Lijepa je Crna Gora. Raj na zemlji, kaže se. U tom raju, međutim, odavno se nazire, uživaće tanak sloj dobitnika tranzicije, za ostale su rezervisani uslužni i slični poslovi. ,,Naša će djeca biti slabo plaćene sluge njihove djece”, nekada je zvučalo kao pesimistična prognoza. Stvar se polako uvodi u regule. Ako živiš u siromašnijem naselju, nećeš se miješati sa onima koji žive u bogatijem. Sjedi đe si. Svako dijete slobodno može da mašta o tome da postane arhitekta, ali država će ga podsticati da postane građevinski radnik. Fali tih armirača.

Ovih dana je počeo upis prvaka. Ministarstvo prosvjete izdalo je progodno saoštenje i poželjelo budućim prvacima srećno i uspješno školovanje. Napomenuli su da od ove godine važi teritorijalni princip, što znači da će se za svaku školu odrediti pripadajuća naselja/ulice. Spiskove ,,pripadajućih” ulica i naselja škole imaju obavezu da istaknu na vidnim mjestima, i na svojim sajtovima.

,,Svrha teritorijalnog principa je prije svega da se djeci koja žive u blizini škole omogući upis u tu ustanovu”, precizirali su iz ministarstva.

Zvuči kao briga o djeci, zapravo je riječ o dugogodišnjoj nebrizi. Problem je najizraženiji u Podgorici: godinama se grade nizovi zgrada, niču čitava naselja u kojima nema ni vrtića ni škola. Zbog toga se, na primjer, prošle godine dešavalo da u škole ,,Štampar Makarije” i ,,Radojica Perović” u Bloku pet i Tološima, nijesu mogla da se upišu djeca koja žive u susjednim zgradama jer su sva mjesta već tokom prva dva tri dana upisa bila popunjena.

Roditelji su se bunili, pa su školske uprave pokušavale da opravdaju upisnu politiku time da su upisivali djecu na osnovu spiskova djece koja su išla u vrtiće u tim naseljima. Vidjelo se da baš ne valja, pa je ministarstvo uzelo stvar u svoje ruke i smislilo ,,teritiorijalni princip”.

Nije lako pretraživanjem po internetu pronaći spiskove ulica iz kojih će djeca moći da budu upisana u koju osnovnu školu. Za veliki dio škola ih nema. Tamo gdje spiskovi postoje, preostaje vam samo da se zgranete. U školu ,,21 maj”, recimo, mogu da se upišu djeca koja žive na lijevoj strani bulevara Petra Ćetkovića, ali ne i ona sa desne strane. Ako djetetu najbolji drug živi preko ulice i baš su zamislili da sjede u istoj klupi – neće moći.

Socijalna je ovo država, ali, objašnjeno nam je odavno, neki su gubitnici neki dobitnici. Dobitnici žive u ,,elitnim” naseljima, djeca im se upisuju u već opjevana VIP odjeljenja gdje uče prva slova sa drugovima i drugaricama čije su tate i mame takođe ministri, direktori, i ostale viđene ličnosti. Biju se bitke za nabolje učiteljice, koje, normalno, rade u tim školama. Ostalima pripada – ostalo. Kud ćeš ti mali sa Konika među nakićenu djecu u čuvenoj ,,gradskoj” školi ,,Maksim Gorki”. Može mama da ti radi koliko hoće negdje u Bloku devet i može joj biti jedino praktično da te usput odvede u neku od škola u tom pravcu – ako živiš u Staroj varoši moraćeš da nađeš nekoga drugoga da te povede u drugom pravcu, u OŠ ,,Milorad Musa Burzan”. Propisano.

,,Biće više problema nego što su prosvjetne vlasti mislile. Dobro bi bilo kad bi se ‘škole na glasu’ oslobodile pritiska, ali ovakvo rješenje je suprotno jednakosti građana koja je garantovana ustavom. Pored toga, ogledno se nije vodilo računa o individualnim siuacijama”, kaže za Monitor dobro upućeni sagovornik. On smatra da ,,teritorijalni princip” vodi u neku vrstu getiozacije.

Naravno, biće upornih roditelja koji će naći način da prevare sistem. Prosto će prijaviti prebivalište kod prijatelja ili rođaka koji živi u blizini škole u koju želi da pošalje dijete. Ne bi se reklo da je ispravno to što se u djecu koja imaju sreće mogu ubrojati ona čiji su roditelji spremni da varaju. Oni manje ambiciozni poštovaće propis i ostati gdje su.

U velikom je zamahu Ministarstvo prosvjete. Pored teritorijalnog ,,uređivanja” ovog mjeseca ozbiljno su se trudili da djeci koja završavaju osnovnu školu predstave prednosti ,,dualnog obrazovanja”.

Silno je na tu stvar ponosan ministar nadležni Damir Šehović.

Nekidan se u okviru kampanje ,,Stručno je ključno – uči, zaradi, sebe izgradi”, pohvalio: ,,U ovoj godini ima oko 280 učenika u dualnom sistemu, a broj novih mjesta za narednu godinu će biti još najmanje toliko, što znači da će od septembar biti ne manje od 500 učenika”.

Dualni sistem podrazumijeva da učenik stručne škole trećeg stepena paralelno ima nastavu u školi i kod poslodavaca i prima naknadu. Prema prošlogodišnjem konkursu za upis u srednje škole stipendije od 70 eura bile su namijenjene za kuvare – 50 i konobare, keramičare, zavarivače, vodoinstalatere, pekare i elektronstalatere – po deset.

Ministar Šehović je objasno da će ove godine biti uvedeno još 15 programa, među kojima su elektrotehničar elektronike, elektrotehničar elektronskih komunikacija, elektrotehničar računarskih sistema i mreža, nautički tehničar, modni dizajner, gastronom.

,,Važno je istaći da učenici prvog razreda dobijaju 50 eura, drugog 70 eura, a trećeg 101 euro”, kazao je on. Oni kod poslodavca prve godine borave jedan dan, druge dva, a treće tri dana nedeljno. Ove godine u sistemu je bio 101 poslodavac, dok je za narednu školsku godinu interesovanje pokazalo oko 150”, precizirao je Šehović.

Za ministra nije sporno to što će djecu ,,plaćati” država, a ne poslodavac. Naprotiv, smatra su to,,”najbolje utrošene državne pare”, jer se na taj način obučavaju mladi za deficitarna zanimanja, kako bi se smanjio broj radnika koje uvozimo za vrijeme sezone.

Valjda u okviru kampanje djecu po podgoričkim školama ovih dana obilaze predstavnici raznih stručnih škola i Zavoda za zapošljavanje. Objasne im kako se u stručnim školama mogu pripremati da postanu arhitekte na primjer, ali potom nadugo i naširoko govore o tome kako u Crnoj Gori nema dovoljno građevinskih radnika.

,,Iz Zavoda za zapošljavanje su nam pričali o tome da imaju stručnjake za profesionalnu orjentaciju kojima možemo da se obratimo da bi saznali čime bismo trebali da se bavimo da izgradimo budućnost, a da ne odemo iz ove zemlje”, kaže za Monitor učenica devetog razreda. ,,Nabrojali su nam zanimanja trećeg stepena koja postoje, najviše su pričali o konobarima, kuvarima i o turizmu. Mi smo pitali daju li pare i ako se ide u četvorogodišnju srednju školu, rekli su ‘ne, važi samo za treći stepen'”.

Polumaturantima je razjašnjeno: traže se stolari, pekari, frizeri, automehaničari. I ,,modni dizajneri”, u narodu poznati kao krojači. Nije da su im ubjali nadu: možeš da postaneš konobar pa poslije otvoriš svoj restoran… ,,Iz Građevinske su nam pričali o arhitekturi i dizajnu, ali najviše o tome da nam treba radna snaga iz naše zemlje, da nema dovoljno naših radnika na građevinama”.

Jasno je da svi ne mogu da budu atomski fizičari. Neko sigurno želi da postane kuvar. Problem je što stvari koje su i pojedinim zemljama uspješne kod nas redovno dobiju izvrnuto izdanje. Dualno obrazovanje je u Njemačkoj veoma dobar sistem, značajno doprinosi niskoj nezaposlenosti u toj zemlji. Samo, tamo se za dualno obrazovanje ne vrbuju osnovci, nego tu vrstu škole pohađaju i ljudi od tridesetak godina. To mnogo više podsjeća na večernje škole koje pamte oni koji su živjeli u SFRJ. U njih su išli oni koji su prerasli redovno školovanje.

Znamo da smo mi lideri u regionu, ali, nekako vam nije svejedno kad u istom danu pročitate informaciju da se djeci u Crnoj Gori predstavljaju prednosti zavarivanja uz sitan mito, dok je u svim osnovnim školama u Srbiji za učenike osmog razreda organizovan info dan, o tome šta nude specijalizovana IT odeljenja u gimnazijama.

Naravno da se zanimanje, recimo, konobara, mora poštovati. Drugdje se to što neko čitav radni dan provede na nogama, smijući se i kad mu nimalo do smijeha nije, nadoknađuje dobrom platom. Ovdje se ,,uslužne djelatnosti”, tretiraju onako kako nalaže korijen riječi – kao posao sluge. Tako su gazde zamislile i, evo, rade na ostvarivanju.

Miloš BAKIĆ

Komentari