Povežite se sa nama

DRUŠTVO

RANGIRANJE UNIVERZITETA: Slobodan pad UCG

Objavljeno prije

na

Na Vebometriks (Webometrics) rang listi svjetskih univerziteta objavljenoj u januaru ove godine, Univerzitet Crne Gore (UCG) pao je za 1.010 mjesta u odnosu na jul prošle godine. Tada je ova ustanova objavila da je svoj skor popravila za 79 mjesta i dospjela na 2370. poziciju. Međutim, od ukupno 11.998 univerziteta koji su rangirani na ovoj listi, Crna Gora se trenutno nalazi na 3.380. poziciji.

Parametri koji su najviše uticali na lošiji plasman ove institucije odnose se na otvorenost i vidljivost koji podrazumijevaju prisustvo sadržaja i elektronskih dokumenata na veb-u.

Na UCG se pravdaju time da je na lošije pozicioniranje uticalo puštanje u rad novog integrisanog veb portala. To je, navode u saopštenju uzrokovalo tehničke promjene kao posljedicu izmjene postojeće infrastrukture koju pretraživači korišćeni od strane Vebometriks-a nisu mogli prepoznati. Očigledno krivi su oni, ne UCG.

Prema njihovim riječima, Google i ostali pretraživači nisu imali dovoljno informacija o UCG u trenutku kada je postavljan novi sajt, a brojni dokumenti koji su se nalazili na ranijim sajtovima organizacionih jedinica ,,uklanjani su često iz neobjašnjivih razloga”.

Profesor dr Vladimir Pešić kaže da je na poziciju UCG na Vebometriks listi, odnosno na parametar otvorenosti direktno uticalo to što se ove godine ta institucija nije našla na prestižnoj Top Universitis by Google Scholar Citations listi, na kojoj je prošle godine zauzimala prilično visoko mjesto (među 2000 vodećih svjetskih univerziteta).

,,Pretpostavljam da je u pitanju greška nastala zbog toga što SCImago Istraživačka grupa nije uzela u obzir citiranost naših naučnika. Vjerujem da se u direktnoj komunikaciji sa njima to može ispraviti i da UCG može zauzeti poziciju koju realno treba da zauzme”, kaže Pešić za Monitor.

Ponudili smo prorektorki UCG Ireni Orović i direktorki Direktorata za visoko obrazovanje Muberi Kurpejović da daju svoje viđenje pada UCG na Vebometriks listi. Odgovore nam nisu dostavile.

No i bez odgovora jasno je da su neophodne promjene kada je riječ o nauci u Crnoj Gori.

,,Već više od dvije godine u Crnoj Gori se ne raspisuju nacionalni projekti, što je praćeno ćutanjem istraživačke zajednice. Bez nacionalnih projekata nema napretka u različitim oblastima nauke, a time ni napretka kad je riječ o poziciji Crne Gore na SCImago listi”, navodi Pešić i ističe da je pozicija Crne Gore veoma skromna i kada je riječ o domaćim naučnim časopisima, s obzirom da je samo jedan – Ecologica Montenegrina- indeksiran u SCImago.

Docent dr Branka Bošnjak smatra da bi bolje bilo da su se nadležni na UCG bavili rejtingom Univerziteta i stimulisali profesore da se više posvete naučno-istraživačkoj djelatnosti nego što su se bavili političkim žongliranjem i revanšizmom prema neistomišljenicima, što se negativno odrazilo na rejting ove ustanove.

,,Univerzitet je postao poligon za razna politička nadgornjavanja i od njih kao da se nije imalo kad baviti onim čime bi Univerzitet trebao da se bavi, a to je nauka i obrazovanje. Zabrinjava i činjenica da se ta tendencija nastavlja i dalje što može dodatno da sruši ionako urušeni ugled jedinog državnog univerziteta”, kaže Bošnjak.

Pešić ocjenjuje da treba uraditi dosta toga na mijenjanju dosadašnje politike kad je riječ o crnogorskoj nauci: ,,Prije svega u prepoznavanju kriterijuma i mehanizama kojima ćemo ispuniti jasne indikatore napretka naučne zajednice – a to je pozicija koju ne samo Univerzitet, već i država ima na renomiranim međunarodnim listama kao što je SCImago. To bi trebao da bude najbolji i jedini indikator uspješnosti nečijeg rada, posebno Ministarstva nauke”, dodaje Pešić.

Kada se uporedi sa univerzitetima u regionu i tu je UCG među najlošijima.

,,I u regionu smo rangirani najgore, materijalno potpuno degradiran kadar, mladi naučnici sa malim izgledima za napredovanje jer izborno zvanje zavisi od fonda časova, a onda su prinuđeni da čekaju biološku smjenu generacija. Mnogo je problema, ali izgleda malo volje za rješavanje istih i vraćanje ugleda Univerzitetu Crne Gore”, rekla je za Monitor profesorica Bošnjak.

Vebometriks je jedna od pet najznačajnijh lista kada je u pitanju rejting svjetskih univerziteta. I jedina na kojoj se Univerzitet Crne Gore nalazi.

Na ostalim značajnim listama kao što su Lajden rang listi (Leiden Ranking, Holandija), QS rang lista (Quacquarelli Symonds, Velika Britanija), Times Higher Education listi (Velika Britanija) i najrelevantnijoj Šangajska lista (Shanghai Ranking) UCG teško da će se uskoro naći.

A neki univerziteti za koje smo doskoro mislili da su na sličnom rangu kao UCG su rangirani na Šangajskoj listi. Tako su se na prošlogodišnjoj Šangajskoj listi po prvi put pojavili i univerziteti u Nišu, Kragujevcu i Novom Sadu, i to među 500 najboljih univerziteta iz oblasti matematike, rangirani između 301. i 400. mjesta (Niš), odnosno 401. i 500. mjesta (Kragujevac i Novi Sad).

Tokom protekle godine UCG je imao prečih poslova od razvoja nauke. Kao što su sukobi u rukovodstvu i izbor i imenovanja rektora.

Vebometriks rang lista

Vebometriks je rang lista svjetskih univerziteta koju objavljuje istraživačka grupa Cybermetrics Lab pri Španskom nacionalnom istraživačkom vijeću. Pozicija zavisi od obima i kvaliteta dostupnog i transparentnog sadržaja koje proizvodi univerzitet, a cilj rangiranja je povećanje vidljivosti akademskih i istraživačkih institucija na Internetu i podsticanje otvorenog pristupa objavljenim naučnim rezultatima.

Kriterijumi na osnovu kojih Vebometriks rangira univerzitete su prisutnost, vidljivost, otvorenost i izvrsnost.

Rang lista se objavljuje dva puta godišnje, u januaru i julu, a obuhvata preko 19.000 instistucija širom svijeta.

Pretposljednji u regionu

Kada je riječ o zemljama iz regiona, lošiju poziciju zauzima jedino Univerzitet u Tirani, koji je trenutno na 5978. mjestu. Najbolje rangiran je Univerzitet u Ljubljani (325.), dok su beogradski i zagrebački univerzitet na 625, odnosno 692. mjestu. Univerzitet svetog Ćirila i Metodija u Skoplju je na 1612. poziciji, a Univerzitet u Sarajevu na 2039.

Za utjehu UCG je na ovoj listi još uvijek bolji od privatnih UDG-a, koji je na 9.709 mjestu, i Mediterana na 10.851.

Što se tiče ostalih referentnih rangiranja, na Lajden rang listi (Leiden Ranking, Holandija), iz okruženja, na 155. mjestu nalazi se Beogradski univerzitet, Ljubljanski na 271, Zagreb na 358, a Univerzitet u Novom Sadu je na 721. mjestu.

QS rang lista (Quacquarelli Symonds, Velika Britanija), sa podacima koji se odnose na ovu godinu, svrstava Zagrebački univerzitet na 601-650. poziciju, Univerzitet u Ljubljani je na 651-700. mjestu, a Beogradski univerzitet i Univerzitet u Mariboru su na poziciji 801-1000.

Na Times Higher Education listi (Velika Britanija) iz regiona u 2018. je najbolje rangiran Univerzitet u Splitu koji se nalazi na poziciji 501-600, dok su univerziteti u Ljubljani i Mariboru rangirani na 601-800. mjestu. Beogradski univerzitet je na 800. poziciji, a Zagrebački zauzima 801-1000. mjesto.

Najrelevantnija je Šangajska lista (Shanghai Ranking) 500 najboljih univerziteta na kojoj svoje mjesto nađe svega oko dva odsto svih univerziteta u svijetu.

Ova lista sadrži niz naučnih oblasti i kriterijuma koji se boduju, među kojima su i broj dobitnika Nobelove nagrade i Fildsove medalje. Na zbirnoj listi se nalaze samo dva univerziteta iz regiona – Beogradski (201-300) i Univerzitet u Ljubljani (401-500).

Miljana DAŠIĆ

Komentari

DRUŠTVO

RAMBO AMADEUS, NEPLANIRANO NASILJE: Čovječe,  posrami se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Producentkinja TV emisije Dnevnica  Lejla Kašić objavila je da je poznati muzičar Antonije Pušić seksualno uznemiravao i vrijeđao na snimanju posljednje epizode. Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić.  Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika, žrtvu kulturnog modela u kojem živimo. Onda su  gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić. Podržale su je brojne NVO i građanski aktivisti

 

Seksualno uznemiravanje je, prema konvenciji Savjeta Evrope, svako neželjeno verbalno ili neverbalno, odnosno fizičko ponašanje seksualne prirode u svrhu, odnosno uz ishod povrede dostojanstva osobe, posebno kada se stvara zastrašujuća, neprijateljska, degradirajuća, ponižavajuća i uvredljiva atmosfera. U crnogorski Krivični zakonik tek treba da se uvede ovo krivično djelo.

U Crnoj Gori mnogi ne priznaju seksualno uznemiravanje kao vrstu nasilja nad (najčešće) ženom i dovođenje te osobe u ponižavajući položaj. U brojnim komentarima na ispad čuvenog muzičara Antonija Pusića, koji nastupa pod pseudonimom Rambo Amadeus, ta svijest je došla do punog izražaja.

„Šta treba, svaka cica kojoj si rekao da ti se sviđa njeno dupe i da bi je rado pojebao iz mesta, da skoči sa varijantom da je uznemiravaš….ma daj …pa onda smo svi manijaci i ajmo u zatvor….toliko mi ide na k….cela ova varijanta gde sve žene skaču da kamenuju nekog, a pri tome se žale da nema pravih muškaraca i zato su same, a pri tome imamo ekspanziju svih vrsta polova i trans budalaština“, navodi se u jednom od komentara.

Lejla Kašić,  voditeljica i producentkinja TV emisije Dnevnica, objavila  je da je Antonio Pusić,  u toku snimanja, seksualno uznemiravao i omalovažavao. Nije htjela da govori o detaljima. Slučaj je prijavila policiji.

Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić.  Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika,  žrtve kulturnog modela u kojem živimo.  U međuvremenu su  gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama razuzdano vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić.  Od toga da je sve zaslužila, do toga da namjerno diže paniku kako bi se proslavila preko popularnog muzičara iz Herceg Novog.

„Ona je ozbiljan bolesnik…ali kako da je kriviш jadnu kad niko živ ne zna za nju, a silno želi da postane poznata… Platiće ova Rambu nekoliko miliona i raznim valutama za ovo“, kazao je jedan od komentatora.

Rambo je u reagovanju ukazao da je sve skupa u stvari bila kulminacija njegove nervoze zbog  koncepta emisije.  Inače radi se o  emisiji koja se odavno emituje i čiji koncept nije nikakva tajna. Na učestvovanje u Dnevnici  Pušić je dragovoljno pristao.  Lejlu Kašić, on je i u reagovanju, objavljenom na svom fb profilu,  nazvao „ludačom“ i ustanovio „da treba da se liječi“. Odbio je da joj se izvini.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način

Objavljeno prije

na

Objavio:

Viši sud u Podgorici oslobodio je gradonačelnika Nikšića Marka Kovačevića optužbi da je negiranjem genocida u Srebrenici širio mržnju. Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina

 

Televizija Crne Gore prikazivala je u večeri 29. decembra 2021. godine bosanskohercegovački film Quo vadis, Aida. Riječ je kinematografskom ostvarenju Jasmile Žbanić, nominovanom za prestižnu američku nagradu – Oskar, a dobitnik je i više značajnih međunarodnih nagrada. Film obrađuje genocid u Srebrenici 1995. godine.

Iste večeri, pred prikazivanje filma, okupilo se nekoliko desetina, uglavnom, srednjovječnih muškaraca da protestuju protiv filma. Skup su, navodno, organizovali pripadnici pravoslavnih bratstava, koji svoje nacionalističke ideje i pokliče često kriju iza vjere i humanitarnog rada. Na glavnom ulazu u Radio-televiziju Crne Gore raširili su transparent – „Srebrenica nije genocid“. Riječi na transparentu obrazložio je i epski pjesnik Slavko Perošević, počasni član nikšićkog pravoslavnog bratstva Zavjetnici Tvrdoš. „Smatramo da zločin koji se dogodio u Srebrenici nikako ne može biti tretiran kao genocid… Može da se razmatra na nekim nivoima da li se u Srebrenici dogodio određeni zločin. Sigurno je da se i dogodio. Strijeljanje ratnih zarobljenika može da se tretira kao ratni zločin, ali nikako kao genocid“, kazao je tada on.

Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina.

„Kazniće se i ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina učinjenih protiv grupe ili člana grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti, na način koji može dovesti do nasilja ili izazvati mržnju prema grupi lica ili članu takve grupe, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom suda u Crnoj Gori ili međunarodnog krivičnog suda“, navodi se u Krivičnom zakoniku Crne Gore.

Više državno tužilaštvo u Podgorici u ovom događaju tada je pokrenulo izviđaj, ali je donijelo odluku da nije počinjeno nijedno krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. Oni su predmet proslijedili Upravi policije kako bi utvrdili da li u ovim radnjama ima prekršaja. Međutim, ni policija nije našla da je u radnjama ovih lica bilo nekih kršenja zakona.

Tužilaštvo je nastavilo da ignoriše širenje mržnje, koje se moglo čuti u pjesmama i vidjeti na transparentima koje su nosile ove grupe dok su demonstrirale na ulicama. Sve dok u Skupštini Crne Gore nije usvojena Rezolucija o Srebrenici.

Nakon toga je gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, član Glavnog odbora Demokratskog fronta (DF) i Nove srpske demokratije (NSD), koji je navodno blizak sa gorepomenutim pravoslavnim bratstvima, na jednoj srbijanskoj televiziji ponovio tezu da Srebrenica nije genocid. On je tada kazao da se u Skupštini vidjelo ko je izdajnik, da su Srbi napadnuti i da treba da se brane.

„Uostalom, mislim Kartaginu treba razoriti. Uostalom, mislim nije bio genocid u Srebrenici“, kazao je Kovačević.

Demokratska partija socijalista tada je podnijela krivičnu prijavu protiv Kovačevića. Više državno tužilaštvo u Podgorici je ovog puta podiglo optužni predlog protiv gradonačelnika Nikšića. Smatrali su da je javnim negiranjem genocida širio nacionalnu i vjersku mržnju.

„U predmetu formiranom u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, protiv M.K., zbog krivičnog djela – izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, nakon sprovedenog postupka izviđaja tokom kojeg je isti saslušan u svojstvu osumnjičenog, na okolnosti povodom iznijetog stava o genocidu u Srebrenici, koji je iznio u emisiji Usijanje dana na TV Kurir, dana 18. 06. 2021. godine, te prikupljenih drugih neophodnih dokaza, ovo tužilaštvo je protiv M.K. podnijelo optužni predlog Višem sudu u Podgorici zbog navedenog krivičnog djela“, objasnila je tada rukovoditeljka tog tužilaštva Lepa Medenica.

Međutim, sud je utvrdio da tužilaštvo nije dokazalo da je način negiranja genocida bio takav da može dovesti do nasilja ili izazivanja mržnje prema grupi lica ili članu neke takve grupe. U obrazloženju presude sud se pozvao i na presudu evropskog suda u Strazburu u predmetu Perinček protiv Švajcarske. Tužilaštvo je prošle sedmice uložilo žalbu na ovakvu odluku.

Dio pravnika sa kojima je razgovarao novinar Monitora, smatraju da ovaj slučaj nije mogao biti primijenjen u ovom predmetu jer je Perinček u Švajcarskoj negirao genocid Otomanske imperije nad Jermenima 1915. godine. Iako je Švajcarski nacionalni savjet ovaj događaj priznao kao genocid, on nije kao takav priznat međunarodnom presudom. A genocid je zločin koji mora utvrditi sud, što je bio i razlog presude Evropskog suda protiv Švajcarske. S druge strane, međunarodni sud u Hagu je donio presudu da je u Srebrenici počinjen genocid.

Drugi pravnici smatraju da, kao i u ovoj međunarodnoj presudu, tužilac Višeg tužilaštva nije dokazao kako je izjava Kovačevića izazvala ili mogla da izazove javne nerede i nemire. To je Evropski sud i naveo u svojoj presudi u korist Perinčeka.

Neki pravnici apostrofiraju dvostruke standarde tužilaštva kada je riječ o negiranju genocida u Srebrenici. Bivši ministar pravde Vladimir Leposavić, pravoslavna bratstva ili, pojedini predstavnici Srpske pravoslavne crkve, nijesu izvedeni pred sud zbog izjava sličnih Kovačevićevoj. Jedina razlika je što je protiv Kovačevića krivičnu prijavu podnijela partija za čijeg zemana je postavljena većina tužilaca.

Uglavnom, negiranje genocida u Crnoj Gori je i dalje nekažnjivo. A gradonačelnik Kovačević je javnosti pozat i po pjevanju pjesme u kojoj „kukaju bule“.

 

Deset mjeseci zbog poziva na klanje Cetinjana

Posljednji izvještaj državnog tužilaštva (za 2021) kaže da je zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje prijavljeno 45 osoba. Najviše ih je gonjeno zbog govora mržnje na internetu.

Većinu prijava tužilaštvo je odbacilo. Tužioci su odlučili da ne gone 32 osobe.  Većina optuženih je završila u zatvoru.

„Sud je protiv šest lica donio osuđujuće presude, od čega je protiv pet lica izrečena kazna zatvora i protiv jednog lica uslovna osuda; protiv 3 lica donijete su oslobađajuće presude“, navodi se u izvještaju.

Uvidom u nekoliko javno dostupnih presuda može se vidjeti da su ljudi većinom pozivali na nasilje prema određenoj nacionalnoj ili vjerskoj grupi. U jednoj presudi navodi se da je okrivljeni podsticao na nasilje i mržnju u ime religije. Za to krivično djelo dobio je 10 mjeseci zatvora.

„Na svom profilu koji je registrovan pod imenom ’S.M.’ objavio govor sadržine ’Ja sam spreman za Cetinje. Malo mi se grb iskrivio, ali dobro. Drma mi se, drma mi se na šubari cveće, ubićemo, zaklaćemo ko sa nama neće. Svi na Cetinje, aloo! Nema, nema zajebancije, evo kapa se pripremila, jedno dva- tri noža da ponesemo i boli nas uvo’, piše u presudi.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni nakon skoro 18 godina od ubistva inspektora Slavoljuba Šćekića nema pravosnažne presude

Slučaj ubistva visokog inspektora Slavoljuba Šćekića ni nakon skoro 18 godina nije makao dalje od početka. Nakon pravnog nadgornjavanja, slučaj protiv grupe koja se tereti za ovaj zločin našao se pred sudijama Apelacionog suda, gdje je nedavno na nedoređeno vrijeme odgođeno suđenje kako bi se vještaci mogli izjasniti o tome da li je drugooptuženi Ljubo Bigović zdravstveno u mogućnosti da prati sudski postupak i aktivno učestvuje u njemu.

Neizvjesno je kada će stići nalaz, a još neizvjesnije da li će i kada optuženi Bigović biti u mogućnosti da učestvuje u postupku.

Tokom ranijih sjednica, tačnije prije dvije godine, kada se slučaj ubistva Šćekića razmatrao nakon što je prvo Ustavni, a potom Vrhovni sud ukinuo osuđujuće presude, vještaci medicinske struke neposrednim pregledom optuženog Bigovića, ali i njegove dokumentacije ustanovili su da nije sposoban za suđenje ni u narednih šest mjeseci.

Kako su se konačno stekli uslovi za održavanje sjednica, sudije Apelacionog suda su ih i održale, a potom donijele odluku da presudu treba ukinuti i vratiti Višem sudu u Podgorici da ponovo sudi. Do suđenja ipak nije došlo jer je u novembru prošle godine Viši sud zatražio mišljenje od Vrhovnog suda Crne Gore – ko sada treba da sudi ovoj grupi.

Vrhovni sud je naglasio da suđenje i presudu u ovom slučaju moraju preuzeti sudije Apelacionog suda, koje su do sada dva puta ukidale odluku. Tako je vruć kromir vraćen sudijama Apelacionog suda koje će imati pred sobom težak posao – da urade ono što su u ukidnom rješenju sugerisale nižim kolegama da sprovedu kao dokaz – neposredno saslušanje Zorana Vlaovića zvanog Bohum, zaštićenog svjedoka u postupku za ubistvo policijskog funkcionera. Osim toga naloženo je da se u komunikaciji sa Upravom za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) utvrdi kako je i zbog čega usvojena njegova molba za prekid izdržavanja kazne zatvora.

Slavica Šćekić, sestra ubijenog inspektora, u razgovoru za Monitor ističe da je na ubistvo njenog brata Slavoljuba država zaboravila u potpunosti.

„Apsolutno ne mare za činjenicu da je Slavoljub život izgubio samo zato što je nju štitio od mafije i organizovanog kriminala. Zato što je štitio njen ustavni poredak i živote svih njenih građana. Na sve to država je zaboravila, potpuno svjesno, ne mareći za njenu odgovornost za Slavoljubovo ubistvo. Bez ikakve sumnje i dileme, država je odgovorna za Slavoljubovo ubistvo, jer ga nije zaštitila od mafije, kako one spolja, tako i one unutar nje same“, kaže ona.  „Možda je taj zaborav proizvod pritiska mafije? Sve na to ukazuje! Zaboravili su i obećanje dato 2005. godine, kada je ubijen moj brat. Kada su se zvaničnici prosto takmičili ko će više dati lažnih obećanja da će rasvijetliti ubistvo moga brata. Bila su im puna usta lažnih obećanja da će biti kažnjeni svi oni koji su izvršili zločin nad Slavoljubom. Ali, sve je ostalo samo na obećanjima“, kaže sestra ubijenog inspektora.

Za razliku od države, kaže ona, lik i djelo njenog brata, osim porodice, nijesu zaboravili građani koje je štitio od mafije.

„Narod nije zaboravio niti lik niti djelo moga brata Slavoljuba. I to je satisfakcija za tugu i bol njegove porodice, kaže Šćekić.

Otkriva i da za više od sedamnaest godina od ubistva, niko iz državnih organa, i Slavoljubovih kolega nije došao da posjeti mjesto gdje je on lišen života, niti da položi vijenac ispred biste u krugu Policijske akademije u Danilovgradu.

„Moj brat nije zaslužio ovakav odnos države prema njemu i njegovoj žrtvi. Država nije smjela da dozvoli da sudski postupak traje skoro dvije decenije. Država ne smije dozvoliti da ubistvo ostane nerasvijetljeno u potpunosti. Da ostanu nekažnjeni počinioci i nalogodavac ovog teškog zločina nad mojim bratom. Ali, kako stvari stoje, uzalud su svi vapaji porodice, država je to odavno već prećutno dozvolila po nalogu mafije i mafijaškog bosa“, kaže ona.

Dodaje da bez obzira na agoniju, muke i patnju koje trpi, porodica nikada neće odustati od pravde, sve dok ne budu kažnjeni svi koji su učestvovali u ubistvu, na direktan ili indirektan način.

Za ubistvo inspektora Šćekića, nepravosnažno su na po 30 godina zatvora osuđeni – Saša Boreta, Ljubo Bigović, Milan Čila Šćekić i Ljubo Vujadinović.

Bigović i Boreta optuženi su da su organizovali, a Čila Šćekić i Vujadinović da su izvršili zločin. Sada pokojni Alan Kožar osuđen je na šest godina zatvora za bombaški napad na Hotel Splendid.

Načelnik Uprave za opšti kriminalitet ubijen je 30. avgusta 2005. godine, sat iza ponoći, na svega 15-ak metara od porodične kuće u podgoričkom naselju Tološi.

 

Uzaludna posjeta

Baranin Ljubo Bigović, nakon što ga je tokom 2021. godine u spuškom zatvoru posjetio odlazeći premijer Dritan Abazović, dva puta je sprovođen u tužilaštvo kako bi dao svoja saznanja o tome ko je organizovao ubistva policijskog starješine Slavoljuba Šćekića, ali i ubistva bivšeg urednika Dana Duška Jovanovića. Bigović, navodno, tokom tih posjeta, tužiocima nije ništa značajno saopštio. Naprotiv odbio je da komentariše bilo šta.

O svojoj posjeti zatvoru, Abazović se, prije skoro dvije godine, javno „pohvalio“ medijima, uvjeravajući ih da će zločini biti rasvijetljeni.

„Ja sam posjetio visokopozicioniranog kriminalca u Spužu povodom jako važnog slučaja, kojeg izgleda neko želi da opstruira. Primio sam pismo i obavijestio sam nadležnog tužioca koji je preduzeo sve aktivnosti. Obavijestio sam Viši sud koji je morao da mi da odobrenje, a zatim posjetio i obavio razgovor sa jednim stanovnikom UIKS-a“, kazao je Abazović.

On je kazao da je posjeta bila u cilju „jednog velikog predmeta”, o kome nije htio da priča – „jer bi ga tako upropastili”. Samo par sati kasnije mediji su ipak saznali koji je to predmet, a Abazovićeve riječi do danas su ostale samo – obećanje.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo