Povežite se sa nama

OKO NAS

Surovo zatiranje tragova

Objavljeno prije

na

fiberskop

Gotovo nezapaženo prošla je vijest od prije desetak dana da su na graničnom prelazu Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru, uhvaćena dva albanska državljanina koji su kod sebe imali specijalnu eksplozivnu napravu, sa aktivacijom putem mobilnog telefona. Oni su pokušali da paklenu spravu unesu u našu državu. Ko je naručilac eksploziva i kome je bio namijenjen, ko je trebalo da bude žrtva – pitanja su na koja još nema zvaničnog odgovora. Monitorov dobro obaviješteni izvor iz policije uvjeren je da nekome nije bilo u interesu ni da se dobiju odgovori na ta pitanja.

„Normalna procedura bila bi da se ta dva albanska državljanina uhapse i da se pokuša doznati kome je trebalo da isporuče robu. Tada bi se moglo doznati i kome je bila namijenjena eksplozivna naprava. Umjesto toga šverceri su vraćeni albanskoj policiji i čitav slučaj je praktično zataškan”, kaže naš izvor.

On ovaj slučaj posmatra u svjetlu nedavnih ubistava u Crnoj Gori, odnosno kriminalnih obračuna u podzemlju.

„Bojim se da je nastavljen proces likvidacija i čišćenja tragova koji bi odbjeglog narko bosa Darka Šarića mogli dovesti sa nekim u vezu. Sigurno je da je i ova eksplozivna naprava imala kupca u Crnoj Gori i trebalo je doznati ko je to”, kaže Monitorov policijski izvor.

Nakon što su srpski zvaničnici najavili hapšenje Darka Šarića, napetost u njegovom okruženje raste. Ubistvo Pljevljaka Luke Popovića (31), koji je promijenio ranije ime Dario, ponovo je uzburkalo duhove.

„Nedavno je u Nikšiću, na autobuskoj stanici ubijen Vidak M. Vorotović (34), zvani Vinko, brat Marka Vorotovića (32), istaknutog člana narko klana Darka Šarića”, podsjeća naš izvor.

On napominje da je ubijeni Vorotović bio povezan sa Jovicom Jocom Zindovićem (36), bivšim zetom Darka i Duška Šarića, koji je prije nekoliko dana iz revolvera magnum smit veson, kako tvrdi iz nehata, ubio Luku Popovića, brata od strica supruge Darka Šarića.

Motivi surove likvidacije Vorotovića, koji je odranije poznat policiji ne samo u Crnoj Gori, još nijesu rasvijetljeni. Nije mali broj onih koji ovu likvidaciju dovode u vezu sa Vidakovim bratom Markom.

Zbog učešća u švercu preko dvije tone kokaina iz Latinske Amerike, Marko je uhapšen u prvom ,,talasu” akcije Balkanski ratnik i poslije dvije godine negiranja, priznao je učešće u narko poslovima nagodio se sa specijalnim tužilaštvom u Beogradu, prihvatajući zatvorsku kaznu od devet godina.

Prije ulaska u Šarićevu ekipu, Marko je bio šef obezbjeđenja diskoteke Maksimus u Kotoru, a kasnije i tjelohranitelj njenog vlasnika Dragana Dudića, zvanog Fric, koji je prije dvije godine ubijen u Kotoru. Dudić je inače bio Šarićev bliski prijatelj i saradnik i bio je pod prismotrom italijanske i grčke policije zbog šverca narkotika, odnosno pranja para.

Na koji su način bili povezani ubijeni Vorotović i Zindović? Obojica su prije nekoliko godina uhapšeni sa još osam saradnika kao članovi grupe koja je planirala da likvidira Veselina Bujića iz Bara.

Nesuđeni atentatori koristili su stan odbjeglog narko bosa Rožajca Safeta Kalića, a ključ im je dao Kalićev kum Duško Šarić koji je nedavno osuđen u Višem sudu u Bijelom Polju na osmogodišnju zatvorsku kaznu zbog pranja para.

Jovica Zindović, koji je uvijek nosio po dva pištolja, uhapšen je 2008. godine po tajnoj Interpolovoj potjernici, koju je za njim raspisala Slovenija, zbog ubistva kralja crnogorskog podzemlja u toj zemlji Miša Vujičića. Slovenačka policija, kako je procurilo poslije ubistva Vujičića, imala je saznanja ko je naredio njegovo ubistvo. Tvrđeno je da je ta osoba u bliskim odnosima sa Zindovićem i da u hijerarhiji crnogorske mafije zauzima drugo mjesto. Dokazi o tome nikada nisu prikupljeni, a ni Zindović nije izručen Sloveniji zbog nepostojanja ugovora o međusobnom izručenju građana dvije zemlje. Sumnjalo se da je riječ o obračunu zbog konkurencije na narko tržištu, a navodno je Zindović sa leđa likvidirao Vujičića zajedno sa Slobodanom Šepićem (47), kome se kasnije izgubio svaki trag.

Prije toga, Vujičić je bio sumnjičen za ubistvo drugog crnogorskog kriminalnog bosa Veselina Jovovića.

,,Očigledno, sva ova ubistva svjedoče o tome da je u pitanju razračun u Šarićevom klanu, ali i među onima koji su imali bilo kakve dodirne veze sa tim. Da će biti nastavljeni obračuni, čulo se i na sahrani Popovića u Pljevljima. Postoji realan strah da se rat unutar narko kartela proširi i na ulice crnogorskih gradova”, kaže Monitorov izvor.

Da je rat unutar Šarićevog kartela počeo, bilo je jasno još u novembru 2011. godine kada je u Beranama podmetnuta eksplozivna naprava i raznesen lokal u izgradnji, u prizemlju višespratnice u centru grada. Kasnije je utvrđeno da je vrlo profesionalno i „odmjereno” upotrijebljen plastični eksploziv.

„Bila je to opomena Drašku Vukoviću, koji se tada predao srpskom tužilaštvu za organizovani kriminal i prijavio za svjedoka saradnika u procesu protiv Šarića. Budući da se lokal, na koga god se formalno knjižio, dovodio u vezu sa Vukovićem, vjeruje se da je mafija poruku uputila upravo njemu”, smatra Monitorov policijski izvor.

U septembru iste godine objavljeno je da se Vitomir Bajić (44) objesio u italijanskom zatvoru u gradu Komo. On je izručen Italiji pošto je uhapšen u Budvi zbog sumnje da je član grupe Darka Šarića.

Dva mjeseca kasnije u zatvorskoj ćeliji Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija u Spužu nađen je mrtav Milivoje Terzić iz Pljevalja, osumnjičen da je učestvovao u reketiranju majke Darka i Duška Šarića.

Sredinom prošle godine ubijen je u beogradskom naselju Žarkovo Pljevljak Radojica Joksović, brat od strica Nebojše Joksovića, svjedoka saradnika u procesu protiv Darka Šarića. U medijima se komentarisalo da je to bila opomena, ali i osveta za svjedočenje protiv Šarića i njegovih ljudi.

„Za braću Šarić u Crnoj Gori, na direktan ili indirektan način radilo je od tri do četiri hiljade ljudi. To je za crnogorske prilike velika, ako ne i najveća mreža. U zatvoru se iz Crne Gore nalazi svega njih sedam, osam”, kaže naš sagovornik.

Monitorov izvor je uvjeren i da sve ukazuje na to da je mnogo ljudi ugroženo najavom hapšenja Darka Šarića.

„Ovo je sada još opasnija situacija. Šarić nije bio vrh piramide, to nije tajna. Šta ako se i on sada pojavi u ulozi svjedoka saradnika. Koga on može da optuži, to tek možemo da naslutimo. Zato i strahujem od novih odmazdi i likvidacija, od uklanjanja tragova”, kaže Monitorov dobro obaviješteni izvor.

Obruč oko Darka Šarića

Prvi potpredsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić izjavio je prije nekoliko dana da očekuje hapšenje Darka Šarića. Predsjednik Vlade Srbije i ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić takođe je potvrdio da se steže obruč oko odbjeglog narko-bosa Darka Šarića i da će sljedeći korak biti njegovo hapšenje.

Državni sekretar MUP-a Srbije Vladimir Božović kazao je da apsolutno postoji politička volja da se uhapsi Šarić i da nema govora da bilo ko iz vlade hoće da štiti odbjeglog narko-bosa.

Darko Šarić skriva se u BiH, na pojasu od Sarajeva do Banjaluke, i istražni organi već su ga locirali, objavio je portal trojka.rs, pozivajući se na izvore bliske bosanskoj obavještajnoj agenciji SIPA. Izvor portala kaže da su strane službe, prije svega američka DEA i njemački BND, locirale Šarića prije nekoliko mjeseci na teritoriji BiH.

Beogradski Nedeljnik objavio je da je Šarić u rukama američke Agencije za borbu protiv narkotika i agenata CIA i da je pronašao utočište kod Ciriha, odakle pokušava da se prebaci u neku od država regiona (Albanija, Makedonija, BiH), o čemu je Monitor ranije pisao.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo