Povežite se sa nama

OKO NAS

Surovo zatiranje tragova

Objavljeno prije

na

Gotovo nezapaženo prošla je vijest od prije desetak dana da su na graničnom prelazu Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru, uhvaćena dva albanska državljanina koji su kod sebe imali specijalnu eksplozivnu napravu, sa aktivacijom putem mobilnog telefona. Oni su pokušali da paklenu spravu unesu u našu državu. Ko je naručilac eksploziva i kome je bio namijenjen, ko je trebalo da bude žrtva – pitanja su na koja još nema zvaničnog odgovora. Monitorov dobro obaviješteni izvor iz policije uvjeren je da nekome nije bilo u interesu ni da se dobiju odgovori na ta pitanja.

„Normalna procedura bila bi da se ta dva albanska državljanina uhapse i da se pokuša doznati kome je trebalo da isporuče robu. Tada bi se moglo doznati i kome je bila namijenjena eksplozivna naprava. Umjesto toga šverceri su vraćeni albanskoj policiji i čitav slučaj je praktično zataškan”, kaže naš izvor.

On ovaj slučaj posmatra u svjetlu nedavnih ubistava u Crnoj Gori, odnosno kriminalnih obračuna u podzemlju.

„Bojim se da je nastavljen proces likvidacija i čišćenja tragova koji bi odbjeglog narko bosa Darka Šarića mogli dovesti sa nekim u vezu. Sigurno je da je i ova eksplozivna naprava imala kupca u Crnoj Gori i trebalo je doznati ko je to”, kaže Monitorov policijski izvor.

Nakon što su srpski zvaničnici najavili hapšenje Darka Šarića, napetost u njegovom okruženje raste. Ubistvo Pljevljaka Luke Popovića (31), koji je promijenio ranije ime Dario, ponovo je uzburkalo duhove.

„Nedavno je u Nikšiću, na autobuskoj stanici ubijen Vidak M. Vorotović (34), zvani Vinko, brat Marka Vorotovića (32), istaknutog člana narko klana Darka Šarića”, podsjeća naš izvor.

On napominje da je ubijeni Vorotović bio povezan sa Jovicom Jocom Zindovićem (36), bivšim zetom Darka i Duška Šarića, koji je prije nekoliko dana iz revolvera magnum smit veson, kako tvrdi iz nehata, ubio Luku Popovića, brata od strica supruge Darka Šarića.

Motivi surove likvidacije Vorotovića, koji je odranije poznat policiji ne samo u Crnoj Gori, još nijesu rasvijetljeni. Nije mali broj onih koji ovu likvidaciju dovode u vezu sa Vidakovim bratom Markom.

Zbog učešća u švercu preko dvije tone kokaina iz Latinske Amerike, Marko je uhapšen u prvom ,,talasu” akcije Balkanski ratnik i poslije dvije godine negiranja, priznao je učešće u narko poslovima nagodio se sa specijalnim tužilaštvom u Beogradu, prihvatajući zatvorsku kaznu od devet godina.

Prije ulaska u Šarićevu ekipu, Marko je bio šef obezbjeđenja diskoteke Maksimus u Kotoru, a kasnije i tjelohranitelj njenog vlasnika Dragana Dudića, zvanog Fric, koji je prije dvije godine ubijen u Kotoru. Dudić je inače bio Šarićev bliski prijatelj i saradnik i bio je pod prismotrom italijanske i grčke policije zbog šverca narkotika, odnosno pranja para.

Na koji su način bili povezani ubijeni Vorotović i Zindović? Obojica su prije nekoliko godina uhapšeni sa još osam saradnika kao članovi grupe koja je planirala da likvidira Veselina Bujića iz Bara.

Nesuđeni atentatori koristili su stan odbjeglog narko bosa Rožajca Safeta Kalića, a ključ im je dao Kalićev kum Duško Šarić koji je nedavno osuđen u Višem sudu u Bijelom Polju na osmogodišnju zatvorsku kaznu zbog pranja para.

Jovica Zindović, koji je uvijek nosio po dva pištolja, uhapšen je 2008. godine po tajnoj Interpolovoj potjernici, koju je za njim raspisala Slovenija, zbog ubistva kralja crnogorskog podzemlja u toj zemlji Miša Vujičića. Slovenačka policija, kako je procurilo poslije ubistva Vujičića, imala je saznanja ko je naredio njegovo ubistvo. Tvrđeno je da je ta osoba u bliskim odnosima sa Zindovićem i da u hijerarhiji crnogorske mafije zauzima drugo mjesto. Dokazi o tome nikada nisu prikupljeni, a ni Zindović nije izručen Sloveniji zbog nepostojanja ugovora o međusobnom izručenju građana dvije zemlje. Sumnjalo se da je riječ o obračunu zbog konkurencije na narko tržištu, a navodno je Zindović sa leđa likvidirao Vujičića zajedno sa Slobodanom Šepićem (47), kome se kasnije izgubio svaki trag.

Prije toga, Vujičić je bio sumnjičen za ubistvo drugog crnogorskog kriminalnog bosa Veselina Jovovića.

,,Očigledno, sva ova ubistva svjedoče o tome da je u pitanju razračun u Šarićevom klanu, ali i među onima koji su imali bilo kakve dodirne veze sa tim. Da će biti nastavljeni obračuni, čulo se i na sahrani Popovića u Pljevljima. Postoji realan strah da se rat unutar narko kartela proširi i na ulice crnogorskih gradova”, kaže Monitorov izvor.

Da je rat unutar Šarićevog kartela počeo, bilo je jasno još u novembru 2011. godine kada je u Beranama podmetnuta eksplozivna naprava i raznesen lokal u izgradnji, u prizemlju višespratnice u centru grada. Kasnije je utvrđeno da je vrlo profesionalno i „odmjereno” upotrijebljen plastični eksploziv.

„Bila je to opomena Drašku Vukoviću, koji se tada predao srpskom tužilaštvu za organizovani kriminal i prijavio za svjedoka saradnika u procesu protiv Šarića. Budući da se lokal, na koga god se formalno knjižio, dovodio u vezu sa Vukovićem, vjeruje se da je mafija poruku uputila upravo njemu”, smatra Monitorov policijski izvor.

U septembru iste godine objavljeno je da se Vitomir Bajić (44) objesio u italijanskom zatvoru u gradu Komo. On je izručen Italiji pošto je uhapšen u Budvi zbog sumnje da je član grupe Darka Šarića.

Dva mjeseca kasnije u zatvorskoj ćeliji Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija u Spužu nađen je mrtav Milivoje Terzić iz Pljevalja, osumnjičen da je učestvovao u reketiranju majke Darka i Duška Šarića.

Sredinom prošle godine ubijen je u beogradskom naselju Žarkovo Pljevljak Radojica Joksović, brat od strica Nebojše Joksovića, svjedoka saradnika u procesu protiv Darka Šarića. U medijima se komentarisalo da je to bila opomena, ali i osveta za svjedočenje protiv Šarića i njegovih ljudi.

„Za braću Šarić u Crnoj Gori, na direktan ili indirektan način radilo je od tri do četiri hiljade ljudi. To je za crnogorske prilike velika, ako ne i najveća mreža. U zatvoru se iz Crne Gore nalazi svega njih sedam, osam”, kaže naš sagovornik.

Monitorov izvor je uvjeren i da sve ukazuje na to da je mnogo ljudi ugroženo najavom hapšenja Darka Šarića.

„Ovo je sada još opasnija situacija. Šarić nije bio vrh piramide, to nije tajna. Šta ako se i on sada pojavi u ulozi svjedoka saradnika. Koga on može da optuži, to tek možemo da naslutimo. Zato i strahujem od novih odmazdi i likvidacija, od uklanjanja tragova”, kaže Monitorov dobro obaviješteni izvor.

Obruč oko Darka Šarića

Prvi potpredsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić izjavio je prije nekoliko dana da očekuje hapšenje Darka Šarića. Predsjednik Vlade Srbije i ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić takođe je potvrdio da se steže obruč oko odbjeglog narko-bosa Darka Šarića i da će sljedeći korak biti njegovo hapšenje.

Državni sekretar MUP-a Srbije Vladimir Božović kazao je da apsolutno postoji politička volja da se uhapsi Šarić i da nema govora da bilo ko iz vlade hoće da štiti odbjeglog narko-bosa.

Darko Šarić skriva se u BiH, na pojasu od Sarajeva do Banjaluke, i istražni organi već su ga locirali, objavio je portal trojka.rs, pozivajući se na izvore bliske bosanskoj obavještajnoj agenciji SIPA. Izvor portala kaže da su strane službe, prije svega američka DEA i njemački BND, locirale Šarića prije nekoliko mjeseci na teritoriji BiH.

Beogradski Nedeljnik objavio je da je Šarić u rukama američke Agencije za borbu protiv narkotika i agenata CIA i da je pronašao utočište kod Ciriha, odakle pokušava da se prebaci u neku od država regiona (Albanija, Makedonija, BiH), o čemu je Monitor ranije pisao.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo