Povežite se sa nama

INTERVJU

Ritam uspjeha

Objavljeno prije

na

Dragoljuba Đuričića kritičari svrstavaju u 50 najznačajninih bubnjara na svijetu. Snimio je između 750 i 800 kompozicija, što bi značilo 75 do 80 albuma. Radio je i kao studijski muzičar a muziku je komponovao i za pozorište. Poznat je i kao ilustrator. Na pitanje za koliko je pozorišnih prestava potpisao muziku, kaže: ĐURIČIĆ: U pozorištu sam uradio muziku za oko 22 predstave, jedan balet i jedan mjuzikl. Od najpoznatijih izdvajam predstave ”Zapali me”, “Alisa u zemlji čuda”, “Anilina čarobna soba”, “Art” (sve u režiji Alise Stojanović), “Sirano De Beržerak” (režija Bule Goncić), “Ulični psi” (režija Omar Abu El Rub), “Policajci” (režija Darjan Mihajlović), “Djetinjarije” (režija Dušan Petrović), “Popcorn” i “Bliže” (autor muzike s Kokijem Dimuševskim). Početkom devedesetih, kada sam se vratio iz Amerike, napravio sam inovaciju u pozorišnoj muzici. Tada sam s grupom Leb i sol krenuo u pravljanje svjetske karijere. Pošto smo ovdje ostavili žene, a istovemeno je počeo i rat, odlučili smo se na povratak. Uprkos svemu, uspio sam u nekoliko navrata biti na Brodveju, pa sam imao priliku promatrati oko čega se pozorišna muzika kreće. U karijeri od 12 godina s grupom Leb i sol uradio sam muziku za još četrdesetak predstava za pozorište. S obzirom na to da je majka Vlatka Stefanovskog glumica, otac pozorišni reditelj, brat dramski pisac a najbolji prijatelj Slobodan Unkovski, komponovati muziku za pozorište bilo je takoreći neizbježno.

MONITOR: Koje ste knjige ilustrovali?
ĐURIČIĆ: Prije dvadesetak godina jedna djevojka iz Užica, koja je donijela album isječaka iz novina o meni i mojoj karijeri, pobudila je moju pažnju. Tada se nalazila u nekoj vrsti psihičke nesređenosti, pa sam pomislio da joj mogu pomoći. Napisao sam joj razglednicu s neke turneje, čisto da je iznenadim. Epilog priče je da smo do današnjih dana ostali dobri prijatelji, s tim što je moj ulog u naše druženje rezultirao time da je ona postala jedna od najboljih pjesnikinja haiku poezije na svijetu. Njeno ime je Tatjana Debeljački, a njenu sam prvu zbirku pjesama ”Kuća od stakla” sam ilustrovao. Takođe sam radio ilustracije za Biljanu Petrović, kao i za knjigu “Rubato” Vladana Savića.

MONITOR: U katalogu firme ”Premier”, koja proizvodi bubnjeve, uvršteni ste u 50 najznačajnijih svjetskih bubnjara. Da li i kako osjećate taj status?
ĐURIČIĆ: Ljudi vole da svrstavaju muzičare u neke statističke kolone. Mislim da su to sve marketinški potezi. Takva se klasifikacija i meni dogodila, zato što sam u jednom regionu Balkana jako koristan firmi Premier. Zanimljiva je priča kako je do toga došlo. Od kada sam počeo da sviram, punih 25 godina čekao sam priliku da zasviram u Londonu. Ne postoji nijedan svjetski muzičar koji nije svirao u Ronnie scot's klubu u Londonu ili koji se nakon svirke tamo nije vinuo u visine. Imao sam sreće da je kritičar Independenta Džon Kapaldi, napisao sjajan prikaz mojeg nastupa. Pohvalio je moju svirku i naglasio da sam jedan od najekskluzivnijih i najzanimljivijih bubnjara koji je svirao u ovom klubu u posljednjih deset godina. Mjesec dana poslje toga, došli su ljudi iz kluba i poklonili mi set bubnjeva Premier, uz obavezu da na njima sviram i da ih promovišem godinu dana.

MONITOR: Koji su Vaši najznačajniji saradnci s kojima ste do sada radili. Možete li nekoga posebno izdvojiti kao glavnog ”krivca” u formiranju Vašeg umjetničkog izraza?
ĐURIČIĆ: Imao sam sreću što sam se nalazio na pravim mjestima u pravom trenutku. Odsvirao sam, na ovaj ili onaj način, sve najvažnije stvari s ex-yu prostora. Ne postoji ni jedan veliki gitarista bivše Jugoslavije s kojim nisam imao bar jedan uspješan koncert. Ljudi koji su na meni ostavili najviše traga svakako su Vlatko Stefanovski, Kornelije Kovač i Dado Topić. U estradnom smislu to je Zdravko Čolić s kojim sam sarađivao 12 godina u dva navrata. Nijedan njegov veliki koncert nije prošao bez mene. Sa Leb i sol svirao sam takođe u dva navrata, sedam ipo, pa šest godina. Yu grupa je prva grupa koja je napravila početke zvanične rok muzike u tadašnjoj Jugoslaviji. S njima sam svirao pjesme koje su ličile na kosovsko-srpski melos, s prizvukom roka. S Leb i sol smo svirali etno-jazz-rok, kada taj termin nije ni postojao. Svirao sam i s Đorđem Balaševićem, koji je značajan u etno smislu ravničarskog dijela Evrope koji se zove Panonija.

MONITOR: Udarali ste tempo šetačima tokom građanskih protesta u Beogradu (96/97). Da se opet u Srbiji (ili Crnoj Gori) dogode demonstracije zbog nekog nezadoljstva, kako biste reagovali?
ĐURIČIĆ: Jako je teško iz bilo kojeg ugla promatrati ono vrijeme demonstarcija i građanskih protesta, ali sam ponosan što sam dio istorije jedne zemlje. Ljudi i dalje ne mogu da shvate da je sve to urađeno bez ikakvog interesa. Nikada više neće biti takvih uličnih žurki. Zaboravljali su i protiv koga i za koga se to događa.
Narod je kod nas vazda isti. On će se priviknuti na ono što mu je ponuđeno. Iskreno mislim da više nema tih emocija i da se onakve demonstracije nikada neće ponoviti. Lično, jedva čekam da se na ovim prostorima uspostave države u kojima neće biti potrebe za liderom niti mjesta za primitivizam.
Skoro sam vidio demonstacije u Srbiji, gdje je neko odlučio da se jednom pjevaču plati 100 hiljada eura za nastup. Građani su izašli s transparentima tražeći da plate njima i da ne žele pjevača.

MONITOR: Imate li stav o prilikama i neprilikama koje se zovu svakodnevica Crne Gore i kako osjećate kulturnu klimu Vašeg rodnog grada – Herceg Novog?
ĐURIČIĆ: Nema države koja će preko noći postati kulturna. Ovdje u Crnoj Gori vidim genijalne stvari. Kad se pojavi televizijska kamera svi trče da ”uđu” u kadar. Svi su tada vrlo pametni i vrlo važni, a u stvari niko ništa ne kaže. Grad Herceg Novi ima jako puno kulturnih dešavanja, uzmite samo koliko je regionalnih festivala ali, na žalost, nigdje se ne vide rezultati.

Marija ČOLPA

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo