Povežite se sa nama

Izdvojeno

RADMILA PEROVIĆ, DIREKTORICA NVO CRNOGORSKI MEĐUNARODNI INSTITUT ZA ŠTAMPU: Otkrivanje čarobne zemlje iza božjih leđa

Objavljeno prije

na

Zahvaljujući izdavačkim pregnućima Instituta, sa djelima Holanđanina Den Dolarda o Crnoj Gori ponovo je upoznata naša javnost. Djela o našoj zemlji slavnog Norvežanina Henrika Angela, zahvaljujući prevodu u organizaciji Instituta, i na engleski jezik, postala su poznata u prestižnim evropskim prestonicama. „Svi koji su pročitali Angelove knjige poželji su da dođu u Crnu Goru”, kaže Radmila Perović

 

Da li je moguće, zapitaćete se, čitajući tekst knjige Zemlja iza božjih leđa Den Dolarda, da jedan stranac, rođen u polderima, močvarnim ravnicama sjevera Holandije, piše: „Postoji više Crnih Gora nego što svijet zna. Postoji raskošna morska obala, s plažama i stjenovitim rtovima, sa smokvama i kiparisima, šarolika kao turski pojas. Postoji divan plavi pehar, pjenušav zaliv Boke kotorske, sa svojim svečanim manastirima na ostrvima i kapetanskim kućama rasutim obalom, nalik na dvorce… Ali, postoji i skamenjeno more, zatalasano od Lovćena preko Cetinja, do granice sa Hercegovinom. Legendarna Crna Gora.

Ali, postoji i jedan drugi kraj, koji malo ko poznaje, postoji zemlja iza božjih leđa, kako je zovu sami Crnogorci, zapuštena, siromašna, zaboravljena… Prostrana visoravan pašnjaka prošarana velikim bijelim kamenjem. Snijeg, ako zakasni, padne u novembru i otopi se u aprilu ako proljeće porani. Pa opet nigdje ovce nemaju tako teška runa, nigdje vidici nisu tako uzbudljivo daleki i plavi, i nigdje brzaci nisu tako bogati pastrmkom kao na ovoj goloj visoravni, na sjeveru od Nikšića…”

I baš tu, na prisojnoj padini plitke doline, u selu Bijela, smjestio je Dolard priču svog romana. Priču o inženjeru Lazaru Jaukoviću i njegovom mostu na Đurđevića Tari, kojeg je gradio, rušio i pored kojeg je ubijen. Priču o narodu koji je strahovao „od smrti u postelji…”

Dolard je sebe nazivao lutalicom, a ne putnikom, jer „putnici su površni posmatrači koji nemaju osjećaj za kulturu naroda kojeg posjećuju”. Pedesetih godina prošlog vijeka Dolard će posjetiti Jugoslaviju, objaviti Turistički vodič kroz tu zemlju, ali će tek njegove reportaže i romani probuditi pažnju holandske javnosti za ovaj dio juga Evrope. A Dolarda učiniti jednim od najčitanijih pisaca holandske čitalačke publike.

Prvo izdanje Zemlje iza božjih leđa, na našem jeziku objavljeno još  1961. Godine, već odavno je rasprodato. Prošle godine u izdanju NVO Crnogorski međunarodni institut za štampu iz Nikšića, roman je  ponovo preveden na naš jezik. Raniji prevod bio je sa engleskog, a sada je Jelica Novaković Lopušina roman Zemlja iza božjih leđa, na crnogorski jezik prevala sa originalnog – holandskog.

Ovom knjigom nastavljena je dugogodišnja izdavačka djelatnost Radmile Perović i njenog Instituta. Posvećenost rukopisima kojima se predstavlja Crna Gora, njena herojska istorija, prirodne ljepote, ljudi, običaji… Sve viđeno očima stranaca.

Profesionalnu karijeru Radmila Perović je započela kao profesorica ruskog jezika u rodnim Banjanima. „Djed je bio učitelj, tetke i stričevi, svi su radili u prosveti. Iako sam govorila da neću nastaviti tu praksu, ipak moje prvo radno mjesto bilo je u divnoj, seoskoj školi u Crkvicama”, sjeća se Perović. Karijeru je nastavila u beogradskim medijima Politici i Nin-u. Prvo kao saradnik u marketingu, a onda i kao novinarka.

Na poziv norveškog Instituta za žurnalizam i istaživačko novinarstvo otputovaće u grad Bude 2001. Njen rad Položaj nezavisnih medija u godinama konflikta 1990–2000 biće nagrađen prvim mjestom. A nju će oduševiti fascinantna ljepota te zemlje, ali i rukopis Henrika Angela o Crnoj Gori. Uspjeće Radmila, iako je bilo – jedna prazna, a u drugoj ništa – da organizuje Jelenu Vičentić, da sa norveškog na crnogorski jezik prevede Herojski narod, priče o Crnoj Gori – Angelova predavanja i članci o Crnoj Gori, a potom Kroz Crnu Goru na skijama. Knjigu koja je, kada je objavljena 1895, u Norveškoj postala besteler. I Sinovi crnih planina, dugo omiljeno štivo norveške omladine. „Preko Angela, Crna Gora je postala zemlja koju je većina ljudi mogla da nađe na karti i nešto o njoj kaže. To je bio temelj bliskih spona koje su se kasnije razvile između Norveške i Crne Gore”, kaže Radmila Perović.

Nesebičnu pomoć imala je i od Crnograca u dijaspori, spremnih da njene projekte podrže i finansiraju. Među njima veliku zaslugu imao je Rade Marić, biznismen, porijeklom iz Crne Gore, a danas stanovnik Londona.

Radmila je čula za Henrika Angela od Norvežanina Aksela Bikseta, profesora sociologije, koji je za sebe govorio da je u prošlom životu bio Crnogorac. „Znala sam da je neki Norvežanin donio skije u Crnu Goru, ali tada još nisam bila ni pročitala njegovu knjigu, koja je, čini mi se, 60-ih prevedena kod nas. Od Bikseta sam saznala da je napisao tri knjige o Crnoj Gori i da je jako slavljen kod Sjevernjaka. I tako je počelo.”

Uspjela je i da obezbijedi prevod ovih knjiga na engleski jezik. Prevodilac tog izdanja, pri Crnogorskom međunarodnom institutu za štampu, bio je Jan Ivan Hugen. Krenuo je uspješan angažman upoznavanja svijeta sa knjigama Henrika Angela i Crnom Gorom.

Angelove knjige će biti predstavljene po prestižnim evropskim gradovima. „Nijesam srela, evo otkad se bavim promocijom van granica Crne Gore, nikog od intelektualaca, diplomata, istoričara, koji je u rukama imao Angelove knjige, a da nije pokazao želju da dođe u Crnu Goru”, tvrdi Perović.

Nezaboravna je promocija Sinova crnih planina na Univerzitetu Oksford. Studenti sa raznih krajeva svijeta pokazali su veliki interes za onu Crnu Goru u koju je Henrik Angel dolazio u doba kada je ona još bila knjaževina, pa potom kraljevina. Evropska država i pored svih pošasti koje su je okruživale. Zemlja koja je odolijevala i Osmanskoj imperiji i Austrougarskoj monarhiji, narod kome je pripadao trijumf junaštva i ljubavi prema otadžbini.

Radmilina misija nastavljena je. U organizaciji norveške ambasade,  2011. godine u čuvenom londonskom Vojnom pomorskom klubu o knjigama Henrika Angela govorila je tri puta. Tri predavanja održala je i u Parizu, potom u Norveško-švedskom kulturnom centru, pa u rezidenciji Norveške ambasade u Beču. Takođe, tri puta u poznatom Skijaškom muzeju u Oslu. Ovdje je prisutnima mogla i da pokaže prve skije sa kojima je Angel došao u Crnu Goru. O Crnoj Gori i piscu Henriku Angelu govorila je i u Hramu od knjige, gdje se okuplja intelektualna elita Osla. U rezidencijama Norveške ambasade u Beogradu… Prezentacije je uvijek pratio i dokumentarni film o Henriku Angelu, dijelom sniman i u Crnoj Gori.

O angažmanima Radmile Perović pisali su poznati norveški mediji. Ona je pisala o uspješnim ljudima u dijaspori, ali i o znamenitostima rodnih Banjana. Pisala je i o Angelu: „Ono što će ga kasnije načiniti crnogorskim herojem, sasvim slučajno ponio je sa sobom, svoje skije. Nije mogao pretpostaviti da će na dalekom jugu biti potrebne”, kaže za Monitor  Radmila Perović. „Put ga je vodio preko Beča i Trsta, a odatle parobrodom uz obalu Dalmacije do Bokokotorskog zaliva. Bila je to ljubav na prvi pogled.”

Skijama će se te davne 1983. sjuriti niz padine Lovćena prema Cetinju. Glas Crnogoraca tih dana piše: „Ima nekoliko dana da se bavi u našoj sredini gospodin Henrik Angel, vojnički kapetan iz Norveške. Došao je iz Kotora na ližama kojima se u Norveškoj ide ili bolje reći leti po snijegu. To su metar i po dugi drveni poplati kojima se može i po najvećem snijegu i uz brdo oditi.”

Angelovo skijaško umijeće impresioniralo je knjaza Nikolu, pa je motivisan time naručio nekoliko pari skija iz Beča za svoje oficire i naložio Norvežaninu da osnuje prvu skijašku školu. Zahvaljujući tome što je knjaz Nikola naručio skije, a njegova porodica i dvor bili prvi koji su ih oprobali, skije su ubrzo postale moda. Ostaće zabilježeno: 1893. osnovana je prva škola skijanja u Crnoj Gori, na Cetinju.

Tako, zahvaljujući neobičnom gostu, Crna Gora se može nazvati kolijevkom skijanja na Balkanu. Ali i svaki Crnogorac ponosno podići glavu čitajući žal Henrika Angela: „Ako bih mogao da poželim veliku nagradu, poželio bih da imam Bjornosov lijepi i zavodljivi jezik (znameniti sunarodnik pjesnik, nobelovac prim.op). Tada bih naučio svoje sunarodnike da otadžbina nije samo pojam koji nastaje rođenjem, sebičnošću. Ne. Opisao bih narod Crne Gore i njegove bitke, tako da u duši svakog Norvežanina razbukti vatra…”

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo