Povežite se sa nama

DRUŠTVO

REFORMA OBRAZOVANJA ZA SEGREGACIJU: Iz geta u armirače

Objavljeno prije

na

Lijepa je Crna Gora. Raj na zemlji, kaže se. U tom raju, međutim, odavno se nazire, uživaće tanak sloj dobitnika tranzicije, za ostale su rezervisani uslužni i slični poslovi. ,,Naša će djeca biti slabo plaćene sluge njihove djece”, nekada je zvučalo kao pesimistična prognoza. Stvar se polako uvodi u regule. Ako živiš u siromašnijem naselju, nećeš se miješati sa onima koji žive u bogatijem. Sjedi đe si. Svako dijete slobodno može da mašta o tome da postane arhitekta, ali država će ga podsticati da postane građevinski radnik. Fali tih armirača.

Ovih dana je počeo upis prvaka. Ministarstvo prosvjete izdalo je progodno saoštenje i poželjelo budućim prvacima srećno i uspješno školovanje. Napomenuli su da od ove godine važi teritorijalni princip, što znači da će se za svaku školu odrediti pripadajuća naselja/ulice. Spiskove ,,pripadajućih” ulica i naselja škole imaju obavezu da istaknu na vidnim mjestima, i na svojim sajtovima.

,,Svrha teritorijalnog principa je prije svega da se djeci koja žive u blizini škole omogući upis u tu ustanovu”, precizirali su iz ministarstva.

Zvuči kao briga o djeci, zapravo je riječ o dugogodišnjoj nebrizi. Problem je najizraženiji u Podgorici: godinama se grade nizovi zgrada, niču čitava naselja u kojima nema ni vrtića ni škola. Zbog toga se, na primjer, prošle godine dešavalo da u škole ,,Štampar Makarije” i ,,Radojica Perović” u Bloku pet i Tološima, nijesu mogla da se upišu djeca koja žive u susjednim zgradama jer su sva mjesta već tokom prva dva tri dana upisa bila popunjena.

Roditelji su se bunili, pa su školske uprave pokušavale da opravdaju upisnu politiku time da su upisivali djecu na osnovu spiskova djece koja su išla u vrtiće u tim naseljima. Vidjelo se da baš ne valja, pa je ministarstvo uzelo stvar u svoje ruke i smislilo ,,teritiorijalni princip”.

Nije lako pretraživanjem po internetu pronaći spiskove ulica iz kojih će djeca moći da budu upisana u koju osnovnu školu. Za veliki dio škola ih nema. Tamo gdje spiskovi postoje, preostaje vam samo da se zgranete. U školu ,,21 maj”, recimo, mogu da se upišu djeca koja žive na lijevoj strani bulevara Petra Ćetkovića, ali ne i ona sa desne strane. Ako djetetu najbolji drug živi preko ulice i baš su zamislili da sjede u istoj klupi – neće moći.

Socijalna je ovo država, ali, objašnjeno nam je odavno, neki su gubitnici neki dobitnici. Dobitnici žive u ,,elitnim” naseljima, djeca im se upisuju u već opjevana VIP odjeljenja gdje uče prva slova sa drugovima i drugaricama čije su tate i mame takođe ministri, direktori, i ostale viđene ličnosti. Biju se bitke za nabolje učiteljice, koje, normalno, rade u tim školama. Ostalima pripada – ostalo. Kud ćeš ti mali sa Konika među nakićenu djecu u čuvenoj ,,gradskoj” školi ,,Maksim Gorki”. Može mama da ti radi koliko hoće negdje u Bloku devet i može joj biti jedino praktično da te usput odvede u neku od škola u tom pravcu – ako živiš u Staroj varoši moraćeš da nađeš nekoga drugoga da te povede u drugom pravcu, u OŠ ,,Milorad Musa Burzan”. Propisano.

,,Biće više problema nego što su prosvjetne vlasti mislile. Dobro bi bilo kad bi se ‘škole na glasu’ oslobodile pritiska, ali ovakvo rješenje je suprotno jednakosti građana koja je garantovana ustavom. Pored toga, ogledno se nije vodilo računa o individualnim siuacijama”, kaže za Monitor dobro upućeni sagovornik. On smatra da ,,teritorijalni princip” vodi u neku vrstu getiozacije.

Naravno, biće upornih roditelja koji će naći način da prevare sistem. Prosto će prijaviti prebivalište kod prijatelja ili rođaka koji živi u blizini škole u koju želi da pošalje dijete. Ne bi se reklo da je ispravno to što se u djecu koja imaju sreće mogu ubrojati ona čiji su roditelji spremni da varaju. Oni manje ambiciozni poštovaće propis i ostati gdje su.

U velikom je zamahu Ministarstvo prosvjete. Pored teritorijalnog ,,uređivanja” ovog mjeseca ozbiljno su se trudili da djeci koja završavaju osnovnu školu predstave prednosti ,,dualnog obrazovanja”.

Silno je na tu stvar ponosan ministar nadležni Damir Šehović.

Nekidan se u okviru kampanje ,,Stručno je ključno – uči, zaradi, sebe izgradi”, pohvalio: ,,U ovoj godini ima oko 280 učenika u dualnom sistemu, a broj novih mjesta za narednu godinu će biti još najmanje toliko, što znači da će od septembar biti ne manje od 500 učenika”.

Dualni sistem podrazumijeva da učenik stručne škole trećeg stepena paralelno ima nastavu u školi i kod poslodavaca i prima naknadu. Prema prošlogodišnjem konkursu za upis u srednje škole stipendije od 70 eura bile su namijenjene za kuvare – 50 i konobare, keramičare, zavarivače, vodoinstalatere, pekare i elektronstalatere – po deset.

Ministar Šehović je objasno da će ove godine biti uvedeno još 15 programa, među kojima su elektrotehničar elektronike, elektrotehničar elektronskih komunikacija, elektrotehničar računarskih sistema i mreža, nautički tehničar, modni dizajner, gastronom.

,,Važno je istaći da učenici prvog razreda dobijaju 50 eura, drugog 70 eura, a trećeg 101 euro”, kazao je on. Oni kod poslodavca prve godine borave jedan dan, druge dva, a treće tri dana nedeljno. Ove godine u sistemu je bio 101 poslodavac, dok je za narednu školsku godinu interesovanje pokazalo oko 150”, precizirao je Šehović.

Za ministra nije sporno to što će djecu ,,plaćati” država, a ne poslodavac. Naprotiv, smatra su to,,”najbolje utrošene državne pare”, jer se na taj način obučavaju mladi za deficitarna zanimanja, kako bi se smanjio broj radnika koje uvozimo za vrijeme sezone.

Valjda u okviru kampanje djecu po podgoričkim školama ovih dana obilaze predstavnici raznih stručnih škola i Zavoda za zapošljavanje. Objasne im kako se u stručnim školama mogu pripremati da postanu arhitekte na primjer, ali potom nadugo i naširoko govore o tome kako u Crnoj Gori nema dovoljno građevinskih radnika.

,,Iz Zavoda za zapošljavanje su nam pričali o tome da imaju stručnjake za profesionalnu orjentaciju kojima možemo da se obratimo da bi saznali čime bismo trebali da se bavimo da izgradimo budućnost, a da ne odemo iz ove zemlje”, kaže za Monitor učenica devetog razreda. ,,Nabrojali su nam zanimanja trećeg stepena koja postoje, najviše su pričali o konobarima, kuvarima i o turizmu. Mi smo pitali daju li pare i ako se ide u četvorogodišnju srednju školu, rekli su ‘ne, važi samo za treći stepen'”.

Polumaturantima je razjašnjeno: traže se stolari, pekari, frizeri, automehaničari. I ,,modni dizajneri”, u narodu poznati kao krojači. Nije da su im ubjali nadu: možeš da postaneš konobar pa poslije otvoriš svoj restoran… ,,Iz Građevinske su nam pričali o arhitekturi i dizajnu, ali najviše o tome da nam treba radna snaga iz naše zemlje, da nema dovoljno naših radnika na građevinama”.

Jasno je da svi ne mogu da budu atomski fizičari. Neko sigurno želi da postane kuvar. Problem je što stvari koje su i pojedinim zemljama uspješne kod nas redovno dobiju izvrnuto izdanje. Dualno obrazovanje je u Njemačkoj veoma dobar sistem, značajno doprinosi niskoj nezaposlenosti u toj zemlji. Samo, tamo se za dualno obrazovanje ne vrbuju osnovci, nego tu vrstu škole pohađaju i ljudi od tridesetak godina. To mnogo više podsjeća na večernje škole koje pamte oni koji su živjeli u SFRJ. U njih su išli oni koji su prerasli redovno školovanje.

Znamo da smo mi lideri u regionu, ali, nekako vam nije svejedno kad u istom danu pročitate informaciju da se djeci u Crnoj Gori predstavljaju prednosti zavarivanja uz sitan mito, dok je u svim osnovnim školama u Srbiji za učenike osmog razreda organizovan info dan, o tome šta nude specijalizovana IT odeljenja u gimnazijama.

Naravno da se zanimanje, recimo, konobara, mora poštovati. Drugdje se to što neko čitav radni dan provede na nogama, smijući se i kad mu nimalo do smijeha nije, nadoknađuje dobrom platom. Ovdje se ,,uslužne djelatnosti”, tretiraju onako kako nalaže korijen riječi – kao posao sluge. Tako su gazde zamislile i, evo, rade na ostvarivanju.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo