suočavanje sa srpskim svetom, ne završava. Vrijeme će brzo pokazati da li  Spajićev Pokret Evropa sad i Bečićeve Demokrate imaju volje i snage da se odupru velikosrpskim pritiscima i manipulacijama. Ili će sudbinu Crne Gore opet vezati za totalitarne i kriminogene vlasti u Beogradu i Banja Luci, kao što je to početkom 90-tih uradio jedinstveni DPS

 

Kada ovaj broj Monitora bude na kioscima, vjerovatno će se znati  ishod glasanja o Rezoluciji UN kojom se 11. jul proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici, osuđuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.

Pamtiti, ne ponoviti – tako se može sažeti poruka koju Rezolucija šalje svijetu. Međutim, male su šanse da će se u dogledno vrijeme išta promijeniti na bolje.  U srijedu je Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska (RS), izjavio svojoj Radio Televeviziji (RTRS) da je odlukom o Rezoluciji u Generalnoj skupštini UN „potpisan kraj Bosni i Hercegovini“ i najavio da će sa sjednice Vlade RS u Srebrenici Federaciji BiH biti predložen mirni razlaz. Dodik godinama najavljuje secesiju tog entiteta i razbijanje Bosne i Hercegovine (BH) pa je i najnovija manifestacija već viđeno. Istovremeno,  režimski mediji u RS-u i Srbiji su prepuni raznih komemoracija tokom ratova 90-tih i Drugog svjetskog rata u kojima se preuveličavaju nesporna srpska stradanja a nekad i potpuno izmišljaju. Uz to ide umanjivanje ili negiranja zločina počinjenih u ime velikosprstva. Regionalni mediji bilježe porast broja fizičkih napada i paljevina imovine Bošnjaka povratnika u opštinama istočne RS gdje su prije agresije 1992. godine  činili apsolutnu većinu i odakle su etnički očišćeni, a dio pobijen.

U srijedu  su i desničarske NVO u Podgorici održale slabo posjećeni protest ispred Vlade i državne Skupštine, koji je nastavljen u četvrtak u nadi da će možda vremenom dobiti reprizu litija pred pad režima Demokratske patrije socijalista (DPS) 2020. Iza neprijavljenih okupljanja stoji 11 prosrpskih i proruskih NVO-a. Iza nekih NVO-a stoje funkcioneri Demokratske narodne partije (DNP), čiji lider Milan Knežević se lično pojavio, Nove srpske demokratije (NSD) i još nekih manjih provučićevskih stranaka. Prva na listi NVO organizatora protesta pod sloganom „zaustavite izdaju“ je Srpski kulturni centar Patrijarh Varnava koji nosi ime po nekadašnjem patrijarhu SPC-a Varnavi Rosiću – otvorenom simpatizeru Adolfa Hitlera i nacističke partije. Varnava je jedini Pljevljak za kojim je lično Adolf Hitler izrazio saučešće po smrti 1937. Aktivista ove NVO je bio i sadašnji nacionalno ostrašćeni gradonačelnik Pljevalja Dario Vraneš. Vraneš, član NSD-a, je osim nacionalističke retorike postao poznat i po izlivima berspogovorne lojalnosti Srbiji i njenoj Prvoj Familiji. I neke druge NVO, manje ili više poznate imaju elemente klerofašizma pod maskom tobožnjeg pravoslavlja i borbe za srpstvo. Milutin Mirjačić, direktor Osnovne škole Bajo Pivljanin u Plužinama se obratio “predsjednicima Vlade i Republike jer državu ne priznaje”. Za njega je Crna Gora i dalje „republika u saveznoj državi“. Mirjačić je naglasio da on ne prihvata „ni individualnu krivicu“ za zločine jer „niko nije odgovarao za ubistva Srba” dodavši da će on i slični „možda biti primorani“ na „rušenja i blokade“. Nadležno ministarstvo prosvjete se ogradilo od njega i pozvalo na ispitivanje odgovornosti.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

U ogledalu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucija UN o Srebrenici i reakcije na nju, samo su još jedno upozorenje da je krajnje  vrijeme da se suočimo i sa prošlošću i sa današnjicom. Sve dok naše političke klase budu negirale prošlost ili ćutale o ulozi Crne Gore u ratnim devedesetim,  dok budu selektivno pamtile i pokazivale prstom u tuđa dvorišta umjesto da se zagledaju u svoje,uzalud nam IBAR, evropske strategije i evropski zakoni. Nećemo mi nigdje

Predsjednik crnogorskog parlamenta Andrija Mandić u stvari je, Evropejac. I nije to bilo nešto tipa kafkijanskog preobražaja, ono – „Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio iz nemirnih snova, otkrio je da se u krevetu pretvorio u golemog kukca.“ Ne, Mandić je Evropejac, kaže, oduvijek bio. Uputio je nevjernike da pogledaju program njegove Nove srpske demokratije, gdje leži navodni dokaz da je ta partija od samog osnivanja “istinski evropski orijentisana stranka”.  Ni tu nije kraj. Mandić i njegovi su, tvrdi predsjednik parlamenta,  u stvari preteča, jer su “Evropsku uniju zagovarali dok su neki govorili o posljednjem ostrvu komunizma na Balkanu”.

Šta reći.  Uzdah je recimo prigodan. Mandić to govori dok nas sa svojim partnerima iz srpskog sveta, gura od Evrope. Dok negira genocid u Srebrenici, potvrđen na Međunarodnom sudu u Hagu i poziva premijera Spajića da ne glasa za Rezoluciju UN o Srebrenici ovog četvrtka, jer je to “opasno” po Crnu Goru. Poštovanje sudskih presuda, suočavanje sa prošlošću i poštovanje žrtava, a Rezolucija je upravo to, ne bi trebalo biti opasno  za “istinski evropski orijentisane partije”. Baš suprotono.  Mandić nas ubjeđuje da je oduvijek evropski orijentisan dok srebreničke žrtve pokušava da prekrije jasenovačkim žrtvama,  dijeleći ne samo žive, nego i  mrtve na naše i njihove.  Dok to čini za partijski  i interes  Aleksandra Vučića, srpskog autokrate, najboljeg učenika Vojislava Šešelja, koji želi i Crnu Goru da usisa u svoj srpski svet,. U svijet krvi i tla.  Mandić je, pri tom, kako i sam primjećuje, malo umjereniji od svog kolege Milana Kneževića. Blago Evropi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo