Povežite se sa nama

MONITORING

Huškači na novim zadacima

Objavljeno prije

na

Kada je svojevremeno u crnogorskom parlamentu vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić kazala da su joj se djeca početkom devedesetih ,,krila pod sto” od ratnih dnevnika Emila Labudovića, sama je pokrenula pitanje zašto do danas nije učinjeno ništa da se preispita odgovornost onih koji su tada preko medija huškali na rat. Kolege Ranke Čarapić u Srbiji prešli su ovih dana sa zgražavanja na konkretnu akciju i započeli istragu o ulozi novinara u podsticanju ratnih zločina tokom ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Srpski tužioci ne kriju da ih čeka složen posao, ali ne odustaju. Dok se u Srbiji razvija ideja o mogućnosti krivične odgovornosti novinara promotera rata, crnogorsko tužilaštvo gleda na drugu stranu. Naši se ,,novinari patriote” raskomotili i ozbiljno angažovali – u politici, medijima, pa i mirotvoračkim akcijama. ,,To je prije svega stvar crnogorskog tužilaštva i mislim da bi se političke partije po ovom pitanju trebale suzdržati od pretjerane inicijativnosti jer bi se tako rizikovala dnevna politizacija dešavanja iz tog perioda”, bojažljiv je portparol DPS-a Rajko Kovačević. Kovačeviću incijativnosti ne fali kada satanizuje ljude i medije koji potenciraju temu suočavanja sa prošlošću. Taj lov na vještice DPS velikodušno nagrađuje.

Pokušaje liberala, nevladinih organizacija i pojedinaca da se u Crnoj Gori usvoji makar zakon o lustraciji, koji bi ograničio javno djelovanje promotera rata, vladajuća grupacija je godinama sabotirala uz izgovor da bi bilo neumjesno otvarati lov na vještice (čitaj vlast). Iz DPS-a su to ponovili i komentarišući incijativu srpskog tužilaštva.

I u većini opozicionih partija nijesu oduševljeni idejom da se prisjećamo devedesetih. Dragan Koprivica, direktor Medijskog centra SNP-a, nastalog cijepanjem jedinstvenog DPS, u zabašurenoj izjavi takođe poziva da se ne pretura po prošlosti. ,,U uslovima u kojima živimo i ukupnoj političkoj situaciji nemamo ni državnog tužilaštva u autentičnom i autonomnom smislu niti slobode društva u koje bi partije mogle autonomno do kraja da govore na ove i mnoge druge teme”.

Strah ovih i drugih prosrpskih partija koje su se devedesetih utrkivale ko će predložiti radikalnije rješenje za konačni razračun sa ,,komšijama izdajnicima”, sasvim je razumljiv. Interesantna je, međutim, pozicija socijaldemokrata koje danas kažu da nemaju ništa protiv ideje da se tužilaštvo pozabavi patriotskim novinarima. A kada se tražilo donošenje zakona o lustraciji ostali su gluvi. Lustracija bi, zna se, najskuplje koštala SDP-ovog koalicionog partnera i hranitelja, koji je svojevremeno i angažovao novinare-ratnike.

Da je donesen taj zakon, pored ratnih izvještača i urednika državne televizije, radija i Pobjede, kojima je službeni jezik bio jezik mržnje, na tapetu bi se našli i njihovi nalogodavci i ratni ideolozi, poput Svetozara Marovića, idejnog tvorca morbidne kovanice ,,rat za mir”. Zasvrbjelo bi i crnogorskog premijera Mila Đukanovića koji se jadao kako je zbog šahovnice zamrzio i omiljenu igru i koji je nekada naglas proklinjao ,,boljševičke kartografe”.

Đukanović gura šesti premijerski mandat, a i Marović se vratio u izvršnu vlast. Kako se onda čuditi što je Emilo Labudović, devedesetih udarna pesnica državne televizije, dogurao do poslanika u prošlom parlamentarnom sazivu.

Iako su volšebno nestali huškački TV dnevnici, sjećanja na te dane teško je pobrisati. Nešto građe ostalo je u privatnim arhivama. Ima dokaza i o tome šta su pisala patriotska pera ratnohuškačke Pobjede. O tome svjedoči i knjiga istoričara Živka Andrijaševića Nacrt za ideologiju jedne vlasti. Živi su i novinari koji su progonjeni zato što se nijesu povinovali državnoj propagandi. Ni bogata arhiva Monitora, koji je svim silama pokušavao da stane na put ratnoj pomami, ne bi odmogla tužiocima ako odluče da se osvrnu na te dane. Do sada im to nije padalo na pamet.

Ohrabreni takvom praksom, pojedini patriotski novinari prethodnih godina posvetili su se i projektima pomirenja. Milan Stojović, nekadašnji prvi čovjek Radio Nikšića i Nikšićkih novina, u kojima se mogao pročitati i naslov ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva”, i koji je često ,,poslom” boravio na ratištu, kao predstavnik Privredne komore Crne Gore okrenuo se organizovanju regionalnih konferencija čiji programski naslovi pozivaju na ljubav i prijateljstvo na Balkanu.

Ratne dane rado bi zaboravio i Božidar Čolović, tadašnji glavni i odgovorni urednik Radio-televizije Crne Gore, koji je povremeno, da mu se lojalnost slučajno ne bi dovela u pitanje, i sam vodio patriotske dnevnike. Njega je godinama kasnije čak i matična kuća, u prilogu naslovljenom Svjedoci jednog vijeka, prikazala kao ratnog huškača.

Perica Đaković, revnosni ratni izvještač sa dubrovačkog ratišta, nedavno se, poslije višegodišnje pauze, opet vratio u jednu medijsku kuću. Imenovan je za direktora Televizije Herceg Novi u osnivanju.

I njihove kolege koje su propagirale rat napredovale su u karijeri. Dragoljub Pavićević, koji je plasirao lažnu informaciju o stradanju Srba u Pakracu, studirao je u Londonu o državnom trošku i tamo držao predavanja o globalnim medijima i komunikacijama…

Crnogorsko tužilaštvo se do sada nije bavilo ni odgovornošću njihovih političkih šefova – planera rata i zločina. Ne istražuje ko je iz vrha države naredio hapšenje i deportaciju bosanskih izbjeglica koje je pobila vojska Radovana Karadžića. Na tapetu su sitne ribe. Tužioci se ne upuštaju ni u otkrivanje naredbodavaca etničkog čiščenja Bukovice i torture hrvatskih civila u vojnom logoru Morinj ili ko je dao zeleno svijetlo da se hapse i muče čelnici SDA.

Da li zbog toga što su se naši vlastodršci i ideolozi rata u međuvremenu okitili lentama mirotvoraca i humanista?

 

ZOVI SINE STRUJU

Razgovor Slobodana Miloševića i njegove supruge Mire Marković s kćerkom Marijom, od 31. decembra 1995. godine:

Milošević: Zdravo, sine!

Marija: Zdravo, tajkice!

Milošević: Evo, došli smo malo da se odmorimo da spavamo, pa da nam daju vezu. Ti nećeš više da ideš od kuće?

Marija: Ne.

Milošević: Marija, kaži, molim te, Struji (Hadži Antiću) pošto on zna

onog Dragana Milanovića sa televizije da ga nađe da me skine više, bre, sa

ovih vesti; kako me list ruski neki proglasio, jedan od ličnosti u svetu.

Jebem mu majku, smučio sam se sam sebi!

Marija: Baš je to lepo.

Milošević: Nemoj, molim te, dosta je! Samo mi kvari raspoloženje kad

gledam Dnevnik. Kaži, bre, dosta je! Neka puštaju Novu godinu, nek’ idu u

pičku materinu sa mnom! Mislim, dosadio sam i Bogu i ljudima, a sebi samom najviše.

Marija: Važi, srce moje, meni nisi! (cmok!)

Petar KOMNENIĆ

Komentari

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorica, Budva, sukob u Vladi zbog bezbjednosnog sektora, optužbe na relaciji predsjednik države premijer. Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost

 

 

Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost.  Na državnom nivou Spajićev Pokret Evropa Sad (PES)  optužuje svog doskorašnjeg potpredsjednika i predsjednika CG Jakova Milatovića da radi protiv njih.  Sukob oko bezbjednosnog sektora zahladio je odnose između Demokrata i PES-a.  U Budvi se naširoko optužuju dva krila nekadašnjeg DF-a, pa DF i Demokrate. U Podgorici rascjep  PES-a ostavlja posljedice.

Da krenemo od posljednje vijesti. PES je nakon kritike Milatovića na račun ekonomskih reformi, optužio predsjednika države da radi protiv dojučerašnje partije, te da se udružio sa Građanskim pokretom URA i Pokretom za promjene (PzP) .

“Kampanja koju predsjednik države Jakov Milatović nastavlja da vodi protiv izvorne ideje svoje nekadašnje partije vidljivija je svakog dana”, saopštili su iz PES-a. “Nekadašnji zamjenik predsjednika PES-a se sada udružio sa Nebojšom Medojevićem, koji je najviše kritikovao program Evropa Sad 1 i sa Dritanom Abazovićem koji najviše osporava program Evropa Sad 2”.

Milatović je, navode dalje njegovi politički saborci, kritike  usmjerio “isključivo na formalno svoju partiju i 44. Vladu, čak i zbog imenovanja Predraga Drecuna koga je uključio u svoju kampanju i sa kojim je zajedno proslavljao izborne pobjede.”

Milatović je prethodno saopštio da smatra da je, bez dodatnih reformi u administraciji i obrazovanju, kao i smislenih razvojnih politika utemeljenih na sređenoj planskoj dokumentaciji i unaprijeđenom investicionom ambijentu, dugoročni održiv ekonomski razvoj, koji sa sobom donosi povećanje plata i penzija –  upitan.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivrednici kažu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova

 

 

Vlada je 14. marta usvojila agrobudžet za 2024. godinu. Konačno, kažu poljoprivrednici navodeći kako je samo jednom, 2001. godine, agrobudžet usvojen kasnije. U julu. Što je značajno doprinijelo da to, po ostvarenim rezultatima, za crnogorsku poljoprivredu bude najgora godina u ovom vijeku.

“Agrobudžet je donešen u zakonskom roku i nije bilo kašnjenja”, odgovara na primjedbe ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. Ministar insistira da je u pitanju rekordan iznos izdvojen za mjere agrarne politike što bi, po njegovom mišljenju, “trebalo da dodatno unaprijedi ovaj sektor”.

“Ovim budžetom zadovoljni su samo ministri poljoprivrede i finansija”, kaže  za Monitor Budimir Mugoša, inženjer agronomije, proizvođač hrane, bivši ministar (2016.) i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Agrobudžet je usvojen sa velikim zakašnjenjem, u martu umjesto u decembru, dok se predviđene premije i subvencije isplaćuju još kasnije, u novembru i decembru, obrazlaže Mugoša.

Prema njegovom mišljenju, problematičan je i rekordan iznos agrobudžeta. “Tu su uračunata i sredstva koja nijesu dio agrarne nego socijalne, zdravstvene  ili neke treće politike. Na primjer: staračke naknade, bezbjednost hrane i obavezna zdravstvena zaštita životinja, ispunjenje mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12, projekti razvoja ruralne i putne infrastrukture, program besplatne distribucije voća, povrća i mliječnih prizvoda u školama… Oni, suštinski, nijesu dio agrobudžeta. Ali s njima on izgleda veći…”, navodi Mugoša uz ocjenu da agrobudžet vlastima, sadašnjim i bivšim, služi kao alat za “najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori”.

Iz Vlade se zaklanjaju iza brojeva. Ukupno, ovogodišnji  agrobudžet iznosi 75 miliona. Iz državne kase opredijeljeno je 51,35 miliona eura (“to je pravi agrobudžet”, tvrde kritičari), donacije donose još 15,55 a krediti 8,15 miliona eura. Samo što se pokazalo kako njih nije tako lako “zaraditi” i iskoristiti.

Imamo primjer programa IPARD II kroz koji je iz budžeta EU 2015. izdvojeno 37 miliona za crnogorsku poljoprivredu. Uz uslov: šta se ne potroši u dogovorenom roku vraća se. Iako je trajanje programa dva puta produžavano, još nije opredijeljeno više od trećine dostupnog novca (14,3 miliona). “Crna Gora će do kraja godine prema projekcijama Ministarstva poljoprivrede, unutar IPARD II programa potrošiti oko 11,7 miliona eura, dok će ostatak vratiti u budžet EU”, saopštio je ministar Joković krajam januara u parlamentu. Sada kaže da će EU biti vraćen “minimalan dio sredstava”, iako program ističe ove godine. Direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Marko Radonjić još je veći optimista, pa očekuje da će do kraja godine biti utrošena sva preostala sredstva.

Kad već pominjemo EU, tamo postoje računice koje kažu da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija njihovoj ekonomiji vraća tri puta više. Naš ministar poljoprivrede je iznio podatak da nam  poljoprivreda donosi  preko 600 miliona godišnje. Tu nije uračunat  kumulativni efekat kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa osam centi (12 ako računamo donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili 3-4 puta manje od EU.

Može i ovako: mada poljoprivreda donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, crnogorski proizvođači hrane jedini su u regionu i zemljama EU koji državi plaćaju punu cijenu za gorivo koje pokreće njihovu mehanizaciju. Nije isključeno da tako, plaćajući akcizu na dizel gorivo, državi ne obezbijede najveći dio prihoda koji ona, kasnije, izdvaja za agrobudžet.

“Mislim da nema poljoprivrednika koji vjeruje da će akcize na gorivo biti vraćene za 2024. godinu jer od 2016. godine kada su poslednji put vraćene akcize, iako se svake godine obećava i najavljuje ista mjera”, ubijeđen je Mugoša. Naš sagovornik upozorava kako se, u potpunosti, ne može vjerovati ni onome što je zapisano u agrobudžetu. “Za livade i pašnjake prošle godine je obećano do 60, odnosno, 80 a isplaćeno – četiri eura”.

Jednako je nelogično da je PDV na mliječne proizvode veći od stope koja se naplaćuje na mlijeko. Time se,    zapravo, suprotno proklamovanim ciljevima, destimuliše prerada poljoprivrednih proizvoda. Potrošači se, faktički, primoravaju da kupuju i jedu uvezene proizvode.

Komentarišući ovogodišnji agrobudžet ratari ističu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova. Stočari se nadovezuju na priču. “Nekad sam sa 37 centi otkupne cijene mlijeka i premijom od devet centi mogao da zaradim. Sada, sa otkupnom cijenom od 48 centi i premijom od 20 poslujem sa gubitkom, pošto su troškovi rasli brže i više”, kaže jedan od sagovornika Monitora, vlasnik farme krava. Napominjući kako se u tom poslu “neće zadržati još dugo”. Nema računice.

Ministar Joković i te podatke komentariše iz druge perspektive: “Ovogodišnje premije uvećane su za gotovo sve pojedinačne stočarske kategorije. Tako je sada osnovna naknada za priplodne krave i junice, za one koji najmanje sedam mjeseci drže jedno i više grla te vrste, po grlu 100 eura, dok je prethodno bila 85. Na 150 eura je uvećana premija u sistemu držanja krava-tele…”. Ipak, već u susjednoj Srbiji premije su neuporedivo veće. Za kvalitetnu mliječnu kravu vlasnik od države dobija godišnju premiju veću od 360 eura (40.000 dinara). Farmeri traže da se ona poveća na makar 450 eura (55.000 dinara). U Srbiji su veće i premije po litru mlijeka. Pa, ko izdrži.

Listajući Agrobudžet za 2024. godinu lako je primijetiti da se neke stavke ponavljaju iz godine u godinu iako je riječ o jednokratnim troškovima. To znači da se posao ne završava. Tako opet – drugu, treću ili četvrtu godinu za redom – čitamo o kućama poljoprivrede u Beranama i Pljevljima, pogonu za zbrinjavanje životinjskih konsfikata (hrana isteklog roka trajanja, uginule životinje, nejestivi ostaci zaklanih životinja…) kome se još uvijek traži lokacija, izgradnji dvije ribarske luke na primorju (ulcinjska Porto Milena i Boka).

Iz agrobudžeta, na razočarenje zainteresovanih poljoprivrednika, isključene su makar tri mjere: podrška za preradu na gazdinstvu (mali pogoni za proizvodnju sira, džemova, sokova…); finansijska pomoć za nabavku junica tovnih rasa i podrška za nabavku traktora. Negdje je, nezvanično, razlog slabo interesovanje poljoprivrednika, a negdje zaključak da su pojedinci zloupotrebljavali taj vid pomoći. Pa su kažnjeni svi.

“Farmeri plaćaju nesposobnost države”, zaključuje Mugoša. Crna Gora je prošle godine uvezla hrane u vrijednosti 750 miliona eura. Deset ovogodišnjih agrobudžeta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo