Povežite se sa nama

MONITORING

Huškači na novim zadacima

Objavljeno prije

na

Kada je svojevremeno u crnogorskom parlamentu vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić kazala da su joj se djeca početkom devedesetih ,,krila pod sto” od ratnih dnevnika Emila Labudovića, sama je pokrenula pitanje zašto do danas nije učinjeno ništa da se preispita odgovornost onih koji su tada preko medija huškali na rat. Kolege Ranke Čarapić u Srbiji prešli su ovih dana sa zgražavanja na konkretnu akciju i započeli istragu o ulozi novinara u podsticanju ratnih zločina tokom ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Srpski tužioci ne kriju da ih čeka složen posao, ali ne odustaju. Dok se u Srbiji razvija ideja o mogućnosti krivične odgovornosti novinara promotera rata, crnogorsko tužilaštvo gleda na drugu stranu. Naši se ,,novinari patriote” raskomotili i ozbiljno angažovali – u politici, medijima, pa i mirotvoračkim akcijama. ,,To je prije svega stvar crnogorskog tužilaštva i mislim da bi se političke partije po ovom pitanju trebale suzdržati od pretjerane inicijativnosti jer bi se tako rizikovala dnevna politizacija dešavanja iz tog perioda”, bojažljiv je portparol DPS-a Rajko Kovačević. Kovačeviću incijativnosti ne fali kada satanizuje ljude i medije koji potenciraju temu suočavanja sa prošlošću. Taj lov na vještice DPS velikodušno nagrađuje.

Pokušaje liberala, nevladinih organizacija i pojedinaca da se u Crnoj Gori usvoji makar zakon o lustraciji, koji bi ograničio javno djelovanje promotera rata, vladajuća grupacija je godinama sabotirala uz izgovor da bi bilo neumjesno otvarati lov na vještice (čitaj vlast). Iz DPS-a su to ponovili i komentarišući incijativu srpskog tužilaštva.

I u većini opozicionih partija nijesu oduševljeni idejom da se prisjećamo devedesetih. Dragan Koprivica, direktor Medijskog centra SNP-a, nastalog cijepanjem jedinstvenog DPS, u zabašurenoj izjavi takođe poziva da se ne pretura po prošlosti. ,,U uslovima u kojima živimo i ukupnoj političkoj situaciji nemamo ni državnog tužilaštva u autentičnom i autonomnom smislu niti slobode društva u koje bi partije mogle autonomno do kraja da govore na ove i mnoge druge teme”.

Strah ovih i drugih prosrpskih partija koje su se devedesetih utrkivale ko će predložiti radikalnije rješenje za konačni razračun sa ,,komšijama izdajnicima”, sasvim je razumljiv. Interesantna je, međutim, pozicija socijaldemokrata koje danas kažu da nemaju ništa protiv ideje da se tužilaštvo pozabavi patriotskim novinarima. A kada se tražilo donošenje zakona o lustraciji ostali su gluvi. Lustracija bi, zna se, najskuplje koštala SDP-ovog koalicionog partnera i hranitelja, koji je svojevremeno i angažovao novinare-ratnike.

Da je donesen taj zakon, pored ratnih izvještača i urednika državne televizije, radija i Pobjede, kojima je službeni jezik bio jezik mržnje, na tapetu bi se našli i njihovi nalogodavci i ratni ideolozi, poput Svetozara Marovića, idejnog tvorca morbidne kovanice ,,rat za mir”. Zasvrbjelo bi i crnogorskog premijera Mila Đukanovića koji se jadao kako je zbog šahovnice zamrzio i omiljenu igru i koji je nekada naglas proklinjao ,,boljševičke kartografe”.

Đukanović gura šesti premijerski mandat, a i Marović se vratio u izvršnu vlast. Kako se onda čuditi što je Emilo Labudović, devedesetih udarna pesnica državne televizije, dogurao do poslanika u prošlom parlamentarnom sazivu.

Iako su volšebno nestali huškački TV dnevnici, sjećanja na te dane teško je pobrisati. Nešto građe ostalo je u privatnim arhivama. Ima dokaza i o tome šta su pisala patriotska pera ratnohuškačke Pobjede. O tome svjedoči i knjiga istoričara Živka Andrijaševića Nacrt za ideologiju jedne vlasti. Živi su i novinari koji su progonjeni zato što se nijesu povinovali državnoj propagandi. Ni bogata arhiva Monitora, koji je svim silama pokušavao da stane na put ratnoj pomami, ne bi odmogla tužiocima ako odluče da se osvrnu na te dane. Do sada im to nije padalo na pamet.

Ohrabreni takvom praksom, pojedini patriotski novinari prethodnih godina posvetili su se i projektima pomirenja. Milan Stojović, nekadašnji prvi čovjek Radio Nikšića i Nikšićkih novina, u kojima se mogao pročitati i naslov ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva”, i koji je često ,,poslom” boravio na ratištu, kao predstavnik Privredne komore Crne Gore okrenuo se organizovanju regionalnih konferencija čiji programski naslovi pozivaju na ljubav i prijateljstvo na Balkanu.

Ratne dane rado bi zaboravio i Božidar Čolović, tadašnji glavni i odgovorni urednik Radio-televizije Crne Gore, koji je povremeno, da mu se lojalnost slučajno ne bi dovela u pitanje, i sam vodio patriotske dnevnike. Njega je godinama kasnije čak i matična kuća, u prilogu naslovljenom Svjedoci jednog vijeka, prikazala kao ratnog huškača.

Perica Đaković, revnosni ratni izvještač sa dubrovačkog ratišta, nedavno se, poslije višegodišnje pauze, opet vratio u jednu medijsku kuću. Imenovan je za direktora Televizije Herceg Novi u osnivanju.

I njihove kolege koje su propagirale rat napredovale su u karijeri. Dragoljub Pavićević, koji je plasirao lažnu informaciju o stradanju Srba u Pakracu, studirao je u Londonu o državnom trošku i tamo držao predavanja o globalnim medijima i komunikacijama…

Crnogorsko tužilaštvo se do sada nije bavilo ni odgovornošću njihovih političkih šefova – planera rata i zločina. Ne istražuje ko je iz vrha države naredio hapšenje i deportaciju bosanskih izbjeglica koje je pobila vojska Radovana Karadžića. Na tapetu su sitne ribe. Tužioci se ne upuštaju ni u otkrivanje naredbodavaca etničkog čiščenja Bukovice i torture hrvatskih civila u vojnom logoru Morinj ili ko je dao zeleno svijetlo da se hapse i muče čelnici SDA.

Da li zbog toga što su se naši vlastodršci i ideolozi rata u međuvremenu okitili lentama mirotvoraca i humanista?

 

ZOVI SINE STRUJU

Razgovor Slobodana Miloševića i njegove supruge Mire Marković s kćerkom Marijom, od 31. decembra 1995. godine:

Milošević: Zdravo, sine!

Marija: Zdravo, tajkice!

Milošević: Evo, došli smo malo da se odmorimo da spavamo, pa da nam daju vezu. Ti nećeš više da ideš od kuće?

Marija: Ne.

Milošević: Marija, kaži, molim te, Struji (Hadži Antiću) pošto on zna

onog Dragana Milanovića sa televizije da ga nađe da me skine više, bre, sa

ovih vesti; kako me list ruski neki proglasio, jedan od ličnosti u svetu.

Jebem mu majku, smučio sam se sam sebi!

Marija: Baš je to lepo.

Milošević: Nemoj, molim te, dosta je! Samo mi kvari raspoloženje kad

gledam Dnevnik. Kaži, bre, dosta je! Neka puštaju Novu godinu, nek’ idu u

pičku materinu sa mnom! Mislim, dosadio sam i Bogu i ljudima, a sebi samom najviše.

Marija: Važi, srce moje, meni nisi! (cmok!)

Petar KOMNENIĆ

Komentari

MONITORING

KAD GRAĐANI PLAĆAJU PROPUSTE PRAVOSUĐA: Presipanje iz šupljeg u puno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Račun koji će građani morati platiti porodici Safeta Kalića samo raste. Prema nekim procjenama mogao bi dostići čak  miliona eura. Istovremeno, niko u državi ne snosi odgovornost zbog toga, niti u Upravi za nekretnine, ali ni u pravosuđu, koje je najodgovornijezacijelislučaj

 

Najnovija vijest: prema procjenama sudskih vještaka Rožajcu Safetu Kaliću samo za stan u podgoričkom naselju Gorica C treba dodijeliti odštetu u iznosu od 128 hiljada eura.  Šteta na tom Kalićevom stanu nastala je navodno amortizacijom tokom pet godina procesa protiv  njega, njegovog brata Mersudina i supruge Amine za pranje novca, tokom kojih je tim stanom, kao i drugom vrijednom imovinom koja je Kalićima oduzeta nakon hapšenja 2011, gazdovala Uprava za nekrentine.

Ukoliko se sud složi sa tom procjenom, biće to samo kap u odnosu na višemilionski račun koji je već  isporučen crnogorskim građanima zbog propusta pravosuđa i državnih organa u ovom slučaju. Proces se 2016.  završio oslobađajućim presudama, nakon čega su Kalići pokrenuli osam tužbi protiv države zbog neosnovanog pritvaranja, štete nastale na imovini koja im je oduzeta nakon hapšenja, i gubitka dobiti kada su u pitanju njihove kompanije.

Za sada im je po tom osnovu dosuđeno preko tri miliona eura, na osnovu većinom nepravosnažnih presuda. Ta bi se cifra, kako je nedavno pisao  Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG) mogla, međutim, popeti i na deset miliona eura. Branilac Safeta Kalića, advokat Borivoje Borović, je odmah kada su Kalići oslobođeni optužbi najavio medijima da će u ime porodice Kalić protiv države podnijeti “makar tri tužbe uz odštetni zahtjev od najmanje 12 miliona eura”.

Neki od stručnjaka smatraju da je propust države u slučaju Kalić višestruk. Odgovornost nije, po njima samo na pravosuđu koje je nije dokazalo  odgovornost Kalića za pranje 7.773.127,06 eura, već je prema nekim ocjenama sporna i sama procjena njihove imovine.

„Državni organi su pokazali nedopustive propuste u ovom slučaju od pokretanja postupka, pa sve do njegovog okončanja. Najveća je  odgovornost državnog tužilaštva koje nije uspjelo da dokaže krivicu osobama  koje su osuđene u drugim državama i koje se godinama satraju kao glavni akteri organizovanog kriminala na ovim prostorima”, kaže za Monitor advokat Veselin Radulović

Osim odgovornosti pravosuđa, pred sudovima se, nakon pokretanja tužbi od strane porodice Kalić, otvorilo i pitanje odgovornosti Uprave  za nekretnine, kako  zbog načina na koji je gazdovala imovinom Kalića,  tako i zbog načina na koji je ta imovina uopšte procijenjena.

Uprava je koristeći Kalićevu imovinu tokom pet godina procesa zaradila svega 16 hiljada eura, dok Kalići zbog amortizacije i štete nad svojim nepokretnostima, što stambenim što poslovnim prostorima i kompanijama, dobijaju stotine i stotine hiljada eura.

Država je u ljeto 2011. privremeno oduzela imovinu Kalićima, čija je vrijednost tada procijenjena na više od 28.667.161 eura.

Procjenu je na zahtjev Uprave za nekretnine radila podgorička kompanija Geotech.   Upravo takva, visoka procjena vrijednosti imovin Kalića, prema nalazima CIN-CG, glavni je adut Kalićima u dobijanju milionske sume. Polazeći od nje, vještaci u velikom broju sudskih postupaka utvrđuju odštetu, kao posljedicu petogodišnjeg državnog upravljanja njihovom imovinom. Istovemeno, ta imovina navodno vrijedi mnogo manje.

Tako je recimo prema procjeni “Geotecha”,  Kalićevo zemljište u centru Rožaja, u septembru 2011. godine, vrijedjelo je 500 eura po kvadratu. Tri mjesecaranije, u junu 2011. godine, rožajska opština je donijela Odluku o građevinskom zemljištu, prema kojoj isto zemljište ivrijedi 120 eura.

Uprava za imovinu je, kako je pisao CIN-CG, prilično traljavo uradila i posao privremenog oduzimanja imovine, pa za pojedine objekte nedostaju zapisnici o primopredaji, nema preciznih podataka o inventaru i slično.

“Očigledno je da vrijednost imovine koja je oduzeta nije procijenjena na valjan način, kao što je i nesporno da država nije adekvatno upravljala oduzetom imovinom”, kaže Radulović.

Zasada, niko u državi ne snosi odgovornost za papreni račun koji će platiti građani.  Ni u Upravi za nekretnine, ali ni u pravosuđu, koje je najodgovornije za cijeli slučaj.

“Nedostatak bilo kakve odgovornosti za ovako nestručno i neprofesionalno ponašanje tužilaštva ujedno pokazuje i nedostatak elementarne volje za borbu protiv organizovanog kriminala. Podsjetiću da je VDT Ivica Stanković neposredno po imenovanu na funkciju najavio utvrđivanje odgvornosti tužilaca za očigledne propuste kakvi su propusti u ovom i u slučaju Šarića. Međutim, mandat Stankovića je skoro prošao, ali nema ni nagovještaja da bi bilo koji tužilac mogao biti pozvan bar na disciplinsku odgovornost”, podsjeća Radulović.

Specijalno tužilaštvo nije uspjelo dokazati optužnicu, koju potpisuje tadašnja specijalna tužiteljka Đurđina Nina Ivanović, a prema kojoj su Kalići od 2006. do 2011. nizom finansijskih transakcija legalizovali „veliku količinu novca sumnjivog porijekla za koju su znali da potiče od prodaje droge”. Novac je, prema tvrdnjama  tužilaštva, svojim narko-poslovima obezbijedio Mersudin Kalić koji je u Njemačkoj, 1996. godine, zbog trgovine narkoticima pravosnažno osuđen na 11 godina zatvora.

I samSafetKalić je u Njemačkoj osuđen na četiri godine zatvora zbog saučesništva u proizvodnji i stavljanju u promet narkotika. Kalić je u tamošnjem pritvoru proveo preko tri godine, nakon čega mu je odobren uslovni otpust. Po isteku kazne u Njemačkoj, vratio se u Crnu Goru. Gdje je uzorni građanin, koji čeka isplatu naših miliona.

Nezvanično, Kalićeva imperija građena je, kako je Monitor već pisao,  novcem sticanim trgovinom narkoticima – prije svega heroinom koji je iz Avganistana, preko Turske, distribuiran po Balkanu i Evropi. Prema podacima koje je MUP Srbije saopštio 2003, tokom operacije Sablja, Kalić je bio jedan od glavnih narkobosova u regionu. Njegova kriminalna organizacija je, prema tim podacima, samo Zemuncima isporučivao 100 kilograma heroina – mjesečno.

“Naši državni organi za koje kažemo da su nezavisni su ujedno i nesposobni. Nesposobnost je da nekome ne dokažete krivicu i dovedete građane u opasnost da plaćaju milione a da ih u ta dva slučaja u drugim državama osuđuju. Samo su u Crnoj Gori oslobađajuće“, kazao je nedavno poslanik SDP Raško Konjević u parlamentu, kada se u prisustvu ministra pravde Zorana Pažina, raspravljalo o ovom slučaju.

Iako je epilog i slučaja Šarić isti, Duško Šarić i Jovica Lončar su od države dobili odštetu zbog neosnovanog pritvaranja, za sada ne tražeći odštetu zbog imovine. Dodijeljeno im je po 103 hiljade eura.

Država je i Šariće i Kaliće častila još nešto na naš račun.

“Sva lica koja se u ovakvim postupcima oslobode krivice nikada više ne mogu biti gonjena i osuđena za ista krivična djela”, kaže advokat Radulović. Zato radom državnog tužilaštva u Crnoj Gori danas najviše mogu biti zadovoljni Kalići, Šarići i njihovi poslovni partneri iz vlasti.

 

Kalići su državu tužili i zbog štete na automobilu hamer, koji je Uprava za nekretnine dala na korišćenje Specijalnoj antiterorističkoj jedinici.

Taman kada se slučajpribližiokraju, sutkinjaDijanaRovčaninodlučila je nedavnoda opetotvoriraspravu u tom sporu, iako je krajem prošlog mjeseca završila suđenje i očekivalo se da uskoro donese i presudu.

Iz podgoričkog Osnovnog suda je “Vijestima” rečeno da je sutkinja 20.

MersudinKalić je tužiodržavuiUpravuzaimovinutražećiodštetuzbog “hamera” koji mu je, kakotvrdi u tužbi, vraćen uništen nakon što su on, njegov brat Safet i snaha Amina pravosnažno oslobođeni optužbi za pranje novca.

Vještak je ranijeprocijenio da je Kalićizgubiopreko 20.000 eura, zavrijemedok je državagazdovalanjegovim “hamerom”.

SAJ je ovovozilo, izmeđuostalog, koristioi u “lovunagrađane” nakonrazbijanjaprotesta u oktobru 2015. godine.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRITISCI NA AKTIVISTE POKRETA ODUPRI SE: Ni mirnijih protesta, ni više prijava

Objavljeno prije

na

Objavio:

O prekršajnim prijavama kao vidu pritiska nad aktivistima pokreta Odupri se za Monitor govore Omer Šarkić, Mirsad Kurgaš, Dragan Sošić i Demir Hodžić

 

Protesti koje organizuje pokret Odupri se primjer su nenasilnog otpora. Policija kao da nije bila spremna na proteste u kojima nemaju povoda da tuku i privode građane, opozicione aktiviste, novinare, a i pravosuđe se našlo u čudu što nema prekršajnih i ostalih prijava. No, vlast se brzo dosjetila.

Zbog Karavana, obilaska gradova po Crnoj Gori, koju je tokom aprila organizovao pokret Odupri se, službenici centra bezbjednosti Budva, Herceg Novi, Bijelo Polje i Pljevlja i odjeljenja bezbjednosti Žabljak, Kotor, Tivat, Mojkovac, Kolašin i Šavnik, podnijeli su 11 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv sedam lica.  Zbog blokade prostorija CEDIS-a (Crnogorski elektrodistributivni sistem) u Podgorici policija je podnijela prekršajne prijave protiv osam osoba. Aktivisti su,  tvrde u policiji, blokirali zaposlene i  građane i ometali radnike obezbjeđenja u obavljanju posla.

,,Kada smo bili u Briselu na jednom od sastanaka rekao sam da protesti u Crnoj Gori mogu da posluže za primjer po tome kako su mirni i bez poruka mržnje. Za četiri mjeseca i preko 10 protesta nije bilo slomljenog cvijeta, a kamoli li stakla, ljudi su izlazili ispred radnji da nas pozdrave. A nama pljušte prijave”, kaže za Monitor član pokreta Odupri se Omer Šarkić.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA 21. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLITIČKA PENZIJA ZA RANKA KRIVOKAPIĆA: I služio i zaslužio

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kaže se da pravi šampioni odlaze u trenutku kad su najbolji. Krivokapić je trenutno bolji nego ikad,  ali ne odlazi kao šampion. Njegove zasluge nijesu uspjele da nadiđu njegovo služenje. Šteta

 

Blizu je i ta istorija: na Kongresu Socijaldemokratske partije 29. juna Ranko Krivokapić, predsjednik te stranke otići će u političku penziju. Postaće, kako je najavljeno, počasni predsjednik. Predsjednik SDP-a bio je 18 godina – od 2001. Jedni će ga pamtiti po zaslugama za crnogorsku nezavisnost, drugi po služenju režimu Mila Đukanovića.

Najavljujući da se neće ponovo kandidovati za mjesto predsjednika Krivokapić je krajem aprila kazao da odustajanjem od kandidature želi da otvori prostor za novu generaciju lidera SDP-a. U međuvremenu je obnarodovano da će jedina kandidatkinja za predsjednicu biti Draginja Vuksanović Stanković. Neko vrijeme se spekulisalo da bi se u toj ulozi mogao pojaviti i Raško Konjević, ali prema Monitorovim izvorima iz SDP-a, on za tu funkciju nije zainteresovan. Iako bi, kako kažu, u partiji imao veću podršku od već proglašene kandidatkinje

Za političku biografiju Ranka Krivokapića, ali i mnogih drugih funkcionera Socijaldemokratke partije, važno je osnivanje te stranke. Partije od kojih je konstituisana SDP CG bile su na prvim višestranačkim izborima u Crnoj Gori i SFRJ, decembra 1990. godine, okosnica antiratnog i reformskog pokreta pod nazivom “Savez reformskih snaga Jugoslavije za Crnu Goru”.

SDP je nastala tako što su se 1993. godine ujedinile Socijaldemokratska partija reformista i Socijalistička partija. Obje su nastale ujedinjavanjem više malih partija nastalih na početku višepartizma. Pažljiviji posmatrači u narednim decenijama mogli su da uoče ko je u SDP-u stigao iz Socijalističke partije, a ko iz SDPR-a. Socijalisti su uvijek bili “svileni”: Ljubiša Stanković, Srđan Darmanović, Ivan Brajović, Ranko Krivokapić, Radoš Šućur… Sve sama imena ljudi koji su, u različitim trenucima, na ovaj ili onaj način, “vukli” ka Demokratskoj partiji socijalista.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 21. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo