Podaci su neumoljivi: u tri ljetnja mjeseca ove godine (jun, jul i avgust) na graničnom prelazu Sukobin ostvaren je promet preko 1,2 miliona putnika. Samo u avgustu je taj zajednički granični prelaz sa Republikom Albanijom prešlo 602.141 osoba, što je za 0,8 odsto više nego u istom mjesecu prošle godine.
A kada je Sukobin otvoren, prije 15 godina, bilo je rečeno da će tuda godišnje prelaziti oko pola miliona ljudi. Dakle, četiri puta manje nego što je to sada slučaj, a ovaj granični prelaz je u međuvremenu postao najprometniji u zemlji. Iako na njemu još nema robnog prometa.
Tome su svakako najviše pogodovale veoma dobre prometnice koje su napravljene u Albaniji i na Kosovu, pa je za mnoge iseljenike iz tih zemalja i Makedonije put prema Zapadnoj Evropi najbliži i najbrži preko Crne Gore i dalje preko Hrvatske i Slovenije. Ili obratno.
Najgora dionica na tom putu su dva kraka koja od Vladimirskih Kruta (10 km od Sukobina) vode prema Baru i Ulcinju. Taj tzv. stari put od Bara do Ulcinja, sagrađen 1953. godine, je u užasnom stanju, a na mnogim mjestima može se reći i makadamski.
Kada se zna da tim putem dnevno prođe i do pet hiljada vozila, da se autobusi teško mimoilaze, da su se ove sezone stvarale kilometarske kolone, a da su i nesreće česte, onda se nužnost njegove rekonstrukcije nametala sama od sebe. Ne samo zbog velikog broja gostiju koji dolaze na ulcinjsku rivijeru, ali i diljem Crne Gore, već i zbog građana koji žive na Anamalskom području ili u Mrkojevićima, kao i u Krajini, jer oni takođe do ovih gradova na jugu države dolaze tim putem.
Zato je u svim planovima Opštine Ulcinj ili programima svih političkih stranaka uvijek ukazivano na značaj obnove tog puta, jer je postao “usko grlo” za razvoj ekonomije, a prije svega turizma. Uz izgradnju vodovodne i kanalizacione mreže i novih hotela, to ga je svrstavalo u najvažnije infrastrukturne prioritete te lokalne samouprave.
Ali, godine su prolazile, obećanja redovno ponavljana, posebno tokom sve češćih predizbornih kampanja. Zato su i sada, dok se mašine zagrijavaju da krenu u posao, sumnje i dalje prisutne.
Jer, lokalni izbori će se u Ulcinju održati u januaru naredne godine, odnosno za manje od četiri mjeseca. U situaciji kada vladajuća većina, koju čine DPS i albanske nacionalne stranke, nemaju praktično nikakav opipljiv rezultat koji bi iznijeli pred birače, činjenica da su radovi krenuli, mogla bi, kako se nadaju u centralama tih partija, bar malo da im popravi snažno poljuljano povjerenje. To je još važnije sada kada se pojačava pritisak na oduzimanje izvornih ingerencija opštine donošenjem Zakona o planiranju i izgradnji prostora koji, kako navode iz URE, lokalnu samoupravu pretvara u mjesnu zajednicu i širom otvara prostor za ponovni atak na najatraktivnije lokacije: Valdanos, Solanu, Veliku plažu…
Izvođač radova na ovoj dionici dugoj 13,5 km je danilovgradska kompanija Met&Alu plast, a investitor Ministarstvo saobraćaja i pomorstva, odnosno Direkcija za saobraćaj. Prema odredbama potpisanog ugovora, radovi će koštati 5,8 miliona eura iako se ranije redovno navodilo da će za rekonstrukciju ovog puta biti potrebno oko devet miliona eura, sredstva koja su osigurana iz kredita Evropske investicione banke. U toj finansijskoj instituciji su se iščuđavali što je godinama trajao smiješno neefikasan tenderski postupak izazvan ,,proceduralnim ratovanjem” domaćih konkurentskih firmi.
„Nadamo se da će kompanija koja je odabrana na tenderu kvalitetno i na vrijeme odraditi ovaj posao, odnosno da ćemo iduće godine, u ovo doba, imati konačno pravu saobraćajnicu koja će povezivati Ulcinj i Anamalsko područje”, kaže lider Demokratske partije Fatmir Đeka.
On smatra da će na taj način biti olakšan i promet prema Republici Albaniji, dolazak znatno većeg broja gostiju iz regiona na ulcinjsku rivijeru i bolja ekonomska saradnja dviju država. „Time će se stvoriti uslovi i da se zajednički granični prelaz Sukobin-Murićani osposobi za robni promet”, uvjeren je Đeka.
Početkom aprila ove godine na sastanku premijera Crne Gore i Albanije, Duška Markovića i Edija Rame zaključeno je da treba proširiti ovaj granični prelaz. Taj predlog dva premijera su zajednički izložila na Samitu zemalja Zapadnog Balkana koji je, sredinom jula, održan u Trstu, u okviru tzv. Berlinskog procesa.
Iz crnogorske Vlade je takođe saopšteno da će robni promet na Sukobinu biti moguć tek kada se izvrši potpuna rekonstrukcija puta od Ulcinja do Sukobina. A ona, izvjesno je neće biti okončana za manje od godinu dana, što znači da ni u sezoni 2018. boljim putem neće stizati turisti na ulcinjsku rivijeru.
,,Do tada bi odgovorne vlasti morale da rade ne samo na modernizaciji postojećeg, već i na otvaranju novih graničnih prelaza na ovom potezu”, navode iz Opštinskog odbora URE i ističu da je ,,još sredinom 30-ih godina prošlog stoljeća, u Kraljevini Jugoslaviji, od Ade do Skadarskog jezera, u pitomoj dolini rijeke Bojane, postojalo čak pet mjesta gdje se jednostavno mogla preći državna granica”.
No, malo je naznaka da će se taj primjer slijediti iako inicijativa ne nedostaje. Tako je, na primjer, prije tri godine upućen zahtjev Vladi Crne Gore da se u Ulcinju otvori međunarodni granični pomorski prelaz. Zahtjev je obrazložen potrebom da Ulcinj, kao gotovo svi ostali primorski gradovi u zemlji, treba da ima granični pomorski prelaz za međunarodni pomorski saobraćaj.
Tada nije bilo mnogo sluha. Ali, idu izbori, ne samo lokalni, već i predsjednički, pa je izvjesno da će se o tome opet govoriti.
Od izbora, dva putića…
Mustafa CANKA