Povežite se sa nama

OKO NAS

Kult vode

Objavljeno prije

na

hamam

Ulcinj je grad koji leži na vodi. S tri strane opkoljen je morem i rijekom Bojanom. Tu su i Šasko jezero, kanal Port Milena, nebrojeno mnogo izvora. Jedan od zaštitnika tog grada bio je Bindus, ilirski bog vode i mora, čiji je lik isklesan na južnom bedemu Starog grada.

Česme: Sve je to kod građana Ulcinja stvorilo kulturu i kult vode, pa su česme građene praktično na svakom koraku. Prema istorijskim podacima, u tom gradu je početkom 20. vijeka bilo tridesetak javnih česama, da bi njihov broj danas iznosio tek 15. One se pominju u svim putopisima i sreću kao motiv na umjetničkim slikama. Shvatajući da je moguće većinu tih česama rekonstruisati i restaurirati kako bi se vratio dio lijepe tradicije, te da one predstavljaju jedinstvenu vrstu spomenika u kulturnoj baštini, već godinama se, sa malo uspjeha, govori o programu njihove obnove.

Česme su naročito intenzivno građene u periodu dok je Ulcinj bio u Osmanskoj imperiji (1571-1880) kao zadužbina (vakuf) pojedinaca za opštu korist, ali i za duše umrlih i poginulih. Zidane od kamena sa kamenim koritima, često sa uklesanim tarihom, ulcinjske česme svojom ljepotom i ambijentom u kojem su podizane (u sjenci visokih stabala, džamijskih zidova, u Maslinadi ili pak samostalno postavljene), veoma skladno su uklopljene u ambijent. Na natpisima je uklesano ime vakifa (dobrotvora) koji je podigao česmu obično sa željom i porukom da mu onaj čija nafaka bude da iz te česme popije makar jedan gutljaj vode učini dovu i da mu poželi mjesto u Dženetu (Raju) prekrasnom. Tako je, na primjer, česma u Starom gradu izgrađena 1749-50. g. Voda je kaptirana na oko 600 metara sjeverozapadno od tvrđave, kod mjesta zvanog Činari (Javor). Na tom prostoru bilo je mnogo cistijerni, u koje se skupljala kišnica, a koja bi služila stanovnicima u slučaju kakve opsade.

Hamam: Jedan od najinteresantnijih objekata u Ulcinju, jedini takve vrste u našoj zemlji, je hamam, koji se nalazi u kompleksu Pašine džamije, podno zidina Starog grada. Sagradio ga je, najvjerovatnije, oko 1743. g. skadarski Jusuf-paša, u blizini svoje kuće. Građen je u formi jednostavne džamije, sa središnjim svodom, okružen sa više manjih kupola. U hamamu je bilo više malih prostorija u kojima su se posjetioci pripremali za kupanje i odmarali poslije kupanja. Najveća prostorija bila je mejdan, prekrivena kupolom, iz koje se ulazilo u druge manje prostorije, takođe presvođene kupolama. U sobama za kupanje nalazila su se korita u koja je tekla topla i hladna voda iz zidova. Svjetlost u ove prostorije prodirala je kroz otvore na kupolama, pa su oni koji su posjetili hamam govorili da je to „divna građevina sa puno svjetlosti”. Iza sobe za kupanje nalazio se rezervoar sa toplom vodom. Poslije kupanja ljudi su se odmarali i pili kafu. U blizini se nalazio jedan divni platan, u čijem su hladu Ulcinjani odmarali, pričali i pušili dugačke čibuke. Bili su određeni dani i sati u kojima su hamam koristili muškarci, odnosno žene. U dane kada su samo žene koristile hamam, one su vješale odjeću preko ulaznih vrata kao upozorenje muškarcima da ne prilaze. Muškarci su išli u jutarnjim satima u hamam, a poslije kupanja na posao. Žene su obično prvo pozavršavale kućne poslove, pa onda odlazile na kupanje. Muškarci su išli pojedinačno u hamam, a žene u pravilu u društvu sa više drugih žena. Očekuje se da Turska razvojna agencija (TIKA) stavi uskoro ovaj jedinstveni objekat u funkciju, čime bi Ulcinj kvalitativno upotpunio svoju kulturnu i turističku ponudu.

Rituali: Mnogo je predanja koja govore da su ljudi liječeni čudotvornim efekatima ulcinjskih izvora. Naročito su žene-nerotkinje svjedočile o fascinantnim Vilinim vodama u uvali Valdanos, te izvorima sumporne vode u Borovoj šumi, odnosno danas nadaleko poznatoj Ženskoj plaži. One bi, kako navodi hroničar Ismet Karamanaga, u pratnji jedne starije Ulcinjanke, rano dolazile na plažu. Poput morskih nimfi, lagano bi ulazile u more, zaronjavale i plivale prema magičnom kamenu, koji se nalazi u sredini zaliva. Čim bi stigle do njega, napravile bi krug i plivajući oko kamena, uronjavale u dubinu mora provlačeći se kroz jedan otvor u kamenu koji je obrastao morskom travom. Taj se obred više puta ponavljao. I tako vjekovima. Nekada su se ovdje kupala i djeca, jer to, kako se smatralo, smanjuje smrtnost i pomaže liječenje raznih oboljenja. Ovaj ritual privlačio je kao magnet mlade Ulcinjanke izlažući ih istovremeno opasnostima da prilikom zaronjavanja i provlačenja kroz uzani otvor izgube život ukoliko bi se zbog nespretnosti zadržale u otvoru stijene. Ta je ,,igra života i smrti” bila ravna prirodnom nagonu da se na ovaj svijet donese novi život. A predanje govori da je kupanje u ovoj vodi povećavalo plodnost žena koja je uveliko nadmašivala mortalitet djece. Karamanaga dodaje da se taj prekrasan ritual, sa istom nadom i željom, često ponavlja i na početku 21. vijeka. „Morate vjerovati u čudesnu moć tih voda da biste pronašli lijek. I još nešto: kažu da se u Vilinoj pećini, koja se nalazi do Vilinih voda, čuva dio blaga ilirske kraljice Teute, dok se drugi dio čuva u Risnu”, zaključuje on.

Mustafa CANKA

Komentari

OKO NAS

ŠTA ĆE BITI SA REGIONALNIM MEDICINSKIM CENTROM VRIJEDNIM 200 MILIONA: Kontinuitet ili restart

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelna ministarka nauke Sanja Damjanović smatra da bi Crna Gora mogla da izgubi regionalni medicinski centar za liječenje kancera – SEEIIST, ukoliko se buduća vlast ne bude jednako ozbiljno odnosila prema njemu

 

Kada je Ministarstvo nauke, na čelu sa novom ministarkom – fizičarkom Sanjom Damjanović, prije četiri godine najavilo projekat regionalnog centra za liječenje kancera – najvećeg takvog poduhvata u Evropi, mnogim građanima, a i većem dijelu naučne zajednice, to je djelovalo kao nova markentinška žvaka  vlasti. Međutim, projekat Međunarodnog instituta za održive tehnologije na prostoru Jugoistočne Evrope (SEEIIST) prije nepunih godinu ušao je u drugu fazu, odnosno, sa ideje se prešlo na djelo.

U evropskim naučnim krugovima uveliko se govori o regionalnom naučnom centru u Jugoistočnoj Evropi, kao nečemu šta je izvjesno. Ministarstvo nauke je nedavno sa projektom SEEIIST apliciralo za Mapu puta Evropskog strateškog foruma za istraživačku infrastrukturu –  „ESFRI Roadmap“. Ukoliko se projekat nađe na toj mapi kapitalnih projekata EU, a već je dobio podršku velikog broja država i međunarodnih organizacija, među kojima i Švajcarske i CERN-a, izvjesno da će regionalni centar, težak oko 200 miliona eura biti izgrađen.

Iako gotovo na svim međunarodnim naučnim konferencijama, kao što su Međunarodni forum nauke (WFSJ) i Evropski otvoreni forum nauke (ESOF), SEEIIST vezuju za Crnu Goru, Damjanovićeva strahuje da bi mogli da izgubimo takav projekat ukoliko se nova vlast (prije svega novi ministar nauke) prema njemu ne bude jednako ozbiljno odnosio.

Ona je za Monitor kazala da je SEEIIST projekat „mnogo veći od politike“ i da je riječ o centru za liječenje kancera, koji će biti značajan za razvoj Crne Gore i regiona. Zbog toga je, tvrdi, mnogo bitno da Crna Gora dobije centar i da počne sa njegovom izgradnjom. Istakla je da stoji na raspolaganju svakom ko dođe na njeno mjesto kako bi pomogla da se taj projekat realizuje.

„Ovaj projekat je iznad svih političkih i identitetskih podjela i veoma je značajan za razvoj nauke. Ovo je prvi put da je Crna Gora pokazala Evropskoj komisiji da kod nas postoji naučni kapital. Centar će oko sebe izgraditi poseban naučni ekosistem, koji neće biti samo generator naučnog, već i ekonomskog razvoja Crne Gore i regiona“, pojasnila je Damjanovićeva.

Ona je predsjedavajuća Upravnog odbora SEEIIST-a, a tvrdi da tu funkciju, kao i sve vezano za projekat regionalnog medicinskog centra radi volonterski.

Potpredsjednica Pokreta za promjene (PZP) i poslanica u Skupštini Crne Gore Branka Bošnjak, pak, smatra da je Damjanovićeva „privatizovala“ Ministarstvo nauke „promovišući i finansijski podržavajući megalomanske projekte iz svoje uže specijalnosti za koje je lično kao naučni radnik zainteresovana“. Ona je Monitoru rekla da je „vrlo diskutabilno kakvu će korist Crna Gora od tih projekata imati, kad će i da li će se uopšte realizovati“.

„Otud i ovaj njen očajnički vapaj da zadrži ministarsku fotelju, jer navodno sve sad zavisi od nje, što je još jedna obmana. Nama valjda ne treba sistem koji bi zavisio od samo jedne osobe, nije ona pregovarala i potpisivala te projekte u lično ime, nego u ime države… Njenim slatkorječivim ’šarenim lažama’ mogla je fascinirati samo neznavenog premijera Markovića i njegovu ekipu ali ne i ljude koji znaju da nauka treba da bude u službi razvoja i progresa države a ne da služi za samopromociju“, oštra je Bošnjak.

Ona je poručila da Damjanovićeva nije nezamjenjiva jer, kako tvrdi, Univerzitet Crne Gore ima mnogo kompetentnih i dokazanih naučnika iz njene uže specijalnosti, a koji su dio te takozvane ekipe iz CERN-a.  Smatra da aktuelna ministarka nauke nije slučajno izopštila te ljude iz „svojih projekata“.

Damjanovićeva negira ove tvrdnje i kaže da je radila u javnom interesu. Tvrdi da je za vrijeme njenog mandata budžet za nauku i inovacije uvećan za 120 odsto, dok je izglasano više ključnih zakona za kreiranje dobre atmosfere za bavljenje naukom i inovacijama.

Bošnjak je, međutim, naglasila da treba pogledati uslove za bavljenje naukom u našoj zemlji, zastarelu opremu u laboratorijama, mizerna izdvajanja iz budžeta za istraživanja od svega 0,04 odsto. „Da podsjetim da smo se još davne 2000. godine  saglasili sa Lisabonskom strategijom i u tom cilju se obavezali da ćemo izdvajati za istraživanja i razvoj najmanje tri odsto bruto društvenog proizvoda (BDP) do 2010. godine, a kao što vidite mi smo 2020. godine na nivou od svega 0,04 odsto. Toliko o tome koliko je odlazeći režim cijenio nauku, istraživanje, razvoj i inovacije“, pojašnjava Bošnjak.

Priznati biolog i jedan od organizatora Otvorenih dana nauke Danilo Mrdak smatra da je Damjanovićeva učinila više za crnogorsku nauku od njenih prethodnika. On ističe da je njegov stav isključivo vezan za profesionalni angažman ministarke i njenog tima, dok ne želi da komentariše njeno članstvo u DPS-u, niti politiku te stranke.

Mrdak smatra da je nastavak realizacije projekta SEEIIST „veoma zavisan“ od Damjanovićeve. Tvrdi da je ona, koliko je njemu poznato, iskoristila sve svoje poslovne i privatne kontakte kako bi se uopšte počelo pričati o njemu.

„Takav centar je prije četiri godine izgledao kao naučna fantastika i siguran sam da ni članovi Vlade kojoj je gospođa Damjanović pripadala nijesu ni u snu pomišljali da je ovo moguće i izvodljivo. Kako su se polako slagale kockice oko ovog centra rasla je i zainteresovanost naučne zajednice, ali i Vlade za njegovu realizaciju te je on polako dospio u fokus javnosti. Do tada su u mogućnost realizacije ovog centra vjerovali samo njen tim iz ministarstva nauke i ona. Siguran sam da  i danas mnogi smatraju da je ovo skoro pa nemoguća misija i da je za ovaj centar potreban ogroma uticaj, to jeste intezivno lobiranje u ’šumi’ EU administracije“, kazao je Mrdak Monitoru.

Smatra da bi njen nasljednik, ali i budući premijer morali da razmisle o nastavku ovog projekta kao i o tome da se pronađe mjesto za Damjanovićevu kako bi nastavila sa njegovom realizacijom. Taj angažman bi, smatra, trebala da prihvati i aktuelna ministarka.

„Naravno ovdje postoji i dio politike koji ne smijemo zanemariti, odnosno činjenice da će budući premijer voditi računa o popularnosti poteza angažovanja bivše ministarke Vlade, iz Vlade koja je uradila puno toga lošeg za društvene prilike i samu ekonomiju, ali i toga da je potrebno da takav angažman prihvati i gospođa Damjanović“, pojašnjava Mrdak.

Damjanovićeva tvrdi da je sa svojim timom u posljednje četiri godine trasirala put razvoja nauke i naučnih politika u Crnoj Gori, ali i započela brojne projekte od značaja za cjelokupno društvo i region. Nada se da će i buduća Vlada i novi ministar nauke to prepoznati i sa svojim kadrovima nastaviti taj put.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

OTKUP JAGNJADI: Slaba vajda za stočare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Program otkupa tržišnih viškova jagnjadi, koji je podržala Vlada, prema izjavama stočara sa sjevera, ne može obezbijediti svima sigurnu prodaju. Zbog toga, mnogi koji žive od ovčarstva dočekuju početak jeseni s neizvjesnošću i strahom da neće uspjeti da nađu kupce

 

Otkup tržišnih viškova jagnjadi, kako su kazali iz Ministarstva  poljoprivrede i ruralnog razvoja, počeo je tokom prve sedmice septembra.  Realizuju ga Mesna industrija Goranović, Mesopromet i HM Durmitor. Procjena je da će ta preduzeća otkupiti oko 14.000 jagnjadi od stočara širom Crne Gore.

Među njima nijesu i jagnjad mladog stočara Nemanje Vlahovića iz Rovaca. U buljuku je i dalje, priča, oko 30 jagnjadi za koje nije uspio da nađe kupca.

„Teško sam i ostala prodao. Za svako sam sam naša kupca ili su mi prijatelji pomogli. Prodavao sam jedno po jedno, s vremena na vrijeme. To, uglavnom, na veresiju. Za sopstvenu upotrebu zaklao sam nekoliko, više no što mi je realno trebalo. Nakupci ucjenjuju nudeći mizerne cijene. Radije ću ih „u potočinu“ no da ih prodam za „ništa“ pare. Ne znam za to da Ministarstvo organizuje otkup, niko mi nije javaljao ni ove ni ranijih godina“ – priča sagovornik Monitora.

Tvrdi da zna još desetak stočara koji još nijesu prodali viškove jagnjadi. Sve njih, objašnjava, očekuje neizvjesnost. Treba obezbijediti hranu za ovce tokom zime, što prilično košta. Vlahović tvrdi da ukolio se situacija sa otkupom ne popravi od tog načina zarađivanja za život nema mnogo vajde. Najvjerovatnije će, najavljuje, vrlo skoro i promijeniti zanimanje.

Na katunima na Bjelasici u nekoliko buljuka ovaca su neprodata jagnjad.

„Prošlog ljeta je bilo mnogo drugačije. Jasno je da ovom aktivnošću Vlade ne mogu biti obuhvaćen sva jagdnjad u Crnoj Gori. Međutim, ranije dok je bilo nešto od turizma, bilo je i prodaje. Ove godine slabo. Smanjena potreba ugostitelja, te vlasnika etno sela i katuna za domaćom hranom uslovljena je propalom sezonom. Sve to utiče i na nas stočare“ – objašnjavaju u domaćinstvu  Vuković na Bjelasici. Oni ističu i kako je značajno opala i  prodaja sira i kajmaka.

Još od kako je početkom 90-ih propalo preduzeće Sinjavina, nekadašnji OOUR Veletrgovine, u Kolašinu nema organizovanog otkupa mesa, ali ni klanice, čak ni one koja bi bila uslužna, tzv. „komunalna“.

Nekadašnja kolašinska klanica  prvobitno je  služila za uslužna klanja stoke. Sve je bilo pod kontrolom veterinarske inspekcije. Kasnije, ta klanica je registrovana i za izvoz, jedina u Crnoj Gori, pored bjelopoljske. Krajem 80-ih godina prošlog vijeka u tom objektu klalo se i po  500 komada jagnjadi za jednu noć. Prema podacima iz tog doba, OOOUR Veletrgovine je otkupljivao za jedan  dan i po 1.700 jagnjadi na Sinjavini. Zadnji izvoz sa područja te opštine bio je 12.000 jagnjadi.

Otkup stoke na području Kolašina i Mojkovca sada obavlja par manjih  preduzeća za prodaju mesa, što ne garantuje prodaju svih viškova. No, stočari tvrde da je i to bolje od situacije od prije nekoliko godina kada su to radili nakupci, pa se dešavalo da neki nikada ne plate stoku koju su uzeli. Cijene koje diktiraju monopolska preduzeća nijesu često zadovoljavajuće, ali su, kako tvrde vlasnici stoke, „pare sigurne“.

A u okviru otkupa ograničene količine jagnjadi, koje je ove godine organizovalo Ministarstvo, cijena je 2,5 eura po kilogramu „žive“  mjere. To je skuplje nego ranije. Povećanje otkupne cijene kako je objašnjeno, „oblik je podrške dohotku poljoprivrednih proizvođača, u cilju ublažavanja posljedica pandemije Covid-19“.

Istovremeno, objašnjavaju iz Ministarstva, to će biti „prilika i da se kvalitetnim domaćim mesom, po povoljnim cijenama, snabdiju i penzioneri koji će kilogram jagnjetine plaćati plačati 4,4 eura“. Vlada će finansijski podržati  program, pa će ministarstva poljoprivrede i rada i socijalnog staranja i Fond PIO obezbijediti subvencije u iznosu od 1,3 eura po kilogramu mesa.

„Vlada je podržala taj program i ove godine, kao nastavak brige prema potrebama i penzionera i farmera, sa posebnim senzibilitetom u ovoj izazovnoj godini… Sprovođenje programa omogućiće realizaciju tržišnih viškova jagnjadi i očuvanje dohotka poljoprivrednih proizvođača, s jedne strane, i snabdijevanje penzionera kvalitetnim mesom po povoljnim cijenama, s druge strane“ – piše u saopštenju tog ministarstva.

Kako je objašnjeno, Investiciono-razvojni fond (IRF) obezbijedio je kreditna sredstva u iznosu od dva miliona eura za finansiranje otkupa i blagovremenog plaćanje poljoprivrednim proizvođačima.

„U program su uključena preduzeća iz sektora mesne industrije, koji su ispunili uslove IRF-a za dobijanje kreditnih sredstava. To će biti garancija blagovremenog i sigurnog plaćanja farmerima za otkupljenu jagnjad“ – tvrde iz Ministarstva.

Plaćanje je sigurno, ali je cijena preniska, tvrdi bjelopoljski ovčar Dragomir Naco Šćepanović. Još nije prodao jagnjad, ali se nada da će to učiniti, kao i ranijih godina, kad siđe s katuna. Od njega jagnjad otkupljuje Mesopromet.

„Ove godine Vlada je podigla cijenu za 0,20 eura. Jeste bolje nego lani, ali je to, zaista, preniska cijena, ako pogledate sve ostale. Međutim, s obzirom na situaciju u kojoj se stočari nalaze, ohrabruje što Mesopromet drži riječ za rok uplate. Ja drugog izbora nema, jer ne mogu sam tražiti kupce. Ovce zahtijevaju cjelodnevnu brigu, mnogo bi mi bilo još i da tražim kupce“ – objašnjava Šćepanović.

Početkom septembra mnogi uzgajivači ovaca na području Pljevalja bili su zabrinuti zbog, kako tvrde, kasnog otkupa. Do prije par sedmica ni jedno jagnje sa prostora te opštine nije otkupljneno kroz program Vlade. Prošle godine stočari su zahtijevali da otkup počne ranije, a ove godine zakasnio je više nego obično.

„Sve to ide na našu štetu. Jagnjad u ovo doba „kaliraju“. Trebalo bi voditi računa i otkup organizovati mnogo ranije, u doba kad imamo najviše koristi od toga“ – poručili su nedavno pljevaljski stočari.

Prema podacima Monstata od prije dvije godine, ukupan broj ovaca u Crnoj Gori iznosio je 187.021. Iz godine u godinu stada su sve malobrojnija. Osnovni prizvod te grane poljoprivrede je meso, u značajno manjoj mjeri mlječni proizvodi, dok se vuna gotovo i ne koristi.

                                                                                    Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POŽARI I MI: Kad institucije gledaju u nebo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prije tri godine požar u NP Lovćen ugasila je kiša. Nedavni požar u NP Skadarsko jezero, čije posljedice su vidne i na satelitskim snimcima,  harao je danima, uz staro opravdanje o nepristupačnosti terena. Institucije svake godine dočekuju sezonu požara nespremne, jedva čekajući kiše

 

U Crnoj Gori je za vikend bilo aktivno 56 požara. Najteže je od vatrene stihije stradao Nacionalni park Skadarsko jezero. Požar je trajao danima, a satelitski snimci pokazuju da su izgorela velika močvarna područja kod Virpazara, između Vranjine i Andrijske gore, Andrijske gore i Dodoša, Bakine tigle, Mataguški lug i lijeva i desna obala Plavnice. Sve je srećom prošlo bez ljudskih žrtava. Vječno opravdanje o nepristupačnosti terena, opet je rezultiralo time da je  prepušteno vatri da danima guta floru i faunu nacionalnog parka.

Situacija na Skadarskom jezeru je bila dramatična pa su iz građanskog pokreta URA apelovali na Direktorat za vanredne situacije da hitno pozove u pomoć NATO.

Iz ove stranke su kazali da su zatečeni nereagovanjem nadležnih i prepuštanju NP Skadarsko jezero vatrenoj stihiji koja danima guta sve pred sobom: ,,Ako mi nemamo opremu za gašenje požara na takvim terenima, imaju je oni čija smo punopravna članica – NATO. Podsjećamo i da su partneri iz NATO-a i 2017. priskočili u pomoć Crnoj Gori kada je bilo aktivno mnoštvo požara na teritorijama za koje kao država i sistem nemamo opremu za stavljanje pod kontrolu i reagovanje”, navode iz Građanskog pokreta URA.

Iz MUP-a su odgovorili da imaju dovoljne kapacitete da stave pod kontrolu i ugase požar. Svako ko obiđe područje jezera može se uvjeriti o koliko efikasnim kapacitetima se radi. IZ MUP-a su istakli i da se međunarodna pomoć može tražiti u slučaju potrebe. A eto nije je bilo, pa čak i na satelitskim snimcima možemo vidjeti ogromno opožareno područje u nacionalnom parku.

Iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) su ocjenili da će posljedice na cjelokupni ekosistem jezera biti dalekosežne: ,,Iako je spašavanje ljudskih života prioritet, zabrinjava činjenica da reakcija često izostaje ukoliko se požar javi u područjima gdje nema naselja, a prirodna dobra bivaju prepuštena vatrenoj stihiji. Iako je poznato da je Mediteran, pa i Crna Gora tokom ljetnjih mjeseci već duži niz godina zahvaćena sušom, a da su jaki vjetrovi česta pojava, godinama izostaje pravovremena reakcija nadležnih institucija na moguće opasnosti od požara”.

Nakon što je požar ugašen, Nacionalni parkovi Crne Gore najavili su  formiranje komisije za utvrđivanje štete nastale od požara u NP Skadarsko jezero u cilju utvrđivanja površine koju je zahvatio požar, kao i štete koja je nanesena biljnom i životinjskom svijetu ovog područja.

Predrag NIKOLIĆ
foto: CZIP

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 25. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo