Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Putinova politička igra

Objavljeno prije

na

Ruski tajkun Oleg Deripaska je, početkom nedjelje, najavio kako Vlada Vladimira Putin ,,ozbiljno razmišlja” da postane manjinski akcionar u njegovoj UC Rusal, najvećoj aluminijumskoj kompaniji na svijetu. ,,Sve će biti jasnije tokom februara”, izjavio je Derispaska u intervjuu grupi reportera u Davosu, tokom Svjetskog ekonomskog foruma.

ZNAČAJ KAPA: Ishod pregovora se sa nastrpljenjem očekuje i u Podgorici. Kombinat aluminijuma, sastavni djelić Deripaskine imperije uzdrmane pristiglim potraživanjima banaka i padom cijena aluminijuma na barzama, u velikim je nevoljama. Ipak, iako je KAP Deripoaski ,,kap u moru” strani mediji navode kako je iz nekog razloga ta fabrika važna za Deripasku.Špekuliše se da značaj KAP-u daje njegov uticaj na ukupna crnogorska privredna kretanja i interes ruskih vlasti da preko ove kompanije kontroliše ekonomska i politička dešavanja u Crnoj Gori.

Nedavno je u Njuzviku, jednom od vodećih američkih političkih magazina, objavljeno da je Crna Gora „gotovo nova ruska kolonija”. Autor takvog mišljenja nije bio neki od novinara Njuzvika, već i na ovim prostorima dobro znani britanski političar Denis Mekšejn, svojevremeni višegodišnji ministar za evropska pitanja u vladi laburističkog premijera Tonija Blera.

Mekšejn je i dalje laburistički poslanik za Roterham u Južnom Jorkšajru i plodan pisac čije članke objavljuju mediji u raznim djelovima svijeta.

Tako se za Mekšejnovu ocjenu o Crnoj Gori uhvatio i britanski novinar Kris Stiven, koji piše članke za BBC i škotske listove The Scotsman i Scotland on Sunday. Stiven je nakon što je Podgorica podnijela zahtjev za status kandidata za EU, objavio na svom blogu kako ruski tajkun Oleg Deripaska, uz pomoć zapadnjačkih milionera Pitera Manka i Natanijela Rotšilda posjeduje veći dio crnogorskog ukupnog društvenog proizvoda i izvoza iz zemlje. Ta trojka održava na vlasti premijera Đukanovića, smatra ovaj novinar.

SPREGA: Stiven, koji podsjeća da Crnu Goru nazivaju „Moskva na Mediteranu”, piše dalje kako ruski oligarsi kontrolišu velike djelove nacionalne industrije i vrijedne jadranske obale. Naročito se to odnosi na netransparentan privatizacioni tender Kombinata aluminijuma, što su žestoko kritikovale crnogorske nevladine organizacije, opozicioni političari i novinari. Povrh toga, Rusi imaju moćan uticaj na političku kulturu u Crnoj Gori, tvrdi Stiven.

Tome u prilog ovaj novinar navodi i često pominjano jesenjašnje pisanje američkog ljevičarskog časopisa Nejšn o sprezi između neuspješnog republikanskog kandidata senatora Džona Mekejna i Deripaske koja je bila vidljiva i na jahti u kotorskom pristaništu prije dvije godine. Stiven navodi i saznanje Nejšna da je Deripaska kazao jednom od svojih najbližih saradnika kako je kupio KAP „zato što ga je Putin ohrabrivao da to učini.” Razlog: „Kremlj je želio područje uticaja na Mediteranu”, objašnjava Stiven.

Stiven podsjeća i da je sredinom 2005. penzionisani američki ambasador Ričard Sklar prestao da bude savjetnik crnogorske vlade kada je postalo jasno da će KAP, pod žestokim ruskim pritiskom, biti prepušten Deripaski.

Otuda Stiven smatra da je „Crna Gora sada uslužni satelit ruskog vuka”. On se pita „da li će biti veselo u EU kada 2012. Crna Gora dobije pristupnicu”. Po Stivenu, to će značiti „ulazak Rusije u EU i na Zapad”. Zato se on pita da li „EU može da namiriše Putinovu igru?”

RUSIJA I EU:
Prema nekim analitičarima na zapadu, Unija je dospjela u podređen položaj u odnosu prema Rusiji. Zbog zavisnost niza članica Unije od ruskih energenata, ali i zbog podijeljenosti članica po nekim političkim pitanjima, kao što je, na primjer priznanje nezavisnosti Kosova. SAD ne propušuštaju priliku da upozore evropske države na opasnost, kako od energetke zavisnosti od Rusije, tako i od nejedinstva unutar EU o spoljnoj politici.

Odnosom Rusije i EU posebno se bavio Evropski savet za međunarodne odnose (ECFR), koji su krajem 2007. osnovali brojni ugledni delatnici. Među njima su i bivši finski predsednik i nedavni dobitnik Nobelove nagrade za mir Marti Ahtisari i direktor Međunarodnog monetarnog fonda Dominik Stros-Kan. Milijarder Džordž Soroš obezbjeđuje osnovnu finansijsku potporu za taj naučnoistraživački institut čije je sjedište u Briselu. Njegov kopredsjednik je bivši nemački ministar spoljnih poslova Joška Fišer. Savjet namjerava da vrši uticaj na politiku EU, prije svega kad je u pitanju Rusija. Otuda je prvi potez Evropskog savjeta za međunarodne odnose bio izveštaj o odnosima između EU i Rusije.

REVIZIJA: U dokumentu Revizija vlasti u odnosima EU-Rusija, Grčka i Kipar su nazvani, ni manje ni više, nego ruski ,,trojanski konji” pošto tamošnje vlade često zastupaju pozicije bliske interesima Rusije i koje su radi toga bile spremne da stave veto na zajedničke pozicije EU. Pomenut je i malo poznat podatak da je Kipar najveći zvanični ,,investitor” u Rusiji, zbog ogromnog ruskog kapitala koji se nalazi u bankama i of-šor kompanijama registrovanim na istočnomediteranskom ostrvu.

Deset zemalja – Austrija, Belgija, Bugarska, Finska, Mađarska, Luksemburg, Malta, Slovačka, Slovenija i Portugalija – označene su kao ,,prijateljski pragmatičari”. Njihove vlade imaju manje tjesne, ali još uvijek značajne odnose sa Rusijom, i kojima su poslovni interesi na prvom mjestu. Njihove politike teže da prate poslovne interese i one se opredjeljuju za manje protivljenja u političkim sporovima sa Moskvom.

Tu je i grupa koju čine Češka Republika, Danska, Estonija, Irska, Letonija, Holandija, Švedska, Rumunija i Velika Britanija, tzv. ,,ledeni pragmatičari”. Mada su u politikama tih zemalja poslovni interesi veoma visoko, vlade devet zemalja se ne ustručavaju da kritikuju Rusiju za stanje prava čoveka i neuspehe u demokratizaciji. Ako je suditi po njihovim razmišljanjia, Mekšejn i Stiviens bi vjerovatno, svrstali Crnu Goru među ,,trojanske konje”.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo