Povežite se sa nama

Izdvojeno

RADMILA PEROVIĆ, DIREKTORICA NVO CRNOGORSKI MEĐUNARODNI INSTITUT ZA ŠTAMPU: Otkrivanje čarobne zemlje iza božjih leđa

Objavljeno prije

na

Zahvaljujući izdavačkim pregnućima Instituta, sa djelima Holanđanina Den Dolarda o Crnoj Gori ponovo je upoznata naša javnost. Djela o našoj zemlji slavnog Norvežanina Henrika Angela, zahvaljujući prevodu u organizaciji Instituta, i na engleski jezik, postala su poznata u prestižnim evropskim prestonicama. „Svi koji su pročitali Angelove knjige poželji su da dođu u Crnu Goru”, kaže Radmila Perović

 

Da li je moguće, zapitaćete se, čitajući tekst knjige Zemlja iza božjih leđa Den Dolarda, da jedan stranac, rođen u polderima, močvarnim ravnicama sjevera Holandije, piše: „Postoji više Crnih Gora nego što svijet zna. Postoji raskošna morska obala, s plažama i stjenovitim rtovima, sa smokvama i kiparisima, šarolika kao turski pojas. Postoji divan plavi pehar, pjenušav zaliv Boke kotorske, sa svojim svečanim manastirima na ostrvima i kapetanskim kućama rasutim obalom, nalik na dvorce… Ali, postoji i skamenjeno more, zatalasano od Lovćena preko Cetinja, do granice sa Hercegovinom. Legendarna Crna Gora.

Ali, postoji i jedan drugi kraj, koji malo ko poznaje, postoji zemlja iza božjih leđa, kako je zovu sami Crnogorci, zapuštena, siromašna, zaboravljena… Prostrana visoravan pašnjaka prošarana velikim bijelim kamenjem. Snijeg, ako zakasni, padne u novembru i otopi se u aprilu ako proljeće porani. Pa opet nigdje ovce nemaju tako teška runa, nigdje vidici nisu tako uzbudljivo daleki i plavi, i nigdje brzaci nisu tako bogati pastrmkom kao na ovoj goloj visoravni, na sjeveru od Nikšića…”

I baš tu, na prisojnoj padini plitke doline, u selu Bijela, smjestio je Dolard priču svog romana. Priču o inženjeru Lazaru Jaukoviću i njegovom mostu na Đurđevića Tari, kojeg je gradio, rušio i pored kojeg je ubijen. Priču o narodu koji je strahovao „od smrti u postelji…”

Dolard je sebe nazivao lutalicom, a ne putnikom, jer „putnici su površni posmatrači koji nemaju osjećaj za kulturu naroda kojeg posjećuju”. Pedesetih godina prošlog vijeka Dolard će posjetiti Jugoslaviju, objaviti Turistički vodič kroz tu zemlju, ali će tek njegove reportaže i romani probuditi pažnju holandske javnosti za ovaj dio juga Evrope. A Dolarda učiniti jednim od najčitanijih pisaca holandske čitalačke publike.

Prvo izdanje Zemlje iza božjih leđa, na našem jeziku objavljeno još  1961. Godine, već odavno je rasprodato. Prošle godine u izdanju NVO Crnogorski međunarodni institut za štampu iz Nikšića, roman je  ponovo preveden na naš jezik. Raniji prevod bio je sa engleskog, a sada je Jelica Novaković Lopušina roman Zemlja iza božjih leđa, na crnogorski jezik prevala sa originalnog – holandskog.

Ovom knjigom nastavljena je dugogodišnja izdavačka djelatnost Radmile Perović i njenog Instituta. Posvećenost rukopisima kojima se predstavlja Crna Gora, njena herojska istorija, prirodne ljepote, ljudi, običaji… Sve viđeno očima stranaca.

Profesionalnu karijeru Radmila Perović je započela kao profesorica ruskog jezika u rodnim Banjanima. „Djed je bio učitelj, tetke i stričevi, svi su radili u prosveti. Iako sam govorila da neću nastaviti tu praksu, ipak moje prvo radno mjesto bilo je u divnoj, seoskoj školi u Crkvicama”, sjeća se Perović. Karijeru je nastavila u beogradskim medijima Politici i Nin-u. Prvo kao saradnik u marketingu, a onda i kao novinarka.

Na poziv norveškog Instituta za žurnalizam i istaživačko novinarstvo otputovaće u grad Bude 2001. Njen rad Položaj nezavisnih medija u godinama konflikta 1990–2000 biće nagrađen prvim mjestom. A nju će oduševiti fascinantna ljepota te zemlje, ali i rukopis Henrika Angela o Crnoj Gori. Uspjeće Radmila, iako je bilo – jedna prazna, a u drugoj ništa – da organizuje Jelenu Vičentić, da sa norveškog na crnogorski jezik prevede Herojski narod, priče o Crnoj Gori – Angelova predavanja i članci o Crnoj Gori, a potom Kroz Crnu Goru na skijama. Knjigu koja je, kada je objavljena 1895, u Norveškoj postala besteler. I Sinovi crnih planina, dugo omiljeno štivo norveške omladine. „Preko Angela, Crna Gora je postala zemlja koju je većina ljudi mogla da nađe na karti i nešto o njoj kaže. To je bio temelj bliskih spona koje su se kasnije razvile između Norveške i Crne Gore”, kaže Radmila Perović.

Nesebičnu pomoć imala je i od Crnograca u dijaspori, spremnih da njene projekte podrže i finansiraju. Među njima veliku zaslugu imao je Rade Marić, biznismen, porijeklom iz Crne Gore, a danas stanovnik Londona.

Radmila je čula za Henrika Angela od Norvežanina Aksela Bikseta, profesora sociologije, koji je za sebe govorio da je u prošlom životu bio Crnogorac. „Znala sam da je neki Norvežanin donio skije u Crnu Goru, ali tada još nisam bila ni pročitala njegovu knjigu, koja je, čini mi se, 60-ih prevedena kod nas. Od Bikseta sam saznala da je napisao tri knjige o Crnoj Gori i da je jako slavljen kod Sjevernjaka. I tako je počelo.”

Uspjela je i da obezbijedi prevod ovih knjiga na engleski jezik. Prevodilac tog izdanja, pri Crnogorskom međunarodnom institutu za štampu, bio je Jan Ivan Hugen. Krenuo je uspješan angažman upoznavanja svijeta sa knjigama Henrika Angela i Crnom Gorom.

Angelove knjige će biti predstavljene po prestižnim evropskim gradovima. „Nijesam srela, evo otkad se bavim promocijom van granica Crne Gore, nikog od intelektualaca, diplomata, istoričara, koji je u rukama imao Angelove knjige, a da nije pokazao želju da dođe u Crnu Goru”, tvrdi Perović.

Nezaboravna je promocija Sinova crnih planina na Univerzitetu Oksford. Studenti sa raznih krajeva svijeta pokazali su veliki interes za onu Crnu Goru u koju je Henrik Angel dolazio u doba kada je ona još bila knjaževina, pa potom kraljevina. Evropska država i pored svih pošasti koje su je okruživale. Zemlja koja je odolijevala i Osmanskoj imperiji i Austrougarskoj monarhiji, narod kome je pripadao trijumf junaštva i ljubavi prema otadžbini.

Radmilina misija nastavljena je. U organizaciji norveške ambasade,  2011. godine u čuvenom londonskom Vojnom pomorskom klubu o knjigama Henrika Angela govorila je tri puta. Tri predavanja održala je i u Parizu, potom u Norveško-švedskom kulturnom centru, pa u rezidenciji Norveške ambasade u Beču. Takođe, tri puta u poznatom Skijaškom muzeju u Oslu. Ovdje je prisutnima mogla i da pokaže prve skije sa kojima je Angel došao u Crnu Goru. O Crnoj Gori i piscu Henriku Angelu govorila je i u Hramu od knjige, gdje se okuplja intelektualna elita Osla. U rezidencijama Norveške ambasade u Beogradu… Prezentacije je uvijek pratio i dokumentarni film o Henriku Angelu, dijelom sniman i u Crnoj Gori.

O angažmanima Radmile Perović pisali su poznati norveški mediji. Ona je pisala o uspješnim ljudima u dijaspori, ali i o znamenitostima rodnih Banjana. Pisala je i o Angelu: „Ono što će ga kasnije načiniti crnogorskim herojem, sasvim slučajno ponio je sa sobom, svoje skije. Nije mogao pretpostaviti da će na dalekom jugu biti potrebne”, kaže za Monitor  Radmila Perović. „Put ga je vodio preko Beča i Trsta, a odatle parobrodom uz obalu Dalmacije do Bokokotorskog zaliva. Bila je to ljubav na prvi pogled.”

Skijama će se te davne 1983. sjuriti niz padine Lovćena prema Cetinju. Glas Crnogoraca tih dana piše: „Ima nekoliko dana da se bavi u našoj sredini gospodin Henrik Angel, vojnički kapetan iz Norveške. Došao je iz Kotora na ližama kojima se u Norveškoj ide ili bolje reći leti po snijegu. To su metar i po dugi drveni poplati kojima se može i po najvećem snijegu i uz brdo oditi.”

Angelovo skijaško umijeće impresioniralo je knjaza Nikolu, pa je motivisan time naručio nekoliko pari skija iz Beča za svoje oficire i naložio Norvežaninu da osnuje prvu skijašku školu. Zahvaljujući tome što je knjaz Nikola naručio skije, a njegova porodica i dvor bili prvi koji su ih oprobali, skije su ubrzo postale moda. Ostaće zabilježeno: 1893. osnovana je prva škola skijanja u Crnoj Gori, na Cetinju.

Tako, zahvaljujući neobičnom gostu, Crna Gora se može nazvati kolijevkom skijanja na Balkanu. Ali i svaki Crnogorac ponosno podići glavu čitajući žal Henrika Angela: „Ako bih mogao da poželim veliku nagradu, poželio bih da imam Bjornosov lijepi i zavodljivi jezik (znameniti sunarodnik pjesnik, nobelovac prim.op). Tada bih naučio svoje sunarodnike da otadžbina nije samo pojam koji nastaje rođenjem, sebičnošću. Ne. Opisao bih narod Crne Gore i njegove bitke, tako da u duši svakog Norvežanina razbukti vatra…”

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

FOKUS

NOVA TRAGEDIJA NA CRNOGORSKIM PUTEVIMA: Drumovi straha

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ovonedjeljna nesreća na putu Cetinje – Budva ponovo je aktuelizovala pitanje odgovornosti za neprekinut niz tragičnih udesa na našim putevima. Samo policija ne može mnogo kada na jednoj strani imamo stara vozila, upitne drumove i odsustvo vještine, iskustva i saobraćajne kulture kod vozača, a na drugoj nedostatak kadra i opreme

 

Stručnjaci pokušavaju da utvrde zašto je autobus firme Papović, bez kontakta sa drugim vozilima, najmanje 15 metara udarao u odbojnu bankinu na krivini, prije nego je probio zaštitnu ogradu i sa 30 putnika sletio u provaliju. Nesreća se dogodila prije nekoliko dana na Obzovici, mjestu između Cetinja i Budve. Dvoje putnika izgubilo je život, jedan je i dalje životno ugrožen, a još dvadesetak putnika i vozač autobusa zadobili su teže i lakše povede. Vozač je uhapšen.

Razmjere tragedije najvjerovatnije bile bi i mnogo veće da gusto granje i šiblje nijesu amortizovali pad i zaustavili autobus da se, nakon slijetanja, surva još dublje u provaliju.

Istog dana u udesu na Žabljaku povrijeđen je motociklista, dok je prethodnog dana na teritoriji Crne Gore registrovano 16 saobraćajnih nezgoda. Iz Operativno-komunikacionog centra Uprave policije kazali su da se tog dana u Podgorici dogodilo deset, u Baru pet i u Nikšiću jedna saobraćajna nezgoda. Izdato je 326 naloga za uplatu novčanih kazni i podnijeto 77 prekršajnih prijava. Policija je oduzela dva para registarskih tablica.

Crnogorski putevi i dalje liče na ratište. Samo prošle godine poginulo je gotovo 60 osoba i pored formalno pooštrenih kazni za prekršaje u saobraćaju.

U svijetu gotovo 1,3 miliona godišnje pogine u saobraćaju, procjena je Svjetske zdravstvene organizacije. Riječ je o deset puta većem broju od stradalih u ratovima – Globalni indeks mira (Global Peace Index) procijenio je da je u ratnim konfliktima prošle godine stradalo 238 hiljada ljudi. To nije utjeha, već upozorenje.

Najteža saobraćajka u ovom vijeku kod nas se dogodila prije deset godina (2013) u kanjonu Morače. Autobus sa 46 putnika sletio je sa mosta, kod Manastira Morača. Prevozio je rumunske turiste u Crnu Goru,  stradalo je 18 osoba, njih 29 je povrijeđeno. Rumunski autobus kretao se dvostruko brže od dozvoljene brzine na toj dionici magistrale. Desetak godina ranije, na granici sa Kosovom, u saobraćajnoj nesreči poginulo je deset osoba, uključujuci dvoje djece, dok je 31 osoba povrijeđena. Autobus sa 40 putnika je saobraćao na realciji Ulcinj – Kosovo, kada je sletio s puta i prevrnuo se niz liticu.

Saobraćajni inženjer Mirko Đurović ističe da je najčešći uzrok saobraćajnih nezgoda u Cnoj Gori nepoštovanje brzine i da vozači nijesu dovoljno iskusni. On upozorava i da je previše saobraćajnih nesreća  na ovom malom prostoru.

“Na putu od Podgorice do Budve dosta se brzo vozi. Put nije loš, ali vozači precjenjuju svoje mogućnosti i voze maksimalnom brzinom. Ako se desi neki kiks on u toj situaciji ne može da se snađe i onda šeta ne cesti, lijevo – desno i najčešće se tada desi saobraćajna nezgoda”, pojasnio je Đurović. On kaže da naši vozači „nijesu baš iskusni“ jer imaju vrlo malo pređenih kilometara u toku godine.

Put od Podgorice do Budve (preko Cetinja) nedavno je potpuno rekonstruisan, kako bi se donekle amortizovali nemar vozača i nekoliko opasnih krivina na toj saobraćajnici. Obzovica je  ostala crna tačka.

Samo pregledom tekstova iz medija može se vidjeti da se u posljednjih tri godine u tom selu dogodilo desetak saobraćajki. U tri je bilo smrtno stradalih.

Uprava policije ranije je saopštila da i pored želje, profesionalih napora i aktivnosti koje  „kontinuirano ulažu“ u bezbjednost saobraćaja i smanjenje saobraćajnih nesreća, jedan broj vozača i dalje ne poštuje saobraćajne propise, čineći najteže prekršaje. Među nijima je i značajan broj  mladih vozača (do 24 godine).

„Nepažnja, neprilagođena ili velika brzina, upravljanje vozilom pod dejstvom alkohola, su i dalje glavni uzroci saobraćajnih nezgoda sa najtežim posljedicama na našim putevima. Nažalost, od početka 2022. godine, u saobraćajnim nezgodama je stradalo 57 osoba, od kojih je 15 bilo mlađe od 24 godina života, dok je samo u posljednjih 48 časova, stradalo njih troje”, navodi se u saopštenju policije s kraja prošle godine.

Moramo, međutim biti svjesni da ni policija ne može mnogo kada na jednoj strani imamo stara vozila, upitne drumove i odsustvo vještine, iskustva i saobraćajne kulture kod vozača, a na drugoj nedostatak kadra i opreme.

Odlazeći ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić izjavio je početkom nedjelje da Crnoj Gori, prema novoj sistematizaciji radnih mjesta, nedostaje oko 1.600 policajaca. To je ilustrovao pričom da u Budvi, iznad koje se desio ovonedjeljni udes, u jednoj smjeni rade samo tri policajca.  Ko onda da kontroliše poštovanje saobraćajnih propisa i uslove na cesti?

Dugo najavljivana realizacija projekta stacionarnih radarskih sistema na 72 kritične dionice puteva u Crnoj Gori još nije na dnevnom redu. Iako je Akcionim planom za sprovođenje Strategije poboljšanja bezbjednosti u drumskom saobraćaju ovaj projekat bio planiran godinama unazad, to nije učinjeno jer nijesu bila obezbijeđena finansijska sredstva za njegovu realizaciju u iznosu od 2,5 miliona eura. Vlada je 2020. godine konačno opredijelila sredstva za realizaciju ovog projekta, ali još nije realizovan tender za njihovu nabavku. Ili je upitanju nešto drugo?

“Crna Gora je jedina zemlja u regionu koja nema sistem stacionarnih radara, koji mogu olakšati saobraćajnoj policiji kontrolu učesnika, posebno tokom ljetnih mjeseci kada je veliki priliv turista. Osim toga, radari bi smanjili i broj patrola na saobraćajnicama, čime bi se u kratkom periodu izvršile uštede u budžetu potrebne za ovu investiciju”, piše u Akcionom planu, ali nabavka radara još nije realizovana.

Istovremeno, svjedoci smo svojevrsnog neformalnog nadmetanja – ko će imati najviše promila alkohola u krvi kada ga policija zaustavi tokom vožnje i podvrgne alko-testu. Rekorderi su preskočili tri promila, i o njima se na društvenim mrežama piše kao o herojima.

Podaci govore da profesionalni vozači ne spadaju u red takvih. Njihov problem je, najčešće, neiskustvo i premor. Vozači kamiona i autobusa u Crnoj Gori od 2019. godine u skladu sa evropskim standardima moraju imati završenu srednju trogodišnju školu, vozačku dozvolu C,D ili E kategorije, ali i licencu profesionalnog vozača koju izdaje Privredna komora. Obuka za stručno usavršavanje vozača (CPC – obuka profesionalnih vozača) u nacionalnom i međunarodnom drumskom prevozu putnika ili tereta omogućava vozačima da steknu nova znanja i vještine, u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom i direktivama Evropske unije.

“Obukom se, između ostalog, podiže sposobnost vozača na viši nivo u cilju povećanja bezbjednosti u saobraćaju. Posjedovanje licence profesionalnog vozača je uslov za pristup tržištu u javnom prevozu putnika i tereta, kako u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom tako i uskladu sa direktivama EU”, navode iz Privredne komore.

Kazne za poslovanje suprotno Zakonu o prevozu u drumskom saobraćaju propisane su članom 138, u minimalnom iznosu od 1500 eura za pravna lica, dok su u zemljama EU kazne znatno veće.

Nije svuda u regionu tako. Tako u Srbiji više nije neophodno najmanje dvogodišnje iskustvo sa položenom C1 kategorijom (kamioni od 3,5 do 7,5 tona) da bi se stekao uslov za polaganje kategorije koja omogućava vožnju autobusa.

„Razlog za olakšane uslove za dobijanje dozvola za kamione i autobuse je što postoji konstantan nedostatak kvalifikovanih kadrova“,  piše u obrazloženju novog Zakona o drumskom saobraćaju. „Prosečna starost vozača u Srbiji je blizu 55 godina jer se veliki broj mladih profesionalnih vozača opredeljuje za rad u drugim zemljama, gde takođe postoji potreba za ovim kadrom, a uslovi su znatno povoljniji“, objašnjavali su saobraćajni strućnjaci Novoj ekonomiji uz napomenu da je problem u prevozu putnika i robe dobio na značaju od početka 2019. godine kada je postalo izvjesno da će vozači moći lakše da odlaze u zemlje u EU.

Sve to se odražava i na stanje u Crnoj Gori koja se trudi, da makar zakonskom regulativom, drži korak sa EU.

Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju predviđa da licencu profesionalnog vozača mora imati vozač motornog vozila ili skupa vozila, koji je zaposlen kod prevoznika odnosno obavlja prevoz za sopstvene potrebe, koji obavlja prevoz putnika ili tereta kojem je upravljanje vozilom osnovno zanimanje. Licencu izdaje Ministarstvo kapitalnih investicija i vodi evidenciju o izdatim licencama.

Da bi dobio licencu vozač mora da ima  vozačku dozvolu za upravljanje vozilima jedne od kategorija C1, C1+E, C, C+E, D1, D1+E, D ili D+E ili vozačku dozvolu za upravljanje vozilima kategorije B za prevoz putnika iznajmljenim vozilom sa vozačem ili u šatl prevozu. Mora imati i  sertifikat o početnoj stručnoj osposobljenosti ili sertifikat o ubrzanoj početnoj stručnoj osposobljenosti. Licenca se izdaje se na pet godina.

Svako malo se, ipak, uvjerimo koliki je raskorak između regulative i stvarnosti na našim drumovima. Cijena tog nauka su, nerijetko, izgubljeni ljudski životi.

 

Saobraćaj je vodeći uzrok smrti mladih

Svjetska zdravstvena organizacija navodi da između 20 i 50 miliona učesnika u saobraćajnim nezgodama pretrpi povrede koje nisu smrtonosne, a mnogi od njih imaju invaliditet kao rezultat povrede.

Povrede u saobraćaju nanose značajne ekonomske gubitke pojedincima, njihovim porodicama i narodima u cjelini.

„Ovi gubici nastaju zbog troškova liječenja, kao i gubitka produktivnosti za one koji su poginuli ili onesposobljeni zbog njihovih povreda, kao i za članove porodice koji moraju da odsustvuju sa posla ili škole da bi se brinuli za povrijeđene. Saobraćajne nesreće većinu zemalja koštaju tri odsto njihovog bruto društvenog proizvoda“, navodi se u istraživanju te organizacije.

Analiza pokazuje i da se više od 90 odsto smrtnih slučajeva u saobraćaju dešava  u zemljama sa niskim i srednjim prihodima. Čak i u zemljama sa visokim dohotkom, veća je vjerovatnoća da će ljudi iz nižeg socioekonomskog porijekla biti uključeni u saobraćajne nesreće. Povrede u saobraćaju su vodeći uzrok smrti djece i mladih od pet do 29 godina.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HIRURG NIKOLA FATIĆ OPET OPTUŽEN: Istraga o navodnom uzimanju organa, Fatić se ne oglašava  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok tužilaštvo istražuje prijavu protiv hirurga Nikole Fatića, mediji špekulišu da je po srijedi nezakonito uzimanje organa. Fatić se ne oglašava. Iz partije Alternativa tvrde da se istražuje da li je hirurg ,,odnio” medicinski otpad – tromb. Čekaju se nalazi obdukcije da se saopšti u kom će pravcu krenuti istraga. Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali on nije odgovarao na naše poruke. Izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji

 

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici pokrenulo je istragu kojom je obuhvaćen vaskularni hirurg Kliničkog centra Crne Gore Nikola Fatić na osnovu krivične prijave koju je protiv doktora podnijela porodica preminulog pacijenta. Iz tužilaštva je saopšteno da će nakon utvrđivanja rezultata obdukcije tijela pacijenta koji je preminuo nakon operacije u KCCG u Podgorici, a kojeg je operisao doktor Fatić, biti utvrđen dalji tok istrage.

Na navode medija po kojima je porodica pokojnika podnijela prijavu zbog navodnog protivpravnog oduzimanja ljudskih organa ili djelova tijela, odnosno zbog navodnog nesavjesnog liječenja njihovog člana porodice iz tužilaštva se nijesu javno izjašnjavali.

Iz Uprave policije je potvrđeno da je tokom vikenda policija pretresla prostorije hirurškog odjeljenja Kliničkog centra u Podgorici, te prikupljala obavještenja vezana za navode iz krivične prijave, odnosno tužilačke istrage. Takođe je saopšteno da je policija pretresla i privatnu ordinaciju doktora Nikole Fatića.

Iz Kliničkog centra Crne Gore je saopšteno da će po dobijanju rezultata obdukcije i policijske istrage ,,biti odlučeno o svim radnjama koje će biti preduzete u vezi sa ovim slučajem, bez prejudiciranja”.

Mediji pišu da se Fatić sumnjiči da je teglu sa ostacima dijela organa, aorte, koju je operisao, neovlašćeno iznio iz Kliničkog centra i odnio u svoju privatnu ordinaciju. On se sumnjiči da je, nakon što je porodica vidjela teglu sa etiketom na kojoj je bilo napisano ime pacijenta i alarmirala policiju, to vratio u jednu od prostorija KCCG u kojoj je nađena prilikom pretresa.

Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali nije odgovarao na naše poruke. A izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji.

Dok je cijeli slučaj obavijen ćutanjem, jedina se oglasila organizacija Alternativa koja je objavila da je policija pretresala prostorije gdje borave hirurzi, ali prema njihovim saznanjima, tom prilikom nije pronađen nijedan dokaz o eventualnoj trgovini organima. Iz ove organizacije su saopštili da se ne radi o organu nego o trombu: ,,Treba da znate da taj vrsni vaskularni hirurg nema ni svoju kancelariju u Kliničkom centru. Prinuđen je da stvari ostavlja gdje stigne, da je šikaniran i proganjan od strane istih onih koji sad plasiraju aferu o ‘trgovini organima’. Optužuju ga da je kući odnio ‘tromb'(medicinski otpad) koji je izvadio pacijentu”.

Vesko Pejak iz partije Alternativa tvrdi da događaj predstavlja nastavak pritiska na ono malo ljekara koji pružaju otpor javašluku i neredu koji vlada u ,,elitnoj” zdravstvenoj instituciji Crne Gore: ,,Nije bio dio tima koji naplaćuje operacije, tima koji namjerno odlaže termine pacijentima da bi se liječili u privatnim klinikama, tima koji piše lažne prekovremene! Dr Nikola radi kao savjestan ljekar, ne uzima mito, svakog pacijenta savjesno prima i pomaže”.

U periodu kada je KCCG rukovodio Jevto Eraković, Fatić je 2018. dobio otkaz. Početkom ove godine, postala je pravosnažna presuda kojom je KCCG dužan da Fatiću isplati 32.000 eura zbog nezakonitog otkaza i suspenzije.

Prije ove Osnovni sud u Podgorici je donio presudu kojom je utvrđeno da je Fatić pretrpio zlostavljanje na radu kod poslodavca Kliničkog centra Crne Gore od avgusta 2017. do juna 2018. godine neraspoređivanjem  na radno mjesto u zakonom propisanom roku, uz neosnovano obavezivanje na obavljanje probnog rada i neopravdanim izolovanjem zaposlenog.

U vrijeme kada je bio pred otkazom, Monitor je u martu 2018. pisao o problemima u KCCG: ,,Pacijentkinja J. S. primljena je u Centar za vaskularnu hirurgiju Kliničkog centra CG 9. marta. Dr Nikola Fatić procijenio je da se radi o bolesnici koja je za hitnu operaciju, jer je nakon pretraga ustanovio trombozu abdominalne aorte i kompletnog aortoilijakalnog segmenta. Međutim, nadležni zabranjuju operaciju uz obazloženje da pacijent nije hitan slučaj. Na urgenciju porodice i pismenu preporuku dr Fatića da se liječenje nastavi van KCCG, J. S. dobija uput za nastavak liječenja u Klinici za vaskularnu hirurgiju Kliničkog centra Srbije. U Beogradu je tretiraju kao hitan slučaj i u roku od jednog sata primaju u operacionu salu i uspješno operišu”.

Sada se čeka nalaz obdukcije da se vidi u kojem smjeru će tužilaštvo usmjeriti ovaj slučaj.

Patoanatomski otpad

Iz Kliničkog centra Crne Gore su objasnili da se hirurški odstranjeni djelovi krvnih sudova i organa uništavaju kremiranjem ili sahranjivanjem.

,,Prema članu 167 Zakona o zdravstvenoj zaštiti, sa djelovima ljudskog tijela koji su hirurškim zahvatom ili na drugi način odstranjeni, postupa se na način koji propisuje Ministarstvo, uz saglasnost nadležnog organa opštine. Za svaki hirurški odstranjeni dio ljudskog tijela obavezno se vrši patomorfološka i histološka obrada”, navode iz KC CG. Pojasnili su da je patoanatomski otpad medicinski otpad koji uključuje djelove tijela, amputate, tkiva i organe odstranjene tokom hirurških zahvata, tkiva uzeta u dijagnostičke svrhe, fetuse, placente i drugi anatomski otpad koji zahtijeva posebne uslove zbrinjavanja.

,,Radi se o ljudskim organima i djelovima tijela koji se kasnije skladište u posebnom prostoru na niskim temperaturama do konačnog odlaganja, odnosno, sahranjivanja u grobnici u vlasništvu Kliničkog centra”, naveli su iz KCCG.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE REGION BORI SA CIJENAMA: Snagom države protiv poskupljenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlade Srbije, Hrvatske i Sjeverne Makedonije pokušavaju olakšati inflatorni udar na građane. Riječ je uglavnom o administartivnim mjerama kojima se ograničavaju neke cijene u maloprodaji. Analitičari upozoravaju da bi mjere mogle imati i kontraefekat u vidu nestašica ili uvoza nekvalitetnijih ali jeftinijih proizvoda. U Crnoj Gori nemamo sličnih briga. Naša Vlada za skupću ne mari

 

Dok crnogorske vlasti brinu postizborne brige, drugi probaju raditi ono što im je u opisu posla. Makar zbog toga što njih izbori tek čekaju. Ili građani  očekuju da se vlast odgovorno odnosi prema nevoljama koje je donijela inflacija.

Nakon kolega iz Evrope, i vlade država u regionu odlučile su da se uhvate u koštac s visokim cijenama osnovnih životnih namirnica.

Prvo se pred TV kamerama pojavio predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vućić. On je, u svom reality stilu najavljujući akciju Bolja cena – cena za narod predstavio tridesetak proizvoda koji će, makar do kraja godine, potrošačima biti dostupni po cijenama koje su  10 do 30 odsto niže od onih iz prve polovine septembra. Dakle, u Beogradu su iz potrošačke korpe probrali dio proizvoda (brašno, ulje, razni mliječni prizvodi, mesne prerađevine, kupus, grašak, marmelada, šampon za bebe, deterdžent…) odabrali po jedan, uglavnom domaći, proizvod i propisali mu jedinstvenu cijenu u svim trgovinama u zemlji. Uz računicu da će domaćinstva, kupujući baš te proizvode, moći da uštede više od 30 eura mjesečno.

Glavna zvijezda te akcije, uz Aleksandra Vučića, postala je jeftina (najjeftinija) salama u omotu, narodski –  parizer, koja se proizvodi u nekoj od fabrika Miroslava Miškovića.

Prvo su potrošači primijetili da na etiketi parizera piše kako sadrži samo 35 odsto mesa. Onda su stigle ocjene da nešto što je toliko jeftino ne može biti dobrog kvaliteta.“ Znači, 400 grama hrane za pse košta kao kilogram parizera za penzionere koji promoviše Vučić”, objavio je jedan od opozicionih političara. Potom je Vučić organizovao radni doručak na kome su on i dvojica njegovih saradnika iz Vlade Srbije (ministri finansija i trgovine) pravili sendviče sa Miškovićevim parizerom. Opozicioni političari i mediji primijetili su kako kamere nijesu zabilježile da je Predsjednik Srbije zaista jeo ponuđeni obrok.

Sve to, zapravo, nije toliko važno, jer ne može sakriti suštinu, smatra urednik nedeljnika NIN Milan Ćulibrk. “A istina je da se u poslednje tri godine cena hrane u Srbiji povećala 57, 8 odsto – od toga je meso poskupelo za više od 50 odsto; mleko, jaja i sir više za 70 odsto, povrće za više od 80 odsto i to su zvanični podaci Republičkog zavoda za statistiku. U isto vreme u Srbiji je povećana penzija za 36 odsto, medijalna zarada koju prima više od polovina zaposlenog stanovništva u Srbiji povećana je za 43 odsto. Predsedniče, ako su primanja građana povećana za ovoliko odsto, a hrana poskupela za 58 odsto, da li se u Srbiji bolje živi, bez obzira na ovaj vaš parizer kome ste oborili cenu“, rekao je Ćulibrk gostujući na televiziji N1.

Dok se političari i analitičari u Srbiji spore o tome koliko će ove mjere istinski uticati na zaustavljanje inflacije i poboljšanje standarda građana, niko ne dovodi u pitanje to da će mjere trajati onoliko koliko je to obećao Predsjednik Srbije. Makar trgovci i proizvođači platili visoku cijenu toga što se baš njihov proizvod našao na listi Bolja cena. Kao što se već desilo proizvođačima žita, mesa i ulja, nakon prošlogodišnjih ograničenja cijena i zabrane izvoza za neke strateške poljoprivredne proizvode.

U Hrvatskoj je priča nešto drugačija.

Vlada Andreja Plenkovića predstavila je prošle nedjelje novi (predizborni) paket mjera pomoći građanima i ekonomiji vrijedan više od 460 miliona eura. Cijene struje i gasa za domaćinstva ostaće iste, banke će povećati kamate na štednju, penzioneri dobiti dodatak uz penziju. Pride Vlada je odlučila da propiše maksimalne (sadašnje) cijene ulja, šećera, brašna tip 400 i 500, mlijeka, cijelog pileta i mljevenog svinjskog mesa. Uz to, trgovcima je naloženo da cijene još 30-tak proizvoda vrate na nivo od 31. decembra prošle godine. Na tom popisu su  neki mlječni proizvodi, pirinač, špagete, jaja, svinjski i juneći vrat bez kosti, viršle, neke vrste voća i povrća, pasta za zube, gel za tuširanje, šampon, toalet papir, pelene i higijenski ulošci…

Mjere Hrvatske od onih u Srbiji se razlikuju po tome  što je tamo Vlada ograničila cijene za cijele kategorije prizvoda. Tako, recimo, sve vrste špageta u pakovanju od 500 grama moraju koštati 1,09 eura ili manje. Isto važi i za limun, ili recimo sve vrste i kvalitete krompira u pakovanju od pet kilograma.

Zvaničnici u Zagrebu izračunali su da bi kupac kompletne palete proizvoda iz paketa Ograničena cijena uštedio nešto manje od 25 eura. Potrošači su primijetili da u radnjama već postoje proizvodi koji su jeftiniji od cijena koje nameće Vlada. Stručnjaci upozoravaju da bi državna ograničenja tržištu mogla donijeti nestašice i “inovativna rješenja proizvođača i trgovačkih lanaca”.

Iz Udruženja potrošača strahuju od vještački izazavanih nestašica. “Bojimo se da će određeni proizvodi početi nestajati s polica kao što je i prošle godine bilo kada je nestajalo pileće meso i svinjski vrat. Vlada je unaprijed trebala poduzeti mjere, upozoriti trgovce kako se to ne bi ponovno dogodilo…”, rekla je Index-u predsjednica Udruge Ana Knežević.

Postoji i druga strana te priče. “Za najbolje marke je sramotno da se prodaju po istoj cijeni kao najlošiji proizvodi. I zato očekujmo puno inovacija u nadolazećim danima. Kvaliteta košta”, objašnjava profesor ekonomije Boris Podobnik. “Ne znam što će učiniti trgovac, ali da sam ja trgovac, prodavao bih krumpir ne u vrećama od 5 kg već u vrećama od 4.5 kg, kvalitetniju tjesteninu bih prodavao u pakiranju od 550 g, u pakiranju za 10 jaja jedno bi mi uvijek falilo pa bi ih bilo 9,.. I znajte, ovo bih radio ne da prkosim vladi, već zato što poštujem kvalitetu, a ona se mora platiti.”

Knežević i Podobnik nijesu usamljeni u strahu da će Hrvatska narednih mjeseci, dok budu na snazi Vladine mjere iz paketa Ograničena cijena, biti preplavljena nekvalitetnim ali jeftinim uvoznim prehrambenim i higijenskim proizvodima, kojima će trgovci zamijeniti domaće poljoprivrednike i proizvođače koji ne mogu da se uklope u limitirane cijene. Ili svoje proizvode mogu prodati tamo gdje nema administrativnih ograničenja.

I Vlada Sjeverne Makedonije odlučila je sredinom nedjelje da snizi i zamrzne cijene 24 grupe prehrambenih proizvoda, po modelu da se cijene vraćaju na stanje od 1. avgusta pa potom umanjuju za još 10 odsto. “To bi moglo da znači i pojeftinjenje od 30 do 40 odsto”, najavio je u ministar ekonomije Krešnik Bekteši.

Makedonska akcija Garantovana cijena trajaće do kraja novembra a, da bi se izbjegle vještačke nestašice, vlada u Skoplju je trgovce obavezala da u radnjama moraju obezbijediti “najmanje 70 odsto količine koju su prodali u avgustu” svih artikala sa vladinog popisa. On je sličan onima iz Srbije i Hrvatske, samo je na njemu više vrsta svježeg mesa (skoro sve) i svježeg voća i povrća.

U Makedoniji se, poput Hrvatske, garantovane cijene odnose na sve proizvode, nezavisno od proizvođača.

To je suprotno onome što se sada radi u Srbiji a što je Vlada Crne Gore uradila proljetos, tokom akcije Stop inflaciji. Tada su, u dogovoru sa trgovcima, u najvećim maloprodajnim lancima u Crnoj Gori pojedini proizvodi, makar po jedan iz kategorije 30-tak artikala koji zauzimaju značajno mjesto u potrošačkoj korpi, prodavani uz minimalnu trgovačku maržu, po cijenama koje su bile ozbiljno niže od sličnih proizvoda iz ponude.

Početak ljeta i dolazak većeg broja stranih gostiju naveo je i Vladu i trgovce da zaborave na bilo kakva ograničenja.  Cijene su nastavile da rastu. I neće stati, sudeći po najavama da će od naredne godine rasti cijena komunalnih usluga u dobrom dijelu Crne Gore (tu odluku donose lokalne vlasti i opštinska komunalna preduzeća)  dok i iz EPCG grupe stižu najava novih cijena koje bi se mogle primjenjivati od januara. Dok se i država i Elektroprivreda hvale rekordnim prihodima tokom ove godine, niko ozbiljno ne pominje mogućnost smanjenja akciza i PDV-a.

To nije cijela priča. Uvid u narodne i ograničene cijene u Srbiji i Hrvatskoj pokazuju kako dobar dio uporedivih proizvoda iz tih zemalja, ni nakon mjera tamošnjih vlada, neće biti značajno jeftiniji od onoga što se već sada može naći u podgoričkim megamarketima. To ne važi i za trgovine istih lanaca u turističkim mjestima na jugu i sjeveru Crne Gore gdje su cijene značajno više. A plate, uglavnom, niže.

Zoran RADULOVIĆ     

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo