Povežite se sa nama

OKO NAS

Restis diže sidro

Objavljeno prije

na

fiberskop

Dešavanja u vezi sa beranskim Rudnikom mrkog uglja govore da je grčki milijarder Viktor Restis možda već digao ruke od ovog posla u Crnoj Gori. Radnicima je tek ovih dana, nakon štrajka, isplaćena jedna od četiri zaostale plate, a radni staž im nije povezan od novembra 2011.

Dvadesetak radnika je konačno prekinulo tišinu. Oni u pismu ministru ekonomije poručuju da je jedino njima stalo da se ovaj rudnik održi i da se pokrene proizvodnja, jer od toga zavisi sudbina i njih i njihovih porodica.

„Prošlo je više od pet godina od kada je Rudnik privatizovan, a do danas se nije krenulo ni sa geološkim istraživanjima, koja je trebalo da se završe za šest mjeseci, dok se o pokretanju proizvodnje i ne razmišlja”, pišu beranski rudari.

Oni svjedoče da se za održavanje rudnika ne uplaćuju ni minimalna sredstva. Na pogonu separacije već mjesecima nema struje niti minimuma uslova da se oprema sačuva od otuđivanja. Zbog neulaganja u održavanje i nemogućnosti da se pravovremeno reaguje, dovedene su u pitanje vitalne funkcije rudnika. Radna snaga se ne obnavlja, tako da od trideset sedam zaposlenih radnika, sada radi njih svega dvadeset pet, što nije dovoljno za održavanje kompanije i pokrivanje dva stražarska mjesta. Stražari rade po dvjesta pedeset sati i više, što po zakonu nije dozvoljeno”, navode rudari u pismu resornom ministru Vladimiru Kavariću.

Oni upozoravaju vlasti i Upravni odbor, na čijem čelu je Predrag Drecun, da će, ukoliko se ubrzo ne nađe neko rješenje, biti prinuđeni da radikalizuju proteste silaženjem i štrajkom u jami.

„Kako smo Vas više puta opširno upoznali sa veoma teškom situacijom u Balkan enerdži PJ Rudnik mrkog uglja Berane, a do sada nijesmo imali Vašu podršku, nadamo se da ćete se sada lično zauzeti kako bi se ova neodrživa situacija prevazišla”, pišu rudari svome ministru.

Nevolja je što ministar ne zna šta da im odgovori. To očigledno ne zna ni premijer Đukanović, a kamoli njegov podređeni. Treba se podsjetiti da je u prethodnom mandatu lično on kao krajnji rok odredio maj 2009. godine da se Grci odrede da li će pokretati proizvodnju u Beranama ili neće. Đukanović se u međuvremenu povlačio sa mjesta premijera, a sve ga je dočekalo onako kako je ostavio.

Da je poštovan kupoprodajni ugovor, u beranskom rudniku sada je trebalo da radi dvjesta radnika i da se iskopava dvjesta hiljada tona uglja. Trebalo je već i da bude izgrađena termoelktrana. Taman da nadomjesti deficit električne energije i ublaži situaciju koja je zadesila sjever Crne Gore zbog nedavnih vremenskih nepogoda.

Umjesto milionskih investicija, na koje su se obavezali u vrlo preciznim rokovima, kupci i dalje navodno vrše „geološka ispitivanja”, uz potpunu i prećutnu saglasnost Vlade, iz koje je obično dobijan komentar tipa – „bolje bilo kakav investitor neko nikakav”.

Rudnik uglja u Beranama Grcima je prodat poslije devet neuspjelih tendera. Djelovalo je previše lijepo da bi bilo istinito. Milion i po eura je odmah uplaćeno i najavljena velika investiciona ulaganja. Ni manje ni više nego 120 miliona. Dvadeset u prve četiri godine, a preostalih stotinu miliona za izgradnju termoelektrane snage 110 megavat sati.

Grci su najavili pokretanje proizvodnje u roku od šest mjeseci, čim završe geološka ispitivanja. Onda je prošlo prvih šest mjeseci, a proizvodnja nije pokrenuta. Zatim je prošlo još šest mjeseci, a od proizvodnje opet nije bilo ništa. Grci su saopštili da im je potrebno još neko vrijeme za „dodatna geološka ispitivanja”. Tako, sve do danas. Novi vlasnici su u nekoliko navrata sami kod sebe uzimali kredit da bi od toga navodno isplaćivali plate radnicima, a kao zalogu davali imovinu rundika.

Grčka firma Balkan enerdži je malo prije kupovine rudnika u Beranama, avgusta 2007. godine, registrovana u Podgorici za poslove proizvodnje, prometa i usluga. Zvanično je saopšteno da je to navodno podružnica grčkog koncerna Restis Group čiji je vlasnik milijarder Viktor Restis. Grčki milijarder istovremeno je osnivač i vlasnik First financial bank AD Podgorica. Drugi po redu manjinski vlasnik banke Petros Statis je jedan od upisanih osnivača Balkan enerdži. Kod ove banke, vrata do vrata u Podgorici, firma Balkan enerdži podizala je kredite i bez problema zalagala rudnik, iako je to bilo u suprotnosti sa kupoprodajnim ugovorom.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora je prije godinu, u januaru 2012, podnijela krivične prijave specijalnom državnom tužiocu za organizovani kriminal protiv više bivših i sadašnjih visokih javnih funkcionera zbog sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj u korist kompanija grčkog biznismena Viktora Restisa kroz dva privatizaciona aranžmana – na ostrvu Sveti Stefan i u beranskom rudniku uglja.

,,Dokumentacija koju posjedujemo ukazuje da je Restis grupi, kao novom vlasniku Rudnika uglja i kao zakupcu Svetog Stefana, omogućeno da ne poštuje zakonske obaveze, da ne investira sredstva. Naprotiv, investitoru su činjeni ustupci i naknadno su donošeni aneksi kojima su im pomjerani rokovi za završetak obaveza. Ovakvo ponašanje Vlade, koja mora da kontroliše ugovorne obaveze, je nedopustivo i ukazuje na spregu pojedinaca iz Vlade sa navodnim strateškim investitorom” – rekao je tada zamjenik izvršnog direktora MANS-a Dejan Milovac.

Uprava policije je nedugo potom saopštila da nije dobila nikakav nalog od Specijalnog tužioca u vezi sa ovim krivičnim prijavama i ispitivanjem privatizacije beranskog Rudnika uglja. Iz MANS-a je rečeno da bi za njih bila novost da je Ranka Čarapić odlučila da se umiješa u svoj posao.

Kakve su namjere firme Balkan enerdži, teško je doznati. Sve je manje izvjesno da će ikada biti pokrenuta proizvodnja u beranskom rudniku. Ono što su neki od rudara odavno pričali, zaposleni u rudniku u pismu ministru ekonomije su nedavno potvrdili. Nikada nije bilo nikakvih geoloških ispitivanja i nikada za protekle četiri godine nije zabodena ni jedna sonda.

Zašto bi se i zabadala kada se zna: sa 167 miliona tona u čitavom basenu, Berane je grad koji bukvalno leži na uglju. Čitav grad leži na velikoj ugljenoj ploči debljine 4,5 do devet metara, pa i više na pojedinim mjestima. Ploča je na dubini od oko dvjesta metara. Na toj dubini su i rudarski hodnici jame Petnjik.

Odavno su domaći stručnjaci precizno izračunali kolike su dostupne rezerve na svim nalazištima. Grci, kojima je po ugovoru bilo dozvoljeno da samo iz jame Petnjik u narednih dvadeset godina izvade tek 3,8 miliona tona uglja, pričom o potrebi novih geoloških ispitivanja samo su zamajavali javnost i kupovali vrijeme. Za pet i po godina nijesu izvadili ni grumen uglja, a pri tome su potrošili oko pet miliona eura! Kava je računica u pitanju? Osim ako se ne radi o klasičnom pranju novca, na šta sve ponajprije miriše.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ŠTA ĆE BITI SA REGIONALNIM MEDICINSKIM CENTROM VRIJEDNIM 200 MILIONA: Kontinuitet ili restart

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelna ministarka nauke Sanja Damjanović smatra da bi Crna Gora mogla da izgubi regionalni medicinski centar za liječenje kancera – SEEIIST, ukoliko se buduća vlast ne bude jednako ozbiljno odnosila prema njemu

 

Kada je Ministarstvo nauke, na čelu sa novom ministarkom – fizičarkom Sanjom Damjanović, prije četiri godine najavilo projekat regionalnog centra za liječenje kancera – najvećeg takvog poduhvata u Evropi, mnogim građanima, a i većem dijelu naučne zajednice, to je djelovalo kao nova markentinška žvaka  vlasti. Međutim, projekat Međunarodnog instituta za održive tehnologije na prostoru Jugoistočne Evrope (SEEIIST) prije nepunih godinu ušao je u drugu fazu, odnosno, sa ideje se prešlo na djelo.

U evropskim naučnim krugovima uveliko se govori o regionalnom naučnom centru u Jugoistočnoj Evropi, kao nečemu šta je izvjesno. Ministarstvo nauke je nedavno sa projektom SEEIIST apliciralo za Mapu puta Evropskog strateškog foruma za istraživačku infrastrukturu –  „ESFRI Roadmap“. Ukoliko se projekat nađe na toj mapi kapitalnih projekata EU, a već je dobio podršku velikog broja država i međunarodnih organizacija, među kojima i Švajcarske i CERN-a, izvjesno da će regionalni centar, težak oko 200 miliona eura biti izgrađen.

Iako gotovo na svim međunarodnim naučnim konferencijama, kao što su Međunarodni forum nauke (WFSJ) i Evropski otvoreni forum nauke (ESOF), SEEIIST vezuju za Crnu Goru, Damjanovićeva strahuje da bi mogli da izgubimo takav projekat ukoliko se nova vlast (prije svega novi ministar nauke) prema njemu ne bude jednako ozbiljno odnosio.

Ona je za Monitor kazala da je SEEIIST projekat „mnogo veći od politike“ i da je riječ o centru za liječenje kancera, koji će biti značajan za razvoj Crne Gore i regiona. Zbog toga je, tvrdi, mnogo bitno da Crna Gora dobije centar i da počne sa njegovom izgradnjom. Istakla je da stoji na raspolaganju svakom ko dođe na njeno mjesto kako bi pomogla da se taj projekat realizuje.

„Ovaj projekat je iznad svih političkih i identitetskih podjela i veoma je značajan za razvoj nauke. Ovo je prvi put da je Crna Gora pokazala Evropskoj komisiji da kod nas postoji naučni kapital. Centar će oko sebe izgraditi poseban naučni ekosistem, koji neće biti samo generator naučnog, već i ekonomskog razvoja Crne Gore i regiona“, pojasnila je Damjanovićeva.

Ona je predsjedavajuća Upravnog odbora SEEIIST-a, a tvrdi da tu funkciju, kao i sve vezano za projekat regionalnog medicinskog centra radi volonterski.

Potpredsjednica Pokreta za promjene (PZP) i poslanica u Skupštini Crne Gore Branka Bošnjak, pak, smatra da je Damjanovićeva „privatizovala“ Ministarstvo nauke „promovišući i finansijski podržavajući megalomanske projekte iz svoje uže specijalnosti za koje je lično kao naučni radnik zainteresovana“. Ona je Monitoru rekla da je „vrlo diskutabilno kakvu će korist Crna Gora od tih projekata imati, kad će i da li će se uopšte realizovati“.

„Otud i ovaj njen očajnički vapaj da zadrži ministarsku fotelju, jer navodno sve sad zavisi od nje, što je još jedna obmana. Nama valjda ne treba sistem koji bi zavisio od samo jedne osobe, nije ona pregovarala i potpisivala te projekte u lično ime, nego u ime države… Njenim slatkorječivim ’šarenim lažama’ mogla je fascinirati samo neznavenog premijera Markovića i njegovu ekipu ali ne i ljude koji znaju da nauka treba da bude u službi razvoja i progresa države a ne da služi za samopromociju“, oštra je Bošnjak.

Ona je poručila da Damjanovićeva nije nezamjenjiva jer, kako tvrdi, Univerzitet Crne Gore ima mnogo kompetentnih i dokazanih naučnika iz njene uže specijalnosti, a koji su dio te takozvane ekipe iz CERN-a.  Smatra da aktuelna ministarka nauke nije slučajno izopštila te ljude iz „svojih projekata“.

Damjanovićeva negira ove tvrdnje i kaže da je radila u javnom interesu. Tvrdi da je za vrijeme njenog mandata budžet za nauku i inovacije uvećan za 120 odsto, dok je izglasano više ključnih zakona za kreiranje dobre atmosfere za bavljenje naukom i inovacijama.

Bošnjak je, međutim, naglasila da treba pogledati uslove za bavljenje naukom u našoj zemlji, zastarelu opremu u laboratorijama, mizerna izdvajanja iz budžeta za istraživanja od svega 0,04 odsto. „Da podsjetim da smo se još davne 2000. godine  saglasili sa Lisabonskom strategijom i u tom cilju se obavezali da ćemo izdvajati za istraživanja i razvoj najmanje tri odsto bruto društvenog proizvoda (BDP) do 2010. godine, a kao što vidite mi smo 2020. godine na nivou od svega 0,04 odsto. Toliko o tome koliko je odlazeći režim cijenio nauku, istraživanje, razvoj i inovacije“, pojašnjava Bošnjak.

Priznati biolog i jedan od organizatora Otvorenih dana nauke Danilo Mrdak smatra da je Damjanovićeva učinila više za crnogorsku nauku od njenih prethodnika. On ističe da je njegov stav isključivo vezan za profesionalni angažman ministarke i njenog tima, dok ne želi da komentariše njeno članstvo u DPS-u, niti politiku te stranke.

Mrdak smatra da je nastavak realizacije projekta SEEIIST „veoma zavisan“ od Damjanovićeve. Tvrdi da je ona, koliko je njemu poznato, iskoristila sve svoje poslovne i privatne kontakte kako bi se uopšte počelo pričati o njemu.

„Takav centar je prije četiri godine izgledao kao naučna fantastika i siguran sam da ni članovi Vlade kojoj je gospođa Damjanović pripadala nijesu ni u snu pomišljali da je ovo moguće i izvodljivo. Kako su se polako slagale kockice oko ovog centra rasla je i zainteresovanost naučne zajednice, ali i Vlade za njegovu realizaciju te je on polako dospio u fokus javnosti. Do tada su u mogućnost realizacije ovog centra vjerovali samo njen tim iz ministarstva nauke i ona. Siguran sam da  i danas mnogi smatraju da je ovo skoro pa nemoguća misija i da je za ovaj centar potreban ogroma uticaj, to jeste intezivno lobiranje u ’šumi’ EU administracije“, kazao je Mrdak Monitoru.

Smatra da bi njen nasljednik, ali i budući premijer morali da razmisle o nastavku ovog projekta kao i o tome da se pronađe mjesto za Damjanovićevu kako bi nastavila sa njegovom realizacijom. Taj angažman bi, smatra, trebala da prihvati i aktuelna ministarka.

„Naravno ovdje postoji i dio politike koji ne smijemo zanemariti, odnosno činjenice da će budući premijer voditi računa o popularnosti poteza angažovanja bivše ministarke Vlade, iz Vlade koja je uradila puno toga lošeg za društvene prilike i samu ekonomiju, ali i toga da je potrebno da takav angažman prihvati i gospođa Damjanović“, pojašnjava Mrdak.

Damjanovićeva tvrdi da je sa svojim timom u posljednje četiri godine trasirala put razvoja nauke i naučnih politika u Crnoj Gori, ali i započela brojne projekte od značaja za cjelokupno društvo i region. Nada se da će i buduća Vlada i novi ministar nauke to prepoznati i sa svojim kadrovima nastaviti taj put.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

OTKUP JAGNJADI: Slaba vajda za stočare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Program otkupa tržišnih viškova jagnjadi, koji je podržala Vlada, prema izjavama stočara sa sjevera, ne može obezbijediti svima sigurnu prodaju. Zbog toga, mnogi koji žive od ovčarstva dočekuju početak jeseni s neizvjesnošću i strahom da neće uspjeti da nađu kupce

 

Otkup tržišnih viškova jagnjadi, kako su kazali iz Ministarstva  poljoprivrede i ruralnog razvoja, počeo je tokom prve sedmice septembra.  Realizuju ga Mesna industrija Goranović, Mesopromet i HM Durmitor. Procjena je da će ta preduzeća otkupiti oko 14.000 jagnjadi od stočara širom Crne Gore.

Među njima nijesu i jagnjad mladog stočara Nemanje Vlahovića iz Rovaca. U buljuku je i dalje, priča, oko 30 jagnjadi za koje nije uspio da nađe kupca.

„Teško sam i ostala prodao. Za svako sam sam naša kupca ili su mi prijatelji pomogli. Prodavao sam jedno po jedno, s vremena na vrijeme. To, uglavnom, na veresiju. Za sopstvenu upotrebu zaklao sam nekoliko, više no što mi je realno trebalo. Nakupci ucjenjuju nudeći mizerne cijene. Radije ću ih „u potočinu“ no da ih prodam za „ništa“ pare. Ne znam za to da Ministarstvo organizuje otkup, niko mi nije javaljao ni ove ni ranijih godina“ – priča sagovornik Monitora.

Tvrdi da zna još desetak stočara koji još nijesu prodali viškove jagnjadi. Sve njih, objašnjava, očekuje neizvjesnost. Treba obezbijediti hranu za ovce tokom zime, što prilično košta. Vlahović tvrdi da ukolio se situacija sa otkupom ne popravi od tog načina zarađivanja za život nema mnogo vajde. Najvjerovatnije će, najavljuje, vrlo skoro i promijeniti zanimanje.

Na katunima na Bjelasici u nekoliko buljuka ovaca su neprodata jagnjad.

„Prošlog ljeta je bilo mnogo drugačije. Jasno je da ovom aktivnošću Vlade ne mogu biti obuhvaćen sva jagdnjad u Crnoj Gori. Međutim, ranije dok je bilo nešto od turizma, bilo je i prodaje. Ove godine slabo. Smanjena potreba ugostitelja, te vlasnika etno sela i katuna za domaćom hranom uslovljena je propalom sezonom. Sve to utiče i na nas stočare“ – objašnjavaju u domaćinstvu  Vuković na Bjelasici. Oni ističu i kako je značajno opala i  prodaja sira i kajmaka.

Još od kako je početkom 90-ih propalo preduzeće Sinjavina, nekadašnji OOUR Veletrgovine, u Kolašinu nema organizovanog otkupa mesa, ali ni klanice, čak ni one koja bi bila uslužna, tzv. „komunalna“.

Nekadašnja kolašinska klanica  prvobitno je  služila za uslužna klanja stoke. Sve je bilo pod kontrolom veterinarske inspekcije. Kasnije, ta klanica je registrovana i za izvoz, jedina u Crnoj Gori, pored bjelopoljske. Krajem 80-ih godina prošlog vijeka u tom objektu klalo se i po  500 komada jagnjadi za jednu noć. Prema podacima iz tog doba, OOOUR Veletrgovine je otkupljivao za jedan  dan i po 1.700 jagnjadi na Sinjavini. Zadnji izvoz sa područja te opštine bio je 12.000 jagnjadi.

Otkup stoke na području Kolašina i Mojkovca sada obavlja par manjih  preduzeća za prodaju mesa, što ne garantuje prodaju svih viškova. No, stočari tvrde da je i to bolje od situacije od prije nekoliko godina kada su to radili nakupci, pa se dešavalo da neki nikada ne plate stoku koju su uzeli. Cijene koje diktiraju monopolska preduzeća nijesu često zadovoljavajuće, ali su, kako tvrde vlasnici stoke, „pare sigurne“.

A u okviru otkupa ograničene količine jagnjadi, koje je ove godine organizovalo Ministarstvo, cijena je 2,5 eura po kilogramu „žive“  mjere. To je skuplje nego ranije. Povećanje otkupne cijene kako je objašnjeno, „oblik je podrške dohotku poljoprivrednih proizvođača, u cilju ublažavanja posljedica pandemije Covid-19“.

Istovremeno, objašnjavaju iz Ministarstva, to će biti „prilika i da se kvalitetnim domaćim mesom, po povoljnim cijenama, snabdiju i penzioneri koji će kilogram jagnjetine plaćati plačati 4,4 eura“. Vlada će finansijski podržati  program, pa će ministarstva poljoprivrede i rada i socijalnog staranja i Fond PIO obezbijediti subvencije u iznosu od 1,3 eura po kilogramu mesa.

„Vlada je podržala taj program i ove godine, kao nastavak brige prema potrebama i penzionera i farmera, sa posebnim senzibilitetom u ovoj izazovnoj godini… Sprovođenje programa omogućiće realizaciju tržišnih viškova jagnjadi i očuvanje dohotka poljoprivrednih proizvođača, s jedne strane, i snabdijevanje penzionera kvalitetnim mesom po povoljnim cijenama, s druge strane“ – piše u saopštenju tog ministarstva.

Kako je objašnjeno, Investiciono-razvojni fond (IRF) obezbijedio je kreditna sredstva u iznosu od dva miliona eura za finansiranje otkupa i blagovremenog plaćanje poljoprivrednim proizvođačima.

„U program su uključena preduzeća iz sektora mesne industrije, koji su ispunili uslove IRF-a za dobijanje kreditnih sredstava. To će biti garancija blagovremenog i sigurnog plaćanja farmerima za otkupljenu jagnjad“ – tvrde iz Ministarstva.

Plaćanje je sigurno, ali je cijena preniska, tvrdi bjelopoljski ovčar Dragomir Naco Šćepanović. Još nije prodao jagnjad, ali se nada da će to učiniti, kao i ranijih godina, kad siđe s katuna. Od njega jagnjad otkupljuje Mesopromet.

„Ove godine Vlada je podigla cijenu za 0,20 eura. Jeste bolje nego lani, ali je to, zaista, preniska cijena, ako pogledate sve ostale. Međutim, s obzirom na situaciju u kojoj se stočari nalaze, ohrabruje što Mesopromet drži riječ za rok uplate. Ja drugog izbora nema, jer ne mogu sam tražiti kupce. Ovce zahtijevaju cjelodnevnu brigu, mnogo bi mi bilo još i da tražim kupce“ – objašnjava Šćepanović.

Početkom septembra mnogi uzgajivači ovaca na području Pljevalja bili su zabrinuti zbog, kako tvrde, kasnog otkupa. Do prije par sedmica ni jedno jagnje sa prostora te opštine nije otkupljneno kroz program Vlade. Prošle godine stočari su zahtijevali da otkup počne ranije, a ove godine zakasnio je više nego obično.

„Sve to ide na našu štetu. Jagnjad u ovo doba „kaliraju“. Trebalo bi voditi računa i otkup organizovati mnogo ranije, u doba kad imamo najviše koristi od toga“ – poručili su nedavno pljevaljski stočari.

Prema podacima Monstata od prije dvije godine, ukupan broj ovaca u Crnoj Gori iznosio je 187.021. Iz godine u godinu stada su sve malobrojnija. Osnovni prizvod te grane poljoprivrede je meso, u značajno manjoj mjeri mlječni proizvodi, dok se vuna gotovo i ne koristi.

                                                                                    Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POŽARI I MI: Kad institucije gledaju u nebo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prije tri godine požar u NP Lovćen ugasila je kiša. Nedavni požar u NP Skadarsko jezero, čije posljedice su vidne i na satelitskim snimcima,  harao je danima, uz staro opravdanje o nepristupačnosti terena. Institucije svake godine dočekuju sezonu požara nespremne, jedva čekajući kiše

 

U Crnoj Gori je za vikend bilo aktivno 56 požara. Najteže je od vatrene stihije stradao Nacionalni park Skadarsko jezero. Požar je trajao danima, a satelitski snimci pokazuju da su izgorela velika močvarna područja kod Virpazara, između Vranjine i Andrijske gore, Andrijske gore i Dodoša, Bakine tigle, Mataguški lug i lijeva i desna obala Plavnice. Sve je srećom prošlo bez ljudskih žrtava. Vječno opravdanje o nepristupačnosti terena, opet je rezultiralo time da je  prepušteno vatri da danima guta floru i faunu nacionalnog parka.

Situacija na Skadarskom jezeru je bila dramatična pa su iz građanskog pokreta URA apelovali na Direktorat za vanredne situacije da hitno pozove u pomoć NATO.

Iz ove stranke su kazali da su zatečeni nereagovanjem nadležnih i prepuštanju NP Skadarsko jezero vatrenoj stihiji koja danima guta sve pred sobom: ,,Ako mi nemamo opremu za gašenje požara na takvim terenima, imaju je oni čija smo punopravna članica – NATO. Podsjećamo i da su partneri iz NATO-a i 2017. priskočili u pomoć Crnoj Gori kada je bilo aktivno mnoštvo požara na teritorijama za koje kao država i sistem nemamo opremu za stavljanje pod kontrolu i reagovanje”, navode iz Građanskog pokreta URA.

Iz MUP-a su odgovorili da imaju dovoljne kapacitete da stave pod kontrolu i ugase požar. Svako ko obiđe područje jezera može se uvjeriti o koliko efikasnim kapacitetima se radi. IZ MUP-a su istakli i da se međunarodna pomoć može tražiti u slučaju potrebe. A eto nije je bilo, pa čak i na satelitskim snimcima možemo vidjeti ogromno opožareno područje u nacionalnom parku.

Iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) su ocjenili da će posljedice na cjelokupni ekosistem jezera biti dalekosežne: ,,Iako je spašavanje ljudskih života prioritet, zabrinjava činjenica da reakcija često izostaje ukoliko se požar javi u područjima gdje nema naselja, a prirodna dobra bivaju prepuštena vatrenoj stihiji. Iako je poznato da je Mediteran, pa i Crna Gora tokom ljetnjih mjeseci već duži niz godina zahvaćena sušom, a da su jaki vjetrovi česta pojava, godinama izostaje pravovremena reakcija nadležnih institucija na moguće opasnosti od požara”.

Nakon što je požar ugašen, Nacionalni parkovi Crne Gore najavili su  formiranje komisije za utvrđivanje štete nastale od požara u NP Skadarsko jezero u cilju utvrđivanja površine koju je zahvatio požar, kao i štete koja je nanesena biljnom i životinjskom svijetu ovog područja.

Predrag NIKOLIĆ
foto: CZIP

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 25. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo