Povežite se sa nama

OKO NAS

BIJELO POLJE: EKOLOŠKI INCIDENTI: Lim na udaru

Objavljeno prije

na

LIM-BP-1

Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove poslala je Evropskom savjetu i Delegaciji EU u Podgorici lažni izvještaj povodom ispuštanja životinjskog otpada i otpadnih voda u Lim od strane bjelopoljskih mesoprerađivača.

Kako tvrdi nevladina organizacija Euromost iz Bijelog Polja, ova Uprava u izveštaju navodi da mesoprerađivači rade u skladu sa zakonskim propisima i da nisu ništa ispuštali u Lim, iako se čitava crnogorska javnost uvjerila u suprotno kroz objavljene video snimke i fotografije.

Aktivisti Euromosta kažu da je analiza Instituta za javno zdravlje pokazala da se u Lim ispušta organska materija, i to baš ispod objekata prerađivača mesa. Inspektor za vode takođe je potvrdio da prerađivači zagađuju Lim, pa im je naložio da uklone cijevi kojima se štetne materije ispustaju u rijeku.

Jedino to nije vidjela Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove. S njihovim lažnim izvještajem upoznat je i Euromost, koji će u dogovoru s evropskim institucijama proslijediti dokaze koji potvrđuju ko, kako i na koji način zagađuje rijeku”, saopšteno je iz Euromosta.

Oni tvrde da su se više puta obraćali Upravi za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove, ali se Uprava nijednom nije oglasila niti odgovorila na njihov poziv, prijavu ili slično, sve do trenutka dok o tome nijesu obavijestili Evropski savjet i delegaciju EU u Podgorici.

„Poslije toga ova Uprava je u Bijelom Polju organizovala sastanak sa predsjednikom Opštine i mesoprerađivačima, koji su upozoreni da moraju da poštuju ekološke standarde. Nama se čini da taj sastanak nije imao za cilj zaštitu Lima, već da državne institucije i Opština pokažu Delegaciji EU da su oni kobajagi preduzeli neke korake da spriječe sve učestalije ekološke incidente”, tvrde u Euromostu.

Oni tvrde da je očigledno da Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove, zajedno sa veterinarskim inspektorom, sve rade da bi zaštitili od odgovornosti pojedine prerađivače, koji ispuštaju u Lim otpadne vode, krv i razne hemikalije, kao i životinjsku otpad.

„Njih ne interesuju životi i zdravlje građana Bijelog Polja. Zbog toga sumnjamo da se radi i o mogućim koruptivnim radnjama, što je razlog da bi trebalo da se uključi i specijalno tužilaštvo, kao i Agencija za sprječavanje korupcije”, kažu iz Eurmosta.

Sve ovo se dešavalo poslije nekoliko teških ekoloških incidenata tokom ljeta na vodama rijeke Lim na području bjelopoljske opštine. Lim se na tom dijelu svog toka našao na udaru manjih i većih mesoprerađivača, kojih je u Bijelom Polju nemali broj.

Upravo zbog toga Euromost je pozvao veterinarsku inspekciju na odgovornost, jer je, kako tvrde, očigledno da je veterinarski inspektor iz Bijelog Polja pokušao da prikrije nezakonito ispuštanje u Lim otpadne vode i životinjski otpad iz nekoliko bjelopoljskih firmi.

Nakon sastanka u Bijelom Polju ovo nije moglo biti do kraja sakriveno, pa je objelodanjeno da mesni prerađivači ispuštaju otpadne vode u Lim bez odgovarajuće saglasnosti.

„Pozivamo Upravu za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove da ispita rad svog inspektora u Bijelom Polju. Ako je pokušao da zataška ispuštanje životinjskog otpada, kao i otpadne vode, uglavnom životinjsku krv u Lim, postavlja se pitanje kako ovaj veterinarski inspektor pojedine firme kontroliše prilikom uvoza mesnih proizvoda”, kažu u Euromostu.

Njih interesuje i da li inspekcije, državne i opštinske institucije rade shodno zakonima i propisima, ili radi nečijeg interesa?

„Zašto se još niko iz ove Uprave do sada nije javno oglasio? Zašto njihov veterinarski inspektor nema saznanja da se kod pojedinih mesnih prerađivača pale kosti u krugu tih firmi u kasnim satima? Na ova pitanja očekujemo odgovor”, kažu u Euromostu.

Oni naglašavaju da nemaju ništa protiv bilo kojeg mesnog prerađivača te da su uvijek spremni da ukažu na značaj njihovog poslovanja.

„Ali, nećemo im dozvoliti da to rade na štetu životne sredine, posebno Lima koji je od državnog značaja, kao i zdravlja naših sugrađana”, kažu u Euromostu.

Uporne prozivke ove i drugih ekoloških organizacija i nevladinog sektora, kao i pritisak medija učinio je da se objelodani da otpadne vode bez odgovarajućih saglasnosti u Lim ispuštaju ove firme: Eko meso, Farma Franca, Farma koka nosilja Beganović-Gubavač, Beganović co, Mesna indrustrija Burko i Milka MDK, sve iz Bijelog Polja.

Ovim firmama nedavno je naređeno da pribave vodne uslove i vodnu saglasnost za postrojenja i objekte koji ispuštaju otpadne vode u roku od 90 dana.

Lim je, inače, na udaru ljudi od samog Plavskog jezera, odakle kreće na dug put k Drini. Brojni rafteri tvrde da je splavarenje Limom ljepši doživljaj od raftinga na Tari, ali istovremeno upozoravaju da je ova rijeka iz godine u godinu sve manja.

Na početnoj tački, u Plavu, kažu da se to dešava zbog Plavskog jezera, koje je za posljednjih dvadeset godina gotovo praktično ,,pojela” trska i šaš.

,,Za desetak godina jezero će nestati, ako se hitno nešto ne preduzme. Prošle godine demonstriran je na jezeru rad amfibije vlasništvo ljudi s Palića, koja efektno čisti mulj i trsku. Ne znamo šta se čeka. Valjda da jezero nestane”, rezignirano pričaju mještani Plava.

Istina je da od Plava do Bijelog Polja nema teških zagađivača, a i da će u Beranama, kao najvećem gradu u Gornjem Polimlju, uskoro profunkcionisati kolektor koji se milionima eura gradi iz sredstava Evropske unije.

Ali, kada stigne do Bijelog Polja, posebno u ljetnjim mjesecima, tako vodostajem ugroženi Lim, dočekuju mesoprerađivači.

Dobro obaviješteni stručnjak iz ove oblasti za Monitor objašnjava da je veterinarski inspektor u tom gradu, zapravo, nemoćan, jer svi prerađivači imaju saglasnost Uprave za bezbjednost hrane, koja je inspektoru nadređena.

,,U Bijelom Polju imate šest klanica i nijedna nema kolektor. Ako je za utjehu, slična situacija je i u Rožajama, gdje imate četiri klanice bez kolektora. Ono što je zanimljivo je da svi vlasnici klanica imaju dozvolu za rad. I šta tu može onda da učini veterinarski inspektor”, pita ovaj stručnjak.

Ovaj, kao i drugi sagovornici Monitora, složni su u ocjeni da će u procesu pridruživanja Evropskoj uniji, poglavlje 27, koje se odnosi na zaštitu životne sredine, za Crnu Goru biti najskuplje i najteže. Da ćemo ga teško proći s do sada nekažnjenim incidentima i ne samo u Bijelom Polju.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo