Povežite se sa nama

OKO NAS

Rat komentarima

Objavljeno prije

na

Dok se internet konstantno poboljšava, jedna stvar u okviru njega se ipak nije bitno promijenila – komentari. Od dnevnih vijesti i sporta do crne hronike, svaki tekst ima svoj komentar. Često trivijalan i zlonamjeran. Administratori veb portala su nemoćni da izađu na kraj sa uvijek spremnom internet gerilom, a u tome im ne pomaže ni crnogorski zakon.

Od 1. januara u susjednoj Hrvatskoj su uvrede na internetu postale kažnjivo djelo, a oni koji budu osuđeni će plaćati kazne i do 360 dnevnih dohodaka.

Iako je još 2010. godine naša zemlja ratifikovala protokol uz Konvenciju o računarskom kriminalu, kod nas se još čeka na ovakav akt. U izvještaju Govor mržnje na zapadnom Balkanu koji je te godine objavio Regionalni centar za manjine iz Beograda, a na kome je sarađivao YIHR iz Podgorice stoji: „Uprava policije Crne Gore i Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore ne prepoznaju govor mržnje na internetu kao specifičan problem”. Više od dvije godine nakon sačinjavanja ovog izvještaja stvari se nijesu promijenile.

Da je govor mržnje na internetu veliki problem prepoznali su i mladi s kojima radi Forum MNE. Oni će u februaru objaviti priručnik Suzbijanje govora mržnje na internetu koji će objediniti zaključke i preporuke sa radionice koju su održali u decembru prošle godine, ali dati i osvrt na stanje u Crnoj Gori. ,,Osim što u Crnoj Gori ne postoji zakonsko rješenje kad je u pitanju ova tema, tokom pripreme radionice nijesmo uspjeli da nađemo čak ni definiciju govora mržnje, tako da smo se služili definicijom Savjeta Evrope”, kaže za Monitor Tamara Čirgić, koordinatorka Foruma. Zaključci radionice su jasni. ,,Potrebno je zakonski regulisati ovo polje – pogotovo što su, bilo da su žrtve ili podstrekači govora mržnje na internetu, najčešće u pitanju mladi ljudi”. Suzbijanje ove pojave nije moguće bez zajedničkog nastupa svih zainteresovanih, uključujući i škole i roditelje zaključila je ona.

Da smo daleko od ove priče govori primjer Slovenije u kojoj dobro funkcioniše sistem za prijavljivanje govora mržnje Spletno oko osnovan pri Fakultetu društvenih nauka. Potpisnici koda za regulaciju govora mržnje su dužni uz sve komentare postaviti i dugme preko kojeg se onaj ko ga je postavio može prijaviti, popunjavanjem formulara.

Pravni stručnjaci koje smo kontaktirali su saglasni da i kada ovakav ili sličan zakon bude aktuelan i kod nas, teško da će se stvari bitno promijeniti. „Kod nas se takvi zakoni usvajaju tek kada nas Evropa natjera. Poslije toga se rijetko primjenjuju ili se uopšte ne primjenjuje. Sjetimo se samo Zakona o ograničavanju upotrebe duvanskih proizvoda. A taj je zakon znatno lakše sprovoditi nego ovaj koji će važiti za virtuelni svijet”, rekao nam je jedan od kontaktiranih advokata.

Slično mišljenje ima i urednik portala Vijesti Srdan Kosović. „Ključno pitanje je način na koji će se primjenjivati taj zakon, ako i kad bude donesen, i njegova preciznost. Internet je prostor koji se dojmi kao posljednje utočište slobode i anonimnosti pa će mnogi tu regulativu shvatiti kao ograničavanje slobode govora. Često se zaboravlja da portali i društvene mreže predstavljaju javni prostor i da sloboda ima granice u tuđoj slobodi”, rekao je Kosović.

Matej Lončarić, producent za nove medije sa hrvatskog portala dnenvik.hr smatra da ni njegova zemlja neće lako proći kroz ovaj proces. Kada se radi o njegovom mediju on objašnjava: „Dnevnik.hr ima nadležnu službu koja se brine za komentare, imamo interni pravilnik, na sve dojave čitatelja i nadležnih službi postupamo prema procedurama”.

Pošto Hrvatska ovakav zakon ima tek nekoliko dana, bolji primjer je Albanija. Ona je prva od balkanskih zemalja koja je svoje krivično zakonodavstvo u potpunosti prilagodila zahtjevima Dodatnog protokola. Ostatak albanske priče je onakav kakav Crnoj Gori predviđaju naši sagovornici.

Da je u Crnoj Gori moguće govor mržnje na internetu procesuirati i po postojećem zakonu pokazao je decembarski slučaj Agrona Camaja. Njegovim Fejsbuk statusima bavi se Više državno tužilaštvo. Camaj se prilikom upućivanja riječi koje sadrže govor mržnje navijačima rukometne reprezentacije Srbije i poslaniku Ervinu Spahiću nije krio, već je to radio sa svog ličnog profila.

Komentarisanje onlajn sadržaja jedan je od načina kojima portali animiraju čitaoca, dajući mu priliku da iskaže svoj stav. Ujedno oni su i način za podizanje čitanosti medija. Ovdje se mogu naći najproblematičniji primjeri govora mržnje, ksenofobije, klevetanja.

Dragoljub Vuković, pokretač Prvih crnogorskih elektronskih novina, smatra da onlajn mediji ne mogu biti izuzetak kada je riječ o poštovanju ljudskih prava, pa se na njih treba odnositi ono što i na tradicionalne medije. ,,Problem je u tome što je takvih medija mnogo više i što će ih i bivati sve više, tako da se bojim da će trebati mnogo kontrolora i sudija. Mislim da je mnogo bolje da se i kod ovih medija razvija samosvijest o odgovornosti i obavezi čuvanja ljudskog dostojanstva. Uprkos neohrabrujućim rezultatima, ja sam uvijek skloniji samoregulaciji nego regulaciji”, kaže Vuković za naš nedjeljnik.

Urednik portala Vijesti smatra da prilikom donošenja regulative treba uvažiti činjenicu da na internetu važe druge konvencije ponašanja. ,,Sa dosta senzibiliteta treba prići toj materiji. U primjeni regulative nadležni moraju praviti razliku između uvrjedljivog komentara i satire, kako bi se našla mjera da se ograniči govor mržnje, uvrede i klevete, a ostavi dosta slobodnog prostora za iznošenje mišljenja”, kaže Kosović.

Naš sagovornik sa portala dnevnik.hr precizira: „Treba dovesti u red komentiranje na forumima, previše se osoba skriva iza ‘lažnih’ profila. Osobna mišljenja i stavove treba poticati od svih koje to rade vlastitim imenom, a da istovremeno ne vrijeđaju i ne kleveću druge osobe”.

Ponašanje komentatora u Crnoj Gori će do daljnjeg biti stvar osjećaja i dobrog ukusa.

Dragan LUČIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo