Povežite se sa nama

MONITORING

Pušenje ubija

Objavljeno prije

na

Gdje je je početak i kraj priče o ,,duvanskoj aferi”? Nekoliko izvora je potvrdilo verziju po kojoj je ideju o tranzitu cigareta u Crnu Goru prvi predložio general Nedeljko Bošković, Crnogorac, 1992-1993. šef Uprave bezbjednosti (KOS) Vojske Jugoslavije. Momir Bulatović (u knjizi Pravila ćutanja), tadašnji crnogorski predsjednik, tvrdi kako je preko Boškovića ,,ostvarena i prva veza sa osobom koja je konkretan posao uvela u Crnu Goru”. Bio je to Vladimir Bokan – Vanja, porijeklom Crnogorac, beogradski biznismen, 1992. izbjegao (nakon pokušaja atentata) u Atinu. Bokan je bio Boškovićev zet, znao je Stanka Subotića još iz 1980-ih. Srpska štampa, ne bez omalovažavanja, opisuje kako je Subotić, po zanimanju šnajder, u nekom od Bokanovih butika onomad bio kalfa. U jesen 1992. desio se jedan važan događaj – srpska tajna služba (RDB – Resor državne bezbjednosti) u Beogradu preuzima zgradu, dokumentaciju i ljude Saveznog sekretarijata za unutrašnje poslove koji je još od 1960-ih vodio poslove ,,tranzita” cigareta. Prva ,,duvanska afera”, pod nazivom Morava, desila se 1966. kada je šverc cigareta pripisan Aleksandru Rankoviću i saradnicima. Ali, posao nije obustavljen, jer je ,,transfer cigareta (u SFRJ) obavljan preko dvije lokacije, ostrva Lastovo i Vis, pod strogom kontrolom organa ondašnje UDBE”, kazao je Bošković koji je na čelo KOS-a, nakon što je reaktiviran kao pukovnik u penziji, doveden uz podršku Jovice Stanišića, šefa RDB-a. Razrađujući ,,probijanje ničim izazvanih međunarodnih ekonomskih sankcija”, RDB, KOS i crnogorska SDB, uz političku saglasnost svih ondašnjih SRJ vlasti, organizovali su lukrativne netvorke ,,tranzita” cigareta.
Bokan je, preko svojih veza u Ukrajini i na Kipru, obezbijedio 1994. da na aerodrom Podgorica slijeću avioni Iljušin 76 s tovarima cigareta koje se skladište u magacinima Zetatransa, zatim prodaju italijanskim mafijašima s bazama na Crnogorskom primorju koji ih gliserima prebacuju u svoju domovinu.
Poput Italijana, Bokan je za svoj monopol plaćao Vladi Crne Gore. Sistem je 2001. objasnio važan insajder, Srećko Kestner, najprije Bokanov saradnik a onda ,,glavni Subotićev pomoćnik”. U jesen 1994. Bokan je, tvrdi Kestner, pozvan na jedan važan sastanak s Milom Đukanovićem na kojem mu je saopšteno kako mu je ,,monopol oduzet nakon što su Milorad Vučelić, Stanišić i pokojni Radovan Stojičić Badža uvidjeli profitabilnost tog posla i u posao ubacili Subotića”. Kestner je jasno locirao kako se preko luka Zelenika, Bijela i Bar u to vrijeme odvijao posao i „pod kontrolom savezne carine” na čijem je čelu bio Mihalj Kertes.
Politička dinamika puzajućeg sukoba Đukanovića s službenim Beogradom navodno je bila uslovljena i podjelom dobiti od duvanskog posla i kontrolom graničnih prijelaza i carinskih ispostava.
Nastavljeno je s duvanskim poslom širom SRJ i nakon skidanja međunarodnih sankcija, a u Crnoj Gori sa prioritetom najprofitabilnije privredne grane. Nijesu bili uključeni samo umjetnici iz Sveta ujedinjene krune, već i multinacionalne duvanske kompanije. To izazva pažnju vlasti Italije. U jednom dokumentu italijanskog parlamenta 1995. navodi se kako su ,,američke multinacionalne kompanije Filip Moris i RJ Rejnolds preplavile Crnu Goru cigaretama pothranjujući zajedno s lokalnim vlastima i italijanskim mafijašima šverc prema zemljama Evropske unije, naročito Italiji”.
Ispitivane su veze crnogorskih preduzeća MTT (Montenegro tabak tranzit) i Zetatransa sa firmom Santa Monika iz Paname, kojom su iz Švajcarske upravljali mafiozi Dela Tore i Đerardo Kuomo. Švajcarska nije članica EU a svojim zakonima šverc cigareta nije tretirala kao prekršaj ako se one ne prodaju na njenoj teritoriji.
Kao vlasnik MTT-a marta 1996. upisan je Ranko Kaluđerović, načelnik jedne od SDB uprava. MTT uz odobrenje Vlade Crne Gore firmi Zetatrans, kao glavnom špediteru, daje instrukcije o tome gdje da razvozi tovare cigareta. Kaluđerović je tvrdio kako je SDB uredno prihodovala taksu koja je samo za tri mjeseca iznosila ukupno ,,više od 600.000 DEM”.
U poslovanje MTT-a, kao komercijalni direktor, bio je uključen i Veselin Barović. Kaluđerović je izvijestio kako je Goran Žugić, šef policije za Herceg-Novi a potom i Podgoricu, do ,,formiranja firme MTT bio sve i svja u poslu tranzita cigareta” i da je bio nezadovoljan svojom novom ulogom koja se na ,,policijsku pratnju konvoja i obezbjeđenje istovara i utovara”. Umjesto Kaluđerovića, poslove u MTT-u, odlukom premijera Đukanovića, preuzeo je Darko Raspopović, drugi funkcioner SDB-a. Kestner 2001. tvrdi da se novac isplaćivao u torbama, ,,poslije preko kiparskih računa”. ,,Ne postoji više ni jedan pisani trag o tom poslu”, kazao je Kestner.

Duvanski biznis postaje tema u javnosti početkom 1997. s ispovijestima prvih insajdera. Jedan od njih je bio Božidar Radović – Bobo, koji se u dva intervjua predstavio kao Đukanovićev rođak (nije demantovano), akter šverca. On među prvima pominje Svetu ujedinjenu krunu, mafijaški klan iz Pulje. Slijedi raskol u DPS-u sa arsenalom internih optuži oko valjanja cigareta i dijeljenja dobiti.
U to vrijeme Subotić nije više kalfa kod Bokana, već partner Đukanovića. Tokom druge polovine 1990-ih Subotić je regionalni diler cigareta Britiš amerikan tabakoa i RJ Rejnoldsa, duvanskih kraljevina, za koje je indirektno (poravnanjem po tužbi 10 država članica EU) dokazano kako su podsticali šverc cigareta radi izbjegavanja plaćanja poreza i akciza.
Krajem 1990-ih posao je na vrhuncu – OLAF (Evropski ured za borbu protiv pronevjera) samo za 1998. štetu od šverca cigareta za zemlje EU je procijenio na 4,7 milijardi eura. Italijanska DIA (Direkcija za antimafijaške istrage) prikupila je dokaze o ,,crnogorskim vezama” svojih mafijaša. DIA je izradila hiljade transkripata prisluškivanih razgovora, uključujući one s ,,crnogorskim građanima” a tužilaštvo Đuzepea Šelzija 1999. pokreće postupak (br. 742/99.21) koji još nije okončan.
Kompanija Japan tabako internešnel (JTI) 1999. kupuje vanameričke poslovnice RJ Rejnoldsa. Krajem 2000. i JTI angažuje detektivsku britansko-kanadsko-američku istraživačku firmu FIA (Forensic Investigative Associates), kojom rukovode penzionisani šefovi tajnih službi, s nalogom da o Subotiću pronađe kompromitujuće materijale i optužujuće činjenice.
Operaciju FIA vodio je britanski državljanin Vukašin Minić – Volf, koji najprije identifikuje vezu Subotića sa Kestnerom. U proljeće 2004. Minić je ovom izvještaču ispričao kako je, tragajući za Subotićem i Kestnerom, došao u Crnu Goru. Prema njegovoj verziji, početkom 2001. ekipa FIA je u Crnoj Gori „obrađivala neke službenike Vlade i sitne švercere, ali niko nije imao pojma ko je Subotić, za razliku od Kestnera koga su svi znali jer je preuzimao robu iz skladišta Zetatransa i prodavao je sitnim švercerima”. Kasnije je utvrdio vezu između Đukanovića i Subotića, kao i Barovića. Takođe je uočio da nije usamljen u istraživanjima; na istom poslu je bila i grupa „zapadnih obavještajnih službi”.
„Notirao sam da Subotić i Barović imaju status ‘saradnika i prijatelja’ Đukanovića. Intrigantne činjenice su koncentrisane oko brojnih ličnih detalja. Zapadne službe, takođe, danonoćno su prikupljale činjenice o Đuknoviću i njegovom okruženju”, rekao je Minić. Sukob JTI sa Subotićem je, tvrdi Minić, inspirisan iz razloga što 2000. godine „tranzit preko Crne Gore nije više bio moguć u ranijem obimu”.
„Htjeli su zbog toga da Subotića postave kao drugog distributera, čime bi on zaista postao švercer. Drugi distributer preuzima cigarete od prvog distributera i valja ih dilerskoj mreži na terenu. Subotić je to odbio, jer je u statusu prvog distributera, imao imunitet od prljavih poslova”, objasnio je Minić.
Od 2000. duvanski posao je prebacivan na drugi kraj – u luku Pirej, Grčka, ali, „u Pireju su bili Grci, pa Italijani, pojavljivale su se neke firme i iz Hrvatske – hoću da kažem da u Grčkoj nijesu bili samo Crnogorci”, ispričao je Minić. U maju 2000. u Cirihu je uhapšen mafioza Kuomo, nešto kasnije u Pireju njegov brat u mafiji Fnančesko Prudentini – navodno operativni bos italijanske kolonije na Crnogorskom primorju. Minić je imao objašnjenje za događaje koji su uslijedili: „Posao je 2000. lokalizovan, nije više bilo krupnih dilera poput Subotića. Ko je uzeo, uzeo je. Ostala je mala bara, svi su u njoj htjeli biti krokodili. I to su neki platili glavom, jer taj duvanski sistem tako funkcioniše”.
Pobijene su osobe na raznim nivoima 1990-ih konektovane na „duvanski biznis”. Najveći broj egzekucija do danas nije rasvijetljen. Tokom 2000. ubijen je, najprije u junu Goran Žugić a u oktobru u Atini Vanja Bokan; u januaru 2001. je ubijen Darko Raspopović. Insajderi poput Ratka Kneževića i Srećka Kestnera su trajno emigrirali. Navodno, bilo je prethodno i ucjena – Subotić je tužio Kneževića i Ratka Đokića, veterana kriminalne scene, za pokušaj ucjene; njih dvojica su februara 2001. navodno zaprijetili Subotiću da će ,,otkriti nešto što će ugroziti njegovu čast i ugled” ako im ne plati 1,6 miliona maraka, koje je Vlada Crne Gore navodno dugovala Kneževiću.
Đokićev rođak, Blagota Sekulić, žestoki Podgoričanin blizak Subotiću, označen u Nacionalu kao navodni ubica Bokana, za Monitor je izjavio kako je spreman da svjedoči u korist Subotića zbog pokušaja reketiranja; već sjutradan (30. maja 2001) ubijen je u Budvi. Dan ranije, Đokić je objavio u štampi kako je napustio Crnu Goru, ali ubice su ga pronašle i ubile 5. maja 2003. u Stokholmu.
Subotić je u rano proljeće 2001. odbio navodnu ucjenu – uslijedili su tekstovi u Nacionalu.

Vladimir JOVANOVIĆ

KESTNER: UBIĆE PUKIJA!

Nacional je krajem aprila objavio navodnu tonsku izjavu Srećka Kestnera iz 2001. koja se sada nalazi u posjedu hrvatskog državnog tužioca Mladena Bajića. Kestner je, tvrdi se, u monologu najavio da će Ivo Pukanić – Puki biti ubijen.

Kazao je: ,,Pukija će da probaju da ubiju milion posto. Znam ja kako dišu oni. On se uzda nešto u Mesića, uzda se u SZUP (jedna od hrvatskih tajnih službi – prim.a.), u kurac-palac. Ne kapira on. Oni će na Pukija da probaju da naprave atentat milion posto. Znaš li koliku je štetu Puki njima napravio. Oni su poslali Pukiju više poruka, jedno dvadeset direktnih i indirektnih poruka da stane sa pisanjem protiv Mila Đukanovića i Stanka Subotića. Sada samo biraju čovjeka koji će da rokne Pukija. Oni ubijaju čovjeka ako im pičku pogleda, a kako onda neće da ubiju ljude koji kontrolišu medije”.

HRVATSKA POLICIJA VJEROVALA U ISTINITOST PRIJETNJI PUKANIĆU?

Nedavno objavljeni transkripti iskaza ubijenog predsjednika uprave NCL Medija Grupe Iva Pukanića obnovili su kontroverzna tumačenja njegove uloge u ,,duvanskoj aferi”.
Tužilac iz Barija Đuzepe Šelzi je smatrao Pukanića vjerodostojnim svjedokom. Šelzi je u izjavi nakon ubistva Pukanića oktobra 2008. za list Il Pikolo izjavio kako je on ,,bio ključni svjedok istrage o švercu cigareta na Balkanu”.
Postoje i sasvim drukčija, ne manje beznačajna, mišljenja o liku i dijelu Pukanića u ,,duvanskoj aferi”. Njegov iskaz Šelziju – bez onih djelova transkripta koji, interesantno, još nijesu objavljeni – ne sadrži podatke iz prve ruke o švercu cigareta; početne informacije o tom poslu i akterima dobijao je od Ratka Kneževića i Alke Vujice (od ove u pripitom stanju), a kasnije, po svemu sudeći, od komplota raznih obavještajnih službi.

Nacional je nedavno pisao kako su, tokom šestoiposatnog svjedočenja 28. marta 2008. pred Šelzijem, premijer Milo Đukanović, skupa sa svojim advokatom Enrikom Tučilom, ,,prva dva čovjeka koji su nakon devet godina istrage vidjeli na čemu se zasnivaju optužbe za šverc cigareta protiv Đukanovića i njemu bliskih osoba”.
Ubjedljivije su činjenice o kojima Pukanić svjedoči kao akter – i koje je sada moguće lako provjeriti. Naime, iskaz sadrži tvrdnje kako je Pukanić upozorenja o pripremama atentata na njega, nakon serije tekstova u Nacionalu, dobijao sa službene adrese – od policijskih i obavještajnih zvaničnika Hrvatske. Takve Pukanićeve tvrdnje u Zagrebu ni danas nijesu demantovane; zapravo, o njima je javno govorio još 2002. godine. Od ministra unutrašnjih poslova Šima Lučina dobio je Pukanić policijsko obezbjeđenje, da bi mu kasnije dali pištolj glok. Šelziju je objasnio kako je januara 2002. imao uvid u izvještaje slovenačke obavještajne službe o prisluškivanju ,,kriminalne grupe” Crnogoraca iz Slovenije, u navodnoj vezi sa SDB Crne Gore, koja je dobila zadatak da ga s rokom do 1. februara 2002. likvidira.
Pukaniću iz vrha savjetuju da objavi imena ,,kriminalne grupe”, na čijem je čelu navodno bio Mišo Vujičić (Crnogorac nastanjen u Ljubljani, ubijen 2003) kako bi tim putem upozorio atentatore. ,,Rečeno mi je da je najbolje da odmah objavim njihova imena u novinama i zaštitim život”, kazao je Pukanić. Tekst nosi naslov Tajna služba Crne Gore angažirala gang Miše Vujičića da smakne Ivu Pukanića.
U aprilu 2002. Pukanić je, sada preko savjetnika za nacionalnu bezbjednost predsjednika Stjepana Mesića, upoznat sa sličnim izvještajem koji je dostavila njemačka obavještajna služba. Mesićev savjetnik koji je informisao Pukanića se zove Tomislav Karamarko (2000-2002. šef Ureda za nacionalnu sigurnost), osoba od najvećeg povjerenja hrvatskog predsjednika. Do oktobra 2008. Karamarko je direktor hrvatskih obavještajnih službi (POA i SOA) a sada ministar unutrašnjih poslova.
Karamarko ga je, tvrdi Pukanić, izvijestio 2002. kako su ,,dobili informacije da su tajne službe države Crne Gore naručile moje ubistvo od osoba iz Njemačke i ponovo, hitno, morao sam biti stavljen pod zaštitu”. Ukupno je od 2001. Pukanić bio pet puta pod policijskom zaštitom.
U Hrvatskoj nije demantovan ni Pukanićev navod kako je njihova glavna prislušna služba (NSEI – Nacionalna služba elektrnoničkog izviđanja) nadzirala telefonske razgovore Đukanovića, te da je potvrdu za to dobio od ,,osoba u vrhu te agencije”.

V.J

Komentari

Izdvojeno

IVAN BRAJOVIĆ  I TUŽILAŠTVO: I Ramada i moralna gromada

Objavljeno prije

na

Objavio:

U slučaju Ramada svi su lagali sem Ivana Brajovića, tvrdi tužilaštvo. Presuda Višeg suda u kojoj jasno piše da i on nije govorio istinu za njih ne važi

 

Nakon baš dugog izviđaja Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je prošle nedjelje prelomilo – u aferi Ramada svi su lagali sem lidera Socijaldemokrata i predsjednika Skupštine Crne Gore Ivana Brajovića.

Zbog produženog krivičnog djela davanja lažnog iskaza ODT je podnijelo optužni predlog protiv šest oktivljenih – funkcionera Socijaldemokrata (SD) Emila Durumbašića, kao i zaposlenih u Upravi za željeznicu Kimete Merulić, Jugoslava Becića, Milana Bankovića i direktora Uprave Miroslava Kukavičića i službenice Ministarstva saobraćaja Tanje Dašić.Oni su, kako je to zvanično saopšteno, dali lažni iskaz u septembru 2016. u Specijalnom državnom tužilaštvu, a potom ga ponovili u Višem sudu. Optužni predlog je baziran na činjenicama koje je utvrdio Viši sud u Podgorici u pravosnažnoj presudi kojom je za zloupotrebu državnih resursa osuđen Nebojša Obradović, funkcioner SD.

Za tužilaštvo nema značaja to što je sutkinja Višeg suda u Podgorici Ana Vuković obrazloženju presude kojom je osuđen Obradović navela da su ,,pri­stra­sno i sra­ču­na­to na po­ma­ga­nje okri­vlje­nom” svjedočili Brajović  i ostali, te da je ,, svjedok Ivan Brajović, kao njen predsjednik (SD-a), bili upoznati i sa organizacijom navedena dva skupa od 22. jula 2015. i 14. januara 2016. godine”.

Tužilaštvo to objašnjavaju ovako: ,,Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odbacilo je krivičnu prijavu Mladena Bojanića protiv Ivana Brajovića, za krivično djelo davanje lažnog iskaza, jer je utvrđeno da prijavljeni pred sudom, u krivičnom postupku, nije lažno svjedočio kada je tvrdio da državni organ (Direkcija za željeznice Crne Gore) nije platio skup partije čiji je predsjednik, već je naveo da nema saznanja da je neki državni organ platio skup te partije”. To je ta pravna finesa – nije imao saznanja. ODT je o ovome odlučivalo više od godinu dana, a njen rukovodilac Ljiljana Klikovac je tri puta odbijala krivičnu prijavu da bi je VDT  tri puta vraćao i nalagao da Klikovac donese zakonsko rješenje.

,,Ne smatram da skupove moje partije treba da plaćaju državni organi. Ne pada mi na pamet da to oni plaćaju. Nemam saznanja ni da je bilo koji državni organ platio bilo koji skup koji je prethodio osnivanju SD-a”, izjavio je Brajović kao svjedok 2017. godine u Višem sudu. Istakao je u sudnici i da smatra da je slučaj iskonstruisan u cilju kompromitacije njegove partije. Državu, stvarno, nije pominjao.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRIPREME ZA IZBORE: Sve na stolu, a ruke prazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ovom trenutku ni ne nazire se zakon, neki drugi propis, sporazum ili bilo šta što bi moglo spriječiti DPS da naredne izbore ‘odradi’ upravo onako kako je odradio sve prethodne

 

 

Godinu pred izbore u Crnoj Gori i dalje nema ozbiljnih razgovora o uslovima u kojima će se oni održati. Skupštinski odbor koji je time trebao da se bavi jednom je krenuo da nešto radi, pa je preformulisan. Novi Odbor za svebuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva još pokušava da se sastavi. I dalje sa svih strana stižu razne ideje o tome šta bi trebao da radi, svega ima, osim konkretnih, nedaobog, sinhronizovanih zahtjeva opozicije.

“Damjanović je kupio kartu za avion kad je on poletio i više nije bilo mjesta. Avion je bio pun”, kazao je predsjednik Administrativnog odbora Ljuiđ Škrelja tokom rasprave o zahtjevu Posebnog kluba poslanika da Aleksandar Damjanović bude član Odbora za svebuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva. Odbor će o tome glasati u ponedjeljak.

 

Ako, dakle i kad bude formiran, Odbor za svebuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva radiće pod uslovom da svi iz opozicije učestvuju u njegovom radu. Demokrate izjavljuju da neće raditi bez kvoruma, a kvorum je ako su svi tu. S tim što se ne zna da li kad kažu “svi” računaju i Demokratski front koji, u ovom trenutku u radu Odbora ne želi da učestvuje. Hoće li se predomisliti ako Damjanović bude izabran – vidjećemo.

Koje predloge će Odbor razmatrati zasad se zna – okvirno. Implementiraće preporuke OEBS-a/ODIHR-a objavljene nakon prethodnih izbora, baviće se medijskim zakonima i javnim servisom, formiraće specijalno tijelo koje će nadgledati predizborni proces i izbore…

Jednog dana se priča da je mogućnost formiranja tehničke vlade još živa, drugog je uveliko sahranjena.

Demokrate su se juče-prekjuče pojavile sa informacijom da će Odboru predložiti tekst kojim su uređeni pravni mehanizmi “da se prvi naredni generalni izbori za skupštine svih jedinica lokalne samouprave održe u istom terminu”. Istakli su da oko toga sa Demokratama “nema pregovora”, ali se ne zna da li taj predlog podrazumijeva da lokalni izbori budu održani istovremeno sa parlametarnima.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

NOVE IDEJE ZA SPREČAVANJE ODLASKA LJEKARA: Ostajte ovdje, al’ na silu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarstvo zdravlja se ogradilo od ideje Vesne Miranović, pomoćnice ministra, da se studenti medicine uslove da šest godina ostanu u Crnoj Gori nakon završetka studija. Problem je što njihova predstava o stanju u zdravstvu liči na bajku a ne na našu stvarnost

 

Konačno se neko, iz institucija, odvažio da digne glas protiv odlaska ljekara. Pomoćnica ministra zdravlja i direktorica Direktorata za kontrolu kvaliteta zdravstvene zaštite i unapređenje ljudskih resursa u zdravstvu dr Vesna Miranović saopštila je da Ministarstvo zdravlja pokušava da uspostavi model da se studenti medicine, nakon završenih studija, ugovorom obavežu da narednih šest godina rade u zdravstvenom sistemu Crne Gore.

,,Izmijenićemo politike, ponudićemo komercijalne uslove za studiranje medicine kako ne bismo izgubili vrijeme i novac na one studente koji ne žele da rade u Crnoj Gori i studenti će morati da odluče, kada počnu sa studijama, kojim će putem da krenu”, kazala je Miranović i sugerisala ispravni put, pomenuvši ,,moralnu odgovornosti prema zemlji koja ti je pružila da se besplatno školuješ”.

Ideja je lansirana na prošlonedjeljnoj 34. godišnjoj konferenciji Evropskog foruma medicinskih asocijacija (EFMA), koju je organizovala Ljekarske komore Crne Gore (LJKCG).

Pomoćnica ministra zdravlja je nakon elaboracije, napustila konferenciju. Pojedini su odmah reagovali na ovu najavu, pa je ljekar Vladimir Dobričanin naglasio da je ta deja sporna sa mnogih apsektata, a prije svega aspekta ljudskih prava.

Zamisao pomoćnice ministra  je odmah izazvala veliku pažnju javnosti.  Ona je je dodatno objasnila da je Ministarstvo ovu ideju testiralo sa Organizacijom za ekonomsku saradnju i ravoj (OECD), a da slijedi testiranje sa Ministarstvom prosvjete, sa Univerzitetom Crne Gore, sa Medicinskim fakultetom, sa strukovnim udruženjima, sa Ljekarskom komorom, sa sindikatima…

Prvi su se izjasnili sindikati. Različito. Predsjednik Sindikata zdravstva u Uniji slobodnih sindikata dr Vladimir Pavićević je izjavio da je mjera o kojoj je Miranović govorila neophodna za crnogorski zdravstveni sistem. Predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva dr Ljiljana Krivokapić je  kazala da je ta ideja neprihvatljiva.

Dok se debata zahuktala, iz Ministarstva zdravlja su presjekli:  ,,Ideja da će se izmijeniti uslovi i kriterijumi za studente medicine u Crnoj Gori nije stav Ministarstva zdravlja ni Vlade Crne Gore”. Ispada da je dr Miranović govorila u svoje ime.

Na pitanja Monitora povodom ove teme, među kojima je bilo i ovo: Da li Ministarstvo ima podatke koliko je, u posljednjih pet godina, Crnu Goru napustilo medicinskog kadra, iz Ministarstva zdravlja su nam odgovorili saopštenjem. Bajkovitim. Počinje konstatacijom da su zdravstveni radnici stub sistema, pa ako želimo imati kvalitetno zdravstvo, moramo imati zadovoljnog zdravstvenog radnika.

U saopštenju se navodi da Ministarstvo ,,u kontinuitetu kreira ambijent”…  Pa se nabraja da su 322 zaposlena dobila stanove pod povoljnim uslovima, i najavljuju da se na tome neće stati; za energetsku efikasnost u 15 objekata uloženo je 9,5 miliona eura, a biće potrošeno još šest; za savremenu medicinsku opremu utrošeno je 11 miliona eura, tokom ove godine biće potrošeno još pet; ističe se i edukacija… Pa tvrdnja da je samo u protekle dvije godine zdravstveni sistem Crne Gore bogatiji za 234 ljekara specijaliste, dok je trenutno 430 ljekara na specijalizaciji. Situacija je u stvari toliko dobra da se saopštenje završava ovom rečenicom: ,,Da idemo u dobrom pravcu govori i činjenica da sve veći broj ljekara iz centara iz okruženja iskazuje želju da svoj radni angažman zasnuje u ustanovama u okviru zdravstvenog sistema Crne Gore”.

Nakon saopštenja, čitalac samo može da se zapita o čemu govori pomoćnica ministra i stručna javnost, kad se ovoliko ulaže, unapređuje i kreira ambijent.

Prema podacima Sindikata doktora medicine posljednjih godina iz javnog zdravstva otišlo je čak 150 doktora, dio u privatni sektor a dio u inostranstvo.

,,U Ministarstvu se moraju, napokon, odrediti da li doktori odlaze ili dolaze”, kaže za Monitor Milena Popović-Samardžić, predsjednica Sindikata doktora medicine: ,,Na osnovu podataka Sindikata doktora medicine, u posljednjih pet godina crnogorsko javno zdravstvo napustilo je 10 odsto ljekara. Među njima najviše su zastupljeni mladi, sa tek svršenim studijama, kao i stručnjaci srednje generacije koji su trebali dati snažan doprinos podizanju kvaliteta zdravstvene zaštite i omogućiti transfer znanja ka mlađim generacijama”.

Doktor medicine u Crnoj Gori nakon završenog fakulteta (koji traje šest godina)  bez specijalizacije ima platu od 550 eura, specijalista (specijalizacija traje od četiri do šest godina) između 636 i 670 eura, a supspecijalista (tri do četiri godine) između 750 i 800 eura. Pa sad  uporedite te plate, profesionalaca čije akademsko školovanje može da traje i preko 15 godina, i plate, privilegije, službene automobile i stanove, političkih i državnih službenika.

Sva sreća da su iz Ministarstva zdravlja konačno shvatili da, kako su saopštili ,,bez zadovoljnog zdravstvenog radnika, nema kvalitetnog zdravstvenog sistema”. Pa su najavili: ,,Jedinstveni stav Ministarstva zdravlja i države Crne Gore da se nađe efikasan način i model da se poboljša standard zdravstvenih radnika, uključujući i mogućnost povećanja zarada”. Mogućnost, ne treba žuriti. Možda da se sačeka 1. decembar za kada je Njemačka najavila potpunu liberalizaciju uslova za prijem ljekara,  pa da ode još par desetina ljekara iz Crne Gore. I onda da se tokom sljedeće godine počne razmatrati povećanje plata ljekarima, ali samo kao krajnja mjera.

Ishitrena najava već je izazvala nedoumice kod dijela studenata medicine.

Ministar zdravlja dr Kenan Hrapović nije se oglašavao. Oglasio se bivši ministar, sadašnji dekan Medicinskog fakulteta u Podgorici dr Miodrag Radunović. U intervjuu Dnevnim novinama, pozivajući se na iskustvo drugih zemalja, preporučio je da se ovaj problem riješi povećanjem zarada zaposlenih u zdravstvu.

Neki od komentara čitalaca-ljekara na ovo spasonosno  rješenje bili su: ,,A đe si bio Radunoviću? Pa ti si bio ministar, što ne uradi nešto za nas ljekare?”; ,,Idem poslije Nove godine. Ne pada mi na pamet da ostanem ovdje. I da vam kažem nije plata prvi uzrok zbog koga odlazim. Idem zbog svoje djece jer ne želim da žive u državi u kojoj nema pravde i zakona i gdje je nepotizam na svakom mjestu”.

Novac nije jedini razlog za odlazak. Primjer pomoćnice ministra zdravlja je šema neodgovornosti. Zvaničnici se pojavljuju na raznim konferencijama, uglavnom da ne kažu ništa i da odmah odu, zbog ,,ranije preuzetih obaveza”. Kada i izjave nešto nesuvislo, pa se i matično ministarstvo ogradi od njih, nema veze. Omaklo im se. Ionako je sve u redu, ljekari iz regiona hrle u CG. Traže se modeli da se opameti domaći kadar, a u studentima probudi patriotska svijest. Sve u svemu, biće to još gore.

 

MILENA POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ, PREDSJEDNICA SINDIKATA DOKTORA MEDICINE:
Groteska koju svakodnevno živimo

 

,,Izjava gđe Miranović je neodrživa, ishitrena  i krajnje problematična ako se ima u vidu plan Crne Gore da pristupi EU koja je počiva na poštovanju ljudskih prava i sloboda, slobodnom prometu roba, usluga, kapitala, i slobodi kretanja građana zemalja članica.

Ljekari odlaze jer su egzistencijalno ugroženi, često ne mogu da finansiraju skupe edukacije, opterećeni stambenim kreditima po nepovoljnim uslovima, izloženi napadima na radnom mjestu, dobijajući svakodnevnu potvrdu od države koliko su joj bitni, i oni i zdravlje stanovništva.

Čudna je i krajnje neprimjerena strategija unapređenja sistema zdravstvene zaštite zasnovana na zadržavanju  budućih ljekara u Crnoj Gori prijetnjom našim najboljim učenicima, koji umjesto da se motivišu dobrim uslovima za usvajanje medicinskih znanja, koja su im na samom startu uskraćena odlaskom onih od kojih bi, u kliničkim uslovima, najviše naučili, oni se zastrašuju potencijalnim utuženjima jer možda neće biti spremni da rade za platu higijeničarke na Tivatskom aerodromu, ili radnika na naplatnoj rampi tunela Sozina.

Generalna direktorica se na toj udobnoj poziciji u potpunosti zbunila, doktori odlaze jer su loše plaćeni, i neće ih zaustaviti neustavani komad papira koji su jedva punoljetni potpisali na početku studija. Još jednom  javnost je svjedočila neozbiljnoj zamjeni teza od strane Ministarstva zdravlja koja, pored svih problema koji pogađaju region, nailazi na zasluženu pažnju kao fantastičan primjer groteske koju svakodnevno živimo”.

 

LJEKARSKA KOMORA: Nema preciznih podataka

 

Iz Ljekarske komore, na čijem je čelu dr Aleksandar Mugoša, kazali su nam da od dolaska novog rukovodstva vode i Imenike u kojima se unose svi podaci o pojedinačnim kategorijama doktora medicine.

Sekretarka Komore Vesna Bauković za Monitor kaže da su shodno propisima, svaki član Komore, kao i zdravstvene ustanove dužni da Komori prijave svaku promjenu podataka koji su uneseni.

U toku 2018. Ljekarskoj komori obratilo se sedam doktora medicine za izdavanje potvrde o dobrom ugledu (Certificate of Good Standing) i potvrde o članstvu i to: šest specijalista i jedan doktor medicine, za odlazak u inostranstvo – tri u Sloveniju, i po jedan u Hrvatsku, Srbiju, Njemačku, dok jedan ljekar nije naveo zemlju u koju odlazi.

U 2019. obratilo se 12 doktora medicine za izdavanje potvrde o dobrom ugledu i potvrde o članstvu, osam specijalista i četiri doktora medicine, za odlazak u inostranstvo – dva u Sloveniju, po jedan u Italiju, Švajcarsku, Njemačku, Hrvatsku i njih šest nije navelo zemlju u koju odlazi.

,,Imamo nezvanične informacije da se radi o većem broju doktora medicine koji napuštaju javne zdravstvene ustanove, a o čemu Komora nema tačnih podataka. Takođe, nemamo pouzdane podatke koliko je doktora medicine napuštilo javne zdravstvene ustanove i prešlo na rad u privatne zdravstvene ustanove. Ispunjavanjem obaveze koju članovi imaju, koju smo naveli, Komora bi i u ovom dijelu imala potpune podatke”, kazala je Bauković.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo