Povežite se sa nama

MONITORING

Huškači na novim zadacima

Objavljeno prije

na

Kada je svojevremeno u crnogorskom parlamentu vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić kazala da su joj se djeca početkom devedesetih ,,krila pod sto” od ratnih dnevnika Emila Labudovića, sama je pokrenula pitanje zašto do danas nije učinjeno ništa da se preispita odgovornost onih koji su tada preko medija huškali na rat. Kolege Ranke Čarapić u Srbiji prešli su ovih dana sa zgražavanja na konkretnu akciju i započeli istragu o ulozi novinara u podsticanju ratnih zločina tokom ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Srpski tužioci ne kriju da ih čeka složen posao, ali ne odustaju. Dok se u Srbiji razvija ideja o mogućnosti krivične odgovornosti novinara promotera rata, crnogorsko tužilaštvo gleda na drugu stranu. Naši se ,,novinari patriote” raskomotili i ozbiljno angažovali – u politici, medijima, pa i mirotvoračkim akcijama. ,,To je prije svega stvar crnogorskog tužilaštva i mislim da bi se političke partije po ovom pitanju trebale suzdržati od pretjerane inicijativnosti jer bi se tako rizikovala dnevna politizacija dešavanja iz tog perioda”, bojažljiv je portparol DPS-a Rajko Kovačević. Kovačeviću incijativnosti ne fali kada satanizuje ljude i medije koji potenciraju temu suočavanja sa prošlošću. Taj lov na vještice DPS velikodušno nagrađuje.

Pokušaje liberala, nevladinih organizacija i pojedinaca da se u Crnoj Gori usvoji makar zakon o lustraciji, koji bi ograničio javno djelovanje promotera rata, vladajuća grupacija je godinama sabotirala uz izgovor da bi bilo neumjesno otvarati lov na vještice (čitaj vlast). Iz DPS-a su to ponovili i komentarišući incijativu srpskog tužilaštva.

I u većini opozicionih partija nijesu oduševljeni idejom da se prisjećamo devedesetih. Dragan Koprivica, direktor Medijskog centra SNP-a, nastalog cijepanjem jedinstvenog DPS, u zabašurenoj izjavi takođe poziva da se ne pretura po prošlosti. ,,U uslovima u kojima živimo i ukupnoj političkoj situaciji nemamo ni državnog tužilaštva u autentičnom i autonomnom smislu niti slobode društva u koje bi partije mogle autonomno do kraja da govore na ove i mnoge druge teme”.

Strah ovih i drugih prosrpskih partija koje su se devedesetih utrkivale ko će predložiti radikalnije rješenje za konačni razračun sa ,,komšijama izdajnicima”, sasvim je razumljiv. Interesantna je, međutim, pozicija socijaldemokrata koje danas kažu da nemaju ništa protiv ideje da se tužilaštvo pozabavi patriotskim novinarima. A kada se tražilo donošenje zakona o lustraciji ostali su gluvi. Lustracija bi, zna se, najskuplje koštala SDP-ovog koalicionog partnera i hranitelja, koji je svojevremeno i angažovao novinare-ratnike.

Da je donesen taj zakon, pored ratnih izvještača i urednika državne televizije, radija i Pobjede, kojima je službeni jezik bio jezik mržnje, na tapetu bi se našli i njihovi nalogodavci i ratni ideolozi, poput Svetozara Marovića, idejnog tvorca morbidne kovanice ,,rat za mir”. Zasvrbjelo bi i crnogorskog premijera Mila Đukanovića koji se jadao kako je zbog šahovnice zamrzio i omiljenu igru i koji je nekada naglas proklinjao ,,boljševičke kartografe”.

Đukanović gura šesti premijerski mandat, a i Marović se vratio u izvršnu vlast. Kako se onda čuditi što je Emilo Labudović, devedesetih udarna pesnica državne televizije, dogurao do poslanika u prošlom parlamentarnom sazivu.

Iako su volšebno nestali huškački TV dnevnici, sjećanja na te dane teško je pobrisati. Nešto građe ostalo je u privatnim arhivama. Ima dokaza i o tome šta su pisala patriotska pera ratnohuškačke Pobjede. O tome svjedoči i knjiga istoričara Živka Andrijaševića Nacrt za ideologiju jedne vlasti. Živi su i novinari koji su progonjeni zato što se nijesu povinovali državnoj propagandi. Ni bogata arhiva Monitora, koji je svim silama pokušavao da stane na put ratnoj pomami, ne bi odmogla tužiocima ako odluče da se osvrnu na te dane. Do sada im to nije padalo na pamet.

Ohrabreni takvom praksom, pojedini patriotski novinari prethodnih godina posvetili su se i projektima pomirenja. Milan Stojović, nekadašnji prvi čovjek Radio Nikšića i Nikšićkih novina, u kojima se mogao pročitati i naslov ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva”, i koji je često ,,poslom” boravio na ratištu, kao predstavnik Privredne komore Crne Gore okrenuo se organizovanju regionalnih konferencija čiji programski naslovi pozivaju na ljubav i prijateljstvo na Balkanu.

Ratne dane rado bi zaboravio i Božidar Čolović, tadašnji glavni i odgovorni urednik Radio-televizije Crne Gore, koji je povremeno, da mu se lojalnost slučajno ne bi dovela u pitanje, i sam vodio patriotske dnevnike. Njega je godinama kasnije čak i matična kuća, u prilogu naslovljenom Svjedoci jednog vijeka, prikazala kao ratnog huškača.

Perica Đaković, revnosni ratni izvještač sa dubrovačkog ratišta, nedavno se, poslije višegodišnje pauze, opet vratio u jednu medijsku kuću. Imenovan je za direktora Televizije Herceg Novi u osnivanju.

I njihove kolege koje su propagirale rat napredovale su u karijeri. Dragoljub Pavićević, koji je plasirao lažnu informaciju o stradanju Srba u Pakracu, studirao je u Londonu o državnom trošku i tamo držao predavanja o globalnim medijima i komunikacijama…

Crnogorsko tužilaštvo se do sada nije bavilo ni odgovornošću njihovih političkih šefova – planera rata i zločina. Ne istražuje ko je iz vrha države naredio hapšenje i deportaciju bosanskih izbjeglica koje je pobila vojska Radovana Karadžića. Na tapetu su sitne ribe. Tužioci se ne upuštaju ni u otkrivanje naredbodavaca etničkog čiščenja Bukovice i torture hrvatskih civila u vojnom logoru Morinj ili ko je dao zeleno svijetlo da se hapse i muče čelnici SDA.

Da li zbog toga što su se naši vlastodršci i ideolozi rata u međuvremenu okitili lentama mirotvoraca i humanista?

 

ZOVI SINE STRUJU

Razgovor Slobodana Miloševića i njegove supruge Mire Marković s kćerkom Marijom, od 31. decembra 1995. godine:

Milošević: Zdravo, sine!

Marija: Zdravo, tajkice!

Milošević: Evo, došli smo malo da se odmorimo da spavamo, pa da nam daju vezu. Ti nećeš više da ideš od kuće?

Marija: Ne.

Milošević: Marija, kaži, molim te, Struji (Hadži Antiću) pošto on zna

onog Dragana Milanovića sa televizije da ga nađe da me skine više, bre, sa

ovih vesti; kako me list ruski neki proglasio, jedan od ličnosti u svetu.

Jebem mu majku, smučio sam se sam sebi!

Marija: Baš je to lepo.

Milošević: Nemoj, molim te, dosta je! Samo mi kvari raspoloženje kad

gledam Dnevnik. Kaži, bre, dosta je! Neka puštaju Novu godinu, nek’ idu u

pičku materinu sa mnom! Mislim, dosadio sam i Bogu i ljudima, a sebi samom najviše.

Marija: Važi, srce moje, meni nisi! (cmok!)

Petar KOMNENIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo