Ulcinj je grad koji leži na vodi. S tri strane opkoljen je morem i rijekom Bojanom. Tu su i Šasko jezero, kanal Port Milena, nebrojeno mnogo izvora. Jedan od zaštitnika tog grada bio je Bindus, ilirski bog vode i mora, čiji je lik isklesan na južnom bedemu Starog grada.
Česme: Sve je to kod građana Ulcinja stvorilo kulturu i kult vode, pa su česme građene praktično na svakom koraku. Prema istorijskim podacima, u tom gradu je početkom 20. vijeka bilo tridesetak javnih česama, da bi njihov broj danas iznosio tek 15. One se pominju u svim putopisima i sreću kao motiv na umjetničkim slikama. Shvatajući da je moguće većinu tih česama rekonstruisati i restaurirati kako bi se vratio dio lijepe tradicije, te da one predstavljaju jedinstvenu vrstu spomenika u kulturnoj baštini, već godinama se, sa malo uspjeha, govori o programu njihove obnove.
Česme su naročito intenzivno građene u periodu dok je Ulcinj bio u Osmanskoj imperiji (1571-1880) kao zadužbina (vakuf) pojedinaca za opštu korist, ali i za duše umrlih i poginulih. Zidane od kamena sa kamenim koritima, često sa uklesanim tarihom, ulcinjske česme svojom ljepotom i ambijentom u kojem su podizane (u sjenci visokih stabala, džamijskih zidova, u Maslinadi ili pak samostalno postavljene), veoma skladno su uklopljene u ambijent. Na natpisima je uklesano ime vakifa (dobrotvora) koji je podigao česmu obično sa željom i porukom da mu onaj čija nafaka bude da iz te česme popije makar jedan gutljaj vode učini dovu i da mu poželi mjesto u Dženetu (Raju) prekrasnom. Tako je, na primjer, česma u Starom gradu izgrađena 1749-50. g. Voda je kaptirana na oko 600 metara sjeverozapadno od tvrđave, kod mjesta zvanog Činari (Javor). Na tom prostoru bilo je mnogo cistijerni, u koje se skupljala kišnica, a koja bi služila stanovnicima u slučaju kakve opsade.
Hamam: Jedan od najinteresantnijih objekata u Ulcinju, jedini takve vrste u našoj zemlji, je hamam, koji se nalazi u kompleksu Pašine džamije, podno zidina Starog grada. Sagradio ga je, najvjerovatnije, oko 1743. g. skadarski Jusuf-paša, u blizini svoje kuće. Građen je u formi jednostavne džamije, sa središnjim svodom, okružen sa više manjih kupola. U hamamu je bilo više malih prostorija u kojima su se posjetioci pripremali za kupanje i odmarali poslije kupanja. Najveća prostorija bila je mejdan, prekrivena kupolom, iz koje se ulazilo u druge manje prostorije, takođe presvođene kupolama. U sobama za kupanje nalazila su se korita u koja je tekla topla i hladna voda iz zidova. Svjetlost u ove prostorije prodirala je kroz otvore na kupolama, pa su oni koji su posjetili hamam govorili da je to „divna građevina sa puno svjetlosti”. Iza sobe za kupanje nalazio se rezervoar sa toplom vodom. Poslije kupanja ljudi su se odmarali i pili kafu. U blizini se nalazio jedan divni platan, u čijem su hladu Ulcinjani odmarali, pričali i pušili dugačke čibuke. Bili su određeni dani i sati u kojima su hamam koristili muškarci, odnosno žene. U dane kada su samo žene koristile hamam, one su vješale odjeću preko ulaznih vrata kao upozorenje muškarcima da ne prilaze. Muškarci su išli u jutarnjim satima u hamam, a poslije kupanja na posao. Žene su obično prvo pozavršavale kućne poslove, pa onda odlazile na kupanje. Muškarci su išli pojedinačno u hamam, a žene u pravilu u društvu sa više drugih žena. Očekuje se da Turska razvojna agencija (TIKA) stavi uskoro ovaj jedinstveni objekat u funkciju, čime bi Ulcinj kvalitativno upotpunio svoju kulturnu i turističku ponudu.
Rituali: Mnogo je predanja koja govore da su ljudi liječeni čudotvornim efekatima ulcinjskih izvora. Naročito su žene-nerotkinje svjedočile o fascinantnim Vilinim vodama u uvali Valdanos, te izvorima sumporne vode u Borovoj šumi, odnosno danas nadaleko poznatoj Ženskoj plaži. One bi, kako navodi hroničar Ismet Karamanaga, u pratnji jedne starije Ulcinjanke, rano dolazile na plažu. Poput morskih nimfi, lagano bi ulazile u more, zaronjavale i plivale prema magičnom kamenu, koji se nalazi u sredini zaliva. Čim bi stigle do njega, napravile bi krug i plivajući oko kamena, uronjavale u dubinu mora provlačeći se kroz jedan otvor u kamenu koji je obrastao morskom travom. Taj se obred više puta ponavljao. I tako vjekovima. Nekada su se ovdje kupala i djeca, jer to, kako se smatralo, smanjuje smrtnost i pomaže liječenje raznih oboljenja. Ovaj ritual privlačio je kao magnet mlade Ulcinjanke izlažući ih istovremeno opasnostima da prilikom zaronjavanja i provlačenja kroz uzani otvor izgube život ukoliko bi se zbog nespretnosti zadržale u otvoru stijene. Ta je ,,igra života i smrti” bila ravna prirodnom nagonu da se na ovaj svijet donese novi život. A predanje govori da je kupanje u ovoj vodi povećavalo plodnost žena koja je uveliko nadmašivala mortalitet djece. Karamanaga dodaje da se taj prekrasan ritual, sa istom nadom i željom, često ponavlja i na početku 21. vijeka. „Morate vjerovati u čudesnu moć tih voda da biste pronašli lijek. I još nešto: kažu da se u Vilinoj pećini, koja se nalazi do Vilinih voda, čuva dio blaga ilirske kraljice Teute, dok se drugi dio čuva u Risnu”, zaključuje on.
Mustafa CANKA
HORIZONTI3 sedmice
FOKUS3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice