Povežite se sa nama

MONITORING

Pušenje ubija

Objavljeno prije

na

Gdje je je početak i kraj priče o ,,duvanskoj aferi”? Nekoliko izvora je potvrdilo verziju po kojoj je ideju o tranzitu cigareta u Crnu Goru prvi predložio general Nedeljko Bošković, Crnogorac, 1992-1993. šef Uprave bezbjednosti (KOS) Vojske Jugoslavije. Momir Bulatović (u knjizi Pravila ćutanja), tadašnji crnogorski predsjednik, tvrdi kako je preko Boškovića ,,ostvarena i prva veza sa osobom koja je konkretan posao uvela u Crnu Goru”. Bio je to Vladimir Bokan – Vanja, porijeklom Crnogorac, beogradski biznismen, 1992. izbjegao (nakon pokušaja atentata) u Atinu. Bokan je bio Boškovićev zet, znao je Stanka Subotića još iz 1980-ih. Srpska štampa, ne bez omalovažavanja, opisuje kako je Subotić, po zanimanju šnajder, u nekom od Bokanovih butika onomad bio kalfa. U jesen 1992. desio se jedan važan događaj – srpska tajna služba (RDB – Resor državne bezbjednosti) u Beogradu preuzima zgradu, dokumentaciju i ljude Saveznog sekretarijata za unutrašnje poslove koji je još od 1960-ih vodio poslove ,,tranzita” cigareta. Prva ,,duvanska afera”, pod nazivom Morava, desila se 1966. kada je šverc cigareta pripisan Aleksandru Rankoviću i saradnicima. Ali, posao nije obustavljen, jer je ,,transfer cigareta (u SFRJ) obavljan preko dvije lokacije, ostrva Lastovo i Vis, pod strogom kontrolom organa ondašnje UDBE”, kazao je Bošković koji je na čelo KOS-a, nakon što je reaktiviran kao pukovnik u penziji, doveden uz podršku Jovice Stanišića, šefa RDB-a. Razrađujući ,,probijanje ničim izazvanih međunarodnih ekonomskih sankcija”, RDB, KOS i crnogorska SDB, uz političku saglasnost svih ondašnjih SRJ vlasti, organizovali su lukrativne netvorke ,,tranzita” cigareta.
Bokan je, preko svojih veza u Ukrajini i na Kipru, obezbijedio 1994. da na aerodrom Podgorica slijeću avioni Iljušin 76 s tovarima cigareta koje se skladište u magacinima Zetatransa, zatim prodaju italijanskim mafijašima s bazama na Crnogorskom primorju koji ih gliserima prebacuju u svoju domovinu.
Poput Italijana, Bokan je za svoj monopol plaćao Vladi Crne Gore. Sistem je 2001. objasnio važan insajder, Srećko Kestner, najprije Bokanov saradnik a onda ,,glavni Subotićev pomoćnik”. U jesen 1994. Bokan je, tvrdi Kestner, pozvan na jedan važan sastanak s Milom Đukanovićem na kojem mu je saopšteno kako mu je ,,monopol oduzet nakon što su Milorad Vučelić, Stanišić i pokojni Radovan Stojičić Badža uvidjeli profitabilnost tog posla i u posao ubacili Subotića”. Kestner je jasno locirao kako se preko luka Zelenika, Bijela i Bar u to vrijeme odvijao posao i „pod kontrolom savezne carine” na čijem je čelu bio Mihalj Kertes.
Politička dinamika puzajućeg sukoba Đukanovića s službenim Beogradom navodno je bila uslovljena i podjelom dobiti od duvanskog posla i kontrolom graničnih prijelaza i carinskih ispostava.
Nastavljeno je s duvanskim poslom širom SRJ i nakon skidanja međunarodnih sankcija, a u Crnoj Gori sa prioritetom najprofitabilnije privredne grane. Nijesu bili uključeni samo umjetnici iz Sveta ujedinjene krune, već i multinacionalne duvanske kompanije. To izazva pažnju vlasti Italije. U jednom dokumentu italijanskog parlamenta 1995. navodi se kako su ,,američke multinacionalne kompanije Filip Moris i RJ Rejnolds preplavile Crnu Goru cigaretama pothranjujući zajedno s lokalnim vlastima i italijanskim mafijašima šverc prema zemljama Evropske unije, naročito Italiji”.
Ispitivane su veze crnogorskih preduzeća MTT (Montenegro tabak tranzit) i Zetatransa sa firmom Santa Monika iz Paname, kojom su iz Švajcarske upravljali mafiozi Dela Tore i Đerardo Kuomo. Švajcarska nije članica EU a svojim zakonima šverc cigareta nije tretirala kao prekršaj ako se one ne prodaju na njenoj teritoriji.
Kao vlasnik MTT-a marta 1996. upisan je Ranko Kaluđerović, načelnik jedne od SDB uprava. MTT uz odobrenje Vlade Crne Gore firmi Zetatrans, kao glavnom špediteru, daje instrukcije o tome gdje da razvozi tovare cigareta. Kaluđerović je tvrdio kako je SDB uredno prihodovala taksu koja je samo za tri mjeseca iznosila ukupno ,,više od 600.000 DEM”.
U poslovanje MTT-a, kao komercijalni direktor, bio je uključen i Veselin Barović. Kaluđerović je izvijestio kako je Goran Žugić, šef policije za Herceg-Novi a potom i Podgoricu, do ,,formiranja firme MTT bio sve i svja u poslu tranzita cigareta” i da je bio nezadovoljan svojom novom ulogom koja se na ,,policijsku pratnju konvoja i obezbjeđenje istovara i utovara”. Umjesto Kaluđerovića, poslove u MTT-u, odlukom premijera Đukanovića, preuzeo je Darko Raspopović, drugi funkcioner SDB-a. Kestner 2001. tvrdi da se novac isplaćivao u torbama, ,,poslije preko kiparskih računa”. ,,Ne postoji više ni jedan pisani trag o tom poslu”, kazao je Kestner.

Duvanski biznis postaje tema u javnosti početkom 1997. s ispovijestima prvih insajdera. Jedan od njih je bio Božidar Radović – Bobo, koji se u dva intervjua predstavio kao Đukanovićev rođak (nije demantovano), akter šverca. On među prvima pominje Svetu ujedinjenu krunu, mafijaški klan iz Pulje. Slijedi raskol u DPS-u sa arsenalom internih optuži oko valjanja cigareta i dijeljenja dobiti.
U to vrijeme Subotić nije više kalfa kod Bokana, već partner Đukanovića. Tokom druge polovine 1990-ih Subotić je regionalni diler cigareta Britiš amerikan tabakoa i RJ Rejnoldsa, duvanskih kraljevina, za koje je indirektno (poravnanjem po tužbi 10 država članica EU) dokazano kako su podsticali šverc cigareta radi izbjegavanja plaćanja poreza i akciza.
Krajem 1990-ih posao je na vrhuncu – OLAF (Evropski ured za borbu protiv pronevjera) samo za 1998. štetu od šverca cigareta za zemlje EU je procijenio na 4,7 milijardi eura. Italijanska DIA (Direkcija za antimafijaške istrage) prikupila je dokaze o ,,crnogorskim vezama” svojih mafijaša. DIA je izradila hiljade transkripata prisluškivanih razgovora, uključujući one s ,,crnogorskim građanima” a tužilaštvo Đuzepea Šelzija 1999. pokreće postupak (br. 742/99.21) koji još nije okončan.
Kompanija Japan tabako internešnel (JTI) 1999. kupuje vanameričke poslovnice RJ Rejnoldsa. Krajem 2000. i JTI angažuje detektivsku britansko-kanadsko-američku istraživačku firmu FIA (Forensic Investigative Associates), kojom rukovode penzionisani šefovi tajnih službi, s nalogom da o Subotiću pronađe kompromitujuće materijale i optužujuće činjenice.
Operaciju FIA vodio je britanski državljanin Vukašin Minić – Volf, koji najprije identifikuje vezu Subotića sa Kestnerom. U proljeće 2004. Minić je ovom izvještaču ispričao kako je, tragajući za Subotićem i Kestnerom, došao u Crnu Goru. Prema njegovoj verziji, početkom 2001. ekipa FIA je u Crnoj Gori „obrađivala neke službenike Vlade i sitne švercere, ali niko nije imao pojma ko je Subotić, za razliku od Kestnera koga su svi znali jer je preuzimao robu iz skladišta Zetatransa i prodavao je sitnim švercerima”. Kasnije je utvrdio vezu između Đukanovića i Subotića, kao i Barovića. Takođe je uočio da nije usamljen u istraživanjima; na istom poslu je bila i grupa „zapadnih obavještajnih službi”.
„Notirao sam da Subotić i Barović imaju status ‘saradnika i prijatelja’ Đukanovića. Intrigantne činjenice su koncentrisane oko brojnih ličnih detalja. Zapadne službe, takođe, danonoćno su prikupljale činjenice o Đuknoviću i njegovom okruženju”, rekao je Minić. Sukob JTI sa Subotićem je, tvrdi Minić, inspirisan iz razloga što 2000. godine „tranzit preko Crne Gore nije više bio moguć u ranijem obimu”.
„Htjeli su zbog toga da Subotića postave kao drugog distributera, čime bi on zaista postao švercer. Drugi distributer preuzima cigarete od prvog distributera i valja ih dilerskoj mreži na terenu. Subotić je to odbio, jer je u statusu prvog distributera, imao imunitet od prljavih poslova”, objasnio je Minić.
Od 2000. duvanski posao je prebacivan na drugi kraj – u luku Pirej, Grčka, ali, „u Pireju su bili Grci, pa Italijani, pojavljivale su se neke firme i iz Hrvatske – hoću da kažem da u Grčkoj nijesu bili samo Crnogorci”, ispričao je Minić. U maju 2000. u Cirihu je uhapšen mafioza Kuomo, nešto kasnije u Pireju njegov brat u mafiji Fnančesko Prudentini – navodno operativni bos italijanske kolonije na Crnogorskom primorju. Minić je imao objašnjenje za događaje koji su uslijedili: „Posao je 2000. lokalizovan, nije više bilo krupnih dilera poput Subotića. Ko je uzeo, uzeo je. Ostala je mala bara, svi su u njoj htjeli biti krokodili. I to su neki platili glavom, jer taj duvanski sistem tako funkcioniše”.
Pobijene su osobe na raznim nivoima 1990-ih konektovane na „duvanski biznis”. Najveći broj egzekucija do danas nije rasvijetljen. Tokom 2000. ubijen je, najprije u junu Goran Žugić a u oktobru u Atini Vanja Bokan; u januaru 2001. je ubijen Darko Raspopović. Insajderi poput Ratka Kneževića i Srećka Kestnera su trajno emigrirali. Navodno, bilo je prethodno i ucjena – Subotić je tužio Kneževića i Ratka Đokića, veterana kriminalne scene, za pokušaj ucjene; njih dvojica su februara 2001. navodno zaprijetili Subotiću da će ,,otkriti nešto što će ugroziti njegovu čast i ugled” ako im ne plati 1,6 miliona maraka, koje je Vlada Crne Gore navodno dugovala Kneževiću.
Đokićev rođak, Blagota Sekulić, žestoki Podgoričanin blizak Subotiću, označen u Nacionalu kao navodni ubica Bokana, za Monitor je izjavio kako je spreman da svjedoči u korist Subotića zbog pokušaja reketiranja; već sjutradan (30. maja 2001) ubijen je u Budvi. Dan ranije, Đokić je objavio u štampi kako je napustio Crnu Goru, ali ubice su ga pronašle i ubile 5. maja 2003. u Stokholmu.
Subotić je u rano proljeće 2001. odbio navodnu ucjenu – uslijedili su tekstovi u Nacionalu.

Vladimir JOVANOVIĆ

KESTNER: UBIĆE PUKIJA!

Nacional je krajem aprila objavio navodnu tonsku izjavu Srećka Kestnera iz 2001. koja se sada nalazi u posjedu hrvatskog državnog tužioca Mladena Bajića. Kestner je, tvrdi se, u monologu najavio da će Ivo Pukanić – Puki biti ubijen.

Kazao je: ,,Pukija će da probaju da ubiju milion posto. Znam ja kako dišu oni. On se uzda nešto u Mesića, uzda se u SZUP (jedna od hrvatskih tajnih službi – prim.a.), u kurac-palac. Ne kapira on. Oni će na Pukija da probaju da naprave atentat milion posto. Znaš li koliku je štetu Puki njima napravio. Oni su poslali Pukiju više poruka, jedno dvadeset direktnih i indirektnih poruka da stane sa pisanjem protiv Mila Đukanovića i Stanka Subotića. Sada samo biraju čovjeka koji će da rokne Pukija. Oni ubijaju čovjeka ako im pičku pogleda, a kako onda neće da ubiju ljude koji kontrolišu medije”.

HRVATSKA POLICIJA VJEROVALA U ISTINITOST PRIJETNJI PUKANIĆU?

Nedavno objavljeni transkripti iskaza ubijenog predsjednika uprave NCL Medija Grupe Iva Pukanića obnovili su kontroverzna tumačenja njegove uloge u ,,duvanskoj aferi”.
Tužilac iz Barija Đuzepe Šelzi je smatrao Pukanića vjerodostojnim svjedokom. Šelzi je u izjavi nakon ubistva Pukanića oktobra 2008. za list Il Pikolo izjavio kako je on ,,bio ključni svjedok istrage o švercu cigareta na Balkanu”.
Postoje i sasvim drukčija, ne manje beznačajna, mišljenja o liku i dijelu Pukanića u ,,duvanskoj aferi”. Njegov iskaz Šelziju – bez onih djelova transkripta koji, interesantno, još nijesu objavljeni – ne sadrži podatke iz prve ruke o švercu cigareta; početne informacije o tom poslu i akterima dobijao je od Ratka Kneževića i Alke Vujice (od ove u pripitom stanju), a kasnije, po svemu sudeći, od komplota raznih obavještajnih službi.

Nacional je nedavno pisao kako su, tokom šestoiposatnog svjedočenja 28. marta 2008. pred Šelzijem, premijer Milo Đukanović, skupa sa svojim advokatom Enrikom Tučilom, ,,prva dva čovjeka koji su nakon devet godina istrage vidjeli na čemu se zasnivaju optužbe za šverc cigareta protiv Đukanovića i njemu bliskih osoba”.
Ubjedljivije su činjenice o kojima Pukanić svjedoči kao akter – i koje je sada moguće lako provjeriti. Naime, iskaz sadrži tvrdnje kako je Pukanić upozorenja o pripremama atentata na njega, nakon serije tekstova u Nacionalu, dobijao sa službene adrese – od policijskih i obavještajnih zvaničnika Hrvatske. Takve Pukanićeve tvrdnje u Zagrebu ni danas nijesu demantovane; zapravo, o njima je javno govorio još 2002. godine. Od ministra unutrašnjih poslova Šima Lučina dobio je Pukanić policijsko obezbjeđenje, da bi mu kasnije dali pištolj glok. Šelziju je objasnio kako je januara 2002. imao uvid u izvještaje slovenačke obavještajne službe o prisluškivanju ,,kriminalne grupe” Crnogoraca iz Slovenije, u navodnoj vezi sa SDB Crne Gore, koja je dobila zadatak da ga s rokom do 1. februara 2002. likvidira.
Pukaniću iz vrha savjetuju da objavi imena ,,kriminalne grupe”, na čijem je čelu navodno bio Mišo Vujičić (Crnogorac nastanjen u Ljubljani, ubijen 2003) kako bi tim putem upozorio atentatore. ,,Rečeno mi je da je najbolje da odmah objavim njihova imena u novinama i zaštitim život”, kazao je Pukanić. Tekst nosi naslov Tajna služba Crne Gore angažirala gang Miše Vujičića da smakne Ivu Pukanića.
U aprilu 2002. Pukanić je, sada preko savjetnika za nacionalnu bezbjednost predsjednika Stjepana Mesića, upoznat sa sličnim izvještajem koji je dostavila njemačka obavještajna služba. Mesićev savjetnik koji je informisao Pukanića se zove Tomislav Karamarko (2000-2002. šef Ureda za nacionalnu sigurnost), osoba od najvećeg povjerenja hrvatskog predsjednika. Do oktobra 2008. Karamarko je direktor hrvatskih obavještajnih službi (POA i SOA) a sada ministar unutrašnjih poslova.
Karamarko ga je, tvrdi Pukanić, izvijestio 2002. kako su ,,dobili informacije da su tajne službe države Crne Gore naručile moje ubistvo od osoba iz Njemačke i ponovo, hitno, morao sam biti stavljen pod zaštitu”. Ukupno je od 2001. Pukanić bio pet puta pod policijskom zaštitom.
U Hrvatskoj nije demantovan ni Pukanićev navod kako je njihova glavna prislušna služba (NSEI – Nacionalna služba elektrnoničkog izviđanja) nadzirala telefonske razgovore Đukanovića, te da je potvrdu za to dobio od ,,osoba u vrhu te agencije”.

V.J

Komentari

Izdvojeno

EPCG – NOVA ŽRTVA POLITIČKIH IGARA: Visoki napon u odboru direktora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sporenja unutar vladajuće većine, a gledajući po dubini u nju bi se mogao uračunati i DF, dovele su do blokade borda direktora EPCG, ugrozile normalno poslovanje CEDIS-a i umanjile mogućnost da Elektroprivreda nađe strateškog partnera za prodaju 10 odsto njenih akcija koje će, u suprotnom, baciti u šporet. Uskoro, u pitanje može biti dovedeno i uredno snabdijevanje strujom

 

Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) je, na XX redovnoj Skupštini akcionara, dobila novi bord direktora, ali je zadržala stare nevolje. Uz poneki novi. Nova parlamentarna većina, oličena kroz Vladu Dritana Abazovića demonstrirala je kontinuitet sa prethodnim vladama Zdravka Krivokapića, Duška Markovića… U najkraćem: političke pozcije, uhljebljenja i preraspodjela moći važniji su od prosperiteta najveće, najznačajnije i najbogatije crnogorske kompanije u državnom vlasništvu.

Glasovima predstavnika Vlade koja, u ime države, kontroliše oko 88 akcija EPCG (98 odsto akcija sa pravom upravljanja) Skupština akcionara Elektroprivrede usvojila je ponuđene izvještaje o poslovanju kompanije u 2021. godini, a onda donijela odluku o razrješenju svih članova Odbora direktora, osim predsjednika borda Milutina Đukanovića. Bez obrazloženja za razriješene i bez elementarnih podataka o predloženim/novoizabranim članovima borda. Osim njihovog imena i prezimena: Vladan Joković, Tahir Đonbaljaj, Adis Balota, Martin Ćalasan, Nenad Marković i Emir Strujić.

Ako su u Vladi bili saglasni sa ponuđenim izvještajima i ocjenama o radu EPCG (,,Najbolji rezultat u istoriji kompanije”, tvrdi izvršni direktor Nikola Rovčanin) zašto su mijenjali menadžment? Prema najavama, nakon promjena većine članova borda uslijediće i izbor novog izvršnog direktora. Do smjene Rovčanina doći će za koji mjesec, kažu izvori Monitora, čim se za to steknu uslovi, odnosno, profunkcioniše novi Odbor direktora.

Možda u Vladi, ipak, nijesu zadovoljni radom EPCG i iskazanim poslovnim rezultatima. Tome bi u prilog moglo ići insistiranje Vladinog predstavnika na Skupštini da se promijeni predložena odluka menadžmenta i izabere novi revizor. To bi dalo smisao insistiranju na novom bordu direktora i, sljedstveno, novom izvršnom direktoru. Nova nepoznanica: zašto je u tom slučaju funkciju zadržao Milutin Đukanović, formalno najodgovorniji čovjek za poslovne rezultate EPCG?.

Postoji samo jedno objašnjenje – politička trgovina vladajuće većine sa DF-om, i naum da se sa rukovodećih mjesta u državnim kompanijama udalje predstavnici Demokratske Crne Gore. Jadnima nagrada a drugima kazna za iskazanu i očekivanu (ne)kooperativnost. Ili je to, ipak, stvar ličnih odnosa i procejna premijera Abazovića koji je, vidjeli smo u direktnom prenosu jednog osrednje režiranog igrokaza, na sjednici Vlade insisitirao da Đukanović zadrži mjesto u bordu EPCG.

Sa njegovom odlukom nijesu se složile tzv. suverenističke stranke. Uslijedio je njihov kontraudar. Istog dana kada je izabran novi bord, na njegovoj prvoj sjednici, ostavku je podnio Adis Balota (SDP). Pošto ostavka jednog člana znači pad cijelog borda, svjedočićemo novoj, sada vanrednoj, skupštini akcionara i izboru novog borda. Pa, vjerovatno, sve ispočetka. Kao potvrda očiglednog: sada u Vladi imamo rivalitete slične onima na relaciji Vlada – Skupština koji su obilježili mandat prethodne Vlade.

Politički oponenti su i u Balotinoj ostavci pronašli povod za različito tumačenje pravnih normi i dodatno podizanje tenzija. Koliko to može štetiti Elektroprivredi nije bitno, preča je odbrana državnih i nacionalnih interesa. Uglavnom, u saopštenju iz EPCG tvrde da je Milutin Đukanović izabran i za predsjednika novog borda direktora Elektroprivrede. Balota, i partije koje stoje iza njegove odluke o ostavci, kažu da to nije tačno.

,,Shodno članu 171 Zakona o privrednim društvima ostavka člana Odbora povlači razrješenje cjelokupnog Odbora direktora i obavezu sprovođenja nove procedure izbora. Na to sam nedvosmisleno ukazao nakon podnošenja ostavke, a prije samog izjašnjavanja o predlogu za predsjednika Odbora koje nakon moje ostavke nije moguće sprovesti”, navodi Balota u saopštenju kojim nam je približio i razloge svoje ostavke.

,,Podsjećamo da je i prethodna Vlada, odnosno njen premijer, optužila g-dina Đukanovića da je pregovarao o otuđenju EPCG, čime bi se nanijela nenadoknadiva šteta državnim i ekonomskim interesima Crne Gore. Znajući političku profilaciju g-dina Đukanovića nije teško zaključiti kome bi ta prodaja bila namijenjena i čije bi interese zadovoljavala. Svakako ne države Crne Gore, pa bi njegov izbor na funkciju predsjednika Odbora značio jasno ugrožavanje državnih interesa”. Da ne bude sve politika, Balota je nepoželjnom kolegi zamjerio  i to što je ,,u prethodnom periodu sa te funkcije značajno doprinio brojnim neregularnostima u poslovanju kompanije i partijskom zapošljavanju”.

Činjenica da se ,,suverenisti” pozivaju na tvrdnje bivšeg premijera Zdravka Krivokapića, znajući da za njih ne postoji ni jedan jedini dokaz (o prodaju kompanija ne odlučuje njihov menadžment nego vlasnik), jeste interesantna ali nije jedina tačka presjeka bivše i sadašnje Vlade u vezi EPCG. Iako su sva ta preklapanja prilično izmještena iz realnosti.

Tako je Skupština akcionara, voljom Vladinih predstavnika, odbila prijedlog da se prošlogodišnji gubici CEDIS-a, državne kompanije 100 odsto u vlasništvu EPCG, pokriju tako što bi im Elektroprivreda oprostila dio prošlogodišnjih, neisplaćenih, potraživanja (tzv. knjižno odobrenje). Zanimljivo je da se Milena Žižić, predstavnica Vlade na Skupštini EPCG pozvala na proljetošnje mišljenje Ministarstva kapitalnih investicija (koje Krivokapićeva Vlada nije uvažila!?) ,,u kome su identifikovani rizici” donošenja takve odluke.

Zaista, prema dostupnoj dokumentaciji, MKI je prethodnoj Vladi ukazalo da bi planirano knjižno odobrenje EPCG prema CEDIS-u za posljedicu imalo „direktan negativan efekat na priliv u budžet za 2022. godinu“. Prema njihovoj računici država bi ostvarila manji priliv po osnovu poreza na dobit (0,9 miliona eura); manji porez po odbitku (1,5 miliona) i po osnovu raspodjele dividende od približno 7,1 miliona eura, od čega državi pripada 98 odsto.

U aktuelnoj Vladi, odnosno, MKI pod rukovodstvom ministra Ervina Ibrahimovića zanemarili su činjenicu da su njihovi prethodnici računali na raspodjelu dividende po osnovu prošlogodišnjeg poslovanja EPCG, dok su oni na nedavnoj Skupštini glasali da sva dobit, prošlogodišnja i ona iz ranijih godina, ostane ,,neraspoređena”. Riječ je o 60,5 miliona.

Još je važnija bojazan da u ovoj Vladi nijesu do kraja iščitali stavove bivšeg ministra MKI Mladena Bojanića i njegovih saradnika. Pošto u istom dokumentu piše i sledeće: ,,Imajući u vidu da su poremećaji na tržištu i dalje prisutni i nema najava da će se u kratkom roku otkloniti, neophodno je reagovati što prije u tekućoj godini, jer se iz finansijskog plana za 2022. godinu vidi da likvidnost CEDIS-a može biti ugrožena”.

Dakle, ,,neophodno je reagovati što prije”. Iz MKI su proljetos predlagali da to bude dokapitalizacija ili pozajmica Elektroprivrede CEDIS-u, ali im svakako nije bilo na pameti da se ne radi ništa. Čekajući da dugovi CEDIS-a porastu do mjere kada ih neće biti moguće sanirati knjižnim odobrenjem ili nekom sličnom računovodstvenom operacijom.

Vlada i EPCG kasne u još jednom poslu koji bi najveću državnu kompaniju mogao koštati nekih 70 miliona eura. U pitanju je zakonska obaveza EPCG da do kraja septembra ,,otuđi” ili otpiše 10 odsto vlastith akcija koje su svojevremeno, po nalogu Markovićeve Vlade, otkupili od A2A.

Krivokapićeva Vlada je krajem aprila, na jednoj od posljednjih sjednica, zadužila EPCG da te akcije proda, ,,kako ne bi došlo do umanjenja kapitala i gubitka uloženih novčanih sredstava društva”. Kao rok za realizaciju te obaveze naveden je 30. jun. U istoj odluci stoji kako je EPCG zadužena da obezbijedi procjenu investicione, fer tržišne i tržišne vrijednosti sopstvenih akcija, dok je MKI dužno  da formira Pregovarački tim ,,koji će zastupati Elektroprivredu u postupku pronalaženja strateškog partnera sa jasno definisanim kriterijumima prilikom izbora”. Nema naznaka da je bilo koje od tih zaduženja izvršeno u planiranom roku. A septembar je tu.

Aktuelne političke igre unutar vladajuće većine, a gledajući po dubini u nju bi se mogao uračunati i DF, dovele su do blokade borda direktora EPCG, ugrozile normalno poslovanje CEDIS-a (ima naznaka da su dugovi kompanije danas bitno veći od proljetošnjih deset miliona) i umanjile mogućnost da Elektroprivreda nađe strateškog partnera za prodaju 10 odsto njenih akcija koje će, u suprotnom, krajem septembra baciti u šporet. Viši interesi su u pitanju, kažu. Istovremeno, na berzama megavat električne energije košta blizu 400 eura. Ili sedam puta više od cijene koju je Regulatorna agencija za energetiku odobrila CEDIS-u za prodaju te iste energije. A Crna Gora ljeti uvozi struju.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVA RASPODJELA DUBINE PO PARTIJSKOM KLJUČU: Kao da i nije bilo avgusta

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS-u bi, kako sada stvari stoje, trebalo da pripadne 30 odsto državnih pozicija po „dubini“. Pored Pošte, ta partija  je bacila oko na Investiciono razvojni fond, EPCG, Plantaže, Rudnik uglja, Željeznicu… Ni ostali ne zaostaju. A skoro niko više ne pominje da za zapošljavanje ne smije biti presudna partijska knjižica, već znanje

 

Skupštinska većina mora do kraja mjeseca dogovoriti raspodjelu pozicija u odborima najvećih državnih preduzeća jer mandati članovima tih tijela u većini kompanija ističu na kraju mjeseca.

Pregovori su dugi i mučni ali se „principi“ podjele odavno znaju – sve po partijskom ključu. Rijetko više ko i pominje obećanje da nakon smjene DPS-a neće biti presudna partijska knjižica, već znanje, sposobnosti, pregnuće…

Da se ništa nije promijenilo svjedoče aktuelni članovi Vlade. Potpredsjednik Vlade Vladimir Joković je izjavio da je DPS Vlada nakon što je 30. avgusta 2020. izgubila izbore uspjela da do Nove godine zaposli 4.700 radnika u državnim institucijama i preduzećima.

Iako je decenijska praksa čudo, ni prošla vlast nije imala zanemarljive učinke u ovom segmentu. Čelnici tri državne kompanije su za godinu dana uvećali broj zaposlenih za skoro 20 odsto, po kompaniji, precizirao je Ervin Ibrahimović, ministar kapitalnih investicija. Objasnivši da su Elektroprivreda, Crnogorski elektrodistributivni sistem, Rudnik uglja Pljevlja od kraja 2020. do kraja 2021. godine dobile po skoro 200 novih radnika. I to je bilo malo pa je menadžment CEDIS-a pred smjenu pokušao da zaposli još 300 novih radnika i da časti pojedine u menadžmentu sa po stanom.

Koja je razlika između podgoričkog Vodovoda, tog višedecenijskog pribježišta za DPS-ovsku porodično-umreženu klijentelu i današnjeg CEDIS-a, tog hrama nepotističkih poriva i potreba, pogotovo Demokrata i DF-ovaca, pita se u izjavi za Monitor bloger Duško Kovačević: „Ima li ko da pita direktora Vladimira Čađenovića koliko tisuća on i žena prihoduju mjesečno? A on nije DPS-ovac. Mnoge stvari su čak neuporedivo gore i tragičnije“.

On kaže da kada smo konačno vidjeli bivšu opoziciju na djelu, na ministarskim, direktorskim i svim tim funkcijama „naišli smo na isto zlo, i to, da ironija bude veća, upravo putem koji smo odabrali da bi pobjegli od zla, da parafraziram jednu divnu rečenicu Žana de Lafontena. Nova vlast nam je upriličila istu korupciju, nepotizam i filozofiju partitokratije, pa DPS više nije usamljeni bauk koji kruži Crnom Gorom. Jednu traumu izliječili smo novom došavši na to nihilističko mjesto o kojem su nam uporno govorili oni koji su davno doživjeli ‘promjene’: ne očekujte bolje, sve će ostati po starom i nakaradnom, a oni koji su bili moćni u starom sistemu postaće još moćniji u novom“.

Na nedavnoj sjednici Vlade, njen potpredsjednik Raško Konjević je bio otvoren i izjavio je da su zapošljenja stvar političkog dogovora. Imao je i određenih nedoumica: „Za dogovor jesam, ali mislim da kondukter i ugostitelj ne treba da budu predstavnici državnog kapitala, jer nemaju dovoljno znanja i iskustva“, rekao je Konjević konstatujući da se takvim predlozima pravi velika šteta dignitetu Vlade. Na Konjevićeve primjedbe, premijer Dritan Abazović je konstatovao da „dogovor kuću gradi“ uz ocjenu da to što je neko završio fakultet nije garant znanja.

I nije, fakultet je ništa spram partijske knjižice. A kad se već ova praksa ozvaničila, red je da se u novoj raspodjeli podmire i njeni tvorci. Tako bi DPS-u trebalo da pripadne 30 odsto pozicija po „dubini“.

Šef poslaničkog kluba DPS-a Danijel Živković kazao je ove nedjelje da se ta stranka „ne gurka” za pozicije „po dubini”, ali da njen kadar može da pomogne upravi ako bude potrebno. A biće. Spremni su, kaže Živković, da u ukupni kadrovski potencijal stave u „funkciju institucionalne nadogradnje i pomoći sistemu, koji je razaran u prethodnom periodu od kadrova bivše Vlade Zdravka Krivokapića“. Tri decenije njihovog razaranja su izgleda ništa spram Zdravkove godine dana.

„Ako je rješenje problema nezaposlenosti taj da se učlanjujemo u partije kako bismo se zapošljavali u državnoj upravi i preduzećima, te napredovali unutar njih, onda bi to značilo da svi treba da se učlanimo u partije i da svi radimo u državnim ustanovima i preduzećima. Izvedimo logički stvar do kraja: to bi značilo da kompletna privreda bude državna i da bi ona u privatnom vlasništvu trebalo da bude svedena na minimum. Ovu stvar je nužno razjasniti na ovaj način da bi se razumjelo koliko je sveopšta partitokratija zapravo ne samo ekonomski štetna i sporna sa etičke strane, već i besmislena“, kaže za Monitor ekonomista Mirza Krnić, član pokreta Preokret. On smatra da nam treba „ekonomija koja može da pokrene društvo naprijed, a nju pokreću dinamika, inovacije, organizacija, znanje, preispitivanje odluka, upornost u radu – sve ono što partijska poslušnost isključuje“.

Kako god bilo, stari DPS kadrovi se vraćaju. Tako se spekuliše da bi poslanik DPS-a Branimir Gvozdenović mogao da bude predložen u Odbor direktora Pošte CG.

U novoj vladinoj komisiji koja treba da preispita sporne dodjele stanova i stambenih kredita član je Nataša Pešić, savjetnica predsjednika države Mila Đukanovića. Primijećeno je da je Pešić i sama dobila stan od države, te da nije jasno kako će ona preispitati dodelu stanova sebi i svojim partijskim kolegama.

„Brine što će se na nekim važnim mjestima naći čak i stari kompromitovani kadar, ljudi protiv kojih su podnošene krivične prijave, koji su već uživali brojne privilegije i dobijali povoljne stanove i kredite“, kaže za Monitor novinarka Aleksandra Mudreša. Ističe da iako još ne znamo ko će „prigrabiti“ koje preduzeće, znamo da će se to raditi na isti način kao što je to rađeno trideset godina unazad: „Ne postoje kriterijumi za izbor članova odbora direktora, ne postoji organ kome su oni odgovorni i ko ih kontroliše. Drsko je i bezobrazno da oni koji su sada vlast a sve su ovo kritikovali do prije dvije godine, danas samo nastavljaju po mustri DPS-a i ne rade ništa da ‘partijske ispostave’  budu u službi svih građana“.

Pored Pošte, DPS je bacio oko na Investiciono razvojni fond, EPCG, Plantaže, Rudnik uglja, Željeznicu… Za člana borda Održavanje željezničkih voznih sredstava (OŽVS) ova partija predložila je Milorada Vukovića, koji je 10 godina bio izvršni direktor tog preduzeća, a smijenjen je u martu prošle godine. Vuković, koji je tri mandata bio izvršni direktor OŽVS-a, preduzeće je ostavio sa akumuliranim gubitkom od 5,92 miliona eura.

„To što DPS dobija 30 odsto kadrova po ‘dubini’ i to, svi su izgledi, onih ključnih za upravljanje državom, govori o jasnoj namjeri partija vlasti da se preko naših leđa ostvaruju njihovi dogovori i interesi. Na suštinskoj ravni, stranke od kojih to nismo očekivali i koje nam to nisu obećavale na izborima, zapravo daju legitimitet DPS praksi kao jedinoj mogućoj. Može se drugačije, ali sa ovakvom retrogradnom sviješću partitokrata – teško“, kaže Krnić.

A što radi opozicija koja je najavljivala „blokadu“ Crne Gore? Potpredsjednik Vlade Konjević izjavio je da Demokratski front „nudi” da bude dio dvotrećinske podrške u Skupštini u zamjenu da zadrži pojedine funkcije „po dubini”. Zna se da je prije svega riječ o funkcijama u energetskom sektoru. Šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović rekao je da svaki stručnjak koji je predložen od DF-a ili neke druge stranke pobjednice izbora 30. avgusta 2020. treba da zadrži funkciju ako je radom i rezultatima ispunio očekivanja.

Energetika je zanimljiva i DPS-u, pa se kao kandidati za Odbor direktora CEDIS-a pominju poslanik Ivan Mitrović i predsjednik podgoričkog odbora DPS-a i zamjenik gradonačelnika Podgorice Časlav Vešović.

Iz Demokrata, čiji će kadrovi u ovoj raspodijeli najviše stradati ne kriju nezadovoljstvo: „Javnost svjedoči da se bez obzira na kvalitet rada i ostvarenih rezultata razrješavaju svi oni koji se na bilo koji način povezuju sa Demokratama, dok se na ta mjesta biraju kadrovi DF-a. S jedne strane, potpredsjednik Vlade kaže da se kondukteri biraju za rukovodioce državnih kompanija zbog političkog dila, a s druge strane iz Odbora direktora iste državne kompanije se eliminiše saobraćajani inžinjer, a iz MUP-a ekspert za bezbjednost uz jednu jedinu ‘zamjerku’ da su bliski Demokratama“.

Ne biraju se baš svi po partijskom ključu. Ima i stručnjaka. Bivši direktor Montenegro Airlinesa (MA) Zoran Đurišić angažovan je u kabinetu premijera Abazovića kao ekspert konsultant za vazdušni saobraćaj od 15. juna ove do 15. juna 2023. godine. Za svoj posao odgovaraće samo premijeru.

„Zar nije čitava Crna Gora zgrožena pred društvenom reinkarnacijom Zorana Đurišića koji je lično od premijera Abazovića nagrađen za upokojenje nacionalne avio-kompanije, jedan od najmarkatnijih simbola te mračne i odnarođene epohe, čovjek koji se sumnjičio za višemilionsku pronevjeru i od kojeg je i prokazani bivši režim oprao ruke. Prema tome, ja se uopšte ne čudim što nema značajnijeg protivljenja novim kadrovskim riješenjima po kojima DPS popunjava 30 odsto po dubini“, ističe Kovačević.

Sve po starom. Do kraja mjeseca znaćemo koliko je koja partija ugrabila moći, na radost izabranih partijskih vojnika i njihovih porodica.

„Sve dok su građani primorani da budu taoci partija koje im umjesto javnih službi pružaju usluge a zauzvrat traže glas, stanje će biti nepromijenjeno. Plašim se da ćemo na dane kada će javni biti iznad partijskog interesa pričekati“, zaključuje Mudreša.

Sve u svemu, kao da i nije bilo avgusta.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GOMILAJU SE KRIVIČNE PRIJAVE PROTIV VESNE MEDENICE: Optužnice još nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se čeka odluka Specijalnog državnog tužilaštva u predmetu protiv organizovane kriminalne grupe Miloša Medenice, tom državnom organu stižu nove optužbe na račun njegove majke

 

Lisice na rukama bivšoj čelnici Vrhovnog suda Vesni Medenici – desetak dana prije, slabo je ko mogao zamisliti takvu scenu. Pogotovo ne nakon „penzionisanja“ koje je izgledalo više kao bezbjedno sklanjanje predsjednice Vrhovnog suda nakon neustavnog trećeg mandata, nego kao kazna.

Iako se još tačno ne zna šta se kriminalnoj grupi Miloša Medenice i njegovoj majci stavlja na teret, na stolovima Specijalnog državnog tužilaštva gomilaju se predmeti i koji bacaju novo svjetlo na rad nekadašnje prve dame sudstva. Svi predmeti nose oznaku „tajno“.

Nakon što je uhapšena u aprilu, prve nezvanične informacije su bile da je Medenica osumnjičena da je, navodno, u najmanje dva slučaja uticala da sudije tog suda donesu odluku, za šta je njen sin Miloš dobio više stotina hiljada eura. Vesni Medenici, njenom nekadašnjem tjelohranitelju – policajcu Miloradu Medenici, Luki Bakoču, Vasiliju Petroviću i službenici Uprave prihoda i carina Ivani Kovačević odmah je određen pritvor do 30 dana. Njen sin se nedavno iz Beograda vratio u Crnu Goru i takođe mu je određen pritvor. Svi su negirali krivična djela koja im se stavljaju na teret.

Do 11 osumnjičenih policija i tužilaštvo došli su analizirajući kriptovanu komunikaciju ranije uhapšenog Medeničinog tjelohranitelja Darka Lalovića. Prema toj komunikaciji Miloš Medenica se bavio raznim kriminalnim poslovima, pretežno švercom cigareta, a njegova majka je ,,završavala” kriminalcima sudske predmete i zauzvrat dobijala stanove i drugu korist.

Vesna Medenica sumnjiči se da je kao predsjednica Vrhovnog suda pristala da za 590.600 eura sinu Milošu Medenici i dvojici njegovih prijatelja utiče da se u postupcima revizije donesu odluke u korist kompanija Fab lajv i Cijevna komerc, piše u naredbi za sprovođenje istrage u koju je Pobjeda imala uvid. Pored Miloša Medenice, SDT je Marka Vučinića, Nikolu Raičevića označilo kao osobe koje su između nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda posredovale u dogovaranju mita koji su Vasilije Petrović, sin vlasnika kompanije Cijevna komerc i Bojan i Marko Popović, izvršni direktor i ovlašćeni zastupnik Fab petrola pristali da daju za pozitivne ishode bez obzira na činjenično stanje u sudskim procesima koje su kompanije Fab lajv i Cijevna komerc vodile protiv kompanija Gugi komerc i Omorika.

Mjesec dana kasnije pojavile su se sumnje u Specijalnom državnom tužilaštvu da je Medenica u još dva sudska predmeta protivzakonito uticala na štetu države.  U ovom slučaju u korist privatne kompanije podgoričke firme Carine Čedomira Popovića, sa kojim je u kumovskim vezama. Specijalna tužiteljka Nataša Bošković saslušala je tada u svojstvu svjedoka sudiju hercegnovskog Osnovnog suda Jovana Stankovića. On je u SDT-u rekao da je Medenica, navodno, od njega izričito tražila da u jednom predmetu donese presudu u korist firme Carine. Rekao je da mu je poznato da je predmet spora bilo vraćanje zajma firmi Čedomira Popovića u iznosu od 20.000 eura. Stanković je nakon toga podnio ostavku na mjesto sudije.

Nedavno je podgorička kompanija Temple’s glory 2.9 podnijela krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu protiv Petrola Ljubljana, nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, sudije Vrhovnog suda Branimira Femića, drugih NN lica iz Petrola, kao i protiv NN lica – visokih funkcionera Vlade Crne Gore koja je bila u mandatu do avgusta 2020. godine. Krivičnom prijavom, kako je kazao advokat Veselin Radulović, njima je stavljeno na teret izvršenje krivičnih djela stvaranje kriminalne organizacije i najteži oblik krivičnog djela zloupotreba službenog položaja. U kompaniji Temple’s glory 2.9 sumnjaju da je visoki funkcioner Vlade 2019. godine, na zahtjev iz Petrola, preko Medenice uticao da Vrhovni sud donese presudu u korist slovenačke kompanije, a na njihovu štetu. U ovom sudskom postupku podgorička firma tužila je Petrol i tražila obeštećenje od devet miliona eura. Nakon šest godina suđenja Apelacioni sud je dijelimično prihvatio tužbu i pravosnažno dosudio obeštećenje od 2,9 miliona eura. Međutim, obje kompanije su zatražile reviziju Vrhovnom sudu, a sudija Femić je za samo nekoliko dana, 4. februara 2020, presudio da Temple’s glory 2.9 vrati Petrolu 2,9 miliona uvećano za kamate i sudske troškove, i od tada traje blokada računa i poslovanja podgoričke firme.

I beogradski advokat Borivoje Borović imao je primjedbe na rad Medenice. On je od Specijalnog državnog tužilaštva tražio da sasluša nekadašnju predsjednicu Vrhovnog sud, optuživši je da je uticala na presudu kojom je njegov klijent Marko Šaranović osuđen na 14 godina zatvora zbog ubistva biznismena Dragana Bećirovića. U predstavci upućenoj početkom maja glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću, Borović navodi da je taj predmet ,,evidentan primjer ‘naručene presude’”. On je u predstavci napisao da je prije objavljivanja presude objelodanjeno da su Medenica i brat ubijenog – Zoran Bećirović, imali poslovne i privatne veze.

,,Ovaj predmet je evidentan primjer ‘naručene presude’. Jasno je da brojnost i ozbiljnost povreda prava okrivljenog od strane Višeg suda i pojedinih sudija Apelacionog suda, policijskih službenika i Višeg tužilaštva, ne može da bude rezultat njihovog nepoznavanja prava, niti posljedica nekakvog slučaja. Radi se o pristrasnom vođenju postupka, koje ima svoj uzrok u pritisku na navedene postupajuće organe. Da su ove tvrdnje tačne, nedvosmisleno proizilazi nakon saznanja koja su u javnost dospjela neposredno prije donošenja pravosnažne presude, a koja se tiču poslovnih i privatnih veza između tadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i Zorana Bećirovića… Zoran Bećirović ima svojstvo oštećenog u tom predmetu”, piše u predstavci.

Kako vrijeme prolazi nove optužbe isplivavaju na površinu. Kredibilitetu i autoritetu crnogorskog pravosuđa već je pričinjena ogromna šteta. Ukoliko se uspije dokazati samo dio optužbi na sudu i kazne se odgovorni – to bi moglo izroditi novu nadu da će se konačno krenuti u reformu sudstva. Neke sudije bi se mogle ohrabriti i tužiocima dati još dokaza. Povjerenje u sudstvo nakon produženja pritvora Medenici poraslo je.  Međutim, nakon oslobađajuće presude bivšem gradonačelniku Podgorice Miomiru Mugoši ponovo je poljuljano. Mnogi se plaše da bi to na kraju moglo da se desi i u slučaju Medenice.

 

I roditelji inficiranih beba optužuju Medenicu

Vesna Medenica je za nezakoniti uticaj nedavno optužena i u Apelacionom sudu. Tamo su razmatrane žalbe na odluku bjelopoljskog Višeg suda kojom su ljekari tamošnje Opšte bolnice Tomislav Jeremić, Haka Tahirović, Zvonko Puletić i Jela Cimbaljević oslobođeni optužbe za infekciju pet beba u novembru 2014. od kojih je jedna preminula u Kliničkom centru Crne Gore. Na tu odluku žalilo se tužilaštvo, ali i roditelji beba.

Roditelji sumnjaju da za sudije Vrhovnog suda početkom 2019. godine nijesu bili presudni dokazi već riječ tadašnje predsjednice Vesne Medenice. Prvom presudom, iz 2017. godine Jeremić i Tahirović su osuđeni na po sedam mjeseci zatvora, a Puletić i Cimbaljević na po šest mjeseci kućnog pritvora. Apelacioni sud je tu odluku preinačio i osudio ih na po godinu zatvora. Uslijedile su žalbe koje je uvažio Vrhovni sud i odredio ponovno suđenje uz pouku da treba povoljnije presudititi u korist optuženih.

Odluka je sada na Vijeću Apelacionog suda, u kome su sudije: Evica Durutović, Predrag Tabaš i Ana Vuković.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo