Povežite se sa nama

DRUŠTVO

GRAD TEATAR: OSTAVKE NA GODIŠNJICU NOVE UPRAVE: Festival traži novog direktora

Objavljeno prije

na

Uoči godišnjice imenovanja nove uprave u Javnoj ustanovi Grad teatar, ostavku na članstvo u Savjetu Festivala podnio je arhitekta Slobodan Bobo Mitrović. Neočekivana demisija Mitrovića, posvećenog aktiviste na polju očuvanja kulturno-istorijskih vrijednosti Budve, koji pokriva i funkciju predsjednika Mjesne zajednice Stari grad, zatekla je mnoge u lokalnoj upravi grada kao i zaposlene u Grad teatru, koji nisu krili razočarenje.

Na predlog političkog pokreta URA, koalicionog partnera nove vlasti u Budvi, Mitrovića je za člana Savjeta u februaru prošle godine imenovala Skupština Opštine, dok je na mjesto predsjednika Savjeta u isto vrijeme a na predlog DEMOS-a čiji je član, imenovan Siniša Jelušić, profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju.

Imena dvojice istaknutih budvanskih intelektualaca, dokazanih u poslovima u oblasti kulture i stvaralaštva, najavljivala su pozitivne promjene u radu tridesetogodišnjeg Festivala, kome je pod rukovodstvom mahom nekvalifikovanih DPS kadrova prijetilo gašenje zbog korupcije, zaduživanja, finansijskih prevara i mahinacija koje su postale predmet istrage Specijalnog državnog tužilaštva.

Za vršioca dužnosti direktora Grada teatra imenovana je tada Milena Lubarda-Marojević, zatečena na funkciji zamjenika bivšeg direktora Blaža Radomana, što je za mnoge bilo iznenađenje. Iako je bilo ideja da se posrnuli Grad teatar nakon trideset godina postojanja ukine, da se novi formira na zdravim osnovama, Savjet se odlučio na prelazno rješenje, do raspisivanja javnog konkursa. Međutim, konkurs za novog direktora Grad teatra se odužio i preko zakonskog roka od šest mjeseci za v.d. direktorovanje. Raspisan je, konačno, godinu dana kasnije, u utorak, 21. februara.

Iako detalji razloga zbog kojih je Slobodan Bobo Mitrović napustio angažmana u Grad tetaru javnosti nisu poznati, očito je da se radi o nezadovoljsvu postignutim rezultatima. „Smatram da je nemoralno sjedjeti na jednom mjestu godinu dana i ne promijeniti ništa, ni za jedan milimetar”, kaže Mitrović za Monitor.

Mitrović je bio član prvog Savjeta Festivala, daleke 1986, godine, kada je Grad teatar u obnovljenom Starom gradu, nakon katastrofalnog zemljotresa, započeo pozorišnu avanturu sa renomiranim imenima jugoslovenske kulturno-umjetničke scene. Koja je na kraju neslavno završila u korupciji i finansijskim zloupotrebama bivših direktora, mjerenim milionskim iznosima.

Entuzijazam Mitrovića i želja da bogatim iskustvom i znanjem pomogne Grad tetaru da povrati ugled koji je uživao kao najznačajnija manifestacija te vrste na Crnogorskom primorju, izgleda da je splasnuo zbog nerazumijevanja i neslaganja sa rukovodećim timom Festivala. Upućenima je poznato da su tokom proteklih 18 sjednica Savjeta često sijevale varnice na relaciji Mitrović – Lubarda-Marojević, najviše zbog nečinjenja, zbog neracionalnog trošenja novca, zatim tehničke neopremljenosti Festivala i potpune organizacione nespremnosti, sa jedne strane, dok se ogromna sredstva troše na drugoj.

Za proteklu 2017, godinu budžet Grad teatra iznosio je milion eura. To je mnogo više od budžeta sličnih i programski uspješnijih festivala u susjednim gradovima, Baru i Tivtu na primjer.

Ukupni troškovi proteklog 31. Festivala iznosili su 150.000 eura dok je ostatak otišao na plate 27 zaposlenih i podmirivanje naslijeđenih dugovanja.

Po ovoj računici ispada da je za pripremu programa vrijednog 150 hiljada eura utrošeno 850 hiljada. Tako je na prvi pogled. Međutim nova-stara direktorica, Milena Lubarda-Marojević navodi, kako je veliki dio tog novca otišao na plaćanje dospjelih dugovanja po osnovu ugovora koje je prethodni tim sklapao sa firmama Budvanina Marka Kentere.

Članovi Savjeta bili su protiv vraćanja dugova iz sumnjivih poslova koji su kao takvi ocijenjeni i u Izvještaju o reviziji poslovanja za 2016. godinu, koji je sama naručila.

Kopirajt, jedna od brojnih Kenterinih firmi sa kojima je „sarađivao” Grad teatar, označena je kao članica budvanske organizovane kriminalne grupe potpisivanjem sporazuma o priznanju krivice za nezakonito poslovanje i bogaćenje na račun Opštine i građana Budve, u iznosu od više miliona eura. U protekloj godini pod novom upravom Festival nije unaprijeđen ni u jednom svom segmentu, osim što su isplaćena potraživanja kontroverznim biznismenima.

Grad teatar nema gotovo nikakvu imovinu ni opremu za realizaciju pozorišnog programa. Nakon 30 godina nema sopstvenu scenu, nema kostime, reflektore, kablove…Svake godine iznajmljuje se neadekvatan prostor u crkvi Santa Marija, a na jedinoj sceni između crkava u Starom gradu, neudobnim montažnim tribinama jedva se uveče može prići. Zvuči nedvjerovatno, taj prostor je u jeku „pozorišne” sezone u potpunom mraku, pa posjetiocima prijeti opasnost da se polome…Na dugačkom platnom spisku Festivala nema jednog producenta, reditelja ili drugih kvalifikovanih kadrova za posao koji se obavlja.

U gradu se ne osjeća prisustvo ove javne ustanove čije funkcionisanje građani finansiraju sa milion eura. Prilikom formiraja gradskog budžeta za 2018. uprava Festivala podnijela je zahtjev da taj iznos bude veći, čak 1.544.000 eura, što nije odobreno.

Grad teatar je postao anonimna firma zabavljena samom sobom, bez interesovanja za potrebe stanovnika Budve i nove generacije mladih koji u najbogatijoj opštini u Crnoj Gori odrastaju bez pozorišta, koncerata i drugih kulturnih događaja.

Suštinska zamjerka budvanskom Festivalu je ta, što nije uspio da obezbijedi osnovnu funkciju Grad teatra – obavezu rada tokom cijele godine. Budvanski Festival je izgubio identitet, govorio je profesor Jelušić na početku svog mandata na čelu Savjeta Grad teatra, uvjeren u predstojeće promjene.

„Budva mora da ima dinamičan kulturni život koji će zadovoljiti potrebe građana, koji se neće svoditi samo na teatarske sadržaje. Potrebni su kontinuirani kulturni programi, koji su rezultat promišljene kulturne politike a ne kao do sada da Grad teatar ima samo funkciju festivala”, kazao je prošle godine Jelušić

To se nije dogodilo. Budva je u pogledu kulturnih dešavanja i dalje mrtva sredina, daleka i mračna provincija u odnosu na susjedne gradove, iako upravo za te potrebe izdvaja najviše sredstava.

Direktorica Milena Lubarda-Marojević napominje kako je napravljen korak u tom pravcu time što je adaptiran prostor u Spomen domu Crvena komuna u Petrovcu, u kome će biti izvođen program u periodu od marta do juna ove godine.

Vidjećemo hoće li Budvani ići u pozorište u Petrovac, pored onoliko praznih opštinskih prostora u Starom gradu koji vape za bilo kakvim angažmanom. U nedostatku prave pozorišne scene u Budvi, mnoge predstave i filmske premijere drugih, održane su u velikoj sali hotela Splendid. Ali ne i Grada teatra u kome ne osjećaju obavezu prema sugrađanima, koji ih za kontinuirani nerad, bogato nagrađuju.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo