Povežite se sa nama

OKO NAS

BIJELO POLJE: EKOLOŠKI INCIDENTI: Lim na udaru

Objavljeno prije

na

Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove poslala je Evropskom savjetu i Delegaciji EU u Podgorici lažni izvještaj povodom ispuštanja životinjskog otpada i otpadnih voda u Lim od strane bjelopoljskih mesoprerađivača.

Kako tvrdi nevladina organizacija Euromost iz Bijelog Polja, ova Uprava u izveštaju navodi da mesoprerađivači rade u skladu sa zakonskim propisima i da nisu ništa ispuštali u Lim, iako se čitava crnogorska javnost uvjerila u suprotno kroz objavljene video snimke i fotografije.

Aktivisti Euromosta kažu da je analiza Instituta za javno zdravlje pokazala da se u Lim ispušta organska materija, i to baš ispod objekata prerađivača mesa. Inspektor za vode takođe je potvrdio da prerađivači zagađuju Lim, pa im je naložio da uklone cijevi kojima se štetne materije ispustaju u rijeku.

Jedino to nije vidjela Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove. S njihovim lažnim izvještajem upoznat je i Euromost, koji će u dogovoru s evropskim institucijama proslijediti dokaze koji potvrđuju ko, kako i na koji način zagađuje rijeku”, saopšteno je iz Euromosta.

Oni tvrde da su se više puta obraćali Upravi za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove, ali se Uprava nijednom nije oglasila niti odgovorila na njihov poziv, prijavu ili slično, sve do trenutka dok o tome nijesu obavijestili Evropski savjet i delegaciju EU u Podgorici.

„Poslije toga ova Uprava je u Bijelom Polju organizovala sastanak sa predsjednikom Opštine i mesoprerađivačima, koji su upozoreni da moraju da poštuju ekološke standarde. Nama se čini da taj sastanak nije imao za cilj zaštitu Lima, već da državne institucije i Opština pokažu Delegaciji EU da su oni kobajagi preduzeli neke korake da spriječe sve učestalije ekološke incidente”, tvrde u Euromostu.

Oni tvrde da je očigledno da Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove, zajedno sa veterinarskim inspektorom, sve rade da bi zaštitili od odgovornosti pojedine prerađivače, koji ispuštaju u Lim otpadne vode, krv i razne hemikalije, kao i životinjsku otpad.

„Njih ne interesuju životi i zdravlje građana Bijelog Polja. Zbog toga sumnjamo da se radi i o mogućim koruptivnim radnjama, što je razlog da bi trebalo da se uključi i specijalno tužilaštvo, kao i Agencija za sprječavanje korupcije”, kažu iz Eurmosta.

Sve ovo se dešavalo poslije nekoliko teških ekoloških incidenata tokom ljeta na vodama rijeke Lim na području bjelopoljske opštine. Lim se na tom dijelu svog toka našao na udaru manjih i većih mesoprerađivača, kojih je u Bijelom Polju nemali broj.

Upravo zbog toga Euromost je pozvao veterinarsku inspekciju na odgovornost, jer je, kako tvrde, očigledno da je veterinarski inspektor iz Bijelog Polja pokušao da prikrije nezakonito ispuštanje u Lim otpadne vode i životinjski otpad iz nekoliko bjelopoljskih firmi.

Nakon sastanka u Bijelom Polju ovo nije moglo biti do kraja sakriveno, pa je objelodanjeno da mesni prerađivači ispuštaju otpadne vode u Lim bez odgovarajuće saglasnosti.

„Pozivamo Upravu za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove da ispita rad svog inspektora u Bijelom Polju. Ako je pokušao da zataška ispuštanje životinjskog otpada, kao i otpadne vode, uglavnom životinjsku krv u Lim, postavlja se pitanje kako ovaj veterinarski inspektor pojedine firme kontroliše prilikom uvoza mesnih proizvoda”, kažu u Euromostu.

Njih interesuje i da li inspekcije, državne i opštinske institucije rade shodno zakonima i propisima, ili radi nečijeg interesa?

„Zašto se još niko iz ove Uprave do sada nije javno oglasio? Zašto njihov veterinarski inspektor nema saznanja da se kod pojedinih mesnih prerađivača pale kosti u krugu tih firmi u kasnim satima? Na ova pitanja očekujemo odgovor”, kažu u Euromostu.

Oni naglašavaju da nemaju ništa protiv bilo kojeg mesnog prerađivača te da su uvijek spremni da ukažu na značaj njihovog poslovanja.

„Ali, nećemo im dozvoliti da to rade na štetu životne sredine, posebno Lima koji je od državnog značaja, kao i zdravlja naših sugrađana”, kažu u Euromostu.

Uporne prozivke ove i drugih ekoloških organizacija i nevladinog sektora, kao i pritisak medija učinio je da se objelodani da otpadne vode bez odgovarajućih saglasnosti u Lim ispuštaju ove firme: Eko meso, Farma Franca, Farma koka nosilja Beganović-Gubavač, Beganović co, Mesna indrustrija Burko i Milka MDK, sve iz Bijelog Polja.

Ovim firmama nedavno je naređeno da pribave vodne uslove i vodnu saglasnost za postrojenja i objekte koji ispuštaju otpadne vode u roku od 90 dana.

Lim je, inače, na udaru ljudi od samog Plavskog jezera, odakle kreće na dug put k Drini. Brojni rafteri tvrde da je splavarenje Limom ljepši doživljaj od raftinga na Tari, ali istovremeno upozoravaju da je ova rijeka iz godine u godinu sve manja.

Na početnoj tački, u Plavu, kažu da se to dešava zbog Plavskog jezera, koje je za posljednjih dvadeset godina gotovo praktično ,,pojela” trska i šaš.

,,Za desetak godina jezero će nestati, ako se hitno nešto ne preduzme. Prošle godine demonstriran je na jezeru rad amfibije vlasništvo ljudi s Palića, koja efektno čisti mulj i trsku. Ne znamo šta se čeka. Valjda da jezero nestane”, rezignirano pričaju mještani Plava.

Istina je da od Plava do Bijelog Polja nema teških zagađivača, a i da će u Beranama, kao najvećem gradu u Gornjem Polimlju, uskoro profunkcionisati kolektor koji se milionima eura gradi iz sredstava Evropske unije.

Ali, kada stigne do Bijelog Polja, posebno u ljetnjim mjesecima, tako vodostajem ugroženi Lim, dočekuju mesoprerađivači.

Dobro obaviješteni stručnjak iz ove oblasti za Monitor objašnjava da je veterinarski inspektor u tom gradu, zapravo, nemoćan, jer svi prerađivači imaju saglasnost Uprave za bezbjednost hrane, koja je inspektoru nadređena.

,,U Bijelom Polju imate šest klanica i nijedna nema kolektor. Ako je za utjehu, slična situacija je i u Rožajama, gdje imate četiri klanice bez kolektora. Ono što je zanimljivo je da svi vlasnici klanica imaju dozvolu za rad. I šta tu može onda da učini veterinarski inspektor”, pita ovaj stručnjak.

Ovaj, kao i drugi sagovornici Monitora, složni su u ocjeni da će u procesu pridruživanja Evropskoj uniji, poglavlje 27, koje se odnosi na zaštitu životne sredine, za Crnu Goru biti najskuplje i najteže. Da ćemo ga teško proći s do sada nekažnjenim incidentima i ne samo u Bijelom Polju.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo