Povežite se sa nama

OKO NAS

Surovo zatiranje tragova

Objavljeno prije

na

Gotovo nezapaženo prošla je vijest od prije desetak dana da su na graničnom prelazu Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru, uhvaćena dva albanska državljanina koji su kod sebe imali specijalnu eksplozivnu napravu, sa aktivacijom putem mobilnog telefona. Oni su pokušali da paklenu spravu unesu u našu državu. Ko je naručilac eksploziva i kome je bio namijenjen, ko je trebalo da bude žrtva – pitanja su na koja još nema zvaničnog odgovora. Monitorov dobro obaviješteni izvor iz policije uvjeren je da nekome nije bilo u interesu ni da se dobiju odgovori na ta pitanja.

„Normalna procedura bila bi da se ta dva albanska državljanina uhapse i da se pokuša doznati kome je trebalo da isporuče robu. Tada bi se moglo doznati i kome je bila namijenjena eksplozivna naprava. Umjesto toga šverceri su vraćeni albanskoj policiji i čitav slučaj je praktično zataškan”, kaže naš izvor.

On ovaj slučaj posmatra u svjetlu nedavnih ubistava u Crnoj Gori, odnosno kriminalnih obračuna u podzemlju.

„Bojim se da je nastavljen proces likvidacija i čišćenja tragova koji bi odbjeglog narko bosa Darka Šarića mogli dovesti sa nekim u vezu. Sigurno je da je i ova eksplozivna naprava imala kupca u Crnoj Gori i trebalo je doznati ko je to”, kaže Monitorov policijski izvor.

Nakon što su srpski zvaničnici najavili hapšenje Darka Šarića, napetost u njegovom okruženje raste. Ubistvo Pljevljaka Luke Popovića (31), koji je promijenio ranije ime Dario, ponovo je uzburkalo duhove.

„Nedavno je u Nikšiću, na autobuskoj stanici ubijen Vidak M. Vorotović (34), zvani Vinko, brat Marka Vorotovića (32), istaknutog člana narko klana Darka Šarića”, podsjeća naš izvor.

On napominje da je ubijeni Vorotović bio povezan sa Jovicom Jocom Zindovićem (36), bivšim zetom Darka i Duška Šarića, koji je prije nekoliko dana iz revolvera magnum smit veson, kako tvrdi iz nehata, ubio Luku Popovića, brata od strica supruge Darka Šarića.

Motivi surove likvidacije Vorotovića, koji je odranije poznat policiji ne samo u Crnoj Gori, još nijesu rasvijetljeni. Nije mali broj onih koji ovu likvidaciju dovode u vezu sa Vidakovim bratom Markom.

Zbog učešća u švercu preko dvije tone kokaina iz Latinske Amerike, Marko je uhapšen u prvom ,,talasu” akcije Balkanski ratnik i poslije dvije godine negiranja, priznao je učešće u narko poslovima nagodio se sa specijalnim tužilaštvom u Beogradu, prihvatajući zatvorsku kaznu od devet godina.

Prije ulaska u Šarićevu ekipu, Marko je bio šef obezbjeđenja diskoteke Maksimus u Kotoru, a kasnije i tjelohranitelj njenog vlasnika Dragana Dudića, zvanog Fric, koji je prije dvije godine ubijen u Kotoru. Dudić je inače bio Šarićev bliski prijatelj i saradnik i bio je pod prismotrom italijanske i grčke policije zbog šverca narkotika, odnosno pranja para.

Na koji su način bili povezani ubijeni Vorotović i Zindović? Obojica su prije nekoliko godina uhapšeni sa još osam saradnika kao članovi grupe koja je planirala da likvidira Veselina Bujića iz Bara.

Nesuđeni atentatori koristili su stan odbjeglog narko bosa Rožajca Safeta Kalića, a ključ im je dao Kalićev kum Duško Šarić koji je nedavno osuđen u Višem sudu u Bijelom Polju na osmogodišnju zatvorsku kaznu zbog pranja para.

Jovica Zindović, koji je uvijek nosio po dva pištolja, uhapšen je 2008. godine po tajnoj Interpolovoj potjernici, koju je za njim raspisala Slovenija, zbog ubistva kralja crnogorskog podzemlja u toj zemlji Miša Vujičića. Slovenačka policija, kako je procurilo poslije ubistva Vujičića, imala je saznanja ko je naredio njegovo ubistvo. Tvrđeno je da je ta osoba u bliskim odnosima sa Zindovićem i da u hijerarhiji crnogorske mafije zauzima drugo mjesto. Dokazi o tome nikada nisu prikupljeni, a ni Zindović nije izručen Sloveniji zbog nepostojanja ugovora o međusobnom izručenju građana dvije zemlje. Sumnjalo se da je riječ o obračunu zbog konkurencije na narko tržištu, a navodno je Zindović sa leđa likvidirao Vujičića zajedno sa Slobodanom Šepićem (47), kome se kasnije izgubio svaki trag.

Prije toga, Vujičić je bio sumnjičen za ubistvo drugog crnogorskog kriminalnog bosa Veselina Jovovića.

,,Očigledno, sva ova ubistva svjedoče o tome da je u pitanju razračun u Šarićevom klanu, ali i među onima koji su imali bilo kakve dodirne veze sa tim. Da će biti nastavljeni obračuni, čulo se i na sahrani Popovića u Pljevljima. Postoji realan strah da se rat unutar narko kartela proširi i na ulice crnogorskih gradova”, kaže Monitorov izvor.

Da je rat unutar Šarićevog kartela počeo, bilo je jasno još u novembru 2011. godine kada je u Beranama podmetnuta eksplozivna naprava i raznesen lokal u izgradnji, u prizemlju višespratnice u centru grada. Kasnije je utvrđeno da je vrlo profesionalno i „odmjereno” upotrijebljen plastični eksploziv.

„Bila je to opomena Drašku Vukoviću, koji se tada predao srpskom tužilaštvu za organizovani kriminal i prijavio za svjedoka saradnika u procesu protiv Šarića. Budući da se lokal, na koga god se formalno knjižio, dovodio u vezu sa Vukovićem, vjeruje se da je mafija poruku uputila upravo njemu”, smatra Monitorov policijski izvor.

U septembru iste godine objavljeno je da se Vitomir Bajić (44) objesio u italijanskom zatvoru u gradu Komo. On je izručen Italiji pošto je uhapšen u Budvi zbog sumnje da je član grupe Darka Šarića.

Dva mjeseca kasnije u zatvorskoj ćeliji Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija u Spužu nađen je mrtav Milivoje Terzić iz Pljevalja, osumnjičen da je učestvovao u reketiranju majke Darka i Duška Šarića.

Sredinom prošle godine ubijen je u beogradskom naselju Žarkovo Pljevljak Radojica Joksović, brat od strica Nebojše Joksovića, svjedoka saradnika u procesu protiv Darka Šarića. U medijima se komentarisalo da je to bila opomena, ali i osveta za svjedočenje protiv Šarića i njegovih ljudi.

„Za braću Šarić u Crnoj Gori, na direktan ili indirektan način radilo je od tri do četiri hiljade ljudi. To je za crnogorske prilike velika, ako ne i najveća mreža. U zatvoru se iz Crne Gore nalazi svega njih sedam, osam”, kaže naš sagovornik.

Monitorov izvor je uvjeren i da sve ukazuje na to da je mnogo ljudi ugroženo najavom hapšenja Darka Šarića.

„Ovo je sada još opasnija situacija. Šarić nije bio vrh piramide, to nije tajna. Šta ako se i on sada pojavi u ulozi svjedoka saradnika. Koga on može da optuži, to tek možemo da naslutimo. Zato i strahujem od novih odmazdi i likvidacija, od uklanjanja tragova”, kaže Monitorov dobro obaviješteni izvor.

Obruč oko Darka Šarića

Prvi potpredsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić izjavio je prije nekoliko dana da očekuje hapšenje Darka Šarića. Predsjednik Vlade Srbije i ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić takođe je potvrdio da se steže obruč oko odbjeglog narko-bosa Darka Šarića i da će sljedeći korak biti njegovo hapšenje.

Državni sekretar MUP-a Srbije Vladimir Božović kazao je da apsolutno postoji politička volja da se uhapsi Šarić i da nema govora da bilo ko iz vlade hoće da štiti odbjeglog narko-bosa.

Darko Šarić skriva se u BiH, na pojasu od Sarajeva do Banjaluke, i istražni organi već su ga locirali, objavio je portal trojka.rs, pozivajući se na izvore bliske bosanskoj obavještajnoj agenciji SIPA. Izvor portala kaže da su strane službe, prije svega američka DEA i njemački BND, locirale Šarića prije nekoliko mjeseci na teritoriji BiH.

Beogradski Nedeljnik objavio je da je Šarić u rukama američke Agencije za borbu protiv narkotika i agenata CIA i da je pronašao utočište kod Ciriha, odakle pokušava da se prebaci u neku od država regiona (Albanija, Makedonija, BiH), o čemu je Monitor ranije pisao.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

POVEĆANJE SOCIJALNIH DAVANJA NA SJEVERU: Zaustavljanje odliva stanovništva ili borba za glasače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Lokalne uprave na sjeveru kao da se utrkuju u broju uvođenja novih i povećavanju iznosa za finansiranje postojećih socijalnih davanja. Već na prvi pogled jasno je da je riječ o jednokratnim isplatama, koje će malo kome biti motiv da ostane u rodnom gradu ili poveća broj članova porodice

 

 

Nakon što su rezultati poslednjeg popisa potvrdili ono što su, uglavnom, svi već znali – da je sa sjevera, minulih 12 godina, pobjeglo 18.000 stanovnika, predstavnici lokalnih vlasti su, redom, izrazili zabrinutost i potencirali hitnost iznalaženja načina koji bi promijenili sumornu demografsku statistiku.  Koji su to dugoročni koraci još ni iz jedne opštine nijesu saopštili, ali su u mnogima pribjegli najlakšem načinu – da se za narednu godinu povećaju novčana davanja za novorođenu djecu, sklopljene brakove ili, na primjer, dodijeli mjesečna simbolična novčana podrška osnovcima na seoskom području.

Izostala je, bar za sada, precizna najava dugoročnih strategija, kojima bi se spriječila depopulizacija, u svakom smislu,  opustošenog sjevera, ali se u mnogim  opštinama krenulo na nesebično dijeljenje novca iz opštinskih kasa. Najčešće u obliku jednokratne podrške.

Tako će, već na narednoj sjednici lokalnog parlamenta u Mojkovcu, na dnevnom redu biti paket socijalnih mjera čija bi primjena trebalo da počne od januara 2025. godine. Predložile su ih Demokrate. Kako za Monitor objašnjava Marko Janketić, predsjednik Skupštine opštine (SO) iz te stranke, cilj je da se “osnaživanjem porodica podstiče demografska obnova i jačaju sela”. Janketić tvrdi da će, kroz predložene mjere, motivisati i mlade bračne parove da ostaju da žive u Mojkovcu. Taj grad je od 2011. do 2023. godine ostao skoro bez 2.000 stanovnika, pa ih je sada svega oko 6.800.

Janketić očekuje da će skupštinska većina prihvatiti prijedog da se jednokratna naknada za prvorođeno dijete uveća više od tri puta, to jest, sa 300 eura na 1.000 eura. Prijedlog je da ta vrsta naknade za drugorođeno dijete ubuduće bude petostruko veća u odnosu na dosadašnju. Tako će porodice koje dobiju drugo dijete jednokratno primiti 1.500 eura.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐALOVIĆA PEĆINA: Sve će to narod platiti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Speleološkog kluba Pauk tužilaštvo su uputili da krivca za nepopravljive štete koje su nastale dosadašnjim izvođenjem radova na valorizaciji Đalovića pećine, traže  u onima koji su inicirali projekat, nosiocu projekta, izvođaču, nadzornom organu i Opštini Bijelo Polje

 

 

Od projekta turističke valorizacije Đalovića pećine kod Bijelog Polja očigledno nema ništa, niti ima izgleda da će biti u dogledno vrijeme. Osim pojedinih speleologa, javnost o tome, uglavnom, ćuti.

Jedino iz Speleološkog kluba Pauk za Monitor kažu da se to može zaključiti na osnovu zatečenog stanja koje su nedavno zabilježili video zapisima na samom ulazu u pećinu, kao i na njenom prilazu gdje je trebalo da se završava žičara. “Ništa se skoro pet godina nije pomjerilo sa mrtve tačke. Od sanacije ništa, sve je zaraslo u travu i šipražje. Bruka i sramota”, kažu u ovom speleološkom klubu.

Oni ističu da ne bi bilo strašno to što su, kako kažu, uzete pare da je bilo šta urađeno, ali da je strašno što su pare uzete, a ništa nije realizovano. “Da je posao odrađen kako treba, ne bi nas interesovalo koliko se ko, što bi narod kazao, ‘ugradio’. Ali svi su se ‘ugradili’ da se ne bi ništa odradilo, a nemjerljiva šteta napravljena je na zaštićenom dobru Đalovića pećini i Đalovića klisuri”, ocjenjuju speloolozi.

Na snimicima koje su nam dostavili iz ovog speleološkog kluba mogu se vidjeti razmjere trenutne štete koja je napravljena i sve ostavljeno nezaštićeno, gomile građevinskog materijala, tone propalog cimenta, razni kablovi i drugi ne tako jeftini materijali. “Čak su i jednog čuvara, čija je kuća najbliža pećini, povukli sa posla jer neće da ga plaćaju, ili ne znaju ko treba da ga plaća. Nedavno smo vodili jednu ekipu speleologa iz Poljske u jedan drugi objekat iznad Đalovića pećine, za koji bi se lako moglo ispostaviti da je dio ovog jedinstvenog prirodnog sistema, i stranci su bili zapanjeni kada su vidjeli ovako stanje, oni čuvenu ceradu kojom su navodno zatvorili ulaz”, kažu u klubu Pauk.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POLOŽAJ OSOBA SA INVALIDITETOM: Briga samo u planovima

Objavljeno prije

na

Objavio:

U većini crnogorskih opština, uprkos solidnoj zakonskoj regulativi,  za OSI se malo šta promijijenilo tokom minule decenije.  Nepristupačne su im često čak i ustanove čiji su primarni korisnici. Uz nezaposlenost, to su samo su neki od problema koji im komplikuju svakodnevicu

 

 

Osobe sa invaliditetom (OSI) u većini crnogorskih opština i dalje su bez nesmetanog pristupa i uslova za kretanje, boravak i rad u objektima javne namjene.  Za taj dio populacije, uprkos unapređenju zakonske regulative, silnim državnim i lokalnim akcionim planovima i obavezama iz Konvencije UN o pravima OSI, stvarnost je ista kao i prije pet ili 10 godina.

Kako za Monitor kaže Duško Rakočević predsjednik Udruženja “Srce”, oni svakodnevno savladavaju i mnogo drugih prepreka – od niske svijesti sugrađana do nezaposlenosti, dikriminacije, neučestvovanja u donošenju odluka, i kad je riječ o oblasti koja ih se  neposredno tiče.

“Ja pomak ne vidim. Ni u svijesti ni na “terenu”.  Za svako pravo zagarantovano Ustavom, nama je višestruko teže da se izborimo. Teškoća je mnogo, nailazimo nekad i na potpuno ignorisanje  donosioca odluka. Podršku, koja nam je zagrantovana zakonom, često smo prinuđeni da ‘prosimo’. Kao da ne postoji institucija koja bi se bavila  našim pravima i našim izazovima i kao da se zakoni i propisi usvajaju samo reda radi”, kaže Rakočević.

U Crnoj Gori  ne postoji institucija koja nije nadležna za pitanja OSI, ako ne direktno, onda sa aspekta opštih obaveza. To je jedna od konstatacija iz nedavne analize Zaštitnika ljudskih prava i sloboda. U tom dokumentu sabrana su i iskustva  zatečenog stanja sa terenskih posjeta nekim crnogorskim opštinama na jugu, sjeveru i centralnom dijelu.

Država bi,  kao i njene institucije, podsjećaju u tom dokumentu, u skladu sa obavezama iz Konvencije trebale da imaju  obavezu da prilikom planiranja, pripreme i primjene politika i programa procijene njihov uticaj na OSI.  Međutim, Vlada do sada nije formirala čak ni  stalno tijelo ili više tijela nadležnih za primjenu Konvencije. Savjet za prava OSI, kao privremeno savjetodavno tijelo,  kako je ocijenjeno u Analizi ombudsmana, “ne  funkcioniše više od pet godina”. Od prestanka mandata nekadašnjeg Savjeta za brigu o licima sa invaliditetom koje je funkcinisalo pri Mnistarstvu rada i socijalnog staranja.

Tim, koji je obavio terenska istraživanja za potrebe Analize konstatovao je da u većini obiđenih opština, čak ni centri za socijalni rad nijesu pristupačni OSI, ne vodi se evidencija o njima, niti ima zaduženih službenika za tu kategoriju korisnika.

Na primjer, u Bijelom Polju,  osim ulazne rampe, Centar je u potpunosti nepristupačan za OSI.“Centar nema zaposlenih osoba sa invaliditetom, a jedna osoba je bila na stručnom osposobljavanju”, zapažanje je tima.

I kancelarije beranskog Centra za socijalni rad su u potpunosti nepristupačne za OSI –  u objekat ne mogu ući korisnici/ce kolica, do kancelarija na spratu vode stepenice, a nepristupačno je i za osobe sa oštećenjem vida. Ni u toj opštini Centar ne vodi registar OSI.  Prema zvaničnim podacima, blizu 15 odsto Beranaca i Beranki , suočava se  “sa smetnjom u samostalnom obavljanju svakodnevnih aktivnosti”.

Slično je i u Pljevljima, pa ni u toj opštini OSI ne mogu do Centra za socijalni rad, a evidentiran je, zaključio je monitoring tim,  i nedostatak stručnog kadra, kao i da sajt te ustanove ne sadrži informacije o načinu ostvarivarivanja prva i nije prilagođen za OSI. U Pljevljima takođe nema registra. U područnoj jedinici na Žabljaku, uz sve te probleme, nemaju ni službeno vozilo. Nešto bolje, ali i dalje nedovoljnio prilagođeno OSI je u  kancelarijama centara za socijalni rad opštine Kotor, Tivat i Budva.

“Ne iznenađuju takvi podaci. Čak i kad su pristupne rampe postavljene, one su izgrađene samo da se forma zadovolji i njima se ne može kolicima. Infrastruktura, uprkos brojnim obećanjima, ali i zakonskim obavezama, i dalje nije pristupačna. Stanje je gore na sjeveru. No, to je samo jedan dio teškoća, više  boli nepristupačnost institucijama, poslu, osnovnom dostojanstvu”, kažu u Udruženju Srce.

Objašnjavaju da u svom gradu ne mogu do   apoteke, Fonda zdravstava, jednog dijela osnovne škole, policije, vrtića, Biroa rada, Komunalnog preduzeća, Turističke organizacije… Nepristupačni  su im i gotovo svi mojkovački hoteli, hram Hristovog rođenja, pijaca, dva marketa, restorani…

Rakočević podsjeća da je na evidenciji Biroa rada u Mojkovcu je 227 OSI, dok su samo 32 osobe radno angažovane. Nezaposlenost je najveći problem OSI u toj opštini, konstatovano je u nacrtu Lokalnog akcionog plana (LAP) u oblasti invalidnosti.

“U Mojkovcu ne postoji dugoročno rješenje za zapošljavanje, već se OSI zapošljavaju preko projekata i javnih radova na kraći vremenski period, a samim tim ne mogu trajno da riješe svoja egzistencijalna pitanja. Lokalna uprava i druge institucije ne zapošljavaju OSI, kako bi dali primjer poslodavcima iz privrednog sektora, čiji je odaziv za zapošljavanje takođe slab. S druge strane, OSI koje nijesu radno sposobne, nemaju dovoljnu podršku od institucija i servisa tako da su prepušteni porodicama i zatvoreni u kućama”, zaključak je iz LAP-a.

Gotovo ista je situacija i u susjednom Kolašinu. Nezaposlenost i  nedostupnost su osnovni problem OSI i u tom gradu. Napori da se takvo stanje promijeni decenijama se svode samo na različite planove, koji ostaju na papiru. Za sve to vrijeme u gradu je izgrađeno svega par pristupnih rampi za OSI i obilježeno nekoliko parking mjesta. Međutim, i to malo izgrađenog ne zadovoljava standarde.

”Objekti koji su prilagođeni, u smislu pristupa, zapravo su zgrade i objekti koji su prizemni i pristupačnost u tom dijelu nije omogućena. Postojeće rampe, uglavnom, nijesu izgrađene po standardima. Nagib, širina i drugi parametri ne zadovoljavaju propise. Problem su i parking mjesta, jer nije usaglašena vertikalna i horizontalna signalizacija”, objašnjavaju u kolašinskom Udruženju djece i omladine sa teškoćama i smetnjama u razvoju “Zvijezda”.

Prema istraživanju Saveza slijepih, čak blizu 53 odsto OSI smatra da su najugroženija i najmarginalizovanija grupa, a 44 odsto da su im manja prava nego ostalim građanima.

                                                                                                Dragana ŠČEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo