Povežite se sa nama

PERISKOP

Rezolucija kao bauk

Objavljeno prije

na

U Bosni i Hercegovini sve se zasniva na tri istine, kao da svaki od takozvanih konstitutivnih naroda mora (???) imati svoju istinu. To se potvrdilo i kod donošenja, odnosno neodnošenja rezoulucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija. Sarkastično i farsično djeluje cijeli proces oko (ne)donošenja ove reozlucije, koja je morala reći svijetu da su srbo-četniki elementi unutar srpskog naroda, kako u BiH tako i u Srbiji i Crnoj Gori počinili genocid, a ne zločin, kako su verbalnom gimnastikom to željeli prikazati i žele i danas (???) takozvani prijatelji srpskog naroda s obe strane Drine. Niti je rezolucija o Srebrenici, bez obzira na uistinu pravičnu i pozitivnu namjeru Velike Britanije, koja je inicijator ove rezolucije, mogla napraviti konačan rez u svijesti ostrašćenih srpskih nacionalista, niti se od Rusije, kao garanta sveslavjanskog i pravoslavnog jedinstva u svijetu trebalo očekivati da dozvoli usvajanje rezolucije.

Šta se zapravo desilo u Generalnoj skupštini UN? Pobjedio je famozni veto, nakaradna pravno-politička tovrevina koja u budućnosti ne može opstati, jer je uperena protiv pravde i istine u svijetu, a služi političkoj manipulaciji. Zahtjev ambasadora Francuske u UN koji je, nakon ovog sramnog ruskog veta, zatražio ukidanje veta u ovoj instituciji, zapravo je glas razuma u svijetu nerazuma i totalne političke manipulacije.

Pokazalo se na ovom slučaju da je rezolucija o Srebrenici dvostruki bauk: za Bosance i Hercegovce koji BiH osjećaju svojom državom, ona je trebala biti odslik pravde i mogućnost pomirenja u budućnosti, a nije to postala, a za Srbe i njihove mentore Ruse blokada, odnosno neusvajanje te rezolucije bilo je sredstvo da se relativiziranjem genocida i svođenjem genocida na niz zločina zapravo napravi revizija kompletnog akta agresije na međunarodno priznatu državu BiH. Tačno je konstatovao predstavnik Velike Britanije u UN da sada Rusija mora objasniti Srebreničanima zašto je Rusija povukla ovaj katastrofalan potez.

Hasan Nuhanović, jedan od najsvjesnijih, politički prosvjećenih i do kraja politički relevantnih svjedoka genocida u Srebrenici već je nagovjestio ovakav ishod glasanja u Generalnoj skupštini UN konstatacijom da su Srebreničane i u ratu, a i danas svi ostavili na cjedilu.

Ovaj akt Rusije pokazuje besćutnost politike u svijetu, pokazuje da budući genocidi imaju ogromnu perspektivu, da je nekažnjeno ubijati cijele narodnosne skupine zapravo profitabilno, jer to rezultira donošenjem novih teritorija agresoru i sticanjem gotovo (ne)očekivanih dobara.

Dvostruki bauk rezolucije pokazao je svu naivnost bh. politike, ako se o jedinstvenoj politici uopće može govoriti, jer to što je član predsjedništva BiH Bakir Izetbegović išao na poklonjenje Davidu Camerunu pokazuje svu naivnost i tragičnu, do kraja obesmišljenu bošnjačku političku strategiju. Poslije ovog akta najtačniju konstataciju je ipak dala jedna od najtragičnijih Srebreničanki, majka Munira Subašić, koja je dolazak Aleksandra Vučića u Srebrenicu, na kolektivnu dženazu, nazvala provokacijom.

Bosaci i Hercegovci, to je očito, pušteni su niz vodu od centara međunarodne moći, a trijumf srpskog nacionalizma u ovom trenutku govori da je dvostruki bauk rezolucije donio samo jednu pobjedu, koja se zove: trijum fašizma, bilo da on ima srpski ili ruski predznak!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Bogi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bogić Bogičević  naš Bogi, kako ga  većina Sarajlija od milja zovu,  ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju pigmejskim kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imali politički stav

 

Čudne stvari posljednjih se nekoliko godina dešavaju na bosanskohercegovačkoj političkoj ljevici…Ili, pak,možda ja griješim u procjenama…Jedno je sigurno: bilo što da se desi sa bosanskoheregovačkom socijaldemokracijom,ipak,postoji jedna konstanta,jedna okomica. Uz Harisa Silajdžića jedini stvarni državnik u Bosni i Hercegovini je Bogić Bogičević.

Izabrao sam upravo ovaj trenutak kad SDP BiH”kocka” šansu za šansom da dotuče i svoje koalicijske partnere, ali i da “ljute”desničare pošalje u ropotarnicu zaborava,  da u Periskopu pišem o Bogiću Bogićeviću…Čovjek koji je pri raspadu Jugoslavije glasao protiv uvodjenja izvanrednog stanja i kao član Predsjedništva SFRJ izravno spasio pojedine tadašnje republike i gradjane od velikosrpskog vojnog udara nedavno je doživio da mu njegove stranačke kolege iz SDP BIH “izmaknu stolicu” grubo manipulirajući sa nacionalistima. Veliki Bogičević, političar od formata i iznimno moralan čovjek, prozreo je ovu namještenu”igranku” i gospodskim manirom izišao iz političkoga mulja.

Naš Bogi je bio jedino istinsko rješenje za gradonačelnika bh metropole! Danas kad su u SDP BIH primljeni oni koji su Bogiju “nasapunjali dasku” da se oklizne stvari su postale bjelodano jasne : vodjstvo ove stranke izravno je radilo protiv ovoga monumenta čestitosti.

Bogiću Bogičeviću svojevremeno sam posvetio svoju režiju predstave Posljednji iz kaste strasti koja je na zeničkoj pozornici progovarala o velikoj Dolores Ibaruri La Pasionariji. Jer ta LJUDINA zaslužuje mnogo više.,,

Živimo u svijetu varalica. Ali ponoviću:  Bogijevu moralnu okomicu ne mogu polomiti pigmeji, promašeni ljudi !

Naš Bogi, kako ga njemu bliski ljudi i većina Sarajlija od milja zovu ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imati politički stav.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Sarajevska bajka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od  moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U  Sarajevu je u galeriji  Mak odžana dirljiva promocija te knjige

 

 

U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.

Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila  od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.

Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…

Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…

Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Doba ponosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito

 

Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest:  Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.

Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava  u istom dom bifeu,  pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega  vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..

Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.

Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”

Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.

Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”

Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo