Povežite se sa nama

MONITORING

Huškači na novim zadacima

Objavljeno prije

na

Kada je svojevremeno u crnogorskom parlamentu vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić kazala da su joj se djeca početkom devedesetih ,,krila pod sto” od ratnih dnevnika Emila Labudovića, sama je pokrenula pitanje zašto do danas nije učinjeno ništa da se preispita odgovornost onih koji su tada preko medija huškali na rat. Kolege Ranke Čarapić u Srbiji prešli su ovih dana sa zgražavanja na konkretnu akciju i započeli istragu o ulozi novinara u podsticanju ratnih zločina tokom ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Srpski tužioci ne kriju da ih čeka složen posao, ali ne odustaju. Dok se u Srbiji razvija ideja o mogućnosti krivične odgovornosti novinara promotera rata, crnogorsko tužilaštvo gleda na drugu stranu. Naši se ,,novinari patriote” raskomotili i ozbiljno angažovali – u politici, medijima, pa i mirotvoračkim akcijama. ,,To je prije svega stvar crnogorskog tužilaštva i mislim da bi se političke partije po ovom pitanju trebale suzdržati od pretjerane inicijativnosti jer bi se tako rizikovala dnevna politizacija dešavanja iz tog perioda”, bojažljiv je portparol DPS-a Rajko Kovačević. Kovačeviću incijativnosti ne fali kada satanizuje ljude i medije koji potenciraju temu suočavanja sa prošlošću. Taj lov na vještice DPS velikodušno nagrađuje.

Pokušaje liberala, nevladinih organizacija i pojedinaca da se u Crnoj Gori usvoji makar zakon o lustraciji, koji bi ograničio javno djelovanje promotera rata, vladajuća grupacija je godinama sabotirala uz izgovor da bi bilo neumjesno otvarati lov na vještice (čitaj vlast). Iz DPS-a su to ponovili i komentarišući incijativu srpskog tužilaštva.

I u većini opozicionih partija nijesu oduševljeni idejom da se prisjećamo devedesetih. Dragan Koprivica, direktor Medijskog centra SNP-a, nastalog cijepanjem jedinstvenog DPS, u zabašurenoj izjavi takođe poziva da se ne pretura po prošlosti. ,,U uslovima u kojima živimo i ukupnoj političkoj situaciji nemamo ni državnog tužilaštva u autentičnom i autonomnom smislu niti slobode društva u koje bi partije mogle autonomno do kraja da govore na ove i mnoge druge teme”.

Strah ovih i drugih prosrpskih partija koje su se devedesetih utrkivale ko će predložiti radikalnije rješenje za konačni razračun sa ,,komšijama izdajnicima”, sasvim je razumljiv. Interesantna je, međutim, pozicija socijaldemokrata koje danas kažu da nemaju ništa protiv ideje da se tužilaštvo pozabavi patriotskim novinarima. A kada se tražilo donošenje zakona o lustraciji ostali su gluvi. Lustracija bi, zna se, najskuplje koštala SDP-ovog koalicionog partnera i hranitelja, koji je svojevremeno i angažovao novinare-ratnike.

Da je donesen taj zakon, pored ratnih izvještača i urednika državne televizije, radija i Pobjede, kojima je službeni jezik bio jezik mržnje, na tapetu bi se našli i njihovi nalogodavci i ratni ideolozi, poput Svetozara Marovića, idejnog tvorca morbidne kovanice ,,rat za mir”. Zasvrbjelo bi i crnogorskog premijera Mila Đukanovića koji se jadao kako je zbog šahovnice zamrzio i omiljenu igru i koji je nekada naglas proklinjao ,,boljševičke kartografe”.

Đukanović gura šesti premijerski mandat, a i Marović se vratio u izvršnu vlast. Kako se onda čuditi što je Emilo Labudović, devedesetih udarna pesnica državne televizije, dogurao do poslanika u prošlom parlamentarnom sazivu.

Iako su volšebno nestali huškački TV dnevnici, sjećanja na te dane teško je pobrisati. Nešto građe ostalo je u privatnim arhivama. Ima dokaza i o tome šta su pisala patriotska pera ratnohuškačke Pobjede. O tome svjedoči i knjiga istoričara Živka Andrijaševića Nacrt za ideologiju jedne vlasti. Živi su i novinari koji su progonjeni zato što se nijesu povinovali državnoj propagandi. Ni bogata arhiva Monitora, koji je svim silama pokušavao da stane na put ratnoj pomami, ne bi odmogla tužiocima ako odluče da se osvrnu na te dane. Do sada im to nije padalo na pamet.

Ohrabreni takvom praksom, pojedini patriotski novinari prethodnih godina posvetili su se i projektima pomirenja. Milan Stojović, nekadašnji prvi čovjek Radio Nikšića i Nikšićkih novina, u kojima se mogao pročitati i naslov ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva”, i koji je često ,,poslom” boravio na ratištu, kao predstavnik Privredne komore Crne Gore okrenuo se organizovanju regionalnih konferencija čiji programski naslovi pozivaju na ljubav i prijateljstvo na Balkanu.

Ratne dane rado bi zaboravio i Božidar Čolović, tadašnji glavni i odgovorni urednik Radio-televizije Crne Gore, koji je povremeno, da mu se lojalnost slučajno ne bi dovela u pitanje, i sam vodio patriotske dnevnike. Njega je godinama kasnije čak i matična kuća, u prilogu naslovljenom Svjedoci jednog vijeka, prikazala kao ratnog huškača.

Perica Đaković, revnosni ratni izvještač sa dubrovačkog ratišta, nedavno se, poslije višegodišnje pauze, opet vratio u jednu medijsku kuću. Imenovan je za direktora Televizije Herceg Novi u osnivanju.

I njihove kolege koje su propagirale rat napredovale su u karijeri. Dragoljub Pavićević, koji je plasirao lažnu informaciju o stradanju Srba u Pakracu, studirao je u Londonu o državnom trošku i tamo držao predavanja o globalnim medijima i komunikacijama…

Crnogorsko tužilaštvo se do sada nije bavilo ni odgovornošću njihovih političkih šefova – planera rata i zločina. Ne istražuje ko je iz vrha države naredio hapšenje i deportaciju bosanskih izbjeglica koje je pobila vojska Radovana Karadžića. Na tapetu su sitne ribe. Tužioci se ne upuštaju ni u otkrivanje naredbodavaca etničkog čiščenja Bukovice i torture hrvatskih civila u vojnom logoru Morinj ili ko je dao zeleno svijetlo da se hapse i muče čelnici SDA.

Da li zbog toga što su se naši vlastodršci i ideolozi rata u međuvremenu okitili lentama mirotvoraca i humanista?

 

ZOVI SINE STRUJU

Razgovor Slobodana Miloševića i njegove supruge Mire Marković s kćerkom Marijom, od 31. decembra 1995. godine:

Milošević: Zdravo, sine!

Marija: Zdravo, tajkice!

Milošević: Evo, došli smo malo da se odmorimo da spavamo, pa da nam daju vezu. Ti nećeš više da ideš od kuće?

Marija: Ne.

Milošević: Marija, kaži, molim te, Struji (Hadži Antiću) pošto on zna

onog Dragana Milanovića sa televizije da ga nađe da me skine više, bre, sa

ovih vesti; kako me list ruski neki proglasio, jedan od ličnosti u svetu.

Jebem mu majku, smučio sam se sam sebi!

Marija: Baš je to lepo.

Milošević: Nemoj, molim te, dosta je! Samo mi kvari raspoloženje kad

gledam Dnevnik. Kaži, bre, dosta je! Neka puštaju Novu godinu, nek’ idu u

pičku materinu sa mnom! Mislim, dosadio sam i Bogu i ljudima, a sebi samom najviše.

Marija: Važi, srce moje, meni nisi! (cmok!)

Petar KOMNENIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADIN NOVOGODIŠNJI POKLON  SUDIJAMA USTAVNOG SUDA: Dodatak za korupciju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posljednjeg dana prošle godine, Vlada je donijela Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o specijalnom dodatku, kojom je 60 posto na osnovnu zaradu častila sudije Ustavnog suda Crne Gore.  Sudije tog suda nijesu do sada bile obuhvaćene vladinim odlukama o specijalnom dodatku, a poklon je uslijedio nakon sukoba vlasti i opozicije oko kontrole u tom sudu

 

 

Dan prije nego je na vrata  pokucala  2025.godina, 30. decembra prošle godine, Vlada je donijela Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o specijalnom dodatku, kojim je 60 posto na osnovnu zaradu častila sudije Ustavnog suda Crne Gore.  Kako se navodi u dokumentu koji je potpisao premijer Milojko Spajić, Odluka je donijeta „bez održavanja sjednice, na osnovu pribavljenih saglasnosti većine članova“. Može valjda i tako.

U članu 15b Odluke, navodi se: „ U Ustavnom sudu pravo na specijalni dodatak ostvaruju Predsjednik i sudije u visini do 60 posto od osnovne zarade“.

Prema podacima koje je objavio na svojoj internet stranici Ustavni sud Crne Gore, plate sudija tog suda ni sada nijesu male. Prema zvaničnim podacima za period od 1.januara 2024. do 31. decembra 2024.godine ,  prosječna bruto zarada predsjednice Ustavnog suda Snežane Armenko  iznosila je 3416 eura, sudije Budimira Šćepanovića 3465 eura, sutkinje Desanke Lopičić 3493 eura, Momirke Tešić 3429 eura i Faruka Resulbegovića 3132 eura.  Sa povećanjem do 60 posto,  odnosno specijalnim dodatkom, bruto zarade sudija Ustavnog suda, mogle bi ići i i preko pet hiljada eura.  Podataka o neto zaradama  sudija Ustavnog suda nema u zvaničnim podacima. One su nešto manje. Primjera radi, prema imovinskom kartonu sudije Budimira Šćeopanovića, njegova se neto zarada kretala do 2815 eura tokom 2023. godine.

Sudije Ustavnog suda nijesu do sada bile obuhvaćene vladinim odlukama o specijalnom dodatku, iako su neke od njihovih kolega iz pravosuđa (Apelacioni sud, Viši sud, Vrhovni sud) na tom spisku.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAKON TRAGEDIJE NA CETINJU: Mreža mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok policija i tužilaštvo najavljuju obračun sa sijačima mržnje nakon zločina na Cetinju, bez dovoljno informacija o konkretnim mjerama,  pojedinci na društvenim mrežama i dio regionalnih i domaćih medija i dalje pletu mrežu mržnje

 

 

Provala govora mržnje nakon tragedije na Cetinju ne jenjava, dodatno onespokojavajći i ulivajući strah.  Dok nadležni o tragediji daju dozirane(na početku i pogrešne) informacije, te još uvijek ne rasvjetljavaju bitne činjenice o ovom masovnom ubistvu, pojedinci na društvenim mrežama i dio regionalnih i domaćih medija pletu mrežu mržnje.

Podstaknuti političarima i djelom ,,analitičara”, koji su se odmah nakon tragedije osjetili pozvanim da javno saopšte nešto ,,bitno”, na društvenim mrežama se otvoreno i nekažnjeno zloupotrebljava tragedija za obračun sa Cetinjem, sa crnogorskim ili srpskim ,,krivcima”.

Uprava policije i Tužilaštvo dodatno su doprinijeli ovom problemu nedjelovanjem i zakašnjelim saopštenjima o “preduzimanju mjera i radnji”, bez dovoljno informacija o konkretno preduzetim aktivnostima, saopštili su iz Centra za demokratsku tranzicju (CDT).

Policija i tužilaštvo uključili su se tek nakon više od deset dana, saopštenjem da će procesuirati govor mržnje. Iz Uprave policije su ove sedmice poručili da su tužioca obavijestili o neprimjerenim komentarima i tekstovima na jednom portalu. Kazali su da, uzimajući u obzir da su u posljednjih 10 dana izraženi negativni i neprimjereni komentari na društvenim mrežama i drugim otvorenim izvorima, koji su uzrokovani tragedijom na Cetinju, službenici Uprave policije sa svim pojedinačnim navodima blagovremeno upoznaju državno tužilaštvo po mjesnoj nadležnosti.

Iz Višeg državnog tužilaštva su podsjetili da to tužilaštvo, u okviru svoje nadležnosti, ali i sva druga tužilaštva, kao i policija,  prate sve komentare i objave povodom tragičnog događaja na Cetinju, koji mogu sadržati elemente govora mržnje i preduzimaju mjere i radnje.

Prije nadležnih, reagovali su uznemireni građani. ,,Danima sam čitala otrovne komentare na društvenim mrežam. Nijesam mogla vjerovati da u pojedenim ljudima postoji tolika količina mržnje. U objavama i komentarima se pisalo: Cetinje ne treba razoružati, njega treba razoriti. Sjeme zla je tu posijano, Smrt Cetinju“, Nigdje krsta, nigdje Čirilice (ovo se odnosilo na smrtovnice djece). Dobro je da se izrodi pobiju između se, treba baciti atomsku bombu, tamo su  sve ludaci, potomci italijanske kopiladi, demonizovani izrodi…”, kaže za Monitor S. D. koja je prikupila 17 primjera govora mržnje povodom tragedije na Cetinju s namjerom da ih preda tužilaštvu.

,,To je trebao neko  pravno da uobliči, a pravo nije moj teren. Uputili su me na čovjeka koji je napisao preko 100 prijava. On je završio ostalo”, objašnjava sagovornica Monitora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREGOVORI ZA FORMIRANJE VLASTI U PODGORICI: Centar uskih interesa   

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ponedjeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima.   U utorak su stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu – vaskrsnuo je model građanskog centra i  „jedinstvenog PES-a“.  Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta, sve su prilike da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.  Teško da se ovako važne pretumbacije mogu desiti mimo volje i uticaja međunarodnog faktora. Preczinije, Kvinte

 

 

Kao da politički pravac određuje kakva viša sila, a ne politička logika, programi i principi, pregovori o formiranju vlasti u Podgorici za javnost su postali nedokučiva formula. Sve može i sve je nepredvidivo. Javnost je tu samo da navija.

U ponedeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima (Evropski savez i Stranka evropskog razvoja).  Skupa, imali bi 30 odbornika u lokalnom parlamentu, odnosno većinu.  U subotu, 28. decembra, posljednji je rok da se izabere predsjednik/ca Skupštine Glavnog grada, a rok da se konstituiše podgorički parlament  ističe 5. januara naredne godine.  U protivnom Podgorici prijete ponovni izbori.

Vidjeli smo: opozicija se oglašavala u medijima, predsjednik pričao o „antievropskoj i anticrnogorskoj vlasti“, nabrajajući sva njihova skorašnja nepočinstva, od navodnog ustavnog puča do netransparentnog i spornog  izbora čelnika ANB-a.  Kad se u tu jednačinu stave višemjesečne optužbe na relaciji Predsjednik -Premijer, logika sugeriše  da će se Milatović prikloniti DPS-u, odnosno opoziciji i da je to buduća podgorička vlast.  Bilo je toliko znakovito, da se Milatović čak slikao sa dva bivša predsjednika depees Ustavnog suda – Milanom Markovićem i Mladenom Vukčevićem, koji su mu potvrdili stav o Ustavnom sudu.  Falilo je samo da odnekud iskoči Filip Vujanović, za čiji je treći neustavni predsjednički mandat bio zaslužan Markovićev Ustavni sud.  I otvori šampanjac.  Vlasti su brujale o izdaji.  Iako im je tekovine sve teže razlikovati od  tekovina DPS-a.

Pregovori DPS –a i Milatovićevog pokreta navodno su imali  jedan  tehnički problem. Miloš Krstović, jedan od četiri odbornika PzPg, nije htio u koaliciju sa višedecenijskom bivšom vladajućom partijom.  No, taj problem opozicija očito nije smatrala nepremostivim kada je početkom sedmice gotovo slavila buduću vlast sa PzPG.

U utorak su  stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu.  Osvanuo je tvit predsjednika  Milatovića da   budućnost Podgorice i Crne Gore treba pronaći kroz jačanje dijaloga i međusobnog razumijevanja između političkih subjekata i aktera građanskog centra – ideje koju je na prethodnim lokalnim, predsjedničkim i parlamentarnim izborima predvodio jedinstveni PES .  I dok javnost još pokušava da shvati kako se desio obrt i otkud  preko noći  jedinstveni PES i građanski centar,  blok vlasti i Milatovićev blok  sjeli su za pregovarački sto. To im, kažu, „ide u dobrom pravcu“.  Pregovori sa DPS-om i partnerima „odgođeni su“.

Pravac je prvi javno prepoznao bivši premijer Zdravko Krivokapić, među čijih su 12 apostola bili i Milatović i Spajić, kao ministri ekonomskog sektora u tadašnjoj vladi.  On je odmah tvitnuo da podržava predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića “koji je pružio ruku svom nekadašnjem PES-u za saradnju na obostrano korisnim osnovama, u funkciji svih građana Crne Gore”.

Nakon sastanka predstavnika PZPG sa blokom koji predvodi Spajićev PES, nosilac liste koalicije PES-Demokrate Saša Mujović saopštio je  da je stvorena “dobra osnova”, ali da tek treba da se vidi hoće li to biti pretočeno “u rezultat”.

“Pokazali smo da želimo kompromis i da smo spremni na ustupke, te da smo listi koju predvodi Milatović spremni da ponudimo saradnju, a u korist građana Podgorice i cijele Crne Gore”, rekao je Mujović. Odbornica PzPG-a Nađa Ljiljanić, saopštila je da je sastanak s vladajućim strankama prošao u najboljem redu, i da su razgovarali o principima na kojima treba konstituisati vlast.  Principi su, očigledno, relativna stvar. Poklope se sa političkim interesom.

Učinak  pregovarača se broji u funkcijama. Navodno je PZPG ponuđeno više od četvrtine: mjesto zamjenika gradonačelnika, potpredsjednik Skupštine Glavnog grada, Sekretarijat za finansije, Upravu lokalnih javnih prihoda, Sekretarijat za socijalno staranje, Sekretarijat za kulturu, KIC Budo Tomović, Muzeji i galerije, CIS, Parking servis ili Zelenilo, Sportski objekti.

Za razliku od eventualne koalicije PZPG sa DPS i partnerima, blok vlasti ima većinu sa partijom bliskom Milatoviću,  pa vlast u Podgorici može formirati bez URE Dritana Abazovića, koalicionog partnera Milatovićevih snaga.   Iz Abazovićeve URE su stigle optužbe na račun novog pravca PzPG, dok im Mujović, kaže, drži otvorena vrata ako žele da se vrate na “poznati teren”. URA svakako više nema nepoznati teren.

Nepoznati teren je još i sastanak Milatovića i Spajića koji se odigrao krajem prethodne sedmice. Spajić je saopštio prije sastanka da ide „da izbavi Milatovića iz zagrljaja DPS-a“.  Nakon sastanka, ni on ni Milatović nijesu saopštili ništa, a do danas je tajna o čemu su razgovarali i šta su dogovorili.  Ko je koga izbavio i od čega.  Zbunjujuće je svakako što je nakon sastanka Milatović par dana nastavio da kritikuje vlast, a potom okrenuo priču na građanski centar i jedinstveni PES.  Da li  je u međuvremenu bilo još nekih razgovora iza zatvorenih vrata, javnost ne zna.

Teško  da se ovako važne pretumbacije u CrnojGori mogu desiti mimo znanja  i uticaja međunarodnog faktora. Preciznije Kvinte. Kakav i koliki je to uticaj može se samo nagađati,  ali je primijetno da su strane adrese u Crnoj Gori ovih dana,  oko formiranja vlasti u Podgorici,  vrlo suzdržane. Nemaju primjedbi, možda bi se moglo reći .

Milatović je priču o građanskom centru aktuelizovao još ranije, tokom boravka u Briselu.   Krajem novembra saopštio je da će po povratku iz Brisela pozvati premijera Milojka Spajića na dijalog. „Okupljanje građanskog i evropskog centra, koji će diktirati tempo društvenih promena do ulaska Crne Gore u EU, ideja je koja je veća od svakog pojedinca ili partije“, poručio je. Kazao je da smatra da je u narednom periodu neophodno prevazići nesuglasice između snaga koje pripadaju građanskom centru i zajednički krenuti ka ostvarivanju najvažnijeg vanjskopolitičkog cilja – članstvu Crne Gore u EU do 2028. godine.

I Brisel  je potezima davao znak da želi „građanski centar“ u Crnoj Gori, koja je ove godine dobila IBAR, ali istovremeno zaradila blokiranje zatvaranja poglavlja 31 od strane susjedne Hrvatske.  Stigla je na naplatu politika podjela i tenzija, i Rezolucija o Jasenovcu izglasana glasovima parlamentarne većine,  pogurana od strane bloka Aleksandra Vučića u Crnoj Gori.

U narednom periodu, a nakon što je Spajić zvaničnim saopštenjem prihvatio ponudu Milatovića da se sastanu radi evropskog puta zemlje, premijer i Predsjednik su zaoštrili retoriku. Sastanak se desio tek krajem prošle sedmice, a njegov rezultat ostao tajna. Javnost je isključena iz procesa.

Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta u Podgorici,sve su prilike  da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo