Povežite se sa nama

DRUŠTVO

REFORMA OBRAZOVANJA ZA SEGREGACIJU: Iz geta u armirače

Objavljeno prije

na

Lijepa je Crna Gora. Raj na zemlji, kaže se. U tom raju, međutim, odavno se nazire, uživaće tanak sloj dobitnika tranzicije, za ostale su rezervisani uslužni i slični poslovi. ,,Naša će djeca biti slabo plaćene sluge njihove djece”, nekada je zvučalo kao pesimistična prognoza. Stvar se polako uvodi u regule. Ako živiš u siromašnijem naselju, nećeš se miješati sa onima koji žive u bogatijem. Sjedi đe si. Svako dijete slobodno može da mašta o tome da postane arhitekta, ali država će ga podsticati da postane građevinski radnik. Fali tih armirača.

Ovih dana je počeo upis prvaka. Ministarstvo prosvjete izdalo je progodno saoštenje i poželjelo budućim prvacima srećno i uspješno školovanje. Napomenuli su da od ove godine važi teritorijalni princip, što znači da će se za svaku školu odrediti pripadajuća naselja/ulice. Spiskove ,,pripadajućih” ulica i naselja škole imaju obavezu da istaknu na vidnim mjestima, i na svojim sajtovima.

,,Svrha teritorijalnog principa je prije svega da se djeci koja žive u blizini škole omogući upis u tu ustanovu”, precizirali su iz ministarstva.

Zvuči kao briga o djeci, zapravo je riječ o dugogodišnjoj nebrizi. Problem je najizraženiji u Podgorici: godinama se grade nizovi zgrada, niču čitava naselja u kojima nema ni vrtića ni škola. Zbog toga se, na primjer, prošle godine dešavalo da u škole ,,Štampar Makarije” i ,,Radojica Perović” u Bloku pet i Tološima, nijesu mogla da se upišu djeca koja žive u susjednim zgradama jer su sva mjesta već tokom prva dva tri dana upisa bila popunjena.

Roditelji su se bunili, pa su školske uprave pokušavale da opravdaju upisnu politiku time da su upisivali djecu na osnovu spiskova djece koja su išla u vrtiće u tim naseljima. Vidjelo se da baš ne valja, pa je ministarstvo uzelo stvar u svoje ruke i smislilo ,,teritiorijalni princip”.

Nije lako pretraživanjem po internetu pronaći spiskove ulica iz kojih će djeca moći da budu upisana u koju osnovnu školu. Za veliki dio škola ih nema. Tamo gdje spiskovi postoje, preostaje vam samo da se zgranete. U školu ,,21 maj”, recimo, mogu da se upišu djeca koja žive na lijevoj strani bulevara Petra Ćetkovića, ali ne i ona sa desne strane. Ako djetetu najbolji drug živi preko ulice i baš su zamislili da sjede u istoj klupi – neće moći.

Socijalna je ovo država, ali, objašnjeno nam je odavno, neki su gubitnici neki dobitnici. Dobitnici žive u ,,elitnim” naseljima, djeca im se upisuju u već opjevana VIP odjeljenja gdje uče prva slova sa drugovima i drugaricama čije su tate i mame takođe ministri, direktori, i ostale viđene ličnosti. Biju se bitke za nabolje učiteljice, koje, normalno, rade u tim školama. Ostalima pripada – ostalo. Kud ćeš ti mali sa Konika među nakićenu djecu u čuvenoj ,,gradskoj” školi ,,Maksim Gorki”. Može mama da ti radi koliko hoće negdje u Bloku devet i može joj biti jedino praktično da te usput odvede u neku od škola u tom pravcu – ako živiš u Staroj varoši moraćeš da nađeš nekoga drugoga da te povede u drugom pravcu, u OŠ ,,Milorad Musa Burzan”. Propisano.

,,Biće više problema nego što su prosvjetne vlasti mislile. Dobro bi bilo kad bi se ‘škole na glasu’ oslobodile pritiska, ali ovakvo rješenje je suprotno jednakosti građana koja je garantovana ustavom. Pored toga, ogledno se nije vodilo računa o individualnim siuacijama”, kaže za Monitor dobro upućeni sagovornik. On smatra da ,,teritorijalni princip” vodi u neku vrstu getiozacije.

Naravno, biće upornih roditelja koji će naći način da prevare sistem. Prosto će prijaviti prebivalište kod prijatelja ili rođaka koji živi u blizini škole u koju želi da pošalje dijete. Ne bi se reklo da je ispravno to što se u djecu koja imaju sreće mogu ubrojati ona čiji su roditelji spremni da varaju. Oni manje ambiciozni poštovaće propis i ostati gdje su.

U velikom je zamahu Ministarstvo prosvjete. Pored teritorijalnog ,,uređivanja” ovog mjeseca ozbiljno su se trudili da djeci koja završavaju osnovnu školu predstave prednosti ,,dualnog obrazovanja”.

Silno je na tu stvar ponosan ministar nadležni Damir Šehović.

Nekidan se u okviru kampanje ,,Stručno je ključno – uči, zaradi, sebe izgradi”, pohvalio: ,,U ovoj godini ima oko 280 učenika u dualnom sistemu, a broj novih mjesta za narednu godinu će biti još najmanje toliko, što znači da će od septembar biti ne manje od 500 učenika”.

Dualni sistem podrazumijeva da učenik stručne škole trećeg stepena paralelno ima nastavu u školi i kod poslodavaca i prima naknadu. Prema prošlogodišnjem konkursu za upis u srednje škole stipendije od 70 eura bile su namijenjene za kuvare – 50 i konobare, keramičare, zavarivače, vodoinstalatere, pekare i elektronstalatere – po deset.

Ministar Šehović je objasno da će ove godine biti uvedeno još 15 programa, među kojima su elektrotehničar elektronike, elektrotehničar elektronskih komunikacija, elektrotehničar računarskih sistema i mreža, nautički tehničar, modni dizajner, gastronom.

,,Važno je istaći da učenici prvog razreda dobijaju 50 eura, drugog 70 eura, a trećeg 101 euro”, kazao je on. Oni kod poslodavca prve godine borave jedan dan, druge dva, a treće tri dana nedeljno. Ove godine u sistemu je bio 101 poslodavac, dok je za narednu školsku godinu interesovanje pokazalo oko 150”, precizirao je Šehović.

Za ministra nije sporno to što će djecu ,,plaćati” država, a ne poslodavac. Naprotiv, smatra su to,,”najbolje utrošene državne pare”, jer se na taj način obučavaju mladi za deficitarna zanimanja, kako bi se smanjio broj radnika koje uvozimo za vrijeme sezone.

Valjda u okviru kampanje djecu po podgoričkim školama ovih dana obilaze predstavnici raznih stručnih škola i Zavoda za zapošljavanje. Objasne im kako se u stručnim školama mogu pripremati da postanu arhitekte na primjer, ali potom nadugo i naširoko govore o tome kako u Crnoj Gori nema dovoljno građevinskih radnika.

,,Iz Zavoda za zapošljavanje su nam pričali o tome da imaju stručnjake za profesionalnu orjentaciju kojima možemo da se obratimo da bi saznali čime bismo trebali da se bavimo da izgradimo budućnost, a da ne odemo iz ove zemlje”, kaže za Monitor učenica devetog razreda. ,,Nabrojali su nam zanimanja trećeg stepena koja postoje, najviše su pričali o konobarima, kuvarima i o turizmu. Mi smo pitali daju li pare i ako se ide u četvorogodišnju srednju školu, rekli su ‘ne, važi samo za treći stepen'”.

Polumaturantima je razjašnjeno: traže se stolari, pekari, frizeri, automehaničari. I ,,modni dizajneri”, u narodu poznati kao krojači. Nije da su im ubjali nadu: možeš da postaneš konobar pa poslije otvoriš svoj restoran… ,,Iz Građevinske su nam pričali o arhitekturi i dizajnu, ali najviše o tome da nam treba radna snaga iz naše zemlje, da nema dovoljno naših radnika na građevinama”.

Jasno je da svi ne mogu da budu atomski fizičari. Neko sigurno želi da postane kuvar. Problem je što stvari koje su i pojedinim zemljama uspješne kod nas redovno dobiju izvrnuto izdanje. Dualno obrazovanje je u Njemačkoj veoma dobar sistem, značajno doprinosi niskoj nezaposlenosti u toj zemlji. Samo, tamo se za dualno obrazovanje ne vrbuju osnovci, nego tu vrstu škole pohađaju i ljudi od tridesetak godina. To mnogo više podsjeća na večernje škole koje pamte oni koji su živjeli u SFRJ. U njih su išli oni koji su prerasli redovno školovanje.

Znamo da smo mi lideri u regionu, ali, nekako vam nije svejedno kad u istom danu pročitate informaciju da se djeci u Crnoj Gori predstavljaju prednosti zavarivanja uz sitan mito, dok je u svim osnovnim školama u Srbiji za učenike osmog razreda organizovan info dan, o tome šta nude specijalizovana IT odeljenja u gimnazijama.

Naravno da se zanimanje, recimo, konobara, mora poštovati. Drugdje se to što neko čitav radni dan provede na nogama, smijući se i kad mu nimalo do smijeha nije, nadoknađuje dobrom platom. Ovdje se ,,uslužne djelatnosti”, tretiraju onako kako nalaže korijen riječi – kao posao sluge. Tako su gazde zamislile i, evo, rade na ostvarivanju.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I FALSIFIKOVANE DIPLOME: U redu je to

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić ponovo nas je upozorila na činjenicu da ,,stručnjaka” u javnoj upravi, policiji, obrazovanju, zdravstvu i ostalim oblastima u kojima bilježimo nenapredak ima na hiljade. I nikom ništa

 

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić razobličila je svu nemoć države i institucija da se uhvate u koštac sa armijom zaposlenih u državnim institucijama kojima na osnovu kupljenih  ili falsifikovanih uvjerenja dobijaju posao i napreduju u službi.

O kakvom se haosu i nekoordinaciji između državnih službi radi govori podatak da je Pavličić za 12 godina koliko radi u IJZ konstantno napredovala u službi i radila na poslovima koji zahtijevaju stručnost. Pored falsifikovane diplome, niko u njenoj ustanovi ali ni u nadležnim ministarstvima kao da nije znao da je ona početkom 2014. proglašena krivom zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave.

Prema presudi iz 2014, Pavličić je na sudu priznala krivično djelo lažiranja diplome Hemijskog fakulteta u Beogradu. Sud je tada ocijenio da je ona ,,bila svjesna svog djela, čije je izvršenje htjela, postupajući sa direktnim umišljajem”.  I pored toga sud je cijeneći olakšavajuće okolonosti ,,izrekao uslovnu osudu kojom je utvrdio kaznu zatvora od četiri mjeseca i istovremeno je odredio rok provjeravanja od dvije godine, odnosno da se utvrđena kazna neće izvršiti ako okrivljena za vrijeme od dvije godine od pravosnažnosti presude ne učini krivično djelo”. Kako su sud i ostali provjeravali, dovoljno govori podatak da je Pavličić napredovala u službi i došla do mjesta pomoćnice direktora. Možda bi bila izabrana i za direktoricu da nije bilo višemjesečnog istraživanja novinarki Vijesti koje su razobličile ovaj slučaj.

Da sve nije prošlo bez odjeka, potvrđuje ostavka dosadašnjeg direktora  Instituta za javno zdravlje Igora Galića. ,,Vezano za navode iz medija gdje se pominju falsifikovane diplome, želim jasno da stavim do znanja da se principijelno protivim svakom vidu malverzacija i molim da se istrage u ovom pravcu nastave u cijelom državnom sistemu”, saopštio je Galić.

I kako to obično biva nakon skandala ovakvih razmjera, iz Ministarstva prosvjete i ostalih su najavili da će sada podrobnije ispitivati diplome a iz tužilaštva da će prilježnije ispitati ovaj i ostale slučajeve lažnih diploma.

Za sada se tužilaštvu ne žuri u ispitivanju i kažnjavanju ovakve prakse. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su nakon izbijanja afere upozorili da su posljednjih godina podnijeli desetine krivičnih prijava protiv lica za koje je dobijena potvrda da su njihove diplome nevalidne, ali da nijedan slučaj nije procesuiran.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OŽIVLJAVANJE PRAVOSUĐA: Deblokada počela od Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović (PES) tražio je nedavno od šefa Skupštine Andrije Mandića (ZBCG) da se hitno pokrene dijalog unutar parlamentarne većine, ali i organizuju uporedni sastanci s opozicijom o popuni ključnih pozicija u pravosuđu – jednog mjesta u Ustavnom sudu, tri u Sudskom savjetu, te pozicije vrhovnog državnog tužioca (VDT)

 

Poslanici Skupštine Crne Gore su u drugom krugu sa 56 glasova izabrali Faruka Resulbegovića za sudiju Ustavnog suda. Tako je omogućeno da Ustavni sud, poslije višegodišnje krize, ponovo radi u punom sastavu, sa sedam sudija.

Lokalni izbori prošle godine pokazali su neophodnost funkcionalnog Ustavnog suda (US). Četiri opštine nisu mogle da proglase rezultate izbora i formiraju vlast  nakon što su odbijene žalbe, podnijete opštinskoj izbornoj komisiji, došle do Ustavnog suda. US nije mogao  odlučiti po žalbama jer je nekoliko mjeseci ranije ostao bez kvoruma za odlučivanje, sa samo troje sudija.

Nakon mnogo odugovlačenja i pritisaka međunarodne zajednice, prije svega Evropske komisije (EK), početkom ove godine izabrano je troje sudija US.  Poslanici su  izabrali  Snežanu Armenko, Momirku Tešić i Draganu Đuranović. Alija Beganović i Faruk Resulbegović nijesu dobili dovoljan broj poslaničkih glasova. Izabrane sudije bile su kompromis između tehničke Vlade,  Dritana Abazovića, i velikih koalicija okupljenih oko Demokratske partije socijalista (DPS), Za budućnost Crne Gore i Demokrata.

Kako nije izabran sedmi sudija, Ustavni sud u nekim slučajevima nije mogao  imati većinu. Tako u slučaju ukaza bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da raspusti Skupštinu, Ustavni sud nije mogao da se izjasni da li je on  prekršio Ustav. Odluka o ocjeni ustavnosti izostala jer je troje sudija glasalo da je riječ o pojedinačnom pravnom aktu, a troje  je  bilo protiv.

“Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik Budimir Šćepanović i sudije – Snežana Armenko, Dragana Đuranović, Milorad Gogić, Desanka Lopičić i Momirka Tešić, u predmetu U-II broj 11/23, nije donio Odluku, jer predlog sudije izvjestioca nije dobio Ustavom propisanu potrebnu većinu”, saopšteno je iz Ustavnog suda.

Nakon  formiranja nove vlasti, lideri vladajuće koalicije istakli su da je reforma pravosuđa prioritet.  Za izbor sudije Ustavnog suda potrebna je dvotrećinska većina (54) u prvom krugu, ili tropetinska (49) u drugom. Ubrzo je pokrenuta  procedura i na red je ponovo došlo glasanje o rukovodiocu ulcinjskog tužilaštva Faruku Resulbegoviću. Bošnjačka stranka (BS)  je tražila da sedmi član US bude Bošnjak. Lider Bošnjačke stranke (BS) Ervin Ibrahimović, je kazao da  Bošnjaka nema u Sudskom i Tužilačkom savjetu, Državnoj revizorskoj instituciji, Centralnoj banci Crne Gore… “Da li Bošnjak može da vjeruje u institucionalni i pravni sistem Crne Gore? Pozivam vas da ne glasate za sedmog sudiju, nego da otvorimo dijalog”, rekao je Ibrahimović.

Poslanik Albanskog foruma Nikola Camaj, ocijenio je da je funkcionalan Ustavni sud prioritet. Kaže da je iznenađen stavovima Bošnjačke stranke. “Nešto što pripada manjinama ne pripada po difoltu najjačoj manjinskoj starnci. U suprotnom bi u našim dokumentima pisalo da ta mjesta pripadaju BS-u”, smatra Camaj.

Skupština je u drugom krugu, glasovima 56 poslanika izabrala Ruselbegovića za sedmog sudiju Ustavnog suda. Uzdržani su bili poslanici iz redova Demokratske partije socijalista i Bošnjačke stranke. Šef poslaničkog kluba DPS-a Andrija Nikolić objasnio je stav DPS: “Upravo iz odgovornosti prema politici multietničke demokratije u Crnoj Gori. Ta odgovornost pripada predstavnicima manjinskih naroda, a ton na današnjoj sjednici je pokazao da saglasnosti nema”.

Poslanik sa liste vladajuće i najjače partije u ovom sazivu Pokreta Evropa sad Seid Hadžić, kazao je da je on Bošnjak i da će se uvijek boriti da predstavnici tog naroda budu na  pozicijama gdje se odlučuje. Tvrdi da je nezadovoljan što „izvjesni period“ u Ustavnom sudu neće biti Bošnjaka. „Ali, nije problem u današnjem kandidatu, nego u prethodnih šest. Mizerno je pričati oko kvota za manjine. Ne interesju me kvote, ako imamo stabilne kandidate – zašto ne bi bilo sedam kandidata koji su Albanci, koji su Bošnjaci”, upitao je.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati savjet bivšeg premijera Duška Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”.  Pa ne zaboraviti ni ko je  otćutao  mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju

 

Da, nevjerovatno je što je knjiga sa takvim naslovom uopšte ugledala svjetlost dana, primijetili su neki.  Nije prva koju je isti autor, ratni zločinac, sa raznim vulgarnim naslovima  lansirao u javni prostor. Autor  je odavno  upisan u mračne i krvave stranice regionalne istorije: Vojislav Šešelj,  predsjednik Srpske radikalne stranke (SRS) i haški osuđenik. Naslov njegovog uratka, objavljenog ove godine,  nije za pristojne, a kamoli profesionalne medije.  Pa ni sa mnogo zvjezdica..  Ovoga puta ne meti je bivša poslanica i liderka Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković.

Knjigu je  izdala Šešeljeva izdavačka kuća Velika Srbija, a zavedena je u Narodnoj biblioteci Srbije, sa tiražom od hiljadu primjeraka i predmetnom odrednicom – Srbi – Progoni – Crna Gora – 21. v.  Prije tri godine, u julu 2020 godine, ista izdavačka kuća izdala je Šešeljevu knjigu sličnog naziva. Meta je tada bila Aleksandra Jerkov, funkcionerka tamošnje Demokratske stranske. Ta stranka i Stranka slobode i pravde tada su zahtijevale od srpskog tužilaštva da hitno zabrani njenu distribuciju i prodaju. Ništa. Šešelj je nastavio. Na meti njegovih uradaka prethodno su bili i pokojna predsjednica Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM) Biljana Kovačević – Vučo, funkcionerka Stranke slobode i pravde Marinika Tepić, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak

Jerkov je prije objavljivanja Šešeljeve knjige prijavila prijetnje koje je dobila od lidera SRS. Ona je saopštila tada da je “ohrabruje međunarodna i domaća podrška”, ali da ona ne može da “zameni to što nadležni već treći dan ne reaguju na pretnje”. Šešelj joj je uputio prijetnje putem društvene mreže Tviter pošto se javno upitala zašto lideru radikala ni godinu dana posle pravosnažne presude za ratne zločine nije oduzet poslanički mandat u Skupštini Srbije.

I Draginja Vuksanović Stanković je prije objavljivanja posljednjeg Šešeljevog naslova, bila na njegovoj meti.  Zbog uvreda koje je na njen račun  saopštio u programu beogradske TV Hepi u januaru 2022, televizije koja je pod kontrolom Šešeljevog nekadašnjeg partijskog saborca,  danas predsjednika Srbije Aleksandra Vučića,  Agencija za elektronske medije (AEM) je privremeno zabranila emitovanje programa te televizije u Crnoj Gori.

Objavljivanje Šešeljeve knjige o Vuksanović Stanković naišlo je na brojne osude u Crnoj Gori. Reakcije su stigle sa gotovo svih adresa.  Oglasile su se partije na vlasti, ministri, predsjednik države, opozicione partije, civilni sektor…Pokrenuta je i  onlajn peticija kojom se od ministra spoljnih poslova Crne Gore Filipa Ivanovića traži da uputi protestnu notu Srbiji zbog objavljenje knjige Vojislava Šešelja sa uvredljivim, mizoginim naslovom.

“Ovo je nažalost samo posljednji u nizu primjera Šešeljevih vulgarnih i uvredljivih javnih objava. On je i prije gospođe Vuksanović-Stanković na sličan način pokušavao da našteti i ženama prisutnim u javnom životu Srbije, političarkama, novinarkama i aktivistkinjama koje mu nijesu bile po volji, uključujući i Povjerenicu za zaštitu ravnopravnosti Republike Srbije koja je više puta kritikovala njegove ispade kao nezakonite. Tačno je i da se Šešelj jednako vulgarno obrušavao i na svoje neistomišljenike, muškarce, kako iz Srbije tako i iz inostranstva”, navodi se u saopštenju  Akcije za ljudska prava (HRA) i Centra za ženska prava (CŽP).

Ove organizacije  ističu da “koliko god Šešelj bio personalno groteskna i primitivna figura, ne smije se potcijeniti da je on suštinski na vlasti u Srbiji i da ima sistemsku medijsku i drugu podršku države, što i ovaj i sve prethodne slučajeve čini još ozbiljnijim”.

Takođe, ocjenjuju da “brojnost negativnih reakcija na crnogorskoj javnoj sceni povodom ovog događaja “ohrabruje”.

Primijećena su, međutim, i neka ćutanja.  Nakon što se predsjednik parlamenta i jedan od lidera ZBCG nije oglasio ovim povodom, reagovao je DPS tvrdeći da je to ćutanje odobravanje.

„Postoje stvari koje se ne komentarišu i koje su ispod svakog nivoa a to je situacija u kojoj se u knjizi Vojislava Šešelja pominje bivša poslanica Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković” kazao je kasnije  Mandić upitan da to prokomentariše, Šešeljevo djelo. “Gospođa Vuksanović Stanković se više ne bavi politikom i primijetio sam da pojedini to sada žele da nametnu kao temu. Ovolika povika u Crnoj Gori je želja što više nametnuti tu temu ne vodeći računa o ugledu gospođe Vuksanović Stanković. Niti ću to čitati niti ću to komentarisati. Ja ne želim da namećem tu temu i ponavljam, to je ispod nivoa komentarisanja”, preczirao je Mandić

Na portalu Borba, koji se vezuje za bivši Demokratski front, međutim, više nego komentarišu Šešeljevu knjigu. Oni su nakon reakcija i osuda Šešeljevog uratka, objavili i njegovu izjavu tim povodom i dali mu priliku da dodatno vrijeđa bivšu poslanicu SDP-a.  Na kraju teksta ogradili su se konstatcijom da Šešeljev stav „nije stav redakcije“. Šteta je, naravno, učinjena.

Zanimljive su i reakcije koje su došle iz Demokratske partije socijalista. Iz te partije su kazali da nije prvi put da autor tog ogavnog nedjela napada na ono, u Crnoj Gori, najsvetije – ženu, i to ne bilo koju nego jednu iz reda onih koji su život podredile odbrani vlastite kuće i njenog dostojanstva od „ovih i ovakvih, jadnih i bijednih, kakav je ovaj mrzitelj svega crnogorskoga“.

Neki od napada na “ono najsvetije – ženu”, dolazili su iz krugova bliskih upravo dugogodišnje partije na vlasti. Uz gromoglasno ćutanje poslanika i funkcionera te partije.  Poput slučaja Vanje Ćalović Marković, recimo.

Interesantan je i savjet bivšeg DPS premijera Duška Markovića, nekadašnjeg dugogodišnjeg šefa tajne službe:“… Da manje bilježimo ko je dao podršku Draginji, već dobro i tvrdo da upamtimo ko nije osudio ovaj sramni napad”.

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”. I ne zaboraviti ko je  otćutao  mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo